Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-348/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1124/2022 od 20. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog ČŽ, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se ukida odluka o oduzimanju predmeta iz točke IV. njene izreke te se umjesto toga izriče da se na temelju čl. 270. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) par registarskih pločica oznake [registarska oznaka] vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj postaji Zadarskoj, Policijskoj postaji Zadar, na daljnje postupanje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČŽ te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ČŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a (valja primijetiti da je prvostupanjski sud pogrešno naveo brojeve „Narodnih novina“ 114/22. i 114/23. , jer se radi o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, te je na temelju čl. 278. st. 3. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 79. KZ-a i čl. 181. st. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22) odlučeno je da se od optuženog ČŽ trajno oduzima jedan par registarskih pločica koje su oduzete i pohranjene u Postaji prometne policije Split, a koje će se uništiti.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP-22 optuženi ČŽ u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude je optuženi ČŽ osobno i putem branitelja po službenoj dužnosti Tonija Babića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-393/2024 od 11. lipnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Ponajprije valja konstatirati da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, jer su sadržajno komplementarne.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi tvrdi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega se ona ne može ispitati, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-22 mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

8. Suprotno naprijed iznijetom prigovoru sud prvog stupnja je u svojoj presudi iznio u dovoljnoj mjeri jasne i određene razloge o svim pravno relevantnim činjenicama vezanim za inkriminirano kazneno djelo, odluku o kazni i odluku o oduzimanju predmeta, tako da nije ostvarena bitna proceduralna povreda koja se sugerira žalbom, a pobijana presuda je s obzirom na iznijetu argumentaciju podložna meritornom ispitivanju.

8.1. Što se tiče nejasnoća koje se konkretiziraju u žalbi, tj. da se optuženiku stavlja na teret da je predmetno kazneno djelo počinio u odnosu na vozilo marke Fiat Bravo, a da sud prvog stupnja u točki 16. obrazloženja osporene presude spominje vozilo marke Fiat Brava, te da se u činjeničnom opisu djela navodi crni selotejp kao sredstvo uporabljeno za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, a da prvostupanjski sud u izloženom kontekstu govori o izolir traci, treba reći da ove činjenice pobijanu presudu ne čine nerazumljivom u smislu čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-22. Naime, u prvom slučaju je riječ o očitoj nehotičnoj omašci u pisanju, dok se u drugom slučaju radi o dopuštenim sinonimima. Kada se osporena presuda sagleda u cjelini posve jasno proizlazi da je konkretno kazneno djelo počinjeno na vozilu marke Fiat Bravo, jer u svim ostalim točkama obrazloženja prvostupanjski sud spominje upravo taj model fiatovog automobila. Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

9. Ispitivanjem pak osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26), ovaj žalbeni sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti .

10. Ostale primjedbe iz uloženog pravnog lijeka zapravo su činjenične naravi i stoga spadaju u domenu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U sklopu tog žalbenog razloga optuženik smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se iz provedenih dokaza dade zaključiti da je upravo on stavio nepripadajuće registarske pločice na vozilo marke Fiat Bravo i da taj sud nije izveo dokaz koji bi nedvojbeno ukazao da je predmetno vozilo upravo ono koje je nosilo registarske pločice oznake [registarska oznaka].

11. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na konkretnu inkriminaciju, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive, logične i argumentirane razloge koji predmetnom žalbom niti u jednom segmentu nisu dovedeni u razboritu sumnju.

11.1. Ponajprije treba istaći da je optuženik na ispitivanju u prethodnom postupku priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela od kojeg je, doduše, na raspravi reterirao, no riječ je o zakonitom dokazu koji, kada se dovede u relevantnu i logičnu korelaciju s prikupljenom materijalnom dokumentacijom, čini utemeljenim zaključak suda prvog stupnja da je upravo optuženik počinitelj optuženog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a i to, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Naime, iz službene bilješke policijskih službenika Postaje prometne policije Split od 2. travnja 2022. proizlazi da je toga dana optuženik zatečen u upravljanju vozilom koje se spominje u činjeničnom opisu djela, dok je iz priloženih fotografija vidljivo da je stražnja registarska pločica na tom automobilu bila prepravljena na način da je uz pomoć crnog selotejpa (izolir trake) broj 5 izmijenjen u broj 6, što znači da je registarska oznaka [registarska oznaka] bila preinačena u oznaku [registarska oznaka].

11.2. Isto tako sud prvog stupnja je na temelju materijalne dokumentacije izvedene u dokaznom postupku ispravno zaključio da je vozilo kojim je optuženik kritične zgode upravljao upravo ono koje je bilo registrirano kao vozilo s registarskim pločicama [registarska oznaka] i bilo službeno odjavljeno 8. studenog 2021., te se u tom smislu žalitelj upućuje na točke 18. i 21. obrazloženja napadane presude.

11.3. Dakle, budući da je prvostupanjski sud utvrdio kao izvjesne činjenice da je na vozilu marke Fiat Bravo, broja šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo odjavljeno 8. studenog 2021., zbog čega je bila raspisana i potraga za tim registarskim pločicama, na stražnjoj registarskoj pločici crnim selotejpom bio izmijenjen broj 5 u 6, čime je registarska oznaka de facto bila prepravljena u oznaku [registarska oznaka], koja pak pripada vozilu marke VW Golf, broja šasije [broj šasije], te da je kritičnog dana upravo optuženik bio zatečen od strane policijskih službenika kako upravlja naprijed spomenutim vozilom marke Fiat Bravo, sud prvog stupnja je doista raspolagao u dovoljnoj mjeri pouzdanim i kvalificiranim indicijama koje u svojoj uzajamnoj konzistentnoj i logičnoj povezanosti s dostatnom mjerom sigurnosti upućuju na optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela, tj. da je baš on svjesno i namjerno na opisani način preinačio predmetnu registarsku pločicu, dakle, javnu ispravu, a sve s krajnjim ciljem korištenja vozila s tako prepravljenom registarskom pločicom u prometu.

11.4. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije uvažena.

12. Optuženik je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali je zapravo sadržajno ne obrazlaže, zbog čega je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-26, pri čemu je uočeno da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 5. ZKP- 22 vezano za odluku o oduzimanju predmeta. U konkretnom slučaju riječ je o preinačenju javne isprave koja je ostvarena uz pomoć crne selotejp trake, međutim kada se ona skine ostaje izvorna registarska pločica s oznakom [registarska oznaka] koja je odjavljena. Prema tome, kako se ovdje radi o pravoj registarskoj pločici, odnosno paru tih pločica koji pripada točno određenom vozilu (Fiat Bravo naprijed naznačenog broja šasije), one ne mogu biti predmet oduzimanja u kaznenom postupku u smislu čl. 79. st. 2. KZ-a s ciljem njihova uništenja sukladno čl. 181. st. 7. ZKP-22, nego, s obzirom da su te registarske pločice odjavljene 8. studenog 2021., o njihovoj daljnjoj sudbini može odlučiti jedino Ministarstvo unutarnjih poslova, kao ovlašteni izdavatelj predmetnih registarskih pločica, u upravnom postupku. Budući da se ovdje radi o povredi kaznenog zakona koja spada u domenu oficijelnog ispitivanja osporene presude u povodu uložene žalbe, ovaj je drugostupanjski sud postupajući, dakle, po službenoj dužnosti, u tom dijelu na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-26 odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

13. S obzirom da se optuženik u žalbi poziva na činjenicu da je otac jednog malodobnog djeteta, ovaj drugostupanjski sud tu okolnost dovodi u vezu sa žalbenom osnovom iz čl. 471. st. 1. ZKP-22 (osporavanje odluke o kazni), mada je žalbeni sud taj segment pobijane presude u konkretnom slučaju dužan ispitati i s osnova odredbe čl. 478. ZKP-26.

13.1. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud na temelju valjanog i kritičkog vrednovanja olakotnih okolnosti koje se tiču osobnih i obiteljskih prilika optuženika, u što spada i njegovo očinstvo nad malodobnim djetetom, kao i otegotne okolnosti u vidu optuženikove višestruke kaznene osuđivanosti, donio pravilnu odluku kada je optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, jer je i po uvjerenju ovog suda drugog stupnja takva kazna primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobni optuženika, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju i konačno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja. Naime, optuženik se pojavljuje u svojstvu višestrukog općeg i specijalnog kaznenog povratnika, budući da od 2013. naovamo kontinuirano čini različita kaznena djela, tako da je do sada bio čak 13 puta osuđivan, što upućuje na njegovu povećanu kriminalnu volju, upornost i odlučnost u protupravnom ponašanju i to unatoč mnogobrojnim kaznama koje očito nisu postigle očekivani pozitivan učinak u smislu optuženikove resocijalizacije, a što sve u konačnici ukazuje na potrebu da mu se i u ovom slučaju izrekne bezuvjetna kazna zatvora za predmetno kazneno djelo.

14. Slijedom iznijetog valjalo je u odnos na žalbu optuženika na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Varaždinu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic