Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-151/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-287/2025-32 od 27. veljače 2026., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog NĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-287/2025-32 od 27. veljače 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NĐ i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) podiglo optužnicu protiv okrivljenog NĐ zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 23. rujna 2025. pa nadalje i može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni PĐ po branitelju po službenoj dužnosti Josipu Vugrinu, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba usvoji, te pobijano rješenje ukine i pusti ga na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-178/2025-3 od

24. ožujka 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je sadržajno riječ samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice na kojima temelji svoju odluku.

6.1. Žalitelj pritom ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koja se tereti, konkretno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 34. KZ711., već samo napada činjenična utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je iskreno priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, te dao obećanje da više neće činiti kaznena djela (pritom upire da mu je i prvostupanjski sud u nepravomoćnoj presudi te činjenice uzeo kao olakotne), a što ukazuje da su dosadašnje kaznene sankcije ipak imale učinak na njegovu resocijalizaciju.

7. Suprotno žalitelju, imajući na umu podatke o njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti, a koji govore o tome da unazad više od 10 godina (prvi puta je pravomoćno osuđen još 2014.) uporno i opetovano čini kaznena djela protiv imovine (krađe, teške krađe i razbojničke krađe), tada njegovo obećanje da više neće činiti kaznena djela evidentno nema značaj kakav mu se pridaje u žalbi, već sasvim suprotno tome, navedeni podaci upućuju na zaključak da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog, i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a što sve kada se još dodatno poveže s činjenicom da je isti nezaposlen a što, na razini osnovane sumnje, ukazuje da sredstva za život osigurava činjenjem imovinskih delikata, i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kazneni djela, te da se otklanjanje takve opasnosti u ovom slučaju razumno ne može primjenom drugih blažih mjera.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke