Poslovni broj: Gž Ovr-468/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika –specijalista Dražena Lovretića, u ovršnom postupku ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj OVR-1577/2018-71 od 1. travnja 2025. 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj OVR-1577/2018-71 od 1. travnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe, kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći izrijekom žalbeni razlog ali i iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: OZ), kao i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Ovršna isprava u ovom predmetu je Ugovor o kreditu broj 758-53030059 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. ožujka 2011., radi osiguranja novčane tražbine pravnog prednika ovrhovoditelja.
4. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
5. Dakle, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.
6. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.
7. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):
„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).
Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 D; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Ž Radlingerová).
To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C- 448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“
8. Sukladno Zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
9. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.
10. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ako se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.
11. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.
12. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.
12.1. Pri tome se ističe, da, iako je prvostupanjski sud zaključkom uputio ovršenika u parnicu zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, da je ovršenik vezan odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a, pa kako je ovršenik žalbom na prvotno rješenje o ovrsi osporavao visinu tražbine ovrhovoditelja, a nije je podnio zbog razloga kojeg je istaknuo u ovoj žalbi, to nije bilo mjesta odbijanju njegovog prijedloga za odgodu ovrhe bez provođenja prethodnih radnji u smislu ispitivanja ništetnosti ugovornih odredaba Ugovora o kreditu.
13. S obzirom na to da je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredaba članka 380. stavak 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. OZ-a.
U Splitu 31. ožujka 2026.
Sutkinja
Marija Šimičić
