Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž -263/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Simić, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli-Pola, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-379/2023-15 od 28. prosinca 2023., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj P-379/2023-18 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika LA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-379/2023- 15 od 28. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-379/2023- 18 od 30. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine od 06. rujna 2019.g, ovjeren kod Javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV-15871/2019, kojim je tužitelj darovao tuženiku svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. [katastarska čestica]/ZGR., kuća, [adresa], 24, 26 i 28, površine 805 m2, 16. suvlasnički dio 1/36 etažno vlasništvo (E-16) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na IV. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe, ukupne površine 83,79 m2, a temeljem kojeg ugovora je tuženik upisan kao vlasnik ½ dijela predmetne nekretnine. II Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, brisanjem prava vlasništva tuženika na 1/2 dijela predmetne nekretnine opisane u točki I izreke ove presude i ponovni upis vlasništva tog suvlasničkog dijela na ime tužitelja.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od ukupno 3.364,58 eur / 25.350,43 kn* zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog. IV Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."
1.1. Rješenjem istog suda, poslovni broj P-379/2023-18 od 30. siječnja 2024., ispravljena je navedena presuda, tako da na stranicama 2., 3., 4., 5., 6. i 7., u poslovnom broju, umjesto podbroja „23“ treba stajati „15“.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007. - Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. - Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine od 6. rujna 2019., kojim je tužitelj darovao tuženiku svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine u Puli, upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. [katastarska čestica]/ZGR., kuća, [adresa], 24, 26 i 28, površine 805 m2, 16. suvlasnički dio 1/36 etažno vlasništvo (E-16) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na IV. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe, ukupne površine 83,79 m2,te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva tuženika i ponovni upis vlasništva tog suvlasničkog dijela na ime tužitelja, a sve temeljem članka 482. stavak 1. , članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO).
8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev s tvrdnjom da je predmetni ugovor o darovanju ništetan, jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, jer da po sklapanju ugovora nije došlo do prave predaje stvari, a kako se tuženik, temeljem takvog ugovora, uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine, dužan je u smislu članka 323. stavak 1. ZOO, trpjeti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi tog ugovora.
9. Tuženik u žalbi ističe da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora i nakon toga bio u posjedu predmetnog stana, a posjed istog obrazlaže činjenicom da je imao ključeve stana i da je u istom stanu znao povremeno dolaziti i prespavati, što po njegovoj tvrdnji proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza ŽA. Ističe da je prvostupanjski sud s jedne strane prihvatio iskaz tuženika da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora bio u posjedu ključeva te da je dolazio u stan u kojem je i prespavao, te je istovremeno na temelju tog iskaza zaključio da nije bio u posjedu stana, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza danom u postupku i zapisnika o iskazu tuženika. Navodi da su tužitelj i tuženik vršili suposjed na predmetnom stanu, radi čega predmetni ugovor nije morao biti u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave.
10. Člankom 482. ZOO je propisano kako se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
11. Člankom 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016., 57/2022.) propisano je da je javnobilježnički akt osobito potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.
12. Člankom 10. ZOO je propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik (stavak 1.), a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik (stavak 2.), kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici (stavak 3 ).
13. Ugovor sklopljen suprotno označenim zakonskim odredbama je ništetan prema članku 322. stavak 1. ZOO dok članak 290. stavak 1. ZOO propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak osim ako iz cilja propisa kojim je određen ne proizlazi što drugo.
14. Nesporno je da predmetni Ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno ovjerovljene privatne isprave, već se radi o ugovoru na kojemu su ovjereni potpisi darovateljice i daroprimatelja.
15. Kako Ugovor o darovanju kojega su zaključili tužitelj i tuženik nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, a provedenim dokazima je na siguran način utvrđeno da tuženik nije bio u posjedu darovane nekretnine pa stoga nije niti mogla biti izvršena prava predaju nekretnine u posjed tuženiku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio taj Ugovor ništetnim te odlučio pravilnom primjenom označenog materijalnog prava.
15.1. Naime, sam tuženik je u svom iskazu izričito potvrdio da se u predmetni stan uselio tek 2021., a nesporno je da je sporni ugovor o darovanju sklopljen 6. rujna 2019., dakle dvije godine nakon sklapanja istog, što nedvojbeno dovodi do zaključka da tuženik u smislu članka 10. stavak ZOO nije bio posjednik niti suposjednik istog stana, jer nije dokazao da je izvršavao faktičku vlast nad istim stanom. Navedena činjenica, suprotno žalbenim navodima žalitelja nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedokinje ŽA (suvlasnica istog stana) i tužitelja, slijedom čega nisu ostvareni žalbeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer o odlučnoj činjenici (posjed nad stanom) ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i zapisnika.
16. Žalbeni razlozi tuženika svode se na vlastitu ocjenu provedenih dokaza (iskaza) što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda pa tvrdnje žalitelja kako je tuženik bio u posjedu spornog stana, jer da je znao prespavati i da je imao ključeve stana, ovaj sud ne može prihvatiti jer to ne proizlazi iz niti jednog dijela iskaza ŽA, niti tužitelja. Po ocjeni ovog suda za postojanje neposrednog posjeda nužno je da osoba vrši faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na predmetni stan znači da je tuženik živio u njemu po potpisu spornog ugovora.
16.1. Inače pojam stanovanja u nekom stanu znači živjeti u određenom stambenom prostoru, odnosno koristiti taj stan kao mjesto gdje se spava, jede, odmara i obavljaju svakodnevne aktivnosti. Pod pojmom stana nadalje podrazumijeva se da je to obično jedna ili skup prostorija u zgradi ili kući namijenjenoj za život opremljenom s kuhinjiom, kupaonicom i drugim potrebnim sadržajem. Slijedom navedenog, kada netko kaže da stanuje u nekom stanu kao što je tuženik tvrdio da je ponekad znao prespavati i da je imao ključeve istog nužno je da misli da je taj stan njegov dom odnosno mjesto gdje boravi i živi, da se punom smislu riječi brine o tom stanu , a što tuženik nije dokazao, odnosno nije dokazao neposredan posjed nad istim stanom u smislu članka 10. ZOO.
17. Stoga je pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je posjed faktična vlast glede neke stvari i da se posjed stana sastoji u neposrednom korištenju s tana, što tuženik nije dokazao, a kako sporni Ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a da nije bilo prave predaje nekretnine u posjed, isti ugovor je ništetan.
18. Neosnovano žalitelj navodi da je pobijanom presudom činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem predložene svjedokinje BA (djevojke tuženika), po ocjeni ovog suda je neosnovano. Naime, kako je nedvojbeno utvrđeno da se tuženik u sporni stan doselio tek dvije godine nakon sklapanja spornog ugovora (izričito priznanje tuženika), odnosno kako je utvrđeno da isti u momentu sklapanja istog ugovora n ije bio u posjedu predmetnog stana, niti je kasnije (do 2021.) vršio faktičnu vlast nad istim stanom, to je ocjena ovog suda da je iskaz navedene svjedokinje BA nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
19. Stoga je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska odluka, radi čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
U Karlovcu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Stokrp
