Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-83/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2026-2 od 7. siječnja 2026., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika ČŠ kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2026-2 od 7. siječnja 2026. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku ČŠ da ovrhovoditelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 21,87 eura.

II. Uvažava se žalba ovršenika ČŠ kao djelomično osnovana i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2026-2 od 7. siječnja 2026. u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku ČŠ da ovrhovoditelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 25,00 eura i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za naknadu troškova postupka izravne naplate u daljnjem iznosu od 25,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,87 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. U bitnom navodi da je traženi dug po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-10705/2025 od 3. srpnja 2025. platio ovrhovoditelju u cijelosti iznosu od 90,37 eura i 50,00 eura za troškove ovrhe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" , broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Međutim, sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

6. Ovrhovoditelju za radnje u postupku izravne naplate, s obzirom na vrijednost predmeta spora, pripada trošak sastavljanja prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe (Financijska agencija) u iznosu od 2,5 boda odnosno 5,00 eura (umjesto zatraženih 25,00 eura) sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa). Naime, Tbr. 11. toč. 6. Tarife propisuje da odvjetniku za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe pripada 50 % nagrade iz Tbr. 11. toč. 1. i 2., dok je Tbr. 11. toč. 2. Tarife propisano da za sastav prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odvjetniku pripada nagrada u visini od 5 bodova ako je vrijednost glavne tražbine do 40,00 eura. Naime, zbroj glavnica iz rješenja o ovrsi iznosi 90,37 eura, međutim, ovršenik je dostavio presliku uplatnice iz koje proizlazi da je platio navedenu glavnicu i troškove u iznosu od 50,00 eura, dok iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj predložio namirenje tražbine prema priloženoj specifikaciji (koju nije dostavio uz zahtjev za naknadu troškova). Dakle, u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu ostale su nepodmirene samo zatezne kamate. Stoga, uzimajući iznose glavnica pojedinih tražbina i početak tijeka zateznih kamata na njih, jasno je da iznos koji je ovrhovoditelj potraživao izravnom naplatom ulazi u tarifni razred do 40,00 eura (Tbr. 11. toč. 2. Tarife).

7. Ovrhovoditelju pripada pravo i na naknadu troška sastava zahtjeva za naknadu troškova postupka izravne naplate. Naime, kako je navedenim podneskom ovrhovoditelj pokrenuo sudski postupak radi naknade troškova postupka izravne naplate te je u istome iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i potkrijepio ih dokazima (čl. 7. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a) te kako bez podnošenja istoga ne bi ostvario pravo na naknadu tih troškova, to navedeni trošak predstavlja trošak koji je u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, bio potreban za ovrhu. Stoga ovrhovoditelju, s obzirom na vrijednost zahtjeva, pripada pravo na navedeni trošak sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife, u iznosu od 12,50 eura.

8. Dakle, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak postupka izravne naplate u iznosu od ukupno 17,50 eura, što uvećano za zatraženi PDV od 25 % ukupno iznosi 21,87 eura.

9. Ovršeniku na žalbene navode da je traženi dug po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-10705/2025 od 3. srpnja 2025. platio ovrhovoditelju u cijelosti iznosu od 90,37 eura i 50,00 eura za troškove ovrhe, treba reći da iz preslike uplatnice koju je ovršenik dostavio uz žalbu doista proizlazi da je on uplatio navedeni iznos ovrhovoditelju na broj računa i poziv na broj primatelja kako je to navedeno u rješenju o ovrsi. Međutim, ovršenik je platio samo glavnicu, ne i zatezne kamate na pojedine iznose tražbine navedene u rješenju o ovrsi. Stoga je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate radi namirenja preostalog iznosa duga.

10. Stoga je trebalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak izravne naplate u iznosu od 21,87 eura (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), odnosno na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a istu uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje preinačiti za iznos od 25,00 eura i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja)

U Velikoj Gorici 31. ožujka 2026.

Sudac

Goran Škugor