Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-144/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Britvec suca izvjestitelja i člana vijeća i Ivane Mašić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, zastupanog po punomoćniku MD, mag. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1439/2024- 100 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1439/2024-100 od 7. siječnja 2026., potvrđuje u pobijanom dijelu.

II. Odbija se žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1439/2024-100 od 7. siječnja 2026., pod točkom II., izreke potvrđuje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1439/2024-100 od 7. siječnja 2026.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe i troška odgovora na žalbu tužiteljice.

V. Prihvaća se žalba tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe od 11. travnja 2022., izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-627/2014-76 od 28. ožujka 2022., u iznosu od 2.058,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1439/2024-100 od 7. siječnja 2026., točkom I., izreke odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. platiti tužiteljici ED iznos od 91.126,15 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od 8. kolovoza 2012. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. platiti tužiteljici ED prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

Točkom II., izreke navedene presude nalaže se tužiteljici ED naknaditi tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 19.580,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Točkom III., izreke nalaže se tužiteljici ED naknaditi umješaču CROATIA osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.778,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica.

2.1. Protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u prvostupanjskoj presudi žalbu je pravovremeno izjavio tuženik.

3. Tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), zbog povrede materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pobija odluku o trošku postupka. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji u protupravnom postupanju tuženika, odnosno nepravodobnom postupanju tuženika iz kojeg razloga je nastala šteta u utuženom obimu. Tužiteljica smatra da prvostupanjski sud nije u ponovnom postupku ocjenom svih izvedenih dokaza raspravio , odnosno ne odlučuje o suodgovornosti tuženika doprinosu štete te je time ponovno počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zašto tuženik nije daljinski isključio dalekovod, može li se u pristupiti gašenju požara suhim prahom ili pjenom, i da li DVD i JVP raspolažu takvim sredstvom za gašenje požara, te je ostalo neutvrđena pravovremenost postupanja djelatnika tuženika. Tužiteljica smatra da je u provedenom postupku nedvojbeno dokazala da je u postupanju tuženika bilo p ropusta, odnosno da je dokazala uzročnu vezu između propusta tuženika i nastanka imovinske štete koju potražuje te time i suodgovornost tuženika, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki kojima se oslobađa odgovornosti. U žalbi tužiteljica se poziva na odredbe Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne Novine 14/20) – članak 62., članak 112. Tužiteljica navodi da je tuženik povukao svoj dokazni prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku za požar, a da bi se vještačenjem u postupku utvrdila uzročno-posljedična veza između nastanka štete i djelovanja tuženika, odnosno pravodobnog ili nepravodobnog postupanja tuženika prilikom dojave štetnog događaja, je li tuženik u primjernom roku krenuo u intervenciju iskapčanja napajanja kuće tužiteljice iz trafostanice, a sve kako bi se odmah omogućilo gašenje požara, te smatra da kako se suglasila sa predloženim vještačenjem da prvostupanjski sud neosnovano u pobijanoj presud i zaključuje da je tužiteljica navedeni dokazni prijedlog prvi put predložila u podnesku od 13. lipnja 2019. i to pod uvjetom da tuženik odustane od tog dokaznog prijedloga . Budući da se usuglasila sa prijedlogom tuženika prije zaključenja prethodnog postupka, a nakon što je tuženik dokazni prijedlog povukao tužiteljica je 2. srpnja 2020. predložila da se navedeni dokaz izvede prema zadatku kako je to opisanu u podnesku od 13. lipnja 2019. godine. Tužiteljica u žalbi navodi da su uređaji pod visokim naponom električne struje opasna stvar u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 - nastavno ZOO), a prema odredbi članka 1064. stavak 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, koji se u smislu odredbe članka 1067. stavak 2. ZOO oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Tužiteljica u bitnom ponavlja navode koje je iznosila tijekom postupka o nepravovremenom djelovanju tuženika, da tuženik nije priložio audio snimke, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti i dokaz dopisa Vijeća Gradske četvrti Brezovica klasa: 026-01/12-01/181, Urbroj: 251-06-02/8-12-1 od 13. kolovoza 2012. (str.30 spisa), presliku dopisa tuženika od 4. rujna 2012. (stranica 31 spisa) iako iste navodi pod točkom 8. obrazloženja. Tužiteljica istovremeno ne čini spornim da je uzrok požara pregrijavanje produžnog kabla u koji je bilo spojeno više potrošača te je došlo do zagrijavanja i zapaljenja, a vatra se proširila na drvenu konstrukciju montažne kuće tužitelja. U odnosu na visinu štete tužiteljica u žalbi navodi da je je netočan zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije dokaza visinu štete jer da je još u tužbi predložila dokaze na tu okolnost i na ročištu održanom 10. studenog 2025. ostala kod prijedloga predloženih u tužbi. Tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka i prema tuženiku i prema umješaču te navodi da prvostupanjski sud nije cijenio niti činjenicu da je tužiteljica uspjela sa žalbom povodom koje je doneseno ukidno rješenje te navedeni trošak tužiteljice nije razmatran. Tužiteljica predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti u cijelosti žalbu tužiteljice i pri tom preinačiti predmetnu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova cjelokupnog postupka kao i troška žalbe.

4. Na žalbu tužiteljice očitovao se tuženik te osporava žalbene navode tužiteljice i navodi da je tuženik o požaru obaviješten prvi put gotovo pola sata nakon prvog uočavanja požara te da je kuća tužiteljice u trenutku dolaska prvih vatrogasaca već bila čitava u požaru i to sve prije nego je tuženik uopće prvi put obaviješten o požaru. Navodi da tužiteljica nije dokazala da šteta nije nastala već u trenutku kad su vatrogasci uočili da je čitava kuća u požaru, da nije dokazala da je sva šteta nastala isključivo nakon što je tuženik obaviješten o požaru i da do štete ne bi došlo djelovanjem vode prilikom gašenja požara (nešto više od dva sata kontinuiranog zalijevanja objekta tisućama litara vode), da nije dokazala da do štete ne bi došlo da je tuženik postupio na neki drugi određeni način. Tuženik dalje navodi da u trenutku kad su vatrogasci dolaskom na požarište, zatekli kuću tužiteljice čitavu u požaru, sva šteta već je nastala što od visokih temperatura požara (koje uobičajeno premašuju tisuću stupnjeva cezijevih), što od čađe, odnosno dima (jer bi svi uređaji i namještaj, ako kojim čudom nisu izgorjeli, bili nepovratno uništeni, odnosno neupotrebljivi, a ljubimci bi stradali već od udisanja dima). Tuženik navodi da je prvostupanjski sud dao odgovore na sva pitanja kako glede odgovornosti tuženika, tako i glede postupanja suda po uputi ukidne odluke višeg suda, po pitanju štete nastale tužiteljici uslijed požara, te predlaže žalbu tužiteljice odbiti, pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na predmet spora i odluku o troškovima postupka tuženiku i umješaču na strani tuženika, no osnovana je u odnosu na odluku o tužiteljičinim troškovima postupka.

6. Tuženik je izjavio žalbu u dijelu odluke o troškovima postupka u kojem nije priznat zahtjev tuženika za naknadom troška u dijelu od najmanje 4.927,50 EUR, a zbog pogrešne primjene odredbi Zakona o parničnom postupku. Tuženik navodi da iz obrazloženja presude (točke 45., 46. i 47.) proizlazi da su troškovi odmjereni temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (91.126,16 EUR). Tuženik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe ZPP-a glede troškova postupka, jer se navedene odredbe odnose na određivanje postotka uspjeha u sporu, ali ne i na određivanje visine nagrade odvjetnicima. Tužbeni zahtjev inicijalno je postavljen u visini od 772.570,00 kn /102.537,66 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije). Prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), vrijednost svake radnje poduzete do 3. studenog 2020. (kada je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev) iznosi 773 boda. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno osnovnu vrijednost nagrade za svaku radnju odredio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u visini od 687 bodova po radnji. Tuženik smatra da je sud prvog stupnja tuženiku trebao dosuditi ukupno iznos od 19.606,00 EUR, uvećan za pripadajući PDV (4.901,50 EUR) što iznosi ukupno 24.507,50 EUR. Kako je sud prvog stupnja tuženiku dosudio 19.580,00 EUR troškova, umjesto 24.507,50 EUR tuženik navodi da je oštećen za najmanje 4.927,50 EUR, a što ujedno predstavlja pobijani dio presude prema kojem se određuje pristojba za pravni lijek prema članku 24. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama. Tuženik predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti na način da tuženiku dosudi i daljnjih 4.927,50 EUR, odnosno, sveukupno 24.507,50 EUR, kao i da joj naloži da tuženiku naknadi trošak ovog žalbenog postupka.

7. Tužiteljica se nije očitovala na žalbu tuženika.

8. Žalba tuženika nije osnovana.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

11. Predmet ovog spora je naknada štete nastale uslijed požara na obiteljskoj kući, a tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na nepravodobnom postupanju tuženika zbog čega je tužiteljici nastala šteta u utuženom iznosu od 772.570,00 kn/102.537,66 EUR, odnosno prema uređenom tužbenom zahtjevu od 28. listopada 2020., tužiteljica potražuje štetu u iznosu od 686.590,00 kn/91.126,15 EUR.

12. Sporno je, je li do štete koju tužiteljica utužuje došlo zbog nepravovremene intervencije tužitelja.

13. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa nespornim proizlazi:

- da je uzrok požara pregrijavanje produžnog kabela na koji je bilo spojeno više potrošača te je došlo do zagrijavanja i zapaljenja, a vatra se proširila na drvenu konstrukciju montažne kuće tužiteljice,

- da je požar na kući tužiteljice primijećen oko 14,30 sati,

-da je u 14.40 sati zatražena intervencija [obrt],

-da je u 14.45 sati [obrt] poslao vatrogasce,

-da su u 14,47 sati vatrogasci stigli na požarište koje je cijelo bilo obuhvaćeno požarom, dimenzije kuće 8m x 16m,

- da je tražena pomoć JVP Zagreb i dojava u Centar veze u Savskoj bila je 14,55 sati, i da je požar stavljen pod nadzor nakon 2 sata,

- da je prije dolaska djelatnika tuženika, nepoznata osoba prerezala kabel koji napaja kuću tužiteljice,

- da je od tuženikovog pogona [adresa] zatraženo isključivanje napona električne energije na kući tužiteljice u svrhu gašenja požara u tri navrata telefonskim pozivima od kojih je prvi zaprimljen u 14.56 sati, a zadnji u 15.01 sati,

- odmah po prvom pozivu, oko 15.00 sati, tuženik je uputio ekipu radi iskapčanja strujnog kruga na trafostanici koji je napajao kuću tužiteljice,

- da su djelatnici tuženika 25-30 minuta nakon polaska, a s obzirom na udaljenost pogona od trafostanice (oko 18 km), isključili napajanje kuće tužiteljice.

14. Tijekom postupka sporno se postavljalo pitanje, a i sada u žalbenom stadiju postupka, je li tuženik mogao isključiti dalekovod daljinski, i bi li u tom slučaju šteta na objektu tužiteljice bila manja, i je li tuženik na način na koji je postupao, postupao pravodobno, a time je sporno i pitanje odgovornosti, odnosno suodgovornosti tuženika za štetu nastalu tužiteljici.

15. Prvostupanjski sud zauzima stav da na strani tuženika nema odgovornosti, odnosno suodgovornosti za štetu koju potražuje tužiteljica u ovom postupku, već da je isključiva odgovornost na tužiteljici kao vlasnici objekta i produžnog kabela, te se poziva na članak 38. stavak 2. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine" broj 92/2010.) kojim je propisano da su vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada dužni sukladno propisima, tehničkim normativima, normama i uputama proizvođača održavati u ispravnom stanju postrojenja, uređaje i instalacije električne, plinske, ventilacijske i druge namjene, dimnjake i ložišta, kao i druge uređaje i instalacije, koji mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara te o održavanju moraju posjedovati dokumentaciju. Također se poziva i na članak 62. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 14/2006.) kojim je određeno da je kupac ili proizvođač mreže odgovoran za sigurnost, pogon i tehničku ispravnost svojih elektroenergetskih objekata i instalaciji, a kako je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila vlasnica predmetne kuće, da je upravo tužiteljica prema navedenim odredbama odgovorna za štetu nastalu uslijed požara uzrokovanog pregrijavanjem produžnog kabla koji se nalazio u njezinoj kući, a na koji je bilo spojeno više potrošača.

16. Prvostupanjski sud također je stava da su djelatnici tuženika po zaprimljenoj dojavi o požaru pravovremeno intervenirali.

17. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupanja kao i stav zauzet u pobijanoj presudi u pogledu odgovornosti za nastalu štetu koju potražuje tužiteljica.

18. Naime, analizirajući nesporne činjenice, prije svega glede uzroka požara koji nije sporan - pregrijavanje produžnog kabla na koji je bilo spojeno više potrošača te je došlo do zagrijavanja i zapaljenja, potom i po pitanju vremenskog tijeka od vremena uočavanja požara na objektnu tužiteljice, dojave [obrt] i izlaska na požarište vatrogasaca, dojave dispečerskom centru tuženika, stav je i ovog suda da na strani tuženika nema suodgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljici u požaru koji je 8.8.2012., buknuo u objektu u vlasništvu tužiteljice koji je pri tome izgorio u potpunosti.

19. Nije sporno da je objekt tužiteljice montažni, i da je od uočavanja požara u 14,30 sati od strane susjede - svjedokinje FD, do poziva dispečerskom centru tuženika u 14,56 sati, prošlo nepunih 30 minuta, a i sama tužiteljica u podnesku od 26. listopada 2017., navodi; „ Kuća tužiteljice bila je montažna i izgorjela je za oko 30-ak minuta naočigled svih prisutnih to je za tužiteljicu nastala štete, a za koju štetu zbog nepravovremene reakcije je u cijelosti odgovoran tuženik.“, dakle, do trenutka kada je tuženik obavješten o požaru, kuća tužiteljice je već bila zahvaćena požarom i izgorjela, a da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠD predsjednika DVD Dragonežec koji je iskazao: „ … kad sam došao na požarište kuća je bila u plamenu….. navodim da se radi o požaru gdje je cijela kuća bila u plamenu.“, kao i JD vatrogasca JVP Zagreb koji je iskazao; „… Za predmetni požar dojava u Centar veze u Savskoj bila je u 14.55 što sam provjerio uvidom u dokumentaciju….Mi smo na mjesto šetnog događaja došli za 20-ak minuta od tada….. Još mogu reći da je jedino što mi se urezalo u sjećanje s ovog požara da je dojava bila dosta kasno jer je objekt već bio u plamen.“

20. Dakle, dojava samim vatrogascima u JVP Zagreb je bila kasno, a zatim i dojava dispečerskom centru tuženika također je bila kasno, pa neovisno o postojanju mogućnosti daljinskog iskapčana dalekovoda koji opskrbljuje električnom energijom mjesto Dragonožec, i mogućnosti korištenja suhog praha ili pjene za gašenje požara od strane vatrogasaca, proizlazi da je već dojavom DVD Dragonožec, objekt bio zahvaćen plamenom, i da je dojava JVP Zagreb kasnila, te da su djelatnici tuženika po dojavi u vremenu od 20 minuta od dojave u dispečerski centar tuženika do dolaska u trafostanicu u Dragonožcu, iskopčali napajanje kuće tužiteljice električnom energijom, koja je već bila izgorjela jer se radi o građi koja brzo gori ( montažna kuća).

21. Stoga proizlazi da na strani tuženika nije bilo propusta prilikom intervencije, odnosno da su po dojavi pravovremeno postupali ali da je objekt tužiteljice već po dolasku vatrogasaca bio u cijelosti zahvaćen požarom.

22. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio prigovor daljinskog iskapčana struje budući je u točci 39. obrazloženje prvostupanjske presude dano valjano obrazloženje glede tog prigovora, time više što je po dojavi tuženiku objekt tužiteljice bio cijeli zahvaćen požarom, te se šteta od požara nije mogla izbjeći.

23. Neosnovano tužiteljica u žalbi proziva prvostupanjski sud da nije cijenio dokaz dopisa Vijeća Gradske četvrti Brezovica klasa: 026-01/12-01/181, Urbroj: 251-06-02/8- 12-1 od 13. kolovoza 2012., i presliku dopisa tuženika od 4. rujna 2012., budući iz točke 16. obrazloženja presude proizlazi suprotno. Osim toga dopis Vijeća Gradske četvrti Brezovica upućen tuženiku neistinito navodi vrijeme dojave o požaru 14,40 sati, i da je djelatnicima tuženika trebalo 40 minuta do dolaska na požarište, te sadrži i zamolbu za ubuduće postupanje tuženika u takovim situacijama, dok iz pisanih dokaza tuženika kao i iskaza djelatnika tuženika proizlazi suprotno,( prva dojava je bila u 14,56 sati, te je u 15,00 sati ekipa poslan na teren, a druga dojava je bila 15,01 sati kad su djelatnici tuženika već bili na putu prema mjestu požara, odnosno trafostanici u Daronošcu.

24. Stoga unatoč činjenice da dolaskom vatrogasaca na požarište kuća tužiteljice nije bila odvojena od napajanja električnom energijom, ona je već bila zahvaćena plamenom (iskaz svjedoka DD), i do dolaska djelatnika tuženika koji su roku od 20 minuta od dojave došli na požarnište izgorjela.

25. Napominje se da je požar uočen u 14,30 sati, da je dispečerski centar tuženika dojavu o požaru primio nakon pola sata, u 14,56 sati, kada je kuća tužiteljice već bila u plamenu, i po riječima same tužiteljice, odnosno punomoćnika tužiteljice ( podnesak od 26. listopada 2017.), izgorjela je u roku od 30 minuta. Dakle, i ovaj sud kao i prvostupanjski sud zauzima stav da na strani tuženika nema suodgovornosti za nastalu štetu jer je do štete, odnosno do izgaranja kuće tužiteljice kada je tuženik primio dojavu o požaru već došlo.

26. Sva ostala nagađanja kojim bi se spriječila šteta, o iskapčanju dalekovoda koji napaja trafostanicu u Dragonošcu, mogućnost gašenja suhim prahom ili gašenje pjenom, su u ovom slučaju irelevantni, budući je već do dolaska vatrogasaca objekt tužiteljice - montažna kuća bila zahvaćena plamenom i prema iskazu vatrogasca JVP Zagreb JD dojava o požaru bila kasno jer je objekt tužiteljice već bio u plamenu, dakle šteta za tužiteljicu ne bi bila manja.

27. U odnosu na žalbeni razlog tužiteljice koji se odnosi na dokazni prijedlog tuženika za vještačenje po vještaku za požar, a koji dokazni prijedlog je tuženik predložio u odgovoru na tužbu sa kojim prijedlogom se tužiteljica suglasila, te podneskom od 13. lipnja 2019., da navedeni dokaz tuženika u slučaju da od njegova provođenja odustane tuženik, ima se smatrati njenim dokaznim prijedlogom, prvostupanjski sud pravilno odbija.

27.1. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-919/2023-2 od 5. 12. 2023. u istovrsnoj pravnoj situaciju u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje: „Parnična stranka nije u obvezi staviti dokazni prijedlog u situaciji kada je druga strana već stavila takav isti dokazni prijedlog u odnosu na iste okolnosti, ali pritom snosi rizik mogućih pravnih posljedica takvog svog ne postupanja u slučaju odustanka od prijedloga stranke koja je predložila takav dokaz.“ Iz navedenog jasno proizlazi kako prvostupanjski sud ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa ovaj sud smatra da ju nije potrebno preispitivati jer je ne predlaganjem navedenog dokaza po tužiteljici najkasnije na pripremnom ročištu 9. ožujka 2016., tužiteljica preuzela rizik da kasnije neće moći predložiti taj dokaz u slučaju odustanka tuženika od njegova provođenja, a tuženik je odustao od predloženog dokaza na ročištu 2. srpnja 2020. kada je tužiteljica predložila provođenje istog vještačenja, time da se usput napominje da je na ročištu 10. studenog 2025., odustala od svih predloženih, a neprovedenih dokaza.

28. Pravilno tužiteljica u žalbi navodi da su uređaji pod visokim naponom električne struje opasna stvar u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi članka 1064. stavak 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, koji se u smislu odredbe članka 1067. stavak 2. ZOO oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, jer upravo je produžni kabel koji je bio uključen u utičnicu sa više potrošača bio pod napajanjem električnom energijom te je došlo do zagrijavanja i zapaljenja, a vatra se proširila na drvenu konstrukciju montažne kuće tužiteljice, opasna stvar, za koju odgovora u ovom slučaju tužiteljica kao imatelj, odnosno vlasnik opasne stvari, koja nije dokazala u smislu navedene odredbe ZOO-a, da je šteta nastala radnjom tuženika, odnosno kako ona tvrdi nepravovremenom radnjom tuženika.

29. Osim što tužiteljica nije dokazala da na strani tuženika postoji propust u postupanja prilikom dojave o požaru, nije dokazala niti visinu štete, te je na ročištu 10. studenog 2025., odustala od svih predloženih, a neprovedenih dokaza.

30. Tuženik je u navedenoj situaciji pravovremeno po dojavi krenuo u intervenciju na požarište, međutim, zbog spleta okolnosti, a kako je navedeno, kasne dojave o požaru, specifičnosti objekta zahvaćenog požarom, objekt tužiteljice nije spašen od izgaranja, ali ne krivnjom tuženika, a tužiteljica nije dokazala suprotno, pa je na temelju članka 368. ZPP-a žalba tužiteljice odbijena, a pobijana presuda potvrđena.

31. U odnosu na žalbeni razlog i tužiteljice i tuženika koji se odnosi na troškove postupka, napominje se da je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora sa 772.570,00 kn/102.537,66 EUR, odnosno podneskom od 28. listopada 2020., uredila je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 686.590,00 kn/91.126,15 EUR, te se napominje da tuženik iako cijelo vrijeme postupka osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, koji se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe nije se protivio smanjenju i nije tražio troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, pa sada neosnovano napada odluku o troškovima postupka pozivajući se na prvotnu vrijednost predmeta spora.

31.1. Prilikom određivanja troškova postupka prvostupanjski sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo smanjeni tužbeni zahtjev od 28. listopada 2020., na iznos od 91.126,15 EUR za sve troškove koje je priznao tužitelju, a čemu se tuženik u žabi protivi obzirom je VPS bio naznačen sa 772.570,00 kn/102.537,66 EUR do 28. listopada 2020., međutim kako je navedeno pod točkom 31. ovog obrazloženja, tuženik se nije protivio smanjenu tužbenog zahtjeva, već se uopćeno protivi visini tužbenog zahtjeva, i nije tražio trošak u odnosu na iznos smanjenog tužbenog zahtjev, pa je žalba tuženika odbijena, a odluka o troškovima postupka potvrđena.

31.2. Tužiteljica neosnovano u žalbi pobija odluku o troškovima postupka, kako u odnosu na tuženika tako i odnosu na umješača na strani tuženika, budući je prvostupanjski sud pravilno odredio troškove koje priznaje tuženiku u punom iznosu na temelju Tbr. 8. stavak 1., kao i u smanjenom iznosu na temelju Tbr. 8. stavak 3. Tarife, a prema vrijednosti predmeta spora. U ovom postupku je na strani tuženika kao umješač sudjelovala Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, te je prvostupanjski sud pravilno odredio troškove na koje umješač pridružen stranci koja je uspjela u postupka ima pravo na temelju Tbr 873. i Tbr 9/1 Tarife.

31.3. Odluka o troškovima postupka pod točkom II, i III. izreke prvostupanjske presude je odbijanjem žalbe tužiteljice i žalbe tuženika na temelju članka 380. stavak 2. ZPP-a potvrđena.

32. Tužiteljica međutim, osnovno u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučit o žalbi tužiteljice od 11. travnja 2022., izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-627/2014-76 od 28. ožujka 2022., u iznosu od 2.058,00 EUR, budući je u tom žalbenom postupku po ovom sudu žalba tužiteljice prihvaćena i rješenjem ovog suda broj Gž-640/2022-2 od 19. lipnja 2022., presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-627/2014-76 od 28. ožujka 2022. ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupka, time da će se o troškovima žalbe tužiteljice odlučit konačnom odlukom. Tužiteljica je troškovnikom u ponovljenom postupku specificirala i trošak žalbe od 28. ožujka 2022., međutim prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima tužiteljice. S obzirom na uspjeh u žalbenoj fazi postupka u predmetnu Gž-640/2022 tužiteljici je valjalo priznati i trošak žalbe od 11. travnja 2022. u iznosu od 2.058,00 EUR (Tbr. 10/1. Tarife), u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a i članka 166. stavak 1. ZPP-a, pa je na temelju članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točci V., izreke ove odluke.

U Karlovcu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp