Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-910/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja UG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176 iz Zagreba, Capraška 6, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2503/21-15 od 30. listopada 2023., 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2503/21-15 od 30. listopada 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2503/21-15 od 30. listopada 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovana žalba tužitelja i žalba tuženika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2503/21-15 od 30. listopada 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2503/21-15 od

30. listopada 2023. presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. isplatiti tužitelju UG zateznu kamatu na iznos 943,58 eur/7.109,40 kn¹ za razdoblje od 30. listopada 2018. do 12. rujna 2019., u visini stope zatezne kamate koja se određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja UG za isplatu imovinske štete u iznosu 276,73 eur/2.085,00 kn sa zateznom kamatom od 30. studenog 2018. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos 2.195,63 eur/ 16.543,00 kn za razdoblje od 30. listopada 2018. do 11. prosinca 2018.“

i riješeno je:

„I. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka kao i zahtjev za isplatu troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu 1.179,32 eur/8.855,60 kn sa zateznom kamatom od 3. rujna 2019. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 186,56 eur/ 1.405,64 kn sa zateznom kamatom od 30. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom II. izreke te rješenje u dijelu pod točkama I. i II. izreke pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) ističući i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a. U žalbi u bitnome navodi da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da troškovi postupka osiguranja dokaza nisu bili potrebni jer da tužitelj ne bi mogao bez postupka osiguranja dokaza ostvariti cjelokupnu naknadu štete obzirom da su tek u postupku osiguranja dokaza valjano utvrđena sva oštećenja na vozilu tužitelja, uzimajući u obzir da tuženik nije popisao sva oštećenja na vozilu tužitelja, a što je utjecalo na previsoko određenu vrijednost ostatka vozila te dovelo do prenisko utvrđenog iznosa totalne štete, kao i da je tuženik po dostavljenom odštetnom zahtjevu te izvršenom pregledu vozila imao na raspolaganju sve podatke da pravilno utvrdi visinu štete, a što da je propustom svojih procjenitelja propustio učiniti. Nadalje ističe da, obzirom se tužitelj 30. listopada 2018. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom za štetu na vozilu, da je tuženik bio dužan u roku od 60 dana u cijelosti nadoknaditi štetu tužitelju sukladno odredbama iz članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje; ZOOP), a koji zakon da je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje; ZOO), a kako to nije učinio, već je izvršio isplatu nespornog iznosa štete u iznosu od 16.543,00 kn i to dana 11. prosinca 2018. te daljnji iznos od 7.109,40 kn 12. rujna 2019., da je tuženik, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, dužan platiti zakonske zatezne kamate na oba nesporno isplaćena iznosa od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže žalbu prihvatiti i odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje o troškovima u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. U žalbi navodi da je pogrešan stav suda da tužitelju pripadaju kamate na daljnje plaćeni iznos imovinske štete od 30. listopada 2018. jer se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u kojem uopće nije precizirao iznos koji potražuje od tuženika, da je tužitelj tek 11. veljače 2019. zatražio isplatu iznosa od 700,00 kn za troškove vuče i dostavio račun, kao i iznos od 32.444,19 kn s naslova totalne štete zbog čega da ni kamate ne mogu početi teći 30. listopada 2018. jer takav zahtjev ranije nije bio postavljen. Pobija i odluku o troškovima postupka ističući da je vrijednost predmeta spora kako ju je tužitelj naznačio u trenutku podnošenja tužbe iznosila 1.451,98 eura/10.940,00 kn i da je ta vrijednost predmeta spora bila važeća i u vrijeme zaključenja glavne rasprave obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, slijedom čega da je sud bio dužan odmjeriti tuženiku troškove postupka prema toj vrijednosti predmeta spora.

3.1. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 114/22).

5.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega žalbene navode u tom pravcu ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih tražbina koje proizlaze iz štetnog događaja koji se dogodio 6. listopada 2018., a koje se odnose na zatezne kamate na već isplaćenu naknadu štete, kao i na preostali dio naknade štete koji tužitelj smatra neisplaćenim (koji zahtjev je tužitelj tijekom postupka povukao, ali se tuženik povlačenju protivio), te s tim u vezi i zahtjev za naknadu troška postupka osiguranja dokaza.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, kao niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj 30. listopada 2018. podnio tuženiku odštetni zahtjev radi naknade imovinske štete na vozilu, kao i da je tuženik, nakon provedenog izvida, isplatio nesporni dio štete u iznosu od 16.543,00 kn dana 11. prosinca 2018., a potom nakon provedenog postupka osiguranja dokaza u kojem je utvrđeno da prilikom prvotnog izvida nisu bila evidentirana sva oštećenja, i dodatni iznos od 7.109,40 kn dana 12. rujna 2019.

8.1. Proizlazi da je tužitelj prvotno u tužbi zahtijevao i isplatu iznosa od 2.085,00 kn na ime naknade imovinske štete, od kojeg je kasnije tijekom postupka odustao, ali je prvostupanjski sud, zbog protivljenja tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, nakon provedenog prometnog vještačenja i uzimajući u obzir nesporno izvršene uplate tuženika, odlučio i o tom dijelu zahtjeva i to odbijanjem.

8.2. Obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud navodi da kako je u konkretnom slučaju nesporno da se tužitelj odštetnim zahtjevom od 30. listopada 2018. obratio tuženiku te da je tuženik 11. prosinca 2018., dakle unutar roka propisanog člankom 12. stavkom 3. (u vezi stavka 1.) ZOOP, isplatio tužitelju iznos 16.543,00 kn na ime predujma jer je visina štete sporna, tužitelj neosnovano potražuje isplatu zatezne kamate na navedeni iznos, a za razdoblje od 30. listopada 2018. do 11. prosinca 2018. (dan isplate) zbog čega je i u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja. Međutim, u odnosu na daljnje plaćeni iznos imovinske štete u visini 7.109,40 kn (plaćen nesporno 12. rujna 2019.) prvostupanjski sud zaključuje da je isti podmiren izvan roka propisanog odredbom članka 12. stavak 1. i 3. ZOOP iako je tuženik imao na raspolaganju sve relevantne činjenice osnovom kojih je bio u mogućnosti utvrditi cjelokupnu visinu štete, i to u zakonskom roku od 60 dana od zaprimanja odštetnog zahtjeva, zbog čega zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos 7.109,40 kn za razdoblje od 30. listopada 2018. do 12. rujna 2019. smatra osnovanim.

8.3. Nadalje, prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.855,60 kn na ime troškova postupka osiguranja dokaza, koji postupak je tužitelj pokrenuo prijedlogom od 20. veljače 2019. kako to proizlazi iz priloženog spisa R1-94/19, navodeći kako proizlazi da nije postojala nikakva opasnost da se dokaz prometnim vještačenjem (u ovosudnom postupku) neće moći izvesti, da je navedeni dokaz u konačnici i izveden jer su postojali svi elementi za utvrđivanje iznosa visine totalne štete u ovom postupku te da je osiguranje dokaza kao takvo bilo nepotrebno i da tuženik nije dužan snositi te troškove.

9. Ovakav stav i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju, kako žalbom tužitelja, tako ni žalbom tuženika.

10. Neosnovani su žalbeni navodi i tužitelja i tuženika u dijelu u kojem osporavaju početak tijeka zateznih kamata na pojedine dijelove isplaćene naknade štete (prvotno isplaćeni iznos od 16.543,00 kn i naknadno isplaćeni iznos od 7.109,40 kn).

10.1. Tužitelj u žalbi neosnovano smatra da mu na oba isplaćena iznosa pripadaju zatezne kamate već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok tuženik neosnovano ističe da zatezne kamate na naknadno isplaćeni iznos od 7.109,40 kn ne mogu teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer u tom zahtjevu nije bio postavljen određen zahtjev.

10.2. Naime, za ocjenu početka tijeka zateznih kamata nije odlučno je li oštećenik u odštetnom zahtjevu naveo točan iznos štete, već je odlučno je li šteta nastala i je li ju osiguratelj mogao i morao utvrditi. U konkretnom je slučaju pravilno utvrđeno da naknadno isplaćeni iznos od 7.109,40 kn predstavlja dio štete koji je postojao već u trenutku štetnog događaja, ali ga tuženik prilikom prvotnog izvida nije utvrdio, iako je to mogao i morao učiniti obzirom na resurse i znanje kojim raspolaže zbog čega je, suprotno žalbenim navodima tuženika, u odnosu na taj dio štete u zakašnjenju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

10.3. S druge strane, u odnosu na isplaćeni iznos od 16.543,00 kn pravilno je ocijenjeno da se radi o nespornom iznosu dijelu štete koji je tuženik isplatio nakon provedenog izvida, odnosno u roku propisanom odredbom članka 12. stavak 1. ZOOP, zbog čega u tom dijelu nema osnove za dosudu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako to pogrešno smatra tužitelj.

11. Nadalje, nije u pravu tužitelj kad u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak postupka osiguranja dokaza ističući da je taj trošak bio nužan za ostvarenje punog iznosa naknade štete. Naime, iako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da prilikom prvotnog izvida štete od strane tuženika nisu bila evidentirana sva oštećenja na vozilu te da je tek u postupku osiguranja dokaza utvrđen njihov puni opseg, što upućuje na zaključak da je tuženik, kao osiguratelj koji raspolaže svim potrebnim stručnim znanjem i kapacitetima, bio dužan već u izvansudskom postupku utvrditi cjelokupnu visinu štete, navedeno samo po sebi ne dovodi do osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu tog troška kao samostalne tražbine.

11.1. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju pokrenut parnični postupak u kojem je, između ostalog, predmet spora bio i zahtjev za naknadu daljnje štete o kojem je sud meritorno odlučio. U takvoj situaciji trošak postupka osiguranja dokaza, sukladno odredbi članka 168. ZPP-a, ne može imati karakter samostalnog zahtjeva, već se može ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u sporu.

11.2. Stoga, iako su žalbeni navodi tužitelja u pogledu propusta tuženika pri utvrđivanju opsega štete u osnovi točni, isti nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke jer ne mijenjaju pravnu prirodu troška postupka osiguranja niti način njihove dosude obzirom u konkretnoj situaciji spor nije u cijelosti riješen izvansudski u kojoj situaciji bi potraživanje troška postupka osiguranja dokaza bilo moguće zahtijevati u vidu samostalnog zahtjeva.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi tako i po visini, pa nije u pravu tuženik kad u žalbi ističe da je vrijednost predmeta spora kad se radi o naknadi troška postupka trebalo utvrditi u visini od 10.940,00 kn kako je navedeno u tužbi.

12.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora uzeo u obzir isključivo vrijednost glavnog zahtjeva, dok iznos koji je tužitelj zahtijevao na ime troška postupka osiguranja dokaza (8.855,60 kn) nije mogao biti uključen u vrijednost predmeta spora. To stoga što navedeni trošak, neovisno o tome što je u tužbi bio postavljen kao poseban zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, kako je već ranije objašnjeno, predstavlja trošak postupka o kojem se odlučuje u okviru odluke o parničnim troškovima, a ne predstavlja u konkretnom slučaju glavnu tražbinu, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora prema vrijednosti glavnog zahtjeva te, imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, odlučio o naknadi parničnih troškova.

13. Slijedom navedenog, žalba tužitelja i žalba tuženika ukazuju se neosnovanima, pa je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude, dok je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

14. Obzirom da stranke nisu uspjele sa žalbama, ne pripada im pravo na naknadu troška žalbenog postupka zbog čega je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ovoga rješenja. (članak 166. stavak 1. ZPP)

U Karlovcu 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić