Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: 157 K-308/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČA zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona, povodom privatne tužbe IA, OIB [osobni identifikacijski broj], podnesene 16. svibnja 2025., nakon javne rasprave održane 4. studenoga 2025., 2. veljače 2026., 17. veljače 2026. i 26. ožujka 2026., zaključene u prisutnosti privatnog tužitelja IA, opunomoćenika privatnog tužitelja NA, odvjetnika u [adresa] i optuženog ČA, dana 26. ožujka 2026. donio je, a 31. ožujka 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ČA, sin pok. ČABH i pok. Č, rođena I, rođen **.**.1968. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, umirovljenik, sa završenom SSS za trgovca i vozača, razveden, otac troje djece, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, bez vrijednije imovine, bez čina, odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti, neosuđivan

k r i v  j e

što je na raspravi pred Disciplinskim sudom Hrvatske odvjetničke komore održanoj dana 6. studenog 2024. godine , u svojstvu svjedoka izjavio: „Napomenuo bih da je brat Veljkovog strica koji je dobio parnicu za kuću, točnije njegova žena rekla njegovoj sestri koja je to prenijela meni kako je IA i TA dala 15.000,00 Eura za troškove postupka“, iako je znao da to što je iznio za privatnog tužitelja nije istina,

dakle, za drugog javno iznio i pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 - dalje KZ/11).

II. Na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11 optuženi ČA se

o s u đ u j e

NA NOVČANU KAZNU OD 40 (ČETRDESET) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 33,33 EUR-A

što ukupno iznosi 1.333,20 EUR-a (tisuću tristo trideset tri eura i dvadeset centi)

III. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju članka 43. st. 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. st. 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će, uz pristanak osuđenika, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

V. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. . Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP) optuženiku se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalne troškove u iznosu od 150,00 EUR- a (sto pedeset eura) u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. O troškovima privatnog tužitelja donijet će se naknadno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj IA podnio je ovome sudu privatnu tužbu dana 16. svibnja 2025. protiv optuženog ČA zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda

– klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. U privatnoj tužbi navodi kako je optuženi ČA **.**.2014. nepozvan pristupio na raspravu Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komora koja se održavala povodom disciplinske prijave koju je protiv odvjetnika IA iz [adresa] podnio HA iz [adresa]. Nakon što je Disciplinski sud odlučio da ga sasluša, unatoč tome što nije pozvan kao svjedok, optuženik da je ni od koga pitan dao gore citiranu izjavu, s očiglednom namjerom da odvjetnika IA prikaže u negativnom svjetlu kao odvjetnika koji „mešetari“ i prima novac od protivne strane, a sve s ciljem kako bi Disciplinski sud stekao što lošiji dojam o njemu kao osobi i kao odvjetniku, a pri tome je da bi se ogradio, naveo da je to čuo od treće osobe koja je to navodno čula od neke četvrte osobe, očigledno s ciljem da bi se zaštitio od posljedica takve neistinite izjave. Privatni tužitelj nije bio nazočan na raspravi na kojoj je optuženik dao izjavu, tako da se prvi put upoznao sa navedenom izjavom kada je, dana 18. veljače 2025., zaprimio presudu Disciplinskog suda, nakon čega je zatražio i dobio zapisnik sa rasprave.

2. Na raspravi 4. studenoga 2025. optuženi ČA očitavao se kako se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. Iznoseći svoju obranu na raspravi 26. ožujka 2026. optuženik je kazao kako nije istina da je bio svjedok u sudskom predmetu u kojem su stranke bili HA i ZA već je bio opunomoćen da zastupa HA u svim postupcima, kod raznih tijela državnih, Elektra i dr., dana mu je punomoć. Prvi puta je odvjetnika IA vidio u Benkovcu u njegovom uredu, a drugi puta u [adresa] u njegovom uredu kada su mu on i HA rekli da ih može obavijestiti ako nešto dođe, a to su mu rekli i u Benkovcu. Smatra da je u tom sudskom sporu propušteno reći da je HA skrbio za svog oca, da je platio Centru za socijalnu skrb i da je vratio zemlju, a da o Veljkom ocu nije skrbio taj drugi odnosno ZA. Također, da nije istina da je nepozvan došao u Zagreb već je u Zagreb došao kako bi pratio HA koji ne zna po Zagrebu, došli su skupa na Disciplinski sud. Čekao je HA u hodniku dok su njega ispitivali, potom je HA izišao van sa svojim odvjetnikom i pokazivao na njega predstavljajući ga kao svog opunomoćenika, HA je predložio da on da iskaz jer je smatrao da optuženik može potvrditi sve što se događalo, što je i učinio. Jednom prilikom kod javnog bilježnika KA i HA su pričali da je žena od ZA kojeg oni zovu " N" rekla da ne zna zašto je ona dala 15.000,00 eura, ali ne zna podatak kome bi dala taj novac. To zna i HA, ali on zna da je KA u svojim privatnim problemima pa o tome nije htio govoriti.

3.1. Uz predočenje izjave koju je rekao na zapisnik 6. studenog 2024. u dijelu kada ovaj svjedok tamo navodi da je " IA i TA dala 15.000,00 eura za troškove", optuženik je odgovorio da ga čudi da je to ušlo u zapisnik jer da su tamo načelno razgovarali kome bi se taj iznos mogao dati pa su tako navedeni odvjetnici kao pretpostavka osoba kojima se novac mogao dati, a ne da je to provjereno. Dakle, njemu nije preneseno da je novac dan IA i TA već je on to zaključio sam.

3.2. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja, odgovorio je da je žena od HA nešto plaćala IA, a kada su on i HA došli kod IA preuzeti spis i pitali treba li nešto platiti onda je IA rekao najprije da ne treba ništa, potom je otišao do tajnice u drugu sobu i nakon toga spomenuo koliko se sjeća iznos od 1.200,00 kuna, s time da ne zna je li mu to HA ikad platio, a može biti da je IA na kraju rekao da to ne treba platiti.

4. Uz suglasnost stranka na raspravi je pročitan zapisnik sa rasprave HOK-a od 6. studenog 2024. (l.s. 5-8), ujedno je pregledana i dostavljena preslika spisa predmeta Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS-70/2023, dostavljena na traženje ovog suda 4. srpnja 2025. Pročitan je i izvod iz kaznene evidencije (l.s. 32) za optuženika. Na raspravi 4. studenoga 2025. ispitan je svjedok TA (l.s. 18-22), na raspravi 2. veljače 2026. ispitan je svjedok ZA (l.s. 26 -28), na raspravi 17. veljače 2026. svjedoci KA i HA (l.s. 29-31), a na raspravi 26. ožujka 2026. privatni tužitelj u svojstvu svjedoka (l.s. 33-36).

5. Između stranaka nije osporeno da je optuženik u svojstvu svjedoka iznio predmetnu izjavu za privatnog tužitelja pred Disciplinskim sudom Hrvatske odvjetničke komore održanoj dana 6. studenog 2024. s time da optuženik navodi da ga čudi da je to ušlo u zapisnik jer da su tamo načelno razgovarali kome bi se taj iznos mogao dati pa su tako navedeni odvjetnici kao pretpostavka osoba kojima se novac mogao dati, a ne da je to provjereno, sam je zaključio da novac dan IA i TA; s time da ne navodi da bi prigovorio onome što je ušlo u zapisnik.

5.1. Također, između stranaka nije sporno da se vodila parnica između HA kao tužitelja kojeg je zastupao odvjetnik IA i ZA kao tuženika kojeg je zastupao odvjetnik TA, koji spor je tužitelj izgubio i nakon primitka revizijske odluke nije podnio ustavnu tužbu.

5.2. Nesporno je protiv privatnog tužitelja HA podnio prijavu Disciplinskom sudu Hrvatske odvjetničke komore jer da ga kao odvjetnik na vrijeme nije obavijestio o primitku revizijske odluke kako bi na vrijeme podnio ustavnu tužbu odnosno tužbu Europskom sudu za ljudska prava, s time da je donesena prvostupanjska odluka Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore kojom je privatni tužitelj proglašen krivim zbog nesavjesnog obavljanja odvjetničkih poslova povodom iste prijave.

5.3. Nije osporeno da bi optuženik bio opunomoćen od strane HA da u njegovo ime i za njegov račun poduzima radnje pred različitom tijelima.

6. Sporno je li optuženik predmetnu tvrdnju iznio znajući da je neistinita kako bi naštetio časti i ugledu privatnog tužitelja.

7. Kod kaznenog djela klevete je na privatnom tužitelju teret dokaza u smislu da je optuženik iznosio ili prenosio neistinite činjenične tvrdnje, za koje je znao da su neistinite, i koje mogu štetiti časti i ugledu tužitelja, a ako je prednjem udovoljeno teret dokaza je nastavno na optuženiku da dokaže kako su te njegove tvrdnje bile istinite.

8. Svjedok TA kazao je kako njegova stranka ZA, a ni njegova sestra KA nisu nikada spominjali da bi kontaktirali s odvjetnikom IA, pogotovo da bi mu dali neki novac, eventualno su ga znali usputno spomenuti kao punomoćnika od HA, kako to stranke uobičajeno komentiraju svoje pravne protivnike. Također, izjavio je i da se ne može sjetiti sada bivše Zdravkove supruge, zna da imaju neki spor oko predmetne kuće, upravo je iz toga razloga ZA svojoj sestri KA darovao 1/6 djela kuće da ona ne bi mogla prodati kuću.

9. Svjedok ZA je kazao da privatnog tužitelja prvi puta vidi na raspravi, nikada nisu komunicirali. Jednom da mu je došao doma jedan papir, za kojega ne zna reći što bi predstavljao, a u kojem piše da je nešto dužan odvjetniku IA, neke troškove. Ne zna kazati tko je točno naveden kao pošiljatelj tog papira, ima ga doma pa može provjerit. Koverta je bila adresirana baš na njegovo ime. Na tom papiru navodi se njegov bratić HA kao tužitelj, ali tamo piše da je dužan odvjetniku IA novac na ime troška, a ne HA. Taj papir je došao do njega nakon druge rasprave u sporu za kuću. Bilo je riječ o trošku 1.000,00 i nešto eura, cca. U potpisu tog papira je odvjetnik IA, ne radi se o sudskom dokumentu. Pitao je svog odvjetnika TA koji ga je zastupao u sporu koji se vodio između njega kao tuženika i njegovog bratića HA kao tužitelja, kojeg je zastupao odvjetnik IA, o čemu bi se tu radilo, na što mu je odvjetnik TA rekao on nema ništa plaćati IA jer je dva puta dobio u tom sporu. Njegov bratić HA koji je izgubio spor za kuću htio je podići tužbu u Strasbourgu međutim u međuvremenu su se dogovorili i svjedok mu je prepisao prizemlje kuće i sada su u korektnim odnosima. Pošto je HA izgubio u sporu da je on njemu dužan troškove, tako kaže njegov odvjetnik TA, prema tome on ništa nije plaćao IA, nikakve troškove. Njegova supruga je jednom vidjela ČA kada je došao u ovu kuću za koju se vodio spor, pitao je za HA i ona se predstavila kao gazdarica kuće i nakon toga je on otišao. Isto tako ne zna poznaje li njegova sestra ČABH. Sa ČA nikada nije komentirao vezano za ovaj spor, nikada nisu ni jedno slovo o tome progovorili. Njegova supruga također nije o tome pričala, ne zna je li njegova sestra ČABH pričala s ČABH o ovom sporu, a on sa sestrom ČABH nije pričao o tome da je IA dužan neke troškove. Rekao je da ne postoji niti razlog da bi njegova supruga ili sestra ČABH izjavile da bi IA i TA dali 15.000,00 eura, za troškove postupka, riječ je o velikom trošku.

10. Nadalje, svjedokinja KA kazala je da poznaje HA i ZA, ZA joj je rođeni brat, a HA joj je brat od strica odnosno bratić. Poznato joj je da se njih dvojica spore oko darovnog ugovora. Nije joj poznato tko ih zastupa u tom predmetu pred sudom, a niti je to ikada komentirala jer ima svoj život, nije se s nikim dotakla teme o plaćanju odvjetnika u tom predmetu. Gospodina IA ne poznaje, a ČA vidi drugi put jer je nedavno bio kod njenog brata u kući. Istina je da je jednom prilikom ispred ureda javnog bilježnika stajala i pričala s HA i pričala i to o svojim privatnim problemima i nije nikoga drugog navodila. Nije istina da bi ona nešto komentirala o plaćanju odvjetnika, a čuje da optuženik nešto priča po Benkovcu, da ona to iznosi međutim to nije istina, niti ju to zanima.

11. Svjedok HA je potvrdio da mu je IA bio odvjetnik u predmetu koji se vodio vezano uz imovinu točnije kuću, IA je platio sve troškove vezano za zastupanje, TA nije plaćao već samo svog odvjetnika. ČA ima njegovu punomoć. On i ČA da nisu komentirali ništa vezano uz plaćanje odvjetnika u tom predmetu. Postoji neka priča po Benkovačkim kafićima da je Zdravkova žena digla kredit i dala novce, a li on ne zna kome, to pričaju mali ljudi. Nikada nije o plaćanju odvjetnika u tom predmetu razgovarao sa KA, nju ne može niti sresti zbog njenih privatnih problema.

12. Privatni tužitelj, iskazujući kao svjedok, naveo je kako se u presudi Disciplinskog suda spominje iskaz ČA, zatražio je zapisnik pošto nije bio prisutan i kada je vidio što je on tamo izjavio podnio je ovu privatnu tužbu. Apsolutna je neistina ono što je za njega iznio ČA, a sadržano je u privatnoj tužbi. U situaciji kada jedna strana izgubi spor druga strana u tom slučaju nije dužna ništa platiti. S obzirom na navod svjedoka ZA da je dobio papir da je njemu kao odvjetniku nešto dužan navodi da je jedino od njega kao odvjetnika mogao primiti tužbu, u podnožju tužbe se uvijek stavlja koliko iznosi trošak tužbe po odvjetniku, a u tužbenom zahtjevu se uvijek stavi da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi trošak, a koju odluku uvijek donosi sud. Također, uvijek se stavlja i vrijednost predmeta spora, i to uvijek u tužbi na vrhu, a u konkretnom slučaju je to bilo 10.000,00 kuna. ČA je prije ovog postupka vidio dva puta, prvi put jer je iskazivao kao svjedok u parničnom predmetu u kojem je zastupao HA, tamo ga je kao svjedoka predložio HA, a drugi put kada je došao u pratnji HA, njegove stranke, kada je ovaj preuzeo predmet od njega. Napominje da se ČA samoinicijativno prijavio da želi svjedočiti u disciplinskom postupku došavši iz Benkovca u Zagreb, iako ga nitko nije predložio kao svjedoka. KA ne poznaje kao niti suprugu od ZA. Na upit suda odgovorio je da spis povodom disciplinske prijave još nije pravomoćno okončan.

13. Analizom svih iznesenih dokaza proizlazi kako ispitani svjedoci pogotovo ZA i njegova sestra KA, od kojih navodno dolazi izjavljena tvrdnja o davanju novca, otklanjaju svaku insinuaciju o navodnom plaćanju troškova privatnom tužitelju povodom navedenog parničnog spora. ZA navodi da je primio jedan dokument, koji nije sudski, u kojem je pisalo da je dužan IA neki trošak, a tamo se kao tužitelj navodi njegov bratić HA kao tužitelj međutim on IA nije plaćao nikakve troškove niti je o tome razgovarao sa ČA niti je o tome pričala njegova supruga. Njegova sestra KA navela je da nije istina da bi ona nešto komentirala o plaćanju odvjetnika, a čuje da optuženik nešto priča po Benkovcu, da ona to iznosi, međutim to nije istina, niti ju to zanima. Svjedok TA također otklanja da bi njegova stranka ZA i njegova sestra KA ikada spominjali da bi kontaktirali s odvjetnikom IA, pogotovo da bi mu dali neki novac. HA u bitnome je naveo da on i ČA nisu komentirali ništa vezano uz plaćanje odvjetnika u tom predmetu, ali da postoji neka priča po Benkovačkim kafićima da je Zdravkova žena digla kredit i dala novce, ali on ne zna kome. Privatni tužitelj, IA, iskazujući kao svjedok je naveo da u situaciji kada jedna strana izgubi spor druga strana u tom slučaju nije dužna ništa platiti , a s obzirom na navod svjedoka ZA da je dobio papir da je njemu kao odvjetniku nešto dužan pojasnio je da je jedino od njega kao odvjetnika mogao primiti tužbu, u podnožju tužbe se uvijek stavlja koliko iznosi trošak tužbe po odvjetniku, a u tužbenom zahtjevu se uvijek stavi da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi trošak, ali odluku uvijek na kraju donosi sud. Takvo pojašnjenje privatnog tužitelja sud u cijelosti prihvaća kao logično i jasno, posebice uzimajući u obzir iskaze drugih svjedoka koji su u bitnome iskazivali jednako stoga ih i sud prihvaća kao istinite.

13.1. Optuženikova tvrdnja koju je iznio kao svjedok pred Disciplinskim sudom koji se vodi povodom prijave HA, koju nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio kao istinitu, iznijeta je kao tvrdnja koju optuženik iznosi kao svoju jer u obranu navodi da je upravo sam zaključio da bi se novac mogao dati IA i TA kao odvjetnicima i to simptomatično izjavljujući u postupku koji se vodi upravo protiv privatnog tužitelja povodom prijave HA koji je optuženiku izdao punomoć, a kojom tvrdnjom se neupitno stvara insinuacija u neetično postupanje privatnog tužitelja kao odvjetnika kojega plaća druga strana i koja izjava u konačnici i nije u vezi sa samom prijavom jer je privatni tužitelj prijavljen radi drugog propusta. Naime, privatnog tužitelja kao odvjetnika vežu i pravila Kodeksa odvjetničke etike. Ta pravila zabranjuju da bi odvjetnik neprimjereno komunicirao sa drugom parničnom stranom (u konkretnom slučaju sa ZA) i da bi mu ta druga strana plaćala troškove posebice u situaciji kada je, kao ovdje, druga strana uspjela u sporu. Sud stoga zaključuje da je optuženik s namjerom iznio ovo tvrdnju kao neistinitu, naime njezina istinitost nije dokazana u postupku, znajući da je neistinita, a sve kako bi naštetio časti i ugledu privatnog tužitelja u postupku koji se vodi protiv njega.

13.2. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je optuženik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11 obzirom da se radi o očito namjernom iznošenju neistinitih činjenica od strane optuženika i to u disciplinskom postupku koji se vodio protiv privatnog tužitelja i koje su u toj situaciji svakako podobne štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja.

14. Kako je ovaj sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti i u odnosu na iznesenu obranu utvrdio da je optuženik iznio riječi navedene u izreci ove presude, a koje predstavljaju neistinite činjenične tvrdnje i koje mogu škoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja, znajući pri tome da su neistinite, sud je optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11. imajući u vidu da se optuženika ne može proglasiti krivim za teže djelo od onoga za koje ga se tereti.

15. Prema čl. 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

16. Optuženikova ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bila dovedena u pitanje, a ista se presumira, postupao je u izravnoj namjeri kao obliku krivnje jer je imao i znanje i volju da predmetno djelo počini, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kazne polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja sud je ocijenio sljedeće okolnosti: kao olakotno sud je cijenio da je optuženik neosuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije, a otegotno je što su te tvrdnje izrečene u disciplinskom postupku pa su posljedice izgovorenih riječi zasigurno teže po privatnog tužitelja. Sud je stoga optuženiku izrekao novčanu kaznu u visini od 40 dnevnih iznosa, za koju drži da će ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a poglavito specijalnu prevenciju. Naime, na optuženika koji je do sada neosuđivan, ovakva kazna treba polučiti učinak da shvati pravne posljedice iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji koje mogu štetiti časti i ugledu druge osobe, odnosno kakve učinke te činjenične tvrdnje izazivaju u odnosu na osobu na koju su izrečene.

18. Sud je prilikom odmjeravanja visine dnevnog dohotka pri donošenju imao na umu imovinske prilike optuženika koji je u mirovini i po vlastitim navodima prima 1.000,00 EUR mjesečno što predstavlja i prosječni mjesečni dohodak, a kada se to podijeli sa 30 dana dobije se dohodak u visini od 33,33 EUR dnevno. S obzirom na utvrđeni broj dnevnih dohodaka (40) i visinu dnevnog dohotka (33,33) sud je konačno utvrdio i njihov umnožak – 1.333,20 EUR.

19. Optuženiku je, temeljem citiranih odredbi, naloženo snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnoj svoti od 150,00 EUR-a, koji iznos je određen sukladno složenosti postupka i radnjama suda tijekom postupka, broju održanih rasprava, s time da sud smatra da navedenim iznosom neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženika dok će o nužnim izdacima privatnog tužitelja i nužnim izdacima te nagradi opunomoćenika privatnog tužitelja biti odlučeno posebnim rješenjem, a nakon što sud bude imao cjelovite podatke o istima.

U Zadru 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Vera Miočić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj IA

2. opunomoćenik privatnog tužitelja NA, odvjetnik u [adresa],

3. optuženi ČA