Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-129/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 29. prosinca 2025. broj Kov-149/2025-47, u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog OL.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, na temelju članka 351. stavka 1. u vezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.), odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik Policijske uprave međimurske od 1. listopada 2025. o ispitivanju osumnjičenika sa snimkom ispitivanja, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 2. listopada 2025. sa snimkom ispitivanja te zapisnici Županijskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2025. broj Kir-910/2025-3 i Kir-910/2025-4.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EL osobno i po branitelju, odvjetniku ĐL.

2.1. U osobnoj podnesenoj žalbi okrivljeni EL nije određeno naznačio žalbene osnove, ali se iz sadržaja žalbe može zaključiti da okrivljenik rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te očigledno predlaže da se njegova žalba prihvati i preinači pobijano rješenje na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnici i snimke njegovog ispitivanja na policiji i državnom odvjetništvu te zapisnici s dokaznog ročišta na kojem su ispitana dva svjedoka.

2.2. U žalbi koju je podnio po branitelju, odvjetniku ĐL, okrivljenik rješenje prvostupanjskog suda pobija "iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom drugostupanjskom sudu „da prihvati .. žalbu i izdvoji nezakonite dokaze iz spisa“.

2.3. Obje podnesene žalbe razmatrane kao jedna žalba okrivljenog OL.

3. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 494. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II. koji se sada primjenjuje), bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika i snimki ispitivanja okrivljenika na policiji i pred državnom odvjetnikom te zapisnika s dokaznog ročišta na kojem su ispitana u svojstvu svjedoka dva državljana Turske, okrivljeni EL u žalbi u bitnome tvrdi da mu tijekom provođenja radnji koje su prethodile podizanju optužnice nije osigurano prevođenje na ukrajinski jezik te da mu stoga nije omogućeno služiti se svojim jezikom, da činjenica da mu je prilikom ispitivanja na policiji 1. listopada 2025. te prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu 2. listopada 2025. bilo osigurano prevođenje na ruski jezik nije od značaja jer da okrivljenik govori ukrajinskim jezikom i ima pravo služiti se svojim jezikom, a da kod uhićenja i prilikom ispitivanja na policiji nije bio upoznat s tim pravom. To što je vlastoručno potpisao zapisnike o ispitivanju, prema stavu obrane, nema nikakav značaj s obzirom na to da okrivljenik nije razumio što potpisuje budući da ne govori ni hrvatski ni ruski, a ni pouka o pravima nije mu prevedena na ukrajinski jezik.

6. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenog OL, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su zapisnici o ispitivanju okrivljenika od 1. listopada 2025. i 2. listopada 2025., zajedno sa snimkama njegovog ispitivanja te zapisnici o ispitivanju svjedoka OLK i RL s dokaznog ročišta održanog 2. listopada 2025., zakoniti dokazi, jer nisu pribavljeni na nezakoniti način (članak 10. ZKP-I.).

7. Prije svega, iz snimke ispitivanja okrivljenog OL na policiji 1. listopada 2025., za koju radnju je osigurano prevođenje na ruski jezik po tumaču Svjetlani Tomašić, razvidno je da je okrivljenik bez teškoća, s razumijevanjem komunicirao s policijskim službenikom preko tumača, pri čemu je smisleno, također preko tumača Svjetlane Tomašić, koja je prevodila njegove odgovore, odgovarao na postavljena pitanja iz članka 272. stavka 1. ZKP-I. te potvrdio da je razumio upozorenja koja su mu tom prilikom priopćena, kao i pouku iz članka 272. stavka 2. ZKP-I. Ujedno, iz snimke njegovog ispitivanja na policiji razvidno je da je okrivljeni EL, u skladu s odredbom članka 65. stavkom 2. ZKP-I. te člankom 208.a stavkom 4. i 5. ZKP-I., poučen o pravu na branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i o posljedicama odricanja od tog prava, kojeg prava se okrivljenik odrekao navodeći da za sada ne treba stručnu pomoć branitelja. Proizlazi da je okrivljenom ČL prilikom ispitivanja 1. listopada 2025. bilo osigurano prevođenje na jezik koji govori i razumije ga. To što se Svjetlana Tomašić, koja nije stalni sudski vještak, zbog nedostatka iskustva, okrivljeniku povremeno obraćala na hrvatskom jeziku, a policijskom službeniku na ruskom, na što okrivljenik ukazuje u svojoj žalbi tvrdeći da ga je to zbunjivalo, nimalo ne dovodi u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda o zakonitosti zapisnika i snimke ispitivanja okrivljenika na policiji 1. listopada 2025.

7.1. Osim što iz snimke ispitivanja okrivljenika u Policijskoj upravi međimurskoj 1. listopada 2025. proizlazi da je okrivljenom ČL, koji ne razumije službeni jezik na kojem se provodilo njegovo ispitivanje, prilikom izvođenja te dokazne radnje bilo osigurano prevođenje na jezik koji govori i razumije ga, ujedno, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, iz zapisnika Policijske uprave međimurske od 1. listopada 2025. broj 511-21-09-KU-58/2025 proizlazi da je tom prilikom okrivljenik, u prisutnosti tumača za ruski jezik, svojim vlastoručnim potpisom potvrdio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima iz članka 208.a stavka 2. ZKP-I., da je poučen o pravu na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava, ali se tog prava odrekao, nakon čega je, nakon pouke da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja, u neometanom izlaganju, iznio svoju obranu. Prema tome, sva upozorenja i pouke, za koje je okrivljenik vlastoručnim potpisom potvrdio da ih je primio i razumio, okrivljenom ČL prethodno su, uz pomoć tumača, bile usmeno priopćene te je okrivljenik najprije usmeno, a potom i svojim potpisom potvrdio da ih je razumio. Žalbenu tvrdnju okrivljenika da na pitanja policijskog službenika nije odgovarao jer ih nije razumio, ovaj drugostupanjski sud nalazi neosnovanim, s obzirom na to da se okrivljeni EL pozvao na pravo da ne odgovara na pitanja prije nego li mu je policijski službenik pitanje postavio.

8. Jednako tako, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud, iz snimke ispitivanja okrivljenika na Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu od 2. listopada 2025., za koju radnju je osigurano prevođenje preko sudskog tumača za ruski jezik Kristine Kopjar, proizlazi da je okrivljeni ĆL razumio sva upozorenja i pitanja koja mu je državna odvjetnica postavila. Naime, iz snimke ispitivanja razvidno je da okrivljenik nije tražio nikakva pojašnjenja, nesmetano je komunicirao s državnom odvjetnicom preko stalnog sudskog tumača, a na postavljena pitanja iz članka 272. stavka 1. ZKP-I., odgovarao je smisleno, što sve, kraj činjenice da nije prigovarao činjenici što se radnja njegovog ispitivanja provodi uz sudjelovanje sudskog tumača za ruski jezik, nego je potvrdio da govori ruski jezik i da ga razumije, što je ujedno potvrdio svojim vlastoručnim potpisom na zapisniku Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu od 2. listopada 2025., upućuje na zaključak da je okrivljenom ĆL ČL također i prilikom prvog ispitivanja na državnom odvjetništvu 2. listopada 2025. osigurano pravo na prevođenje na jezik koji govori i razumije ga. Ujedno, iz zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika od 2. listopada 2025., što također proizlazi i iz snimke njegovog ispitivanja, proizlazi da je okrivljeni EL svojim vlastoručnim potpisom potvrdio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima, pouku iz članka 272. stavka 2. ZKP-I., kao i pouke o pravu na branitelja i pravu na privremenu pravnu pomoć na branitelja na teret proračunskih sredstava, da je upoznat sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava.

8.1. Stoga, budući da je okrivljeni EL potvrdio da razumije i govori ruski jezik, pri čemu i iz snimki njegovog ispitivanja na policiji i državnom odvjetništvu proizlazi da je ispitivanje okrivljenika provedeno nesmetano i smisleno, pri čemu je okrivljenik ujedno na zapisnicima svojim vlastoručnim potpisima potvrdio da je razumio sva upozorenja, pouku o pravima i pouku o pravu na branitelja, to se ukazuje neosnovanom žalbena tvrdnja okrivljenog OL da "to što je putem prevoditelja za ruski jezik konstatirano ... ne može biti valjano, jer naime ne razumije ni hrvatski, ni ruski".

9. S obzirom na to da je sve naprijed navedene činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio, to je ujedno pravilno ocijenio da su zapisnici o ispitivanju okrivljenog OL od 1. listopada 2025. na policiji i 2. listopada 2025. na državnom odvjetništvu, zajedno sa snimkama njegovog ispitivanja, zakoniti dokazi, budući da je okrivljeniku, prilikom provođenja radnji njegovog ispitivanja, bilo osigurano prevođenje na jezik koji govori i razumije. Nije osnovana žalbena tvrdnja okrivljenog OL da je, za zakonitost provedenih radnji, bilo nužno osigurati okrivljeniku prevođenje na ukrajinski jezik, odnosno omogućiti mu da se služi svojim jezikom i da mu je ruski, kao jezik agresora, u konkretnom slučaju bio nametnut. Naime, Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima, propisano je da se tumačenje i prevođenje treba omogućiti na osumnjičenikovom ili optuženikovom materinjem jeziku ili na bilo kojem drugom jeziku kojim on govori ili ga razumije, kako bi mu se omogućilo da u cijelosti ostvari osvoje pravo na obranu te radi zaštite pravičnosti postupka, što je ovdje u cijelosti ostvareno provođenjem radnji ispitivanja okrivljenika uz sudjelovanje tumača za ruski jezik, za koji jezik je i sam okrivljeni EL potvrdio da razumije i govori ruski jezik.

10. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kome je odbijen kao neosnovan prijedlog za izdvajanje dva zapisnika s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka, okrivljeni EL u žalbi tvrdi da, osim činjenice da mu nije bilo osigurano prevođenje na ukrajinski jezik, ujedno da nije bio pravovremeno i uredno obaviješten o održavanju dokaznog ročišta, da se stoga nije ni mogao odreći prava na prisustvovanje dokaznom ročištu te da u konkretnom slučaju nije bilo pravne osnove za održavanje dokaznog ročišta radi ispitivanja svjedoka.

10.1. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su zapisnici o ispitivanju svjedoka OLK i RL na dokaznom ročištu 2. listopada 2025. zakoniti dokazi, jer nisu pribavljeni na neki od nezakonitih načina prikupljanja dokaza iz članka 10. stavka 2. ZKP-I. Naime, u zapisnicima s dokaznih ročišta Kri- 910/2025-3 i Kir-910/2025-4 sutkinja istrage je konstatirala da je okrivljeni EL na dokazno ročište pozvan putem policijskih službenika za vrijeme kada je boravio u policijskoj postaji i da je u spis dostavljena pisana izjava okrivljenika da dokaznom ročištu ne želi prisustvovati. Pozivanje okrivljenika putem policijskih službenika provedeno je u skladu s odredbom članka 176. stavkom ZKP-I. (a identična zakonska odredba sadržaja je i u sada važećem ZKP-II.), slijedom čega nije osnovana žalbena tvrdnja okrivljenika da o održavanju dokaznog ročišta nije uredno obaviješten. Nadalje, iz izjave koja je dostavljena sutkinji istrage, što je i konstatirano u zapisnicima s dokaznih ročišta održanih 2. listopada 2025., proizlazi da je okrivljeni EL u nazočnosti tumača Svjetlane Tomašić (dakle, tumača za ruski jezik, za koji jezik je sam okrivljenik potvrdio da ga razumije) upoznat s činjenicom održavanja dokaznog ročišta radi ispitivanja dvojice svjedoka koji su naznačeni imenom i prezimenom, s pravom na postavljanje pitanja svjedocima bilo putem suca istrage ili neposredno, kao i s mogućnošću da prisustvuje dokaznom ročištu, kao i da će se ono održati i ako pisanom izjavom potvrdi da tom ročištu ne želi prisustvovati, nakon čega je izjavio, što je potom i potvrdio svojim vlastoručnim potpisom, da dokaznom ročištu ne želi prisustvovati. S obzirom na to da je sutkinja istrage u zapisnicima s dokaznih ročišta od 2. listopada 2025., od kojih je jedno započelo u 10,00 sati, a drugo ročište u 10,37 sati, konstatirala da je u spis dostavljena pisana izjava okrivljenika da ne želi prisustvovati dokaznom ročištu, to se nameće zaključak da je okrivljeni EL, suprotno žalbenim tvrdnjama, o održavanju dokaznih ročišta svakako obaviješten prije njihovog održavanja.

10.2. Neprihvatljiva je grafološka analiza potpisa tumača Svjetlane Tomašić, koju je iznio u žalbi okrivljeni EL, tvrdeći da imenova osoba n ije potpisala izjavu kojom je obavijestio sud da ne želi prisustvovati dokaznom ročištu. To tim više jer na sjednici optužnog vijeća, kada je predloženo izdvajanje naprijed navedenih dokaza kao nezakonitih, ni optuženi EL, a ni njegov branitelj nisu iznijeli tvrdnje, koje se sada iznose u žalbi, da Svjetlana Tomašić ne bi b ila prisutna prilikom potpisivanja predmetne izjave ili da je policijski službenik pitao okrivljenika da li želi vidjeti migrante, pa da se stoga potpisivanje navedene izjave ne može smatrati dobrovoljnim odricanjem od prava na prisustvovanje dokaznom ročištu.

10.3. Nadalje, odredbom članka 236. stavkom 1. točkom 3. ZKP-I. (a identična zakonska odredba sadržaja je i u sada važećem ZKP-II.) propisano je da će se dokazno ročište održati, između ostalog, ako svjedok neće moći biti ispitan na raspravi. U konkretnom slučaju svjedoci ELK i RL turski su državljani, za koje je postojala potreba njihovog ispitivanja na dokaznom ročištu zbog opravdane bojazni da neće biti moguće ispitati ih kasnije na raspravi, stoga je potpuno promašena žalbena tvrdnja okrivljenika o provođenju dokaznog ročišta radi ispitivanja svjedoka bez pravne osnove.

11. Što se tiče žalbene tvrdnje okrivljenika da "prilikom prvog ispitivanja nije bio slobodan čovjek" i da je obrana bila obvezna, koju tvrdnju okrivljeni VL nije isticao u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza, treba odgovoriti da u je konkretnom slučaju, u skladu s odredbom članka 66. stavkom 1. točkom 3. ZKP-I. (a identična odredba sadržana je i u sada važećem ZKP-II.) okrivljenik morao imati branitelja od donošenja rješenja o istražnom zatvoru, tako da mu je, temeljem navedene zakonske osnove, rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 3. listopada 2025. broj 14 Su-1/2025-462 postavljena braniteljica po službenoj dužnosti. S obzirom na to da se prethodno, prilikom ispitivanja na policiji 1. listopada 2025. te prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu 2. listopada 2025., kada je poučen o pravu na branitelja i pravu na privremenu pravnu pomoć na branitelja na teret proračunskih sredstava, sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava, izrijekom odrekao prava na branitelja, to se ukazuje neosnovanom i žalbena tvrdnja okrivljenika kojom dovodi u pitanje zakonitost naprijed navedenih dokaza zbog činjenice što u vrijeme provođenja njegovog ispitivanja, odnosno provođenja dokaznog ročišta radi ispitivanja svjedoka nije imao branitelja.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, osobito s obzirom na činjenicu da je ispitivanje okrivljenika na policiji i na državnom odvjetništvu, kada je bilo osigurano prevođenje uz pomoć tumača za ruski jezik, provedeno nesmetano, a okrivljenik na takav način ispitivanja nije imao primjedbi, pri čemu je potvrdio da govori ruski jezik i razumije ga, to se ukazuje neosnovanom žalbena tvrdnja okrivljenog OL da nije u potpunosti razumio ruski jezik, pa da nije razumio razlog uhićenja i koje su osnove sumnje protiv njega. Osim toga, žalbene tvrdnje okrivljenika o tome da je dana 24. listopada 2025. dobio odobrenje za telefonske kontakte s majkom i da je tada saznao da je prevoditeljica njegovoj majci rekla da on boluje od AIDS-a što ga je to demoraliziralo i psihički uništilo te da stoga nije htio ni razgovarati s braniteljem, niti se braniti, nisu od značaja za ocjenu zakonitosti radnji koje su provedene 1. i 2. listopada 2025.

13. Stoga, s obzirom na to da okrivljeni EL svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te se njegova žalba ukazuje neosnovanom, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-II. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-II., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic