Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-154/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-21/2026-19 od 9. ožujka 2026., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog UU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog UU produljio istražni zatvor prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a koji mu prema čl. 131. st. 2. ZKP-a može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz čl. 133. ZKP-a, odnosno ne dulje od 5. svibnja 2026.

2. Protiv tog rješenja je optuženi UU putem braniteljice po službenoj dužnosti Senke Zuber Šanjek, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-182/2026 od 26. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri argumentirane razloge na temelju kojih je zaključio o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv optuženika, tako da se ne može prihvatiti žalbeni stav da je u tom dijelu došlo do počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a jer da prvostupanjski sud „nije detaljno obrazložio zbog čega se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama – mjerama opreza propisanim čl. 98. st. 2. ZKP“. Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

6. Vezano za dijelove žalbe u kojima se dovodi u pitanje ozbiljnost prijetnji iz predmetne inkriminacije i ukazuje da pojedini svjedoci nisu čuli prijetnje niti osjetili miris benzina treba reći da se te primjedbe ustvari odnose na osnovanu sumnju u optuženikovo počinjenje kaznenog djela, kao temeljnu zakonsku pretpostavku za produljenje istražnog zatvora, no prigovor takve vrste je u ovom stadiju kaznenog postupka, kada je protiv optuženika donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, zapravo promašen.

7. Nadalje valja primijetiti da optuženik sadržajno ne osporava postojanje istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, već samo pobija zaključak suda prvog stupnja o neophodnosti daljnje primjene upravo istražnog zatvora, umjesto blažih mjera opreza, pri čemu sugerira one iz čl. 98. st. 2. t. 4., 5. i 10. ZKP-a. Međutim, u tom kontekstu ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvaća argumentaciju suda prvog stupnja iz već spomenute točke 8. obrazloženja pobijanog rješenja, što znači da se slaže s utvrđenjem toga suda da je daljnja primjena istražnog zatvora protiv optuženika nužna, jer blaže zakonske mjere ne pružaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji konkretne tzv. iteracijske opasnosti koja postoji na njegovoj strani. Optuženik se pojavljuje u svojstvu višestrukog općeg i specijalnog kaznenog povratnika kojeg ranije mnogobrojne kaznene sankcije, uključujući i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu odvratile od, za sada na razini osnovane sumnje, protupravnog i kažnjivog ponašanja, a kada se k tome pridoda i stručno mišljenje angažiranog sudskog vještaka koji je utvrdio da je predmetno kazneno djelo za koje se optuženik osnovano sumnjiči počinjeno pod odlučujućim utjecajem alkohola i da zbog te ovisnosti kod njega prepoznaje povećani rizik od njegovih ispada s mogućim obilježjima kaznenih djela, zbog čega mu je potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, tada nema dvojbe da blaže mjere opreza nisu sigurna opcija u sprječavanju optuženika od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela odnosno počinjenja težeg kaznenog djela kojim prijeti (ubojstvo), pogotovo kada je u tijeku postupka utvrđeno da je on nekritičan prema konzumaciji alkohola pod čijim djelovanjem postaje nasilan. Stoga žalba optuženika niti u tom dijelu nije uvažena.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic