REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-308/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji ovog suda Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja MED EKO SERVIS d.o.o., Pomer 1, Pomer, OIB 68103986020, zastupanoj po punomoćnici FN, Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Berislavićeva ulica 12, protiv tuženika ACM d.d., Ulica Vjekoslava Heinzla 48, Zagreb, OIB 92216472413, radi isplate 66,36, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika AN, dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davora Dukata, Zagreb, Tratinska 79, poslovni broj UPP-OS- Ovrv-485/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-35020/2024) od 21. svibnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. kolovoza 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davora Dukata, Zagreb, Tratinska 79, poslovni broj UPP-OS-Ovrv-485/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 35020/2024) od 21. svibnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. kolovoza 2023. do isplate, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2023. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. svibnja 2024. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4,98 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. travnja 2024. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je javni bilježnik Davora Dukata, Zagreb, Tratinska 79, donio 21. svibnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP-OS- Ovrv-485/2024 (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv - 35020/2024) kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. U prigovoru navodi da se predmeta tražbina temelji na dva računa ispostavljenih od tužitelja tuženiku broj: 2023-1480 i 2023-1936 kojima je zaračunata ugovorna kazna tuženiku s opisom „korisnik usluge odlaže miješani komunalni otpad u spremnike za reciklažni otpad ili biootpad“ i „poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad ne može se u potpunosti zatvoriti zbog veće količine otpada od volumena spremnika“. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost ovih kazni ističući da Zakon o gospodarenju otpadom ( "Narodne novine" br. 84/21, u nastavku ZGO) uopće ne propisuje obvezu korisnika na temelju koje bi se mogla izreći kazna za nezatvaranje poklopca, što takav postupak čini proizvoljnim i protuzakonitim. Ističe da on nije pogrešno razvrstavao otpad niti u kantu odložio previše otpada zbog čega se poklopac nije mogao otvoriti. Nadalje, navodi da ovrhovoditelj ne posjeduje potrebne dokaze u vidu videozapisa, koji su predviđeni u Tablici 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada u Općini Medulin (Službene novine Općine Medulin br. 1/2022 – dalje: Odluka općina Medulin), niti je zatečeno stanje zapisnički utvrđeno u prisutnosti tuženika. Ističe da je tuženik odgovoran za spremnik samo dok se on nalazi na njegovoj nekretnini pa odgovornost tuženika prestaje iznošenjem spremnika na javnu površinu na koju je on spremnik dužan iznijeti radi pražnjenja. Budući da su fotografije spremnika snimljene dok su spremnici bili na javnoj površini i bez nadzora, tuženik tvrdi da su treće osobe mogle neovlašteno odložiti otpad, za što on ne može snositi odgovornost. Ističe da tužitelj tuženika nije obavijestio o točnom vremenu preuzimanja spremnika kako bi tuženik spremnike mogao iznijeti na mjesto preuzimanja neposredno prije pražnjenja i time onemogućiti treće osobe da bacaju otpad u njegove spremnike. Naposljetku, tuženik ističe da nije dokazana ni razmjernost visine kazne u odnosu na troškove uklanjanja posljedica navodnog postupanja, a što je propisano odredbom ZGO otpadom u čl. 72. st. 1. i 2. prema kojoj je korisnik dužan platiti ugovornu kaznu ako ne ispunjava ili neuredno ispunjava obveze iz čl. 70. st. 4. t.1. do 4. i 6. do 9., te da iznos ugovorne kazne mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge. Zbog navedenog predlaže sudu da prigovor uvaži, rješenje o ovrsi stavi izvan snage i odbije tužbeni zahtjev .

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-3978/24-2 od 9. prosinca 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku i ustupio ovom sudu predmet kao stvarno nadležnom.

4. Ovaj sud je u predmetnom postupku rješenjem od 18. rujna 2025. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj da se predmetno potraživanje temelji na Zonu o gospodarenju otpadom i Odluci općine Medulin, prema kojima su korisnici dužni pravilno odlagati otpad te da su tuženiku izdana dva računa (u srpnju i kolovozu 2023. godine) zbog utvrđenih postupanja protivnih ugovoru. Navodi da je tužitelj u više navrata utvrdio da se poklopac spremnika za miješani komunalni otpad nije mogao potpuno zatvoriti zbog prevelike količine otpada i da su u spremnik za plastiku odlagane su vrećice s ostacima hrane i tetrapak ambalaža (višeslojna ambalaža koja pripada u miješani otpad). Prekršaji su utvrđeni opažanjem djelatnika i foto-zapisima, što je prema Odluci valjan način utvrđivanja povrede ugovora. Tužitelj ističe da odgovornost tuženika za spremnik i otpad ne prestaje iznošenjem spremnika na javnu površinu radi pražnjenja te da se pojam "obračunskog mjesta" tumači se ekstenzivno i obuhvaća javnu površinu neposredno ispred nekretnine. Smatra da je teret dokaza da su spremnici bili uredni prije iznošenja na korisniku, odnosno tuženiku. Naglašava da tužitelj zakonski nije obvezan odrediti točno vrijeme (sat i minutu) preuzimanja otpada, već samo planirane datume, jer točno vrijeme ovisi o prometu, vremenu i nepredviđenim okolnostima. U odnosu na visinu ugovornih kazni navodi da su kazne određene sukladno kategoriji "ne kućanstvo" (minimalni iznos od 13,27 € po prekršaju). Prvi račun obuhvaća dvije minimalne kazne, dok je drugi račun (26,54 €) izdan u uvećanom iznosu zbog ponovljenog uzastopnog postupanja tuženika protivno ugovoru. Tužitelj se poziva na ovo temeljno načelo zaštite okoliša, prema kojem je korisnik financijski odgovoran za štetu ili troškove nastale zbog nepropisnog postupanja s otpadom. Stoga, tužitelj predlaže sudu da odbije prigovor tuženika kao neosnovan i održi rješenje o ovrsi na snazi.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da su akti lokalne samouprave niže pravne snage od ZGO te ne mogu propisivati obveze izvan zakonskog okvira. Tvrdi se da nezatvaranje poklopca spremnika i odlaganje miješanog otpada u spremnik za reciklabilni otpad na javnoj površini nisu propisani kao dužnosti korisnika prema članku 70. ZGO, što kazne čini nezakonitima. Navodi da fotografije koje je priložio tužitelj pokazuju stanje spremnika u trenutku dolaska službe tužitelja na javnu površinu, ali ne dokazuju da je upravo tuženik pretrpao spremnik ili nepropisno odložio otpad. Naglašava se da su spremnici satima dostupni trećim osobama (turistima, stanarima susjednih zgrada bez vlastitih spremnika) koji često u njih odlažu svoj otpad te da je iznošenjem spremnika na javnu površinu radi pražnjenja izvršena je primopredaja otpada, čime prestaje odgovornost korisnika za daljnje postupanje s otpadom i spremnicima. Smatra da propisivanje minimalnog iznosa kazne u Odluci, što smatraju suprotnim Zakonu koji predviđa samo maksimalni iznos.

7. Dalje u postupku tužitelj se poziva na odredbu čl. 3. ZGO navodeći da odgovornost tuženika za otpad prestaje tek propisnom predajom ovlaštenoj osobi. Nadalje, vezano za obuhvat troškova obračuna ugovorne kazne obratio, tužitelj navodi da se obratio i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske te je zaprimio očitovanje iz kojeg proizlazi da se pitanje ugovorne kazne određuje Odlukom o načinu pružanja javne usluge koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno da osim zakonskih postupaka za koje se može izreći ugovorna kazna, Odlukom mogu propisati i dodatni postupci korisnika usluge za koje davatelj usluge može izreći ugovornu kaznu.

8. U nastavku postupka tuženik se poziva na ZGO i prateće odluke, tvrdeći da odgovornost posjednika otpada prestaje u trenutku predaje davatelju javne usluge. Navode da se primopredaja obavlja iznošenjem spremnika na javnu površinu ispred nekretnine, nakon čega odgovornost prelazi na osobu koja je preuzela otpad. Navodi da tužitelj nije dokazao da je zbog navodnog nepropisnog postupanja s otpadom imao ikakve dodatne troškove. Prema informacijama tuženika, odvoz je obavljen prema redovnom rasporedu prikupa, a ne posebnim organiziranim prikupljanjem. Naglašava da iznos ugovorne kazne mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica nepropisnog postupanja. Budući da tužitelj nije dostavio dokaze o stvarnim troškovima, tuženik smatra da nije moguće ispitati opravdanost visine izrečene kazne.

9. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: izvod iz otvorenih stavki tužitelja (list 8 spisa), račun broj: 2023-1480 (list 34 spisa), fotografije (list 34 - 38 spisa), račun broj 2023-1936 (list 39 spisa), fotografije (list 40 - 41 spisa), Izjava o načinu korištenja javne usluge fotografije (list 61 spisa), Opći uvjeti o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Medulin (list 62 - 66 i 87-93 spisa), Cjenik tužitelja fotografije (list 67 - 68 spisa), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada u Općini Medulin fotografije (list 69 - 88 spisa), Upute za postupanje sa spremnicima za otpad (list 95 - 96 spisa), fotografije (list 97 - 102 spisa), Ugovor o obradi i zbrinjavanju komunalnog otpada (list 109 - 110 spisa), Dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (list 111-112 spisa), Ugovor o usluzi prihvata, zbrinjavanja i obrade otpadne plastike (list 113-114 spisa).

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora jest isplata ugovornih kazni koju je tužitelj izrekao tuženiku i ispostavio račun broj 1480/PP1/1 (zbog odlaganja miješanog komunalnog otpada u spremnike za reciklažni otpad ili biootpad te zbog toga što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad ne može u potpunosti zatvoriti zbog veće količine otpada od volumena spremnika) u iznosu od 33,18 EUR i račun broj 1936/PP1/1 (zbog toga što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad ne može u potpunosti zatvoriti zbog veće količine otpada od volumena spremnika) u iznosu od 33,18 EUR, za objekt u vlasništvu tuženika.

10. Među strankama nije sporno da tužitelj vrši javnu uslugu skupljanja, odvoza i odlaganja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području općine Medulin, niti da je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža predmetnu uslugu. Nije sporno niti da je u spremnicima tuženika prilikom preuzimanja otpada tužitelj utvrdio da je u tuženikovom spremniku za reciklažni otpad ili biootpad bio bačen mješoviti otpad, niti je sporno da je prilikom preuzimanja otpada tužitelj utvrdio da se poklopac ugovorenog spremnika tuženika za miješani komunalni otpad ne može u potpunosti zatvoriti.

11. Međutim, između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo naplaćivati ugovornu kaznu za to što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad ne može zatvoriti, sporno je tko odgovara za sadržaj spremnika za otpad nakon što se spremnik učini dostupnim tužitelju za pražnjenje i odvoz stavljanjem na javnu površinu do samog pražnjenja spremnika od strane tužitelja, je li tužitelj dužan zatečeno stanje spremnika na temelju kojeg je izrekao predmetne ugovorne kazne utvrditi zapisnikom u prisutnosti tuženika ili videozapisom. Također je sporna visina izrečene ugovorene kazne, odnosno je li ista razmjeran troškovima uklanjanja i je li trošak uklanjanja nepravilno i previše odloženog otpada zaista nastao.

12. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13. Prema odredbi članka 70. stavka 4. ZGO-a korisnik (vlasnik ili korisnik nekretnine na području pružatelja usluge) dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da je dužan:

1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika;

2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini;

3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada;

4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika;

5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi; 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo;

7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad;

8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka;

9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge;

10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

14. Nadalje, odredbom čl. 72. ZGO je propisano da je Korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava obveze iz članka 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9. ovoga Zakona ili ako ju neuredno ispuni. Stavkom 2. čl.72. ZGO je propisano da iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje korisnika usluge mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunane korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka.

15. Odredbom čl. 66. st. 1. ZGO propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži odredbe o ugovornoj kazni (toč. 3.).

16. Dakle, sud je utvrdio da je odredbama ZGO taksativno pobrojano u kojim slučajevima je korisnik usluge dužan davatelju usluge platiti ugovornu kaznu (članka 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9. ) te da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži odredbe o ugovornoj kazni.

17. Odlukom općine Medulin u čl. 38. st. 1. propisano je da se ugovorna kazna plaća i u slučajevima koji nisu propisani citiranim odredbama čl. 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9., odnosno i u slučaju kad se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad nije mogao zatvoriti zbog odložene veće količine otpada od volumena spremnika.

18. Dakle, navedena odredba Odluke općine Medulin nije u skladu sa odredbom ZGO, slijedom čega prema načelu exceptio legalis ovaj sud istu nije dužan primijeniti, već je primjenom odredbe čl. 72 ZGO utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje ugovorne kazne zbog toga što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad nije mogao zatvoriti zbog odložene veće količine otpada od volumena spremnika, slijedom čega zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne po toj osnovi nije osnovan.

19. Stoga, tražbine tužitelja u odnosu na stavke ugovorna kazna zbog toga što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad nije mogao zatvoriti zbog odložene veće količine otpada od volumena spremnika po računu broj 1480/PP1/1 u iznosu od 16,59 EUR , kao i tražbina tužitelja po računu broj 1936/PP1/1 u iznosu od 33,18, EUR nisu osnovane.

20. Sud je iz izjave o načinu korištenja jave usluge (list 60 spisa) utvrdio da su obračunsko mjesto i mjesto primopredaje otpada na istoj adresi, adresi nekretnine tuženika, u odnosu na koju su izdani predmetni računi.

21. Odredbom čl. 4. toč. 35. ZGO obračunsko mjesto je adresa nekretnine korisnika javne usluge. Dakle, tuženik je sukladno odredbi čl .70. st. 4. toč. 4. ZGO dužan odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge.

22. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

23. Stoga je teret dokaza činjenica da je netko treći odložio miješani komunalni otpad u spremnik tuženika za reciklažni otpad ili biootpad na tuženiku.

24. Nadalje, u odnosu na prigovor za utvrđenje da je tuženik odlagao miješani komunalni otpad u spremnike za reciklažni otpad ili biootpad tu činjenicu potrebno utvrditi i putem videozapisa i zapisnika u prisutnosti tuženika, sud je iz Tablice 1. uz Odluku općine Medulin utvrdio da je istom propisano da se navedeno postupanje utvrđuje opažanjem i foto-zapisom djelatnika davatelja usluge.

25. Da je tužitelj postupio na opisan način proizlazi iz fotografije na listu 36 spisa.

26. Dakle, sud je utvrdio da je tražbina tužitelja po računu broj 1480/PP1/1 u odnosu na stavku ugovorna kazna zbog odlaganja miješanog komunalnog otpada u spremnike za reciklažni otpad ili biootpad osnovana.

27. Sud je iz dopisa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (list 111-112 spisa) utvrdio da je istim dopisom nadležno ministarstvo dalo tumačenje odredbe čl. 72. st. 2 ZGO iz kojeg proizlazi da predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave donosi odluku koji između ostalog sadrži iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je utvrđena, i odredbe o ugovornoj kazni. Odredbom st. 2. tog članka propisano je da iznos ugovorne kazne mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge. Dakle, ministarstvo navodi da ZGO ne propisuje koji su to troškove potrebni za uklanjanje posljedica postupanja korisnika usluga koje bi se mogle nadomjestiti naplatom ugovorne kazne, ali upućuje na odredbe odluke predstavničkog tijela od načinu pružanja javne usluge.

28. Dakle, općina Medulin je Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada trebala propisati na koji način se utvrđuje visina ugovorne kazne, a pritom se držati zakonskog okvira propisano ZGO, odnosno da iznos ugovorne kazne mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge.

29. Odredbom čl. 39. st. 3. Odluke općine Medulin glede visine ugovorne kazne navedeno da iznos ugovorne kazne za pojedino postupanje protivno ugovoru je mjesečni iznos obvezne minimalne javne usluge, a maksimalni iznos kazne je godišnji iznos obvezne minimalne javne usluge i to prema kategoriji korisnika obveznika plaćanja ugovorne kazne.

30. Odredbom čl. 29. do 33. Odluke općine Medulin tužitelj je detaljno objasnio na koji način je izračunata cijena minimalne javne usluge. Prema cjeniku (list 67 spisa) cijena minimalne javne usluge za kategoriju ne kućanstva utvrđena je u iznosu od 13,27 EUR, odnosno 16,59 EUR ( s PDV-om), što odgovara stavci na računu broj 1480/PP1/1 (list 34 spisa) koju tužitelj potražuje od tuženika na ime ugovorne kazne zbog odlaganja miješanog komunalnog otpada u spremnike za reciklažni otpad ili biootpad, a koji račun je dospio 30. kolovoza 2023.

28. S obzirom da tko kasni s plaćanjem novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO duguje i zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, a nije sporno da je račun broj 1480/PP1/1 dospio 30. kolovoza 2023. to je tuženik dužan podmiriti i zatezne kamate koje na navedeni iznos teku prvi dan nakon dolaska u zakašnjenje, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

29. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16,59 EUR za zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeca 31.kolovoza 2023. do isplate, pa je sud odlučio kao pod toč. I. izreke presude.

30. Budući da je sud utvrdio da je tražbina tužitelj u odnosu na stavke "ugovorna kazna zbog toga što se poklopac ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad nije mogao zatvoriti zbog odložene veće količine otpada od volumena spremnika" po računu broj 1480/PP1/1 u iznosu od 16,59 EUR , kao i tražbina tužitelja po računu broj 1936/PP1/1 u iznosu od 33,18, EUR nisu osnovane, to nije osnovan ini zahtjev tužitelja za mu tuženik podmiri zakonske zatezne kamate na te iznose od dospijeća. Stoga je u tom dijelu valjalo predmetni platni nalog staviti izvan snage i utvrditi da se tužba tuženika odbija kao neosnovana, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. S obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 66,36 EUR s kamatama, a presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 16,59 EUR s kamatama te je ukinut za iznos od 49,77 EUR, to je tužitelj uspio u sporu sa 25 %, a tuženik sa 75,00 % svojih traženja. Stoga je odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. ZPP-a.

32. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33. Tuženiku su kao potrebni (priznati troškovi sastavljanja plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) u iznosu od 6,64 EUR.

34. Budući da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 25,00 % svojih traženja, a tuženik sa 75,00% pa tuženiku pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na 75,00 % ukupnih troškova postupka, dakle tuženiku pripada trošak u iznosu od 4.98 EUR.

35. Slijedom navedenog, o troškovima postupka je odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz pristojbu za presudu

- tuženiku