Poslovni broj: Us I-503/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Impol-TLM d.o.o., OIB: 92847338730, Ulica Narodnog preporoda 12, Šibenik, zastupan po članu uprave i direktoru RG, a ovaj po opunomoćeniku Anti Vujčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krka&Krka d.o.o., Split, Starčevićeva 13., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) IG, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu za radnika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-502-03/24-01/819, Urbroj: 338-01-06-05-25-04 od 05. veljače 2025.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/24-01/819, Urbroj: 338-01-06-05-25-04 od 05. veljače 2025. (dalje: osporavano rješenje) odbijena je žalba tužitelja poslodavca osiguranika MG i potvrđena tiskanica Prijave o ozljedi na radu ovjerena od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/l-502-03/24-02/12386, Urbroj: 338-15-02-24-1 od 25. listopada 2024., a kojom je osiguraniku MG, zaposleniku tužitelja, događaj od 09. listopada 2024., izražen dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S90.0, priznat ozljedom na radu pod evidencijskim brojem priznate OR br. 555660910241/2024 prema dijagnozi šifre S90.0 te su mu u svezi navedene dijagnoze priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.
2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno rješenje tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime u bitnome ukazuje na točku 38. tiskanice Prijave o ozljedi na radu gdje je navedena šifra 870- Ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu - nedovoljna pažnja radnika. Do ozljede na radu da je došlo prilikom silaska iz viličara kada je radnik stao na neravnu površinu te uganuo skočni zglob lijeve noge s time da je isti za vrijeme obavljanja navedene radnje koristio potrebnu zaštitnu opremu i zaštitne cipele. Nadalje se naglašava kako je radnik, s obzirom na svoje iskustvo u radu, svjesnost potencijalnih opasnosti kroz koje je upoznat kroz obvezni Zapisnik o ocjeni osposobljenosti za rad na siguran način (u privitku), morao i trebao primijeniti više pažnje i opreza prilikom obavljanja navedene radnje, kao i da je prilikom silaska s viličara. trebao primijeniti znatno veću dozu pažnju te biti svjestan mogućnosti ozljede, pogotovo jer nije utvrdio stanje podloge na koju se spušta. Radnik da, prilikom obavljanja navedene radnje, s obzirom na svoja znanja, osposobljenost za rad na siguran način, iskustvo rada u tvornici te poznavanje prostora i potencijalnih opasnosti, nije postupao na način koji je očekivan u navedenoj situaciji. Ističe se da iz dostupne dokumentacije nesporno proizlazi da je osiguranik LG (dalje: osiguranik) bio osposobljen za rad na siguran način, bio upoznat s mogućim rizicima pri radu, koristio zaštitnu opremu i zaštitne cipele, bio osposobljen za sigurno rukovanje viličarem, kao i za izlazak iz istog na način koji ne ugrožava njegovu sigurnost, bio dugogodišnji zaposlenik tužitelja, samovoljno načinio radnju koja je dovela do ozljede. Nadalje se ukazuje na odredbu članka 66. stavka 1. te članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te se ističe da je analizom dokumentacije priložene spisu, utvrđeno da je osiguranik bio u potpunosti upoznat s radnim okruženjem, uvjetima na terenu i opasnostima koje isti prostor nosi, što da proizlazi iz njegovog dugogodišnjeg iskustva rada u tvornici, kao i iz Zapisnika o ocjeni osposobljenosti za rad na siguran način. Primjenom argumenta ad contrario, ako je nesavjesno ili neodgovorno ponašanje osiguranika isključujući faktor za priznavanje ozljede na radu, onda da se radnja koja je posljedica takvog ponašanja ne može smatrati osnovom za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja. U konkretnom slučaju osiguranik da je bio svjestan i/ili morao biti svjestan neravnog terena i postojanja rupe budući je na istom terenu svakodnevno radio; osiguranik je morao biti svjestan mogućih posljedica nepažljivog silaska sa viličara u rupu prekrivenu vodom; da unatoč osposobljenosti i iskustvu, osiguranik nije primijenio način izlaska iz viličara koji ne bi ugrozio njegovu sigurnost i zdravlje. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da je, suprotno navodima tužitelja, donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a čime da je posljedično utuženo rješenje na zakonu osnovano. Nadalje tuženik ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika na raspravi ustrajao u navodima tužbe.
6.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao kao u navodima tijekom postupka.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog upravnog spora je sukladno članku 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja te potvrđena ovjerena tiskanica Prijave o ozljedi na radu, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa] od 25. listopada 2024.
11.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno, te među strankama nije sporno, da je tužitelj – poslodavac radnika MG, da je za istoga ispunio Prijavu o ozljedi na radu vezano za događaj od 9. listopada 2024., izražen dijagnozom šifre prema MKB-I0 klasifikaciji: S90.0, da je priznat ozljedom na radu pod evidencijskim brojem priznate OR br. 555660910241/2024 prema dijagnozi šifre S 90.0, a time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
12.Odredbom članka 67. ZoZO propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
13.Odredbom članka 67. ZoZO propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
14.Prema odredbi članka 4. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine”, broj 75114., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16-40/17 „66/17 M 09/17 „ 132/17., 1 19/18- 41/19. 22/20., 39/20., 2/22 – dalje Pravilnik) osiguranici i osigurane osobe iz članka 3. ovog Pravilnika prava za slučaj priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti utvrđena u članku 6. stavku 1. točki 2. te stavku 2. ovog Pravilnika ostvaruju na osnovi ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti, odnosno na osnovi rješenja o priznatoj ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti.
15.Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.
16.Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.
17.Prema odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.
18.Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u članku 1. propisano je: Ovim Zakonom uređuje se sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu te nadzor i prekršajna odgovornost (stavak 1.). Svrha ovoga Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom (stavak 2.). Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima (stavak 3.). Ovim se Zakonom propisuju i dodatni uvjeti zaštite posebno osjetljivih skupina radnika i osoba na radu od, za njih, specifičnih rizika (stavak 4.).
19.Prema odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).
20.Prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.
21.Iz sadržaja spisa tuženog tijela je nadalje razvidno:
-da je u predmetnoj prijavi ozljede na radu (koju je za osiguranika – zaposlenika tužitelja, ispunio tužitelj), kao vrijeme nastanka ozljede navodi 09:00 sati, da se kao radno vrijeme osiguranika navodi 06:00 do 14:00 sati, da je do ozljede osiguranika došlo pri pripremi materijala u OJ Ljevaonice pored zapadnog ulaza, da je osiguranik prilikom silaska iz viličara stao lijevom nogom na neravnu površinu te je uganuo skočni zglob lijeve noge, da je za vrijeme obavljanja navedene radnje radnik koristio potrebnu zaštitnu opremu kao i zaštitne cipele, da je radnik osposobljen za rad na siguran način, da se kao uzrok ozljede navodi: ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu-nedovoljna pažnja radnika -šifra 870;
-da je iz izvješća doktora opće/obiteljske medicine, kao sastavnog dijela prijave, stavljena naznaka da je osiguraniku pružena liječnička pomoć te da je u rubrici pod rednim brojem 57. navedena dijagnoza šifre prema MKB S 90.0;
-da je osiguranik, vezano za predmetni događaj, u svojoj pisanoj izjavi naveo da je ozljeda nastala 09. listopada 2024. kada je zajedno sa neposrednim rukovoditeljem DG obavljao radnju popisivanja legura otpiljaka, da je sa viličarem došao do lijeve strane glavnog ulaza u Ijevaonicu, da je prilikom silaska sa viličara stao lijevom nogom na neravnu površinu (rupu prekrivenu vodom) te uganuo skočni zglob lijeve noge te da je koristio svu potrebnu zaštitnu opremu, kao i zaštitne cipele;
-da je navode osiguranika u svom očitovanju potvrdio njegov neposredni rukovoditelj DG te da su navodi osiguranika potvrđeni i u internom izvještaju ozljede na radu sastavljenom od strane tužiteljevog voditelja zaštite na radu;
-da osiguranik nije bio pod utjecajem alkohola (Zapisnik o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika);
-da je potom prvostupanjsko tijelo ovjerilo tiskanicu Prijave o ozljedi na radu te dana 25. listopada 2024. priznalo gore navedenu dijagnozu ozljede na radu, pod evidencijskim brojem 555660910241/2024;
-da je tužitelj, nakon što mu je prvostupanjsko tijelo dostavilo priznatu tiskanicu OR-Prijave o ozljedi na radu, na istu pravodobno podnio žalbu, koja u bitnome, odgovara navodima predmetne tužbe;
-da je tuženik osporavanim rješenjem tužiteljevu žalbu odbio te potvrdio ovjerenu tiskanicu Prijave ozljede na radu, prvostupanjskog tijela, od 25. listopada 2024.
22.Polazeći od svih prednjih utvrđenja a imajući u vidu i citirane odredbe ZoZO, Zakona zaštiti na radu i Pravilnika, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
23.Naime, iz podataka spisa, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da je osiguranik LG, zaposlenik tužitelja, dana 9. listopada 2024. oko 09:00 zajedno sa neposrednim rukovoditeljem DG obavljao radnju popisivanja legura otpiljaka, da je sa viličarem došao do lijeve strane glavnog ulaza u Ijevaonicu, da je prilikom silaska sa viličara stao lijevom nogom na neravnu površinu (rupu prekrivenu vodom) te uganuo skočni zglob lijeve noge odnosno zadobio ozljedu izraženu dijagnozom šifre prema MKB-I0 klasifikaciji: dg. S90.0, a koja je nesporno u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim događajem. Nije sporno da je osiguranik obučen za rad na siguran način (rukovatelj viličarem) te da je predmetne prigode koristio svu potrebnu zaštitnu opremu, kao i zaštitne cipele te da nije bio pod utjecajem alkohola.
24.Dakle, u konkretnom slučaju se, sukladno gore citiranim odredbama ZoZO Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika, radi o ozljedi na radu jer nedvojbeno postoji prostorna i uzročna povezanost okolnosti nastanka ozljede s redovnim radom osiguranika za tužitelja (poslodavca) odnosno ozljeda je nastala prilikom obavljanja redovnih radnih aktivnosti osiguranika.
25.Suprotno tvrdnjama tužitelja ovaj sud ne nalazi da je do predmetne ozljede osiguranika došlo zbog nedovoljne pažnje istoga. Naime, iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da je osiguranik obučen za rad na siguran način, da je predmetne prigode koristio svu potrebnu zaštitnu opremu kao i zaštitne cipele, da je prilikom silaska s viličara stao na rupu prekrivenu vodom, a što je potvrdio i njegov neposredni rukovoditelj, koji je i očevidac događaja, a to proizlazi i iz internom izvještaju ozljede na radu sastavljenom od strane tužiteljevog voditelja zaštite na radu, kako je to sve gore pojašnjeno. Iz podataka spisa ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju osiguranika pri obavljanju radnih zadataka odnosno da je do predmetne ozljede došlo zbog više sile ili pak namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.
26.Tužitelj nije dostavio relevantne dokaze niti predložio provođenje dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak odnosno za svoje tvrdnje da radnik nije uložio dovoljnu pažnju pri silasku sa viličara. Ukazati je tužitelju da je u smislu odredbe članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad. Vezano za konkretni slučaj upravo je tužitelj bio u obvezi odgovarajućim radovima spriječiti da na prostoru kojim se kreću radnici postoje rupe koje, ukoliko su prekrivene vodom, nisu vidljive te mogu dovesti do ozljeda radnika.
27.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano rješenje tuženika cijeni pravilnim i zakonitim. Suprotno navodima tužitelja, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
28.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
29.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 31. ožujka 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
Na znanje:
LG, [adresa].
