REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1597/2025-71

(ranije P-1331/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvo tuženika Cubus4 GmbH, OIB 75766938788, 1 Kornstrasse 4, 4060 Leonding, Austrija, zastupano po punomoćniku Zorici Škopić odvjetnici u Zagrebu, drugo tuženika Stečajna masa iza TEM d.o.o. u stečaju, OIB 73472490105, Ilica 129, Zagreb, zastupano po punomoćniku Mirki Babić Delić, odvjetnici iz OD Matana & Partneri d.o.o. Zagreb i treće tuženika KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Domijan, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe (VPS 10.000,00 EUR), nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. tuženika, III. tuženika osobno, te u odsustvu uredno pozvanog II. tuženika, s objavom 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se ovrha određena Rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br.: Ovr-14/2021.g., nedopuštenom, te se ukidaju sve ovršne radnje.

Nalaže se I.-tuženiku CUBUS GmbH, OIB: 75766938788, Austrija, 1 Kornstrasse 4, Leonding da tužiteljici NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] preda u posjed slobodnu od osoba i stvari 584/10000 dijela nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] (E-11) k. o. [katastarska općina], zkčbr.: [katastarska čestica] KUĆA BR. 127/D I DVORIŠTE GRAČANSKA CESTA ukupne površine 377 čhv, odnosno 1355 čm, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, i to STAN br. S-1, dvosobni stan u prizemlju lijevo, ukupne površine 57,32 čm.

Nalaže se I.-tuženiku, CUBUS4 GmbH, OIB: 75766938788, Austrija, 1 Kornstrasse 4, Leonding i II.-tuženiku, Stečajnoj masi iza TEM d.o.o. u stečaju, OIB: 73472490105, Zagreb, Ilica 129, solidarno nadoknaditi tužiteljici NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi prvo tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi drugo tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1250,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2023. navodi da je rješenjem broj Ovr-14/2021 od 1. lipnja 2023. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica je supruga ovršenika, ovdje treće tuženika KC i tvrdi da je s njime u izvanknjižnom vlasništvu i u suposjedu nekretnine na kojoj je određena ovrha. Tužiteljica tvrdi da je predmetni stan bračna stečevina nje i treće tuženika. Tužiteljica tvrdi da ovrha određena ovosudnim rješenjem broj Ovr-14/2021 od 3. ožujka 2021. nije zakonita jer predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu odnosno vlasništvo i tužiteljice i treće tuženika. Predmet spora je nedopuštenost ovrhe određene rješenjem ovog suda broj Ovr-14/2021 od 03. ožujka 2021. predajom kupcu (I tuženiku) 584/10000 dijela nekretnine upisane u Zk ul. [broj ZK uloška] (E-11) K. O. [katastarska općina] zkčbr. [katastarska čestica] kuća broj 127/d i dvorište [adresa] ukupne površine 377 čhv, odnosno 1355 čm, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stan broj S-1, dvosobni stan u prizemlju lijevo, ukupne površine 57,32 čm, kojim je određeno predaja nekretnine u posjed kupcu ovdje I tuženiku. Tužiteljica tvrdi da ovrha nije dopuštena iz razloga što je ispunjenje tražbine, kako je određeno rješenjem o ovrsi, postalo pravno nemoguće i to prije donošenja rješenja o ovrsi. Tužiteljica tvrdi da je III tuženik kao kupac (u vrijeme dok je s tužiteljicom bio u braku) dana 29. studenog 2004. sa pravnim prednikom ovdje II tuženika (TEM d.o.o.) kao prodavateljem zaključio predugovor o kupoprodaji ranije opisane nekretnine. Temeljem navedenog predugovora III tuženik i tužiteljica su isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu te je III tuženik s pravnim prednikom II tuženika nakon navedene isplate zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. studenog 2005. Tužiteljica naglašava kako su tužiteljica i III tuženik u izvanknjižnom vlasništvu i suposjedu stana još od 1998. Tužiteljica objašnjava da je III tuženik bio osnivač i član društva TEM d.o.o. III tuženik je bezuspješno pokušao ishoditi uknjižbu prava vlasništva. Među ostalim, III tuženik je i ishodio pravomoćnu presudu na temelju priznanja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P- 3352/2009. Nad društvom TEM d.o.o. rješenjem ovog suda broj St-5430/15 od 12. srpnja 2016. istovremeno je otvoren i zaključen stečaji postupak. Nakon toga, I tuženik je uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenom stanu u ovršnom postupku protiv stečajne mase iza TEM d.o.o. u stečaju. Tužiteljica tvrdi da je njen posjed i posjed III tuženika zakonit, istinit i pošten te da imaju valjani pravni temelj prava na posjed. Kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljica temelji i na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja. Zaključno tužiteljica tvrdi da je zajedno s III tuženikom stekla pravo vlasništva predmetnog stana pod 3 kumulirajuće pravne osnovne: temeljem kupoprodajnog ugovora, temeljem dosjelosti, temeljem pravomoćne sudske presude. Uz sve navedeno tužiteljica navodi da je III tuženik podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv ovdje I tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (P-178/2021). Osim svega navedenog, tužiteljica tvrdi da I i II tuženi nisu bili u dobroj vjeri te osporava eventualne navode kojim bi se pozvali na povjerenje u zemljišne knjige. Od dokaza dostavlja su spis: rješenje ovog suda Ovr-14/2021 od 1. lipnja 2023., izvadak iz matice vjenčanih, rješenje ovog suda broj P-82/2022 od 14. ožujka 2022., predugovor o kupoprodaji od 29. studenog 2004., naloge za plaćanje, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. studenog 2005., izvadak iz zk od 10.1.2021., porezno rješenje od 7.3.2006., nalog za plaćanje poreza, zk izvadak od 11.01.2021., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-52482/08 od 16. listopada 2013., presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3352/2009 od 4. lipnja 2009., izvod iz sudskog registra za TEM d.o.o., preslik tužbe podnesene Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu P-178/2021, izvješće stečajnog upravitelja. Tijekom postupka tužiteljica je dostavila izjave svjedoka FC, ĐC, TC i RC. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je dostavila prijdlog za upis prava vlasništva od 7. svibnja 2010., 5. rujna 2008., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-52478/08 od 29. rujna 2008.

2. Prvo tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Tvrdi da su navodi iz tužbe neosnovani, budući da nekretnina upisana kao 11. etaža (E-11) u [broj poduloška] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije bračna stečevina tužiteljice i treće tuženika, niti je to u incidentalnom ovršnom postupku koji se provodio radi ispražnjenja i predaje nekretnine prodane u ovršnom postupku dopušteno isticati. Prvo tuženik ističe kako je predmetnu nekretninu stekao kupnjom na javnoj dražbi u ovršnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-160/2020 (ranije Ovr-190/17), te je pravo vlasništva stekao pravomoćnošću rješenja o dosudi od 17. rujna 2019., koje je postalo pravomoćno 25. lipnja 2020., nakon čega mu je zaključkom od 9. studenog 2020. predmetna nekretnina predana, te je u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik iste. Iz navedenog proizlazi da je prvo tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju sudske odluke u ovršnom postupku pod brojem Ovr-160/2020 (ranije Ovr- 190/17), pri čemu je taj ovršni postupak pravomoćno dovršen. Tuženik navodi da iako je tužiteljica imala saznanja o tijeku tog ovršnog postupka (rješenje o dosudi se objavljuje na oglasnoj ploči suda i na mrežnim strancima Financijske agencije), ona nije koristila nikakva pravna sredstva (prigovor treće osobe, prijedlog za odgodu ovrhe i slično) niti tvrdila da ima pravo koje sprječava provedbu ovrhe na predmetnoj nekretnini njezinom prodajom radi namirenja tražbine tamo ovrhovoditelja UC. Nakon što je drugo tuženik kao ovršenik u ovršnom postupku u kojem je prvo tuženik kupio predmetnu nekretninu podneskom od 19. studenog 2020. obavijestio ovršni sud da ne može postupiti po zaključku o predaji od 9. studenog 2020. i predati predmetnu nekretninu kupcu, ovdje prvo tuženiku, budući da je ista u posjedu ranijeg zakonskog zastupnika TEM d.o.o., ovdje treće tuženika, prvo tuženik je dopisom od 4. prosinca 2020. pozvao treće tuženika na iseljenje i predaju predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari, na koji poziv se on oglušio, nakon čega je prvo tuženik u ovršnom postupku u kojem je kupio predmetnu nekretninu podnio prijedlog radi ispražnjenja i predaje iste u njegov posjed. Rješenje o ovrsi od 3. ožujka 2021. je postalo pravomoćno 23. kolovoza 2022., te je 1. lipnja 2023. provedena ovršna radnja ispražnjenja i predaje nekretnine prvo tuženiku kao kupcu, slijedom čega je rješenjem od 5. lipnja 2023. utvrđeno da je ovrha dovršena. Slijedom navedenog, prvo tuženik je samo koristio zakonsku mogućnost kako bi u ovršnom postupku u kojem je kupio predmetnu nekretninu ostvario i posjed iste, i to podnošenjem prijedloga radi ispražnjenja i predaje nekretnine u incidentalnom ovršnom postupku u kojem ima položaj ovrhovoditelja. U prilog svojih navoda dostavlja izvadak iz zk na 20.3.2022., rješenje o dosudi ovog suda broj Ovr-190/2017 od 17. rujna 2019., zaključak ovog suda broj Ovr-160/2020 od 9. studenog 2020., rješenje broj Z-51092/2020 od 16.11.2020., podnesak ovršenika Stečajna masa iza TEM d.o.o. u stečaju, poziv treće tuženiku radi iseljenja, prijedlog prvo tuženika radi ispražnjenja i predaje nekretnine, rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2405/2022-2 od 23. kolovoza 2022., prijepis zapisnika broj Ovr-14/2021 od 1. lipnja 2023., rješenje ovog suda broj Ovr-14/2021 od 5. lipnja 2023., poziv za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-178/2021 od 20. ožujka 2023. U daljnjem tijeku postupka drugo tuženik je dostavio presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-469/2023 od 1. veljače 2024.

3. Drugo tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Drugo tuženik osporava posjed nekretnine od strane tužiteljice (i treće tuženika) s obzirom da iz navoda same tužbe proizlazi da je u posjedu predmetne nekretnine bio upravo drugo tuženik. Drugo tuženik nadalje opisuje kako je treće tuženik pokušao upisati se na predmetnoj nekretnini tek nakon zabilježbe privremene mjere i ovrhe 2007. odnosno 2008. (od strane UC), a navodni kupoprodajni ugovor je iz 2005. Pri tom tvrdi da zabilježba odbijenog prijedloga u zk je potvrda navoda drugo tuženika da ni treće tuženik niti tužiteljica nemaju pravnog osnova na upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Drugo tuženik osporava vjerodostojnost uplatnica za kupoprodajnu cijenu. Prigovor tužiteljice vezan za pravo na dom drugo tuženik smatra neosnovan i nedopušten slijedom svega navedenog u odgovoru na tužbu. U prilog svojih navoda drugo tuženik dostavlja: zk izvadak za posebni dio-suvlasnički dio, izvješće stečajnog upravitelja, rješenje ovog suda broj Ovr-160/2020 od 1. ožujka 2021., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-55937/20 od 16. studenog 2020., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo TEM d.o.o. u stečaju

4. Treće tuženik je priznao tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid čitanjem isprava koje prileže spisu, a navedene u točkama 1.-3. ovog obrazloženja. Sud nije proveo dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja drugo tuženika budući okolnosti (vlasništvo nekretnine) na koje bi se isti saslušao proizlaze iz pisanih isprava i javnih knjiga. U ponovljenom postupku proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i treće tuženika, kao i svjedoka njihovih kćeri ĐC i FC, susjeda ĆC i RC, i ŠC za prvo tuženika, sve na okolnost posjeda nekretnine i prava na dom tužiteljice. Iako je sud stava da se činjenica posjeda nekretnine i doma tužiteljice ne dokazuje iskazima članovima obitelji i susjeda, u ponovljenom postupku proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka sukladno uputi višeg suda. Pri tom se ponovo naglašava da su stranke bile pozvane rješenjem ovog suda na dostavu pisanih iskaza sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) što su djelomično učinile. Odredbe ZPP-a nemaju smisla ako se ne primjenjuju onako kako glase. Izbjegavanje stranke da ne postupi po nalogu suda bez opravdanog obrazloženja valja cijeniti, što je ovaj sud i učinio u postupku. Isto tako proveden je dokaz uvidom u spis ovog suda St-774/2017 s obzirom na tvrdnje tužiteljice da je treće tuženik poduzimao radnje u tom postupku.

6. Ovaj sud je donio presudu u ovom predmetu broj P-1331/2023 od 2. svibnja 2024. Ista je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2590/2024-2 od 17. lipnja 2025. U nastavku postupka sud je postupio po uputi višeg suda i proveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka koje je tužitelj predložio, te izvršio uvid u spis ovog suda St-774/2017.

7. Predmet ovog postupka je proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretnini koja je pobliže opisana u izreci, s tvrdnjom da je navedena nekretnina koja je bila predmet ovrhe radi ispražnjenja predmetne nekretnine – stana od osoba i stvari, a koja ovrha se provodila po prijedlogu prvo tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje treće tuženika kao ovršenika, vlasništvo tužiteljice odnosno suvlasništvo tužiteljice i treće tuženika. S tim u vezi tužiteljica tvrdi da je ovrha nedopuštena jer je tužiteljica s osnove bračne stečevine stekla pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. U ovom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi istaknutog prigovora treće osobe raspravljalo se isključivo o tome da li je tužiteljica kao treća osoba (su)vlasnik predmeta (stana) na kojem se provodi ovrha i da li je zbog navedenog ovrha na tom predmetu nedopuštena. Za osnovanost tužbenog zahtjeva bitno je bilo utvrditi da li treća osoba ima pravo koje sprečava ovrhu i da li je tužiteljica imala pravo koje sprečava ovrhu u vrijeme kada je vođen ovršni postupak, a ne kada je ovrha provedena dosudom nekretnine kupcu i kupac upisan u zk kao vlasnik

9. Među strankama nije sporno da je upisani vlasnik predmetne nekretnine prije javne dražbe bilo društvo drugo tuženika, da je po javnoj dražbi sukladno odluci suda kao vlasnik predmetne nekretnine upisan ovdje prvo tuženik koji je ujedno stupio u posjed predmetne nekretnine. Nije sporno da je tužiteljica u braku s treće tuženikom.

10. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na činjenicama da je predmetni stan njen suprug, ovdje treće tuženik, kupio od prodavatelja Tem d.o.o., prednika drugo tuženika, temeljem zaključenog predugovora od 29. studenog 2004. i ugovora od 16. studenog 2005., da je isplatio kupovninu, platio porez, da je u posjedu stana još od 1998. kojeg je prvo koristio kao kancelarijske prostore društva Tem d.o.o. za vrijeme izgradnje cijelog objekta, a onda ga kupio, da zbog zabilježbe ovrhe na nekretnini nije mogao izvršiti uknjižbu prava vlasništva, da je nad prodavateljem Tem d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-5430/2015 od 12. srpnja 2016. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak, a nakon toga prvo tuženik je u ovršnom postupku protiv Stečajne mase iza Tem d.o.o. u stečaju kupio stan. Suprug tužiteljice, ovdje treće tuženik, je bio osnivač društva Tem d.o.o.

11. Iz spisa proizlazi da je u predmetnom ovršnom postupku predmetna nekretnina prodana kupcu Cubus4 GMBH iz Austrije elektroničkom javnom dražbom te da je u korist kupca doneseno rješenje o dosudi (čl. 103. st. 4. Ovršnog zakona - Narodne novine broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ) i zaključak o predaji u posjed i upisu prava vlasništva (čl. 108. st. 1. i 3. OZ-a). S obzirom na to da kupac nije mogao ući u posjed nekretnine iz razloga što se u posjedu nekretnine nalazili tužiteljica i treće tuženik, kupac nekretnine (ovdje prvo tuženik) je podnio prijedlog da se osobama koje bespravno koriste predmetnu nekretninu naredi da mu predaju nekretninu i da sud u istom rješenju odredi ovrhu na temelju tog rješenja o predaji nekretnine, a sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-14/21 od 3. ožujka 2021. odredio predloženu ovrhu. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu koja je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2405/2022-2 od 23. kolovoza 2022. odbačena kao nepravovremena. Nadalje, ovršenik je 15. travnja 2021. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za prekid postupka, te podneskom od 20. travnja 2021. prijedlog za odgodu ovrhe, a prvostupanjski sud je rješenjem od 17. siječnja 2022. odbio ovršenikov prijedlog za prekid postupka i odgodu ovrhe. To rješenje je postalo pravomoćno. Ovršenik je podneskom od 2. veljače 2022. predložio odgoditi predmetnu ovrhu, a prvostupanjski sud je rješenjem od 11. ožujka 2022. odbacio kao nedopušten ovršenikov prijedlog. To rješenje je također postalo pravomoćno. Potom je ovršenik podneskom od 14. rujna 2022. ponovno predložio odgoditi ovrhu, a prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio ovršenikov prijedlog.

12. Uvidom u rješenje ovog suda broj Ovr-14/2021 od 1. lipnja 2023. utvrđeno je da je treća osoba, ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od primitka rješenja pokrene parnicu protiv stranaka (ovdje prvo, drugo i treće tuženika) radi proglašenja ovrhe u tom ovršnom predmetu nedopuštenom. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da tužiteljica navodi da je supruga ovršenika (ovdje treće tuženika) i da je s njim u suposjedu nekretnine na kojoj je određena ovrha, da ista nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te da ima pravo ½ dijela vlasništva.

13. Prema čl. 59. st. 1. OZ osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

14. Stoga se ovlaštenje tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe temelji na rješenju ovog suda o upućivanju u parnicu koje je doneseno u ovršnom postupku.

15. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. studenog 2005. godine koji je istog dana i ovjeren kod javnog bilježnika, utvrđeno je da je isti sklopljen između TEM d.o.o., kao prodavatelja, i KC, kao kupca, kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje dijelove nekretnine – stambene zgrade i zemljišta u [adresa], izgrađeno na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine zemljišta 377 čhv ili 1355 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom posebnog dijela zgrade kako slijedi: u 584/10000 dijela nekretnine u A I (jedan) povezano s vlasništvom dvosobnog stana prizemlje lijevo, ukupne površine 57,32 m2, oznake S-1, u 76/10000 dijela nekretnine u A I (jedan) povezano s vlasništvom garažnom mjesta u podrumu površine 15,00 m2, oznake G-1, u 592/10000 dijela nekretnine u A I (jedan) povezano s vlasništvom uredskog prostora br. 8 u podrumu površine 57,20 m2 i WC-a br. 8, površine 2 m2.

16. Uvidom u naloge za plaćanje utvrđeno je da je više iznosa plaćeno od strane ovdje treće tuženika na račun drugo tuženika tijekom prosinca 2004., siječnja i veljače 2005. po predugovoru za kupnju nekretnine. Nije jasno za kupnju koje nekretnine i po kojem predugovoru, niti je tužiteljica tijekom postupka dokazala. Isto tako tijekom postupka tužiteljica nije dokazala porijeklo novca odnosno da novac isplaćen za kupoprodajni cijenu, ukoliko bi se smatralo da se zaista i radi o novcu kojim je plaćena kupoprodajna cijena upravo za predmetni stan, proizlazi iz zajedničke imovine tužiteljice i treće tuženika.

17. Uvidom u Porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Zagreb za nekretnine, od 7. ožujka 2006. godine i nalog za plaćanje utvrđeno je da je treće tuženik temeljem navedenog rješenja platio porez na promet nekretnina. Spisu ne prileži podatak odnosno dokaz da bi porez (dio) platila tužiteljica.

18. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za TEM d.o.o. (sada Stečajna masa iz TEM d.o.o.u stečaju, ovdje drugo tuženik) utvrđeno je da je treće tuženik bio jedini osnivač društva i bio upisan kao direktor, dok je određeno vrijeme (od 15. rujna 2005. do 28.6.2012.) kao direktorica bila upisana i tužiteljica. Društvo drugo tuženika je brisano nakon pravomoćnosti rješenja broj St-5430/2015 od 12. srpnja 2016. o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka. Nakon toga upisana je stečajna masa iza brisanog društva.

19. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-52482/08 od 16. listopada 2013. utvrđeno je da je odbijen prijedlog treće tuženika radi upisa prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka budući je na nekretnini zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Ovr-2677/08 od 14. kolovoza 2008.

20. Uvidom u presudu na temelju priznanja broj P-3352/09-5 od 4. lipnja 2009. utvrđeno je da je tamo tuženik (ovdje drugo tuženik) priznao tužbu i tužbeni zahtjev tamo tužitelja (ovdje treće tuženika). Pri tom valja reći da je tužiteljica ovdje bila ujedno i direktorica drugo tuženika u tom trenutku, trenutku priznanja tužbe i tužbenog zahtjeva u predmetu P-3352/09.

21. Uvidom u tužbu ovdje treće tuženika protiv ovdje prvo tuženika sud je utvrdio da je ista podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. Presudom broj P-178/2021-30 od 20. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja dok je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 469/2023 od 1. veljače 2024. potvrđena prvostupanjska presuda.

22. Uvidom u Izvješće stečajnog upravitelja u predmetu ovog suda St-774/2017 sud je utvrdio tijek stečajnog postupka u navedenom razdoblju tijekom 2020. i 2021.

23. Uvidom u predmet (kroz e-spis) za predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2507/2019 sud je utvrdio da je donesena presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev u postupku koji je ovdje treće tuženik pokrenuo protiv tamo tuženika UC i ovdje drugo tuženika radi nedopuštenosti ovrhe na drugom, tzv. 'velikom stanu' koja se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem Ovr- 190/2017, povodom prijedloga ovrhovoditelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika Stečajna masa iza TEM d.o.o., Zagreb, Ilica 129, OIB: 89223285851, nad nekretninama, među ostalim i predmetnom nekretninom. Navedena presuda potvrđena je od strane višeg suda (Županijski sud u Osijeku broj Gž-1054/2024-4 od 12. lipnja 2025.). Navedena presuda je pravomoćna.

24. Uvidom u rješenje ovog suda broj Ovr-190/2017-41 od 17. rujna 2019. utvrđeno je da je kupcu, ovdje prvo tuženiku, dosuđena predmetna nekretnina. Uvidom u zaključak ovog suda broj Ovr-160/2020 od 9. studenog 2020. predmetne nekretnina ovdje drugo tuženika predaje se kupcu, ovdje prvo tuženiku. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-55937/20 od 16. studenog 2020. utvrđeno je da je proveden upis u zk temeljem ranije citiranog rješenja ovog suda te je provedena uknjižba prava vlasništva u korist ovdje drugo tuženika. Iz daljnjih isprava sud je utvrdio da kupac, ovdje prvo tuženik, ne može stupiti u posjed nekretnine, te je podnesen prijedlog kupca radi ispražnjenja i predaje nekretnine te je ovaj sud donio rješenj o ovrsi broj Ovr-14/2021 od 3. ožujka 2021. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem broj Pž-2405/2022- 2 od 23. kolovoza 2022. odbacio je kao nepravovremenu žalbu ovršenika protiv citiranog rješenja. Iz zapisnika od 1. lipnja 2023. sud je utvrdio da je predmetna nekretnina predana u posjed. Uvidom u poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi od 12. lipnja 2019. sud je utvrdio ovršenika i ovrhovoditelja, predmet prodaje i drugo navedeno u pozivu.

25. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju broj Pž-2590/2024-2 od 17. lipnja 2025. upućuje ovaj sud (u točki 9. obrazloženja) da se tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom zasniva na tvrdnji da treća osoba ima pravo koje sprečava ovrhu i za odluku o tužbenom zahtjevu nije relevantno da je kupac stekao pravo vlasništva provedbom ovrhe ni njegova dobra volja. Isto tako navodi da je važno ima li tužitelj pravo koje sprečava ovrhu u vrijeme kada je vođen ovršni postupak, a ne kada je ovrha provedena dosudom nekretnine kupcu i kupac upisan u zk kao vlasnik. Stoga će ovaj sud postupiti po navedenoj uputi ponavljanjem svojih utvrđenja i stajališta i dopunom istih u djelu u kojem to ocjenjuje potrebnim odnosno sukladno uputi višeg suda.

26. Sud nije posebno cijenio i analizirao dokaze koje je tijekom postupka treće tuženik dostavljao i predlagao izvesti na okolnost utvrđivanja nepostojanja tražbine UC prema drugo tuženiku. Naime, postojanje i visina te tražbine utvrđena je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-2211/07 od 2. svibnja 2012. te se ista ne može pobijati niti se o istoj može raspravljati u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ukoliko bi se radilo o situaciji da je tražbina N prestala zbog okolnosti koje su nastale nakon pravomoćnog okončanja postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, tada je drugo tuženik kao ovršenik bio dužan u tom smislu podnijeti odgovarajuća pravna sredstva u ovršnom postupku koji je vođen. U postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi istaknutog prigovora treće osobe ne može se raspravljati o osnovanosti i visini potraživanja radi kojeg se vodi ovrha, već isključivo o tome da li je tužiteljica kao treća osoba vlasnik predmeta na kojem se provodi ovrha i da li je zbog navedenog ovrha na tom predmetu nedopuštena.

27. Isto tako, nisu relevantni neki drugi postupci koji su vođeni između tužiteljice odnosno treće tuženika i N, prvo ili drugo tuženika, jer se navedenim postupcima ne dokazuju one činjenice o kojima se jedino može raspravljati u ovom postupku.

28. Uvidom u rješenja ovog suda posl. br. Ovr-160/2020 od 1. ožujka 2021., te zaključak istog suda posl. br. Ovr-160/2020 od 9. studenog 2020., utvrđeno je da je među ostalim i nekretnina zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]:

- 11. Suvlasnički dio 584/10000 etažno vlasništvo (E-11) u naravi stan br. S-1 dvosobni stan u prizemlju lijevo, ukupne površine 57,32 m2, za iznos od 649.250,00 kn prodana u ovršnom postupku posl.br. Ovr-160/2020. Stoga se ovrha pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. Ovr-160/20, više ne vodi.

29. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio br. 11 , a koji suvlasnički udjeli su bili predmet ovrhe, utvrđeno je da je kao vlasnik istih bio upisan TEM d.o.o. Od relevantnih zabilježbi na predmetnim nekretninama upisane su: - 07. ožujka 2007. godine broj Z-16792/07 temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-2211/07-45 od 02. svibnja 2012. godine zabilježuje se privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja, - 15. rujna 2008. godine broj Z-52482/08 zabilježuje se djelomično odbijeni prijedlog predlagatelja JC, radi upisa prava vlasništva na predmetnom stanu, - 12. svibnja 2010. godine broj Z-24400/10 temeljem rješenja broj gornji od 30. listopada 2013. godine zabilježuje se odbijeni prijedlog predlagatelja JC, radi uknjižbe prava vlasništva, - 22. rujna 2003. broj Z-21073/03 zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-1941/03 od 9. veljače., - 5. rujna 2008. broj Z-50848/08 zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Ovr-2677/08 od 14. kolovoza 2008..

30. Prema stavu ovog suda provedba ovrhe na nekretnini, na temelju koje je prvo tuženik stekao pravo vlasništva, ne može biti dovedena u pitanje ovom tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer bi to značilo dovođenje u pitanje zakonitosti svih pravomoćnih rješenja ovog suda donesenih tijekom ovršnog postupka što ovaj sud nije ovlašten. Sva prvostupanjska rješenja su potvrđena te se nikada nije ulazilo u pravo tužiteljice kojim se sprečava ovrha. Prema stavu ovog suda, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi posl. br. Ovr-160/2020 kojim je prvo tuženik kao kupac stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u postupku ovrhe, nije dopušteno utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na predmetnoj nekretnini. Osim toga, ovaj sud ističe da pravo na posjed koje ima predmnijevani vlasnik nekretnine samo po sebi ne isključuje pravo ovrhovoditelja (koji je postupao u dobroj vjeri) da u ovršnom postupku traži provedbu ovrhe na nekretnini koja je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, donošenja rješenja o ovrsi i zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, upisana kao vlasništvo ovršenika.

31. Treće tuženik u svom iskazu navodi da, vezano uz predmetnu tužbu i stanove za koje tvrdi da su njegovo vlasništvo ističe kako se radi o stanovima kojih je vlasnik već 27 godina, među ostalim i predmetnog stana. Da je navedene stanove kupio od obiteljskog društva TEM d.o.o. koje je bilo u njegovom vlasništvu te je vezano uz njih kao prvo sklopio kupoprodajne ugovore, platio kupoprodajnu cijenu društvu i platio porez. Osim navedenog, za te stanove postoji i pravomoćna presuda koja je donesena na temelju priznanja, a uz to je već isteklo i vrijeme potrebno za dosjelost. U jednom od navedenih stanova živi sa svojom obitelji. Kada ga se pita zašto nije pravovremeno riješio zemljišnoknjižno stanje, ističe kako to nije mogao učiniti jer je prethodno trebao pribaviti brisovna očitovanja kako bi se nekretnina oslobodila hipoteke. 2008. godine je podnio prijedlog za uknjižbu sa brisovnim očitovanjima i to sa brisovnim očitovanjem banke. Međutim, zemljišnoknjižni odjel je odbio provesti navedeno s obrazloženjem da banka nije predočila punomoć davatelja brisovnog očitovanja. Kada je zatražio nova brisovna očitovanja, rečeno mu je da banka ne izdaje dva puta isto brisovno očitovanje. Stoga mu je odvjetnik predložio da tuži društvo TEM radi utvrđenja prava vlasništva i na taj način riješi nastali problem. To je i učinio 2008. godine podnio tužbu i ta je presuda postala pravomoćna 2009. godine. Međutim, zatražen je ispravak presude i na taj ispravak se čekalo tri godine i kada je napokon presuda ispravljena, već je bila upisana zabilježba I-tuženika, iako je ona bila od 2012. godine, a njegova presuda od 2009. godine. 2016. godine, a nakon što je saznao da je otvoren stečaj nad društvom TEM d.o.o., podnio je izlučni zahtjev stečajnom upravitelju i sucu koji je vodio stečajni postupak sa zahtjevom da se njegova imovina izuzme iz stečajne mase. Uz taj je zahtjev priložio svu relevantnu dokumentaciju iz koje je razvidno da navedeni stanovi već 25 godina nisu bili uknjiženi kao imovina društva. Čim bi se neki stan prodao, on bi se isknjižio iz imovine društva. Poznato mu je na koji se način stječe pravo vlasništva, a to je kupnjom, plaćanjem kupovnine i uknjižbom u zemljišne knjige. Ne može nešto na čemu je upisana hipoteka prenijeti na svoje ime. Prvi puta se pokušao uknjižiti kao vlasnik 2008. godine kad je vidio da nastaju problemi vezano uz privatnu imovinu, a s obzirom da se radilo o obiteljskom društvu u kojoj je bio odgovorna osoba, nije smatrao da prije toga postoji potreba žuriti sa uknjižbom prava vlasništva. U odnosu na parnični postupak koji se vodio po tužbi N protiv društva TEM d.o.o. u kojoj je donesena pravomoćna presuda, donesena je i privremena mjera kojom je zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnine društva TEM d.o.o., međutim, u to vrijeme je bio na operaciji srca, a njegov tadašnji odvjetnik je umro, te je N iskoristio takvu situaciju da bi ishodio privremenu mjeru te se protiv tog rješenja nitko nije žalio. Saznao je da je pokrenut ovršni postupak na temelju pravomoćne i ovršne presude 2015. ili 2016. godine. Poznato mu je što znači provođenje ovršnog postupka na nekretnini. U stečajnom postupku je dostavio svu dokumentaciju koja je i u ovom spisu, a vezano uz njegovo vlasništvo predmetnih stanova. I sam stečajni upravitelj je u svom izvješću izjavio kako mu je poznato da tužitelj živi u tom stanu, međutim, ti stanovi nisu nikada procijenjeni u stečajnom postupku niti je itko ikad vidio te stanove.

32. Svjedok FC, kći tužiteljice, u svom pisanom iskazu navodi da je predmetni stan kupio njen otac, ovdje treće tuženik, od društva TEM d.o.o. Stan je uređen 1998. prema navodu svjedoka i u njemu je živjela sa svojim roditeljima, odnosno tužiteljica i treće tuženik su tamo živjeli do 1. lipnja 2023. Svjedok je uvijek navedeni stan smatrala vlasništvom roditelja.

33. Pisani iskaz svjedoka ĐC, odnosi se na drugi tzv. 'veliki', kako je to pojasnila na ročištu. Uz to je na ročištu pojasnila kako stan koji je predmet ovog postupka je u vlasništvu tate i mame od 2005. i da su oni živjeli tamo, ali da su stvari bile u velikom stanu i među stanovima se 'cirkuliralo'.

34. Iz iskaza svjedoka TC, ranijeg susjeda tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica živjela u stambenoj zgradi gdje i svjedok (nije jasno u kojoj) sve do deložacije iz stana. Prema usmenom iskazu svjedoka tužiteljica i treće tuženik su živjeli u stanu u prizemlju. Pojašnjava da radilo se o dva stana. Stan desno bio je veći i tamo su prvotno živjeli NC i KC, a kćeri su živjele s njima, te su se kasnije spojili u stanovanju u veći stan, a manji stan su koristili za poslovne prostorije, a kada su došli unuci onda su NC i KC otišli u manji stan, a djeci su ostavili veći stan i tamo su živjele kćeri i onda su ponovno NC i KC prešli u veći stan.

35. Iz iskaza RC, susjeda tužiteljice, proizlazi da je gospodin KC govorio da je u toj zgradi ([adresa]) kupio dva stana za sebe, a manji je stan postao sporan. Navodi da je gospodin KC uselio u stan 1998. (ne navodi koji od dva stana). Na ročištu svjedok je pojasnio svoj pisani iskaz na način da su koristili oba stana. Svjedok je dolazio u veliki stan i ne zna gdje je tko točno spavao.

36. Iz iskaza BC, zaposlenika prvo tuženika, proizlazi da prilikom kupnje manjeg stana kupac nije ušao u stan niti ga je pogledao kao što nije niti svjedok prilikom kupnje većeg stana. U oglasu FINA-e za prodaju predmetnog manjeg stana bila obavijest da predmetni stan nije oslobođen od osoba i stvari i društvu Cubus4 kao kupcu to je bilo poznato. Stan koji je predmet ovog postupka je adaptiran i trenutno se ne koristi.

37. Iz iskaza NC proizlazi da je predmetni stan u početku bio 'pregledi stan', služio kao ogledni stan za kupce te su ga suprug i tužiteljica koristili. 2004. su kupili stan, a 2005. sklopili ugovor i uselili u stan. Isplaćena je kupoprodajna cijena, stan je uređen i useljen. Prije toga živjeli su u većem stanu. Predmetni mali stan je kupio KC i on je bio vlasnik stana. U tom manjem stanu živjeli su KC i tužiteljica kontinuirano do iseljenja 2023. godine te su zajednički ulagali u stan uz pomoć roditelja koji su dali dio novaca. Za stanje u zemljišnim knjigama za predmetni stan navodi da je stan bio upisan na TEM d.o.o. te se nije mogao upisati na KC unatoč tome što je podnesen zahtjev za upis promjene vlasništva. U društvu TEM d.o.o. tužiteljica je bila direktor od 2005. do 2012. i tvrdi da društvo nije imalo sudskih sporova niti dugova. Postojao je jedan spor između TEM i UC koji se vodio na sudu. Po završetku tog postupka došla je ovrha na stan odnosno UC je išao u ovrhu na oba stana. Za ovrhu radi prodaje manjeg stana saznala je kasno. Znala je za zabilježbe. Nije znala da se stan prodaje u ovrsi te joj je na kraju suprug rekao da je stan prodan. Iz iskaza treće tuženika KC proizlazi isto uz prepričavanje tijeka stečajnog postupka nad drugo tuženikom te optuživanje UC i stečajnog upravitelja Duška Koruge za postupanje sa stanom (imovinom društva) u stečajnom postupku. Tužiteljica je na ročištu u ovom postupku iskazivala kako je u vrijeme donošenja presude na temelju priznanja bila direktorica društva TEM d.o.o. i da društvo nije imalo poznatih vjerovnika, iako je iz ZK stanja proizlazila upisana ovrha i zabilježba privremene mjere.

38. Analizirajući pisane iskaze svjedoka u odnosu na relevantne okolnosti, a to je u konkretnom slučaju pitanje da li je tužiteljica bila vlasnik spornih nekretnina u trenutku određivanja ovrhe, odnosno jeli bila u posjedu stana i da li je isti njen dom, sud je iskaz kćeri tužiteljica kao svjedoka ocijenio kao subjektivan i dan u cilju poboljšavanja pravnog položaja tužiteljice. Isto tako jedna kćer iskazuje da su u predmtnom stanu živjeli od 1998., a druga od 2005., dok treće tuženik navodi da je taj stan prvotno bio kancelarija. Isto se odnosi na iskaz tužiteljice. Iz iskaza RC i TC sud je utvrdio kako je predmetni stan koji se nalazio uz drugi tzv. 'veliki' stan i da su ga koristili članovi obitelji KC u neutvrđenom razdoblju i na neutvrđeni način. Svjedoci su dolazili su u tzv. 'veliki stan'. Iz iskaza BC proizlazi kako je tekao postupak kupnje stana u ovršnom postupku. Iz usmenih iskaza razjašnjeno je da su tužiteljica i treće tuženik, zajedno sa kćerima (kasnije i sa zetom i unukom) živjeli u tzv. 'velikom' stanu koji se nalazi odmah pored stana koji je predmet ovrhe, a predmetni stan su koristili, ne i živjeli u njemu ne prije 2005. Ranije je taj stan koristilo društvo TEM d.o.o., prednik drugo tuženika.

39. Dužnost je ovrhovoditelja u prijedlogu za ovrhu odrediti na kojem predmetu ovrhe koji je u vlasništvu ovršenika predlaže provođenje ovrhe radi namirenja svoje tražbine, a sud u ovršnom postupku je dužan provjeriti da li su nekretnine na kojima se određuje ovrha vlasništvo ovršenika, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za određivanje konkretne ovrhe. U trenutku određivanja ovrhe predmetna nekretnina je bila upisane kao vlasništvo ovršenika (ovdje drugo tuženika). U trenutku određivanja sporne ovrhe predmetne nekretnine su bile upisane kao vlasništvo ovršenika, ovdje drugo tuženika. Stoga su irelevantni navodi tužitelja kojima osporava dobru vjeru tuženika, jer ovrhu određuje i ovršni postupak provodi sud.

40. Stoga sud ocjenjuje da su neosnovani navodi tužiteljice kojima osporava dobru vjeru prvo tuženika, jer ovrhu određuje i ovršni postupak provodi sud, tako i u konkretnom slučaju. Navodi tužiteljice da se treće tuženik nije mogao nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji uknjižiti kao vlasnik predmetnog stana, jer da je na njemu već bila upisana zabilježba, su netočni budući iz isprava u spisu proizlazi da je ugovor sklopljen 2005., a upis je pokušan tek 2008., dakle upis prava vlasništva je zatražio tek nakon dvije odnosno tri godine od sklapanja Ugovora (a sudu nije poznat razlog zašto to nije učinjeno odmah po sklapanju ugovor o kupoprodaji). Isto tako niti iz jednog dokaza ne proizlazi da se tužiteljica pokušala uknjižiti na predmetnoj nekretnini, kao suvlasnica temeljem bračne stečevine. Treće tuženik je pokušavao, ali ne i tužiteljica. Stoga sud navode tužiteljice o pravu na dom smatra iskonstruiranim isključivo za potrebe ove parnice jer tužiteljica nije dokazala da se radi o nekretnini koja je njen dom, kao niti da je ista suvlasnica iste. Nije logično da tužiteljica ne bi tražila zabilježbu ili upis prava suvlasništva na nekretnini koju smatra domom, a niti navedeno proizlazi iz navoda treće tuženika kako tijekom ovog postupka, tako i tijekom drugih postupaka gdje treće tuženik nigdje nije isticao da mu je predmetna nekretnina dom, kao niti činjenicu da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine temeljem bračne stečevine. Stan koji je predmet ovog postupka koristili su jednako kao i tzv. 'veliki' stan. Međutim, samo jedno mjesto je dom. U ovom slučaju sud je temeljem iskaza svjedoka i stranaka utvrdio da je dom tužiteljice ova druga nekretnina, tzv. 'veliki' stan.

41. Uz to valja navesti kako je pod br. Z-16792/07 s učinkom od 07. ožujka 2007. godine na predmetnim nekretninama temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2211/07 od 02. svibnja 2012. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine. Tada je nekretnina bila upisana na društvo drugo tuženika pa ako je tužiteljica bilo u svojstvu bračnog druga, bilo u svojstvu direktora drugo tuženika, koje dvije uloge ne treba miješati, mogla je zatražiti upis prava suvlasništva (kao supruga) i po potrebi sklopiti ugovor uz suglasnost člana društva, ukoliko je takva suglasnost postojala, ili je mogla izjaviti prigovor treće osobe odnosno bilo koji drugi dopušteni pravni lijek.

42. Navodi tužiteljice koji se odnose na pravilnost postupanja stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad drugo tuženikom nisu od utjecaja u ovoj pravnoj stvari, jer taj postupak ne utječe na dopuštenost ovrhe, a svakako nije relevantan za postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom navedenog, sud nije provodio dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja drugo tuženika.

43. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio kao subjektivan i dan u cilju poboljšavanja njenog pravnog položaja, kao i iskaz treće tuženika. Tužiteljica očito tumači pojedine radnje i postupke na način koje idu njoj i treće tuženiku u korist. To osobito u odnosu na opravdavanje tvrdnje o postojanju razloga zbog kojih treće tuženik nije ranije podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, te analiziranje vođenja ovršnog i stečajnog postupka i sl. Iz svih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica nije bila vlasnik sporne nekretnine u trenutku određivanja ovrhe s osnova bračne stečevine, a niti je to bio treće tuženik. Isto tako sud je utvrdio da tužiteljica nije bila vlasnik sporne nekretnine u trenutku određivanja ovrhe s osnova bračne stečevine jer to nije bio treće tuženik iz čijeg prava tužiteljica crpi svoje pravo.

44. Navodi treće tuženika da se nije mogao nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji uknjižiti kao vlasnik predmetnog stana (kao i tzv. 'velikog' stana), jer da je na njima bila upisana hipoteka, nisu uvjerljivi, obzirom upis založnog prava ne sprječava promjenu vlasništva nekretnine. Isto tako to je učinio tek 2008. godine, nakon što je N u veljači 2007. godine već pokrenuo parnični postupak protiv II-tuženika i za koji je II- tuženik znao već od 19. travnja 2007. godine, pa s obzirom je treće tuženik jedini osnivač II-tuženika, a u vrijeme zaprimanja navedene tužbe direktor II-tuženika je bila tužiteljica, to je isti sasvim sigurno znao za tužbu N protiv II-tuženika i za prijedlog za određivanje privremene mjere na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Uz to valja ponoviti da je pod br. Z-16792/07 s učinkom od 7. ožujka 2007. godine na predmetnim nekretninama temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2211/07 od 02. svibnja 2012. godine zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine.

45. Tužiteljica tvrdi da je spornu nekretninu stekla na temelju bračne stečevine u braku s treće tuženikom, koji je pak istu stekao temeljem pravnog posla, ali i sudske odluke (presude na temelju priznanja), a pozvala se i na stjecanje vlasništva dosjelošću, jer da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi još od 1998. godine zajedno sa suprugom. Međutim, tužiteljica navedeno ne dokazuje niti isto proizlazi iz dostavljenih isprava. Kao što je sud utvrdio iz iskaza svjedoka i stranaka stan koji je predmet ovog postupka bio je u početku (1998.) kancelarija društva drugo tuženika, a kasnije, ne prije 2005., se počeo koristiti kao stan, uz tzv. 'veliki' stan.

46. Prema odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema odredbi čl. 115. st. 1. i 4. ZV, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Prema odredbi čl. 120. ZV-a, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu. Prema čl. 122. st. 1. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

47. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, mjerodavno materijalno pravo upućuje kako se pravo vlasništva na nekretnini stječe uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi, a ne samim sklapanjem Kupoprodajnog ugovora, pa niti plaćanjem poreza, a tužiteljica ili treće tuženik kao bračni drug u trenutku određivanja ovrhe nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Sama činjenica da je predmetni stan bio isknjižen iz dugotrajne imovine II-tuženika ne dokazuje na pravno relevantan način da bi bili vlasništvo tužiteljice odnosno treće tuženika.

48. Iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2211/2007 utvrđeno je da je nakon podnesene tužbe s prijedlogom za određivanje privremene mjere tužitelja UC protiv TEM d.o.o. zabilježen podneseni prijedlog za predmetnim nekretninama (među ostalim i na predmetnom stanu) te je dana 2. svibnja 2012. godine donesena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 127/d i dvorište [adresa], površine 377 hvati, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: - 1. etaža: 643/10000, stan br. S-3, trosobni stan na 1 katu lijevo, ukupne površine 63,18 čm, - 2. etaža: 1736/10000, stan br. S-4, peterosobni stan na 1 katu desno, ukupne površine 168,22 čm i pripadajući pomoćni prostor u podrumu br. 4, površine 4,60 čm, - 5. etaža: 76/10000, garažno mjesto br. G-1 u podrumu površine 15 čm, - 6. etaža: 76/10000, garažno mjesto br. G-2 u podrumu površine 15 čm, - 7. etaža: 76/10000, garažno mjesto br. G-4 u podrumu površine 15 čm, - 9. etaža: 76/10000, garažno mjesto br. G-7 u podrumu površine 30 čm, - 10. etaža: 592/10000, skladište br. 8 u podrumu, površine 57,20 čm i WC br. 8 površine 2,00 čm, - 11. etaža: 584/10000, stan br. S-1, dvosobni stan u prizemlju lijevo, ukupne površine 57,32 čm - 12. etaža: 1872/10000, stan br. S-2, peterosobni stan u prizemlju desno, ukupne površine 177,53 čm i pripadajućim prostorom br. 2, površine 12,68 čm, uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi. Upisana zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja djeluje apsolutno prema svim trećim osobama. Ona djeluje prema svim stjecateljima prava na toj nekretnini, kao i prema novom vlasniku nekretnine koji je stekao nekretninu nakon provedbe zabilježbe. Ograničenje određeno zabranom vezivat će i svakog kasnijeg vlasnika nekretnine sve dok se zabrana ne izbriše iz zemljišne knjige. Zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja će se izbrisati na temelju isprave iz koje proizlazi volja osobe u čiju je korist zabrana određena da se zabilježba izbriše. Kad su učinci zabrane uvjetovani ili oročeni zabilježba će se izbrisati na temelju javne ili javnoovjerovljene isprave kojom se dokazuje da se ispunio uvjet, odnosno da je istekao rok.

49. Prema odredbi čl. 126. st. 1. i 3. ZV-a, odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

50. Tužiteljica tvrdi da je pravo (su)vlasništva na navedenim nekretninama stekla kao supruga treće tuženika i na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3352/09, koja je donesena kao presuda na temelju priznanja dana 4. lipnja 2009. godine, a kojom je ovdje drugo tuženik (po direktoru tužiteljici) treće tuženiku priznao da je vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe. Međutim, pravomoćna presuda veže samo stranke toga postupka, a samo postojanje navedene presude ne utječe na dopuštenost predmetne ovrhe. To stoga što i u tom slučaju djeluje odredba Ovršnog zakona o učincima zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja i u slučaju eventualne promjene vlasništva nekretnina na kojima je ista upisana.

51. U odnosu na navod tužiteljice da je predmetnu nekretninu stekla dosjelošću, valja navesti kako iz njenih navoda, ali i navoda treće tuženika proizlazi da je u njihovu posjedu od 2005. godine (ranije u posjedu društva TEM d.o.o.), a iz spisa proizlazi da je već 7. ožujka 2007. godine u zemljišnoj knjizi stavljena plomba pod brojem Z- 16792/2007 na predmetnoj nekretnini povodom podnesenog prijedloga za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, koja je i donesena dana 2. svibnja 2012. godine.

52. Prema odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Sve i da je posjed tužiteljice odnosno treće tuženika zakonit, istinit i pošten, ona odnosno treće tuženik bi vlasništvo dosjelošću mogli steći tek 2015. godine, a u tom trenutku je već bila zabilježena privremena mjera na predmetnoj nekretnini (i na drugim nekretninama) u korist tuženika pa se opet ne bi radilo o takvom pravu koje bi sprječavalo ovrhu.

53. Prema čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a, radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu. Prema čl. 345. st. 5. OZ-a, učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

54. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tužiteljica (niti treće tuženik) nije dokazala da je na predmetu ovrhe imala takvo pravo koje bi sprječavalo ovrhu (a koja ovrha je u konačnici i provedena).

55. Tužiteljica neosnovano traži da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed prvo tuženiku kao kupcu utvrdi nedopuštenom uz ukidanje svih ovršnih radnji, neosnovano tvrdeći da je ona suvlasnica predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine, pri čemu iz same tužbe proizlazi kako nije sporno da je prvo tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju sudske odluke. S obzirom na propisanu zaštitu prava kupca (čl. 110. OZ), neosnovano je nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine osporavati vlasništvo prvo tuženika kao kupca.

56. Pri tom sud ističe kako predmet ovršnog postupka za koji tužiteljica traži utvrđenje da je ovrha nedopuštena, nije sama nekretnina već njezino ispražnjenje i predaja kupcu. Tražbina koja se ostvaruje u tom incidentalnom ovršnom postupku je samostalna tražbina kupca nekretnine u ovršnom postupku određena zaključkom o predaji nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi, pa su bespredmetni tužbeni navodi kojima se dovodi u pitanje vlasništvo prvo tuženika nad predmetnim stanom. Stoga sud nije provodio dokaze na te okolnosti, kada se relevantne činjenice dokazuju pravomoćnim sudskim odlukama, a i iz tužbe je razvidno da nije sporno da je nekretnina prvo tuženiku dosuđena o ovršnom postupku kao kupcu. Isto tako navodima iz tužbe zapravo tužiteljica osporava dopuštenost ovrhe u kojoj je predmetni stan prodan prvo tuženiku, što ne može biti predmet ovog parničnog postupka, budući da je ovrha u kojoj je isti prodan i dosuđen prvo tuženiku kao kupcu pravomoćno dovršena, pa ni ukidanje ni preinaka tog rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. OZ-a.

57. Sud nije utvrdio tijekom ovog postupka da bi tužiteljica na temelju priloženog ugovora o kupoprodaji nekretnine (u kojem tužiteljica nije ugovorna stranka i na temelju kojeg se nikada nije provela uknjižba prava vlasništva u korist treće tuženika), presude na temelju priznanja (gdje je također stranka treće tuženik, a iz izreke je razvidno da sadrži nalog za izdavanje tabularne izjave, a koja presuda je sukladno zakonu uzeta kao raspoložba ovršenika – društva TEM d.o.o. na temelju koje se, nakon zabilježbe ovrhe, ne mogu provoditi upisi), a konačno i dosjelosti, imala bilo kakvu pravnu osnovu, za vlasništvo predmetnog stana. Intencija zakonodavca nije bila dopustiti preispitivanje prava vlasništva kupca, već efikasno i brzo ostvariti pravo kupca, koji uživa zakonom propisanu zaštitu.

58. U odnosu na pravo na dom valja istaknuti da tužiteljica svojim navodima u tužbi niti tijekom postupka, kao niti iskazima svjedoka, nije dokazala da je predmetna nekretnina njen dom. Naime, kako je to utvrđeno iskazima svjedoka i stranaka: dom tužiteljice od 1998. je eventualno stan (nekretnina) koji se nalazi do ovog stana koji je predmet ovog postupka, tzv. 'veliki' stan jer je to stan koji su prvo i pretežno svi članovi obitelji KC koristili za stanovanje. Stan koji je predmet ovog postupka je od 1998. bio 'kancelarija', poslovni prostor društva prednika drugo tuženika u kojem je treće tuženik bio član društva, a tužiteljica jedno razdoblje zastupnik po zakonu. Tek kasnije, ne prije 2005., je predmetni stan postao stan koij su svi članovi obitelji KC koristili, ali ne i živjeli kao u domu, jer su živjeli u tzv. 'velikom' stanu, odmah pored.

59. Tužiteljica tijekom postupka nije navela da je stambeno nezbrinuta budući živi kao podstanar. Tužiteljica to nije isticala niti tijekom samog ovršnog postupka koji je prethodio prodaji nekretnine niti tijekom ispražnjenja. Također treće tuženik navedeno nije isticao. Naime, u konkretnom slučaju su suprotstavljena dva jednako važna prava, pravo vlasništva i pravo na dom. Prema članku 161. stavak 1. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Ipak treba se gledati ponašanje i savjesnost vlasnika, kao i ponašanje i savjesnost posjednika, prije i tijekom parnice. Prema stavu ovog suda ovršenik (drugo odnosno treće tuženik), pa time niti tužiteljica kao treća osoba, nije ovlašten u ovršnom postupku isticati prigovor prava na dom ukoliko je tom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom je naloženo ovršeniku trpjeti da ovrhovoditelj svoje novčano potraživanje naplati prodajom njegovih nekretnina, iz razloga što je ovršeniku odnosno treće tuženiku kao trećoj osobi, u tom parničnom postupku bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom. Osim toga, da bi sud eventualno mogao izvršiti procjenu pravične ravnoteže između interesa ovršenika, odnosno treće osobe, i ovrhovoditelja, ovršenik, odnosno treća osoba koja tvrdi, je dužan sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža. Tijekom postupka tužiteljica kao supruga treće tuženika i ranija direktorica drugo tuženika nije dokazala navedeno. Isto tako valja istaknuti da je ovaj sud imao na umu da je pojam doma širi od pojma nekretnine. Konvencijska zaštita u nekim slučajevima pruža zaštitu i domu bez osnove. No ta zaštita ipak nije apsolutna te da bi ograničenje prava na dom bilo zakonito moraju se zadovoljiti kriteriji (test razmjernosti) što u konkretnom slučaju nije zadovoljeno. U odnosu na prigovor prava na dom, ističe se da tužiteljica isti nije isticala u svom prigovoru treće osobe od 19. svibnja 2023. u ovršnom postupku već prvi put spominje tijekom ovog postupka.

60. Vezano za navode tužiteljice i pravo na dom ovaj sud ističe kako tužiteljica samo tvrdi da je navedeni stan njen dom, ali to ničime ne dokazuje. Naime, sama tužiteljica, a i treće tuženik tijekom postupka tvrde da su gradili (društvo TEM d.o.o.) cijelu zgradu s više stanova, ali pri tom ne dokazuju da je upravo stan/nekretnina koja je predmet ovog postupka baš njihov dom. Naime, iz zk izvatka priloženog uz tužbu i rješenja zk suda broj Z-52482/2008 proizlazi da je zk sud upisao treće tuženika kao vlasnika garažnog mjesta (etaža 5.) i skladišta (etaža 10.) dok je odbijen s upisom predmetnog stana. Tužiteljica nigdje nije upisana kao suvlasnica temeljem bračne stečevine. Iz navedenog sud zaključuje da je navod tužiteljice da je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i treće tuženika usmjeren jedino na odugovlačenje i osporavanje svih ranije pravomoćno provedenih postupaka, kao i navod vezan za pravo na dom. Isto tako uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za posebni dio (predmet ovog postupka) sud je utvrdio da tužiteljica niti u jednom trenutku nije pokušala upisati svoje pravo suvlasništva na temelju bračne stečevine do dana izdavanja izvatka. Iz zabilježbi se može utvrditi da su prijedloge radi upisa zabilježbe spora i zabilježbe žalbe te radi uknjižbe prava vlasništva podnosile druge osobe, među kojima i KC.

61. Provodeći test razmjernosti prilikom odlučivanja o pravu na dom sud je utvrdio da je prvo tuženik stekao nekretninu putem sudske odluke kao ranije navedeno, nakon provedenog postupka u kojem tužiteljica nije sudjelovala, a niti je treće tuženik, koji je aktivno sudjelovao u postupcima koji su prethodili prodaji nekretnine, isticao da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina njega i tužiteljice odnosno da je isti njegov dom. Iz dokaza u spisu proizlazi da su i tužiteljica i treće tuženik cijelo vrijeme bili svjesni svih činjenica opisanih u ovom obrazloženju najkasnije od 2008. godine te u predmetnom stanu nisu živjeli kao u domu već je služio za stanovanje uz tzv. 'veliki' stan koji se nalazi pored, a predmetni stan su koristili, smatrajući ga svojim, ali bez pravne osnove. Pri tom se dodaje da stajališta o nužnosti provođenja testa razmjernosti nisu apsolutno primjenjiva u slučajevima u kojima je druga stranka u ovršnom postupku privatna fizička ili pravna osoba. Ovo zato jer su u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom. Sud primjećuje da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tužiteljica pred redovnim sudovima pokrenuli postupak radi ispitivanja bilo koje od isprava. Bilo je potrebno i ocijeniti je li postignuta pravična ravnoteža između prava vlasništva na predmetnom stanu i prava na dom. Prilikom provedbe testa razmjernosti, sud je raspravio i odlučnu činjenicu odnosno ocijenio okolnost da je predmetni stan kupljen od strane tuženika opterećen ovrhom, što je u svakom slučaju povlačilo znatan rizik vezan uz nemogućnost ili bar otežanu mogućnost korištenja, a na koji je rizik treće tuženik, a onda i tužiteljica, evidentno ugovorom (koji nisu mogli upisati) pristali.

62. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da predmetni stan nije u vlasništvu ovdje tužiteljice već je temeljem rješenja u ovršnom postupku postao zemljišno knjižno vlasništvo prvo tuženika stoga je jasno da ne postoji neko pravo treće osobe – tužiteljice vezano uz predmetni stan zbog kojeg bi isti imala pravo tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom sukladno odredbi čl. 55. st. 1 OZ-a. Naime, iz naprijed izloženog jasno je da tužiteljica nema neko pravo vezano uz predmetni stan, a koje bi mogla štititi zahtjevom za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

63. Tužiteljica možda je bila posjednik predmetne nekretnine, ali ne i vlasnik. Stoga je tužiteljici i treće tuženiku kao posjednicima bez pravne osnove bilo određeno da predaju predmetni stan u posjed ovrhovoditelju, ovdje prvo tuženiku, a nakon što je u tijeku ovršnog postupka došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na stanu tako što je prvo tuženik postao upisani knjižni vlasnik koji je vlasništvo stana stekao rješenjem o dosudi.

64. Slijedom navedenog, proizlazi da u trenutku određivanja predmetne ovrhe tužiteljica ni treće tuženik nisu bili upisani kao vlasnici nekretnine koja je predmet ovog postupka, a na kojem je određena ovrha te stoga činjenica da je suprug tužiteljice, ovdje treće tuženik, sklopio Ugovore o kupoprodaji za iste nekretnine od društva u kojoj je sa svojom suprugom naizmjenice bio direktor (a u svakom slučaju jedini osnivač) ne dokazuje da je u trenutku određivanja ovrhe na predmetu ovrhe imao takvo pravo koje sprječava ovrhu, ni tužiteljica niti treće tuženik. To tim više što je na istim nekretninama još od 2007. godine postojala zabilježba podnesenog prijedloga za određivanje privremene mjere, koja je nakon određivanja privremene mjere upisana kao zabrana otuđenja i opterećenja.

65. Sud je odbio tužbeni zahtjev, jer je utvrdio da je prvo tuženik predmetnu nekretninu stekao sudskom odlukom na temelju kupoprodaje putem javne objave i javnog nadmetanja u postupku javne prodaje stečajne mase iza Tem d.o.o. u stečaju, a sve na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-190/2017-41 od 17. rujna 2019. i zaključka istog suda broj Ovr-160/2020 (ranije Ovr-190/17) od 9. studenog 2020. te upisom prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem naprijed navedenih odluka i donošenjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu zemljišnoknjižni odjel broj Z-51092/2020 Ozn-55937/20 od 16. studenog 2020. Ovaj sud je temeljem odredbe čl. 120. st. 1. i čl. 122. st. 1. ZV utvrdio da tužiteljica nije stekla vlasništvo na nekretninama jer se nije upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnik pa takvim propuštanjem nema pravo koje sprječava ovrhu, sukladno odredbama Ovršnog zakona, dok je s druge strane, ovrhovoditelj (treća osoba) zabilježbom ovrhe na nekretninama drugo tuženika stekao pravo da namiri svoju tražbinu iz predmetnih nekretnina, koje nekretnine drugo tuženika su prodane prvo tuženiku putem suda, pa je zahtjev tužiteljice odbijen (čl. 79. OZ-a). Budući da se tužiteljica odnosno i treće tuženik nije upisao u zemljišne knjige kao vlasnik iako je to mogao ukoliko smatra da je imao valjan pravni temelj, takvim propuštanjem nema pravo tužiteljica u zemljišnim knjigama ishoditi upis svoga (su)vlasništva na predmetnim nekretninama, a to dalje znači da nema takvo pravo koje sprečava provedbu ovrhe, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a pa tako niti povrat posjeda. Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZV-a, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Odredbom st. 4. tog članka Zakona određeno je da predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo. Nadalje, odredbom čl. 79. OZ-a, propisano je da čim sud donese rješenje o ovrsi, zatražit će da se u zemljišnim knjigama upiše zabilježba ovrhe, i tom zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo nekretnine.

66. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I. Pri tom sud ukazuje i na nedostatak pravnog interesa tužiteljice za vođenje ove parnice s obzirom da je ovrha dovršena. Kako je u drugim pravomoćno okončanim postupcima, kao i uvidom u isprave, utvrđeno da treće tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine, to ni tužiteljica ne može navedenu nekretninu steći ili biti vlasnik temeljem bračne stečevine.

67. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Prvo tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. 100 bodova, sastav podneska od 14. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 bodova za zastupanje na ročištima 20. ožujka 2024., 4. studenog 2025., 20. siječnja 2026., 30. siječnja 2026., 20. veljače 2026. svako prema Tbr. 9. toč. 1. 100 bodova, što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR (prema vrijednosti boda u visini 2,00 EUR), a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46., ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II. Drugo tuženiku je priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. 100 bodova, sastav podneska od 22. listopada 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. 100 bodoca, za zastupanje na ročištima 20. ožujka 2024., 4. studenog 2025., 20. siječnja 2026. svako prema Tbr. 9. toč. 1. 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1000,00 EUR (prema vrijednosti boda u visini 2,00 EUR), a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46., ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke. Treće tuženiku koji je priznao tužbu i tužbeni zahtjev nije priznat zatražen trošak ovog postupka u iznosu od 200,00 EUR za pristup na ročište 20. ožujka 2024. budući isto nije bilo nužno za dovršetak ovog postupka.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sudac:

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužiteljici po pun

2. prvo tuženiku po pun

3. drugo tuženiku po pun

4. treće tuženiku po pun

5. kal pravomoćnosti – 30 dana