Poslovni broj: Us I-456/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Slađani Čanković, odvjetnici iz Zagreba, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562- 05/25-03/4, Urbroj: 522-4/1-1-2-25-2 od 23. siječnja 2025.

II.Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-560-03/23-0201/0001, Urbroj: 2181/1-07-01-01/11-24-0017 od 28. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-05/25-03/4, Urbroj: 522- 4/1-1-2-25-2 od 23. siječnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I 560-03/23-0201/0001, Urbroj: 2181/1-07-01-01/11- 24-0017 od 28. studenog 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1961., za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da u konkretnom slučaju prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženik, smatraju da se ne može utvrditi da je tužitelj zadobio oštećenje organizma za koje traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata pod okolnostima iz članka 9. stavku 1. Zakona. Navedena odredba se i citira. Ističe se da je tužitelj dana 5. svibnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata zbog zadobivanja teške tjelesne ozljede zadobivene dana 29. lipnja 1992. u mjestu Podbablje Gornje, kada je na njegov automobil, kojim se kretao prema mjestu [adresa], pucano iz vatrenog oružja. Uz zahtjev da je priložio medicinsku dokumentaciju i to; prijavu Doma Zdravlja Imotski o povredi od 29.06.1992., otpusnu listu Vojne bolnice 17.07.1992., tri kontrolna nalaza i to od 20.07.1992., 24.10.1992 i 19.2.1992. i jedno mišljenje specijalista iz kojeg da je razvidno da je 29. lipnja 1992. primljen u KB Firule Split- Vojnu bolnicu, zbog prostrijelih rana u području lopatica i vrata te da je 17.07.1992. otpušten iz bolnice. Nadalje se ističe da je dokazivanje relevantnih činjenica o tome je li osoba zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz čl. 9. st. 1. Zakona uređena odredbom članka 73. st. 1., 2. i 3. Zakona, koja odredba se i citira, te se navodi da upravo medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio predstavlja ispravu za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. Zakona, a to stoga jer da je 1) izdana od strane nadležnog tijela, 2) da je izdana neposredno nakon ranjavanja i u odgovarajućem vremenskom periodu. Iz iste da nedvojbeno proizlazi da je tužitelj ranjen u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Ističe se da je notorna činjenica da se na području ranjavanja tužitelja, odnosno na Sjevernodalmatinskom bojištu i Južnodalmatinskom bojištu već vodio oružani sukob, čemu da u prilog govori činjenica da je na dan ranjavanja tužitelja stradala nekolicina mještana naselja Podbablje Gornje. U to vrijeme da se uslijed oružanih sukoba među stanovništvom razvija osjećaj nesigurnosti i netrpeljivosti, pogotovo u mjestima čiji su stanovnici bili srpske nacionalnosti, čiji je pripadnik i tužitelj, radi čega da je tužiteljevo ranjavanje direktna posljedica zaraćenih strana Domovinskog rata. Nadalje, uz zahtjev da je priložena i obavijest o policijskom postupanju MUP-a PU Splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Imotski Broj: 511-12-27-02-2859/06 iz koje da proizlazi da je policijskim službenicima iste Policijske postaje dana 29.06.1992. u 16,30 sati dojavila liječnica Doma zdravlja Imotski događaj o zadobivanju teških tjelesnih ozljeda u vidu prostrijelne rane lijevog dijela vrata i ozljede grudnog koša tužitelja, dovezenog u hitni prijem Doma zdravlja u Imotskom, a o događaju da je izvješten Istražni sudac Županijskog suda u Splitu ĐU. U svezi navedenog da je podnesena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja koja da je dostavljena nadležnom državnom odvjetništvu pod brojem: KU 118/92 zbog kaznenog djela u to vrijeme opisanog u čl. 35. KZ a u svezi s čl. 19. preuzetog iz KZ- a SFRJ. Iz predmetnog da je vidljivo da je odmah po ranjavanju tužitelja pokrenut kazneni postupak, ne bi li se utvrdio počinitelj kaznenog djela. Upravo da je citiranim člankom 73. Zakona propisano da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. Zakona dokazuje potvrdom o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela. Ističe se i da su tijela Republike Hrvatske bila upoznata sa činjenicom ranjavanja tužitelja i to na području ratnih djelovanja, ali da 30 godina nije poduzela ništa. Iz svega navedenog da je razvidno da Republika Hrvatska nije provela adekvatnu istragu te da tijela ne raspolažu osnovnim podacima o okolnostima ranjavanja. Tužba ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava Tomašić i dr. protiv Hrvatske te u predmetu u predmetu Baljak protiv Hrvatske broj zahtjeva 41295/19, obrazloženje kojih se dijelom i citira. U tužbi se ističe i da je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u cijelosti zanemarilo čl. 11. Zakona o općem upravnom postupku. Predmetno rješenje da nije dovoljno činjenično argumentirano, niti objektivno niti subjektivno. Tuženik da je neutvrđivanjem relevantnih činjenica u tijeku postupka koji je prethodio donošenju napadajućeg rješenja postupao protivno odredbama Zakona o upravnom postupku. Obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja da ne sadrži razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i kao takva da ne zadovoljavaju standarde postavljene člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe se i da je pravo na obrazloženu odluku opći element i bitna sastavnica prava na pravični postupak iz članka 6. stavka 1. Konvencije. Ustavni sud u više svojih odluka da izrijekom govori o „ustavnom pravu” građanina na pravični postupak koje postulira i obvezu suda da donesene odluke određeno i potpuno obrazloži. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje ponište i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Ujedno traži da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da navodi tužbe i tužbeni zahtjev nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja a koje razloge ponavlja i u odgovoru na tužbu. Ističe da je činjenično stanje pravilno utvrđeno te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo odnosno da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilne primjene odredaba Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 84/21), Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 118/21) te odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.Generalni opunomoćenik tuženika se u podnesku od 11. travnja 2025. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikova odgovora na tužbu.

5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. Na raspravu nije pristupio tuženik odnosno opunomoćenik istoga, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti istoga.

7.Tužitelj je po zamjeniku svoje opunomoćenice na raspravi ostao pri navodima tužbe.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istog u svojstvu stranke te svjedoka DU, kao suvišan, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno, te među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 5. svibnja 2023. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanja statusa civilnog invalida Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 84/21 – dalje: Zakon) i to zbog ranjavanja lijevog dijela vrata i grudnog koša dana 29. lipnja 1992. u zaseoku Dragutovići, kada je pucano iz vatrenog oružja na automobil kojim je išao u Dragutoviće.

12.Nadalje proizlazi da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona na sjednici održanoj dana 05. ožujka 2024. dalo mišljenje da u pogledu tužitelja ne postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

13.Odredbom članka 9. stavkom 1. Zakona propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996, odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko- eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan, ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Stavkom 2. istog članka propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

14.Odredbom članka 73. Zakona propisano je da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje ispravama. Ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i(b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka 3.a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30 rujna 1996. Osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.

15.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:

-da iz potvrde Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski od 23. lipnja 2023. proizlazi da su policijski službenici Policijske postaje Imotski dana 29. lipnja 1992. zaprimili dojavu doktorice IU da je u Dom zdravlja Imotski dovezen GU koji je ranjen sa prostrijelnim ranama;

-da su policijski službenici Policijske postaje Imotski, postupajući po navedenoj dojavi, dana 29. lipnja 1992. izišli na mjesto događaja te policijskim postupanjem utvrdili da je gore navedenog dana u mjestu Podbablje, zaseok [adresa], GU, rođen **.**.1961. (ovdje tužitelj) zadobio prostrijelnu ranu kroz vrat te je hitno prebačen na KBC Split; da je o tom događaju obaviješten istražni sudac Županijskog suda u Splitu gosp. ĐU koji je izašao na mjesto događaja;

-da sve navedeno proizlazi i iz dopisa (podaci o stradavanju) Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Split od 21. srpnja 2023.;

-da sve navedeno proizlazi i iz spisu priložećeg dopisa PU Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Imotski od 02. lipnja 2006. upućenog odvjetniku Ivanu Ožiću, a u tom dopisu se navodi i to da je u vezi predmetnog događaja dana 18. srpnja 1992., pod brojem kaznenog predmeta KU 118/92, dostavljena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela, u to vrijeme djela opisanog u čl. 35. KZ-a u svezi čl. 19. preuzetog iz KZ-a SFRJ, te je prilogu ove potvrde dostavljena i preslika potvrde o ozljedama pribavljene od DZ-a Imotski u kojoj su konstatirane ozljede za tužitelja;

-da je iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 05. studenog 2024. razvidno da nisu u mogućnosti dostaviti zatraženi ovjereni preslik državno odvjetničke odluke donesene u predmetu broj: KU-118/92 s obzirom na to da je predmetni spis nakon proteka rokova iz članka 358. Poslovnika državnog odvjetništva uništen;

-da spisu prileže i preslici medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja po ranjavanju (Prijava o povredi Doma zdravlja Imotski, Zdravstvene stanica od 29. lipnja 1992., Otpusna lista Centra medicinskih ustanova VPO, Vojne bolnice Split od 17. srpnja 1992., medicinska dokumentacija o kontrolnom pregledu Doma zdravlja Imotski od 24. listopada 1992. i 19. prosinca 1992.);

-da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja odbijen, uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete propisane Zakonom jer da je iz dokaza u predmetu utvrđeno da je ranjavanje tužitelja za koje traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata nije nastalo pod okolnostima propisanim u članku 9. stavak 1. Zakona;

-da je osporavanim drugostupanjskom rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena na prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje, u bitnome, da se, obzirom na dokaze pribavljene u predmetu, ne može utvrditi da je tužitelj zadobio oštećenje organizma za koje traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 1 . Zakona. Nadalje, tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja otklonio, kao neosnovane, žalbene navode tužitelja da je stradao od vatrenog oružja koje su u vrijeme njegovog stradavanja mogli nositi samo pripadnici vojske odnosno policije u vrijeme ratnog stanja, te da je ranjen pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke b) Zakona, navodeći da samo stradavanje od vatrenog oružja u vrijeme trajanja Domovinskog rata ne znači da je osoba stradala pod okolnostima iz članka 9. Zakona, već da se okolnosti stradavanja civilnih osoba u Domovinskom ratu, tj. je li osoba stradala pod okolnostima iz članka 9. Zakona utvrđuju ispravama propisanim odredbama članka 73. Zakona.

16.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje koje je njima dano, ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, niti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi.

17.Naime, odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da, koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19.Odredbom članka 11. ZUP-a je propisano da su javnopravna tijela dužna strankama omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i stručnu pomoć.

20.Odredbom članka 30. stavak 1. ZUP-a je propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stavkom 2. istog članka je propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

22.Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Stavkom 2. istog članka je propisano da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Stavkom 3. istog članka je propisano da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

23.Člankom 52. ZUP-a je propisao da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Stavkom 2. istog članka je propisano da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

24.Odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

25.U konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, nije postupljeno sukladno citiranim odredbama ZUP-a.

26.Naime, u smislu citiranih odredbi ZUP-a javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka, a što ovdje nije slučaj.

27.Činjenica je naime da iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao civil dana 29. lipnja 1992. zadobio prostrijelnu ranu kroz vrat, da je, nakon što je tužitelju pružena liječnička pomoć, o događaju izvješten istražni sudac Županijskog suda u Splitu, da je u svezi predmetnog događaja dana 18. srpnja 1992., pod brojem kaznenog predmeta KU 118/92, podnesena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja te da je Općinsko državno odvjetništvo izvijestilo prvostupanjsko tijelo da je navedeni spis nakon proteka rokova iz članka 358. Poslovnika državnog odvjetništva uništen.

28.Kod navedenog stanja stvari tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava dokazivati da je njegovo ranjavanje u vezi s odredbom članka 9. Zakona. Međutim, iz podataka spisa ne proizlazi da je tužitelj zaključkom pozvan da ponudi i druge dokaze. Nadalje, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije saslušan u svojstvu stranke, nije upoznat sa rezultatima izvođenja dokaza niti mu je pružena mogućnost da se o istima izjasni.

29.Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporavana rješenja čini nezakonitim.

30.Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka.

31.Budući iz gore navedenog proizlazi da osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita, to je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci ove presude.

32.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati tužitelja, po potrebi i svjedoke, omogući tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

33.Kako je tužitelj uspio u ovom upravnom sporu, to je istome, kao opravdani izdatak u smislu članka 144. stavaka 1. i 2., članka 144. stavak 4., članka 147. ZUS-a te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 6. ožujka 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur sveukupno iznosi 2.500,00 eur, sa pripadajućim zateznim kamatama. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenice,

-tuženiku putem opunomoćenika,

-spis upravnog tijela vratiti tuženiku,

-u spis.