REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-120/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VUŽ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog VUŽ i optuženog HUŽ, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. ožujka 2026. broj K-88/2026-13, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog VUŽ i optuženog HUŽ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi OUŽ i optuženi NUŽ su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe je optuženi OUŽ osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a primjenom članka 57. stavka 2. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava devet mjeseci, dok se dio kazne u trajanju devet mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Optuženi NUŽ je, na temelju citirane zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a primjenom članka 57. stavka 2. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog VUŽ i optuženog HUŽ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., tako da može trajati do pravomoćnosti presude, a najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
1.2. Pod točkom II. izreke, optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2025. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbe su podnijeli OUŽ i optuženi NUŽ.
2.1. Optuženi OUŽ je žalbu podnio putem branitelja Juraj Blažičko, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, odnosno istražni zatvor zamijeniti odgovarajućom mjerom opreza.
2.2. Optuženi NUŽ se žalio putem branitelja Dinka Sičića, odvjetnika u Velikoj Gorici, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti ili preinačiti.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbama ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se nominalno ističe u žalbi optuženog VUŽ. Žalitelj ne označava o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, niti argumentira u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.
6. Nasuprot prigovorima obojice žalitelja, a po ocijeni i ovog suda, i nadalje su ispunjeni posebni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani obojice optuženika postoji razborito predvidiva opasnost da bi oni, u slučaju puštanja na slobodu, mogli postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, obojica optuženika su državljani Rumunjske, gdje imaju prebivalište. Obojica optuženika u Republici Hrvatskoj nemaju regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ih bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako su okrivljenici u Republiku Hrvatsku došli radi počinjenja kaznenog djela zbog kojeg su nepravomoćno proglašeni krivima i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela. Izloženo, imajući na umu i visinu kazni na koje su optuženici nepravomoćno osuđeni, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama optuženog VUŽ o njegovoj mogućnosti boravka u unajmljenom stanu u [adresa], nemaju odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o optuženikovom priznanju kaznenog djela je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
6.3. Takođe, ukupnost svih izloženih pravilno utvrđenih okolnosti, optuženi NUŽ očito neopravdano zanemaruje kada žalbom prigovara kako strano državljanstvo optuženika i njegova nevezanost za područje Republike Hrvatske nije dostatna za zaključak o njegovoj nedostupnosti sudu. Isto tako, neosnovano je žalbeno upiranje ovog žalitelja na optuženikovo državljanstvo države koja je članica Europske unije te na mogućnost primjene europskog uhidbenog naloga. Naime, utvrđena opasnost od bijega optuženika ne odnosi isključivo na države članice Europske unije niti je institut europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
7. Zato je, protivno žalbenim prigovorima obojice žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njihove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, kako je to pravilno otklonio i sud prvog stupnja.
7.1. Napominje se optuženom OUŽ kako je, neovisno o tomu što je istražni zatvor "rigorozna" mjera osiguranja optuženikove prisutnosti, iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. S tim u vezi, nije u pravu ovaj žalitelj niti kada, naglašavajući izrečenu kaznu, upire na povredu načela razmjernosti. Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci godine. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
