Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-37/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, OIB:89819375646, zastupan po punomoćniku RP, dipl. iur., zaposlenik, radi ukidanja odluke i zaštite dostojanstva radnika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„1. Ukida se Odluka broja R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. god., izdana u ime i za račun tuženika, a po FP, dipl. iur i ĆP, mag. iur., u cijelosti kao nedopuštena i neosnovana.

2. Utvrđuje se da je tužitelj kod tuženika od dana 01. ožujka 2024. god. pa nadalje uznemiravan po v.d. Pročelnici Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, doc. prim. dr. sc. HP.

3. Nalaže se ravnatelju KBC Osijek da v.d. Pročelnici doc. prim. dr. sc. HP izrekne odgovarajuću mjeru odnosno predloži poduzimanje drugih mjera, koje su primjerene ovom slučaju, a radi sprječavanja nastanka uznemiravanja tužitelja na radu kod tuženika te osigura uvjete rada tužitelju kod tuženika, au kojima neće biti izložen uznemiravanju, uključujući poduzimanje preventivnih mjera.

4. Nalaže se tuženiku, na ime regresa troškova postupka i to kako prethodnog tako i ovog parničnog, isplatiti iznos po odluci suda, a sukladno troškovniku tužitelja, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od rješenja pa do konačne isplate, sve u roku 8 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura), kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 18. travnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi ukidanja Odluke broj R2-3549/2024. od 27. ožujka 2024., utvrđenja da je kod tuženika dana 1. ožujka 2024. bio uznemiravan od strane nadređene v.d. pročelnice Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, zahtijeva da sud naloži ravnatelju tuženika da v.d. pročelnici V.K. izrekne odgovarajuću mjeru, odnosno predloži poduzimanje drugih mjera radi sprječavanja nastanka uznemiravanja tužitelja na radu kod tuženika i osigura uvjete rada tužitelju kod tuženika u kojima neće biti izložen uznemiravanju, uključujući poduzimanje preventivnih mjera, te naknade parničnog troška.

1.2. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je radnik tuženika kojem se obratio sa zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika radi zaštite od uznemiravanja od strane nadređene v.d. pročelnice - doc. prim. dr. sc. HP, dana 1. ožujka 2024., čiji je posao između ostalog donošenje rasporeda poslova radnicima kod tuženika i rasporeda radnog vremena u okviru petodnevnog radnog tjedna. Nakon zaprimanja njegovog zahtjeva za zaštitu prava, tuženik mu suprotno odredbi čl. 133. st. 7. ZOR-a, bez pravnog osnova, izriče Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu pod brojem R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024., upravo temeljem predmetne pritužbe i zamolbe za zaštitu prava kod poslodavca i istovremeno osnovom iste pritužbe i zamolbe od 1. ožujka 2024. donosi Odluku broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. kojom odbija njegovu pritužbu ne navodeći u izreci osnov odbijanja, pa nije razvidno niti da li je osnov procesno-pravne ili materijalno- pravne naravi, a niti dužno utvrđenje u smislu čl. 26. Pravilnika o radu tuženika. Osporava i cjelokupni postupak koji je prethodio donošenju napadnute Odluke, jer iz sadržaja nije razvidno osnovom čega su Odluku u ime tuženika donijeli FP, dipl.iur., te ZP, mag.iur., kao ovlaštenici za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC Osijek, tim prije, što je obveza prethodno obavijestiti radnika sukladno čl. 134. st. 4. ZOR-a najkasnije u roku od 8 dana od imenovanja, što poslodavac u odnosu na njega nije učinio. Vezano za sam čin uznemiravanja navodi da je između njega i njemu nadređene kod tuženika, učestalo problem oko rasporeda i radnog vremena, jer mu ista dodjeljuje poslove i radne zadatke suprotno odredbama Pravilnika o radu poslodavca broj R1- 7281/2023 od lipnja 2023., te o istim događajima postoje proturječne tvrdnje koje ni na koji način nisu provjerljive, jer u vezi rasporeda i radnog vremena nema urednih evidencija, zbog čega je između ostalog, u više navrata i usmeno i pismeno u ravnateljstvu poslodavca zamolio da se v.d. pročelnici Zavoda, naloži da ove evidencije ustroji, a što mu je uzeto za otegotno u smislu razloga za izdano mu Upozorenje temeljeno na njegovoj pritužbi i zamolbi, u kojem mu se spočitava i obrazlaže u razlozima Upozorenja, da se „…opetovano upliće u organizaciju rada Zavoda koja je u nadležnosti pročelnice i to samo iz razloga jer on osobno ne odobrava njen način vođenja Zavoda. Stoga smatra da poslodavac krši njegova prava kao radnika, budući mu neuredno dodjeljuje radne rasporede i raspodjeljuje radno vrijeme, a dijelom čak i na jedan nezakonit i nemoguć način, budući da radnik ne može istovremeno biti raspoređen na više poslova u okviru istog radnog vremena, a da navedeno iz evidencija tuženika nije moguće provjeriti, jer poslodavac odbija uvesti takve evidencije i vrši određeni psihološki pritisak na njega prijeteći mu otkazom ugovora o radu. Navodi da o rasporedu radnog vremena odlučuje voditelj organizacijske jedinice koji je to dužan učiniti pisanom odlukom na temelju čl. 33. Pravilnika o radu, u vezi s čl. 28. – 30. i 32. Pravilnika o radu, pri čemu te odluke donosi ravnatelj, a dijelom na prijedlog voditelja organizacijske jedinice, dakle, ne donošenje istih uopće nije u nadležnosti ovdje v.d. Pročelnice, već samo predlaganje ravnatelju, kojih prijedloga tužitelj nije nikada vidio, niti odluke ravnatelja, a obavlja povjerene mu radne zadatke na riječ v.d. Pročelnice. Od strane v.d. Pročelnice i ravnatelja je odbijeno ili ignorirano njegovo inzistiranje na pisanoj formi odluke o rasporedu radnog vremena, te i sankcionirano sa već dva Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu. Ukazuje da radnici moraju biti pravodobno obaviješten od tuženika u pogledu svakoga rasporeda ili promjene radnog vremena i to najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika koje promjenu radnog vremena čine nužnim, o čemu nikada nije na propisan način obaviješten, niti mu je moguće da pribavi ove podatke, budući da nema niti dužnih pisanih odluka, niti evidencije poslodavca, a koje je isti bio dužan sačiniti i dostaviti ih radniku sukladno čl. 71. i 73.-77. Pravilnika o radu, a što tuženik izbjegava optužujući ga za nedozvoljeno miješanje u nadležnosti v.d. Pročelnice i ravnatelja.

2. U odgovoru na tužbu od dana 20. svibnja 2025. tuženik osporava osnovanost tužbe u cijelosti, navodeći da je Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27.03.2024. doneseno sukladno važećim radno-pravnim propisima, a Odluku broj R2-3549/2024. od 27.03.2024. sukladno odredbi čl. 26. st. 3. Pravilnika o radu, u čijem su obrazloženju navedeni razlozi za odbijanje pritužbe. Naime, disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut je dana 12. ožujka 2024. nakon što je Ravnateljstvo KBC-a Osijek od dr. V.K.

- v.d. pročelnice Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, zaprimilo prijavu da je tužitelj napustio radno mjesto bez njenog odobrenja, a zaprimljen je i dopis v.d. pročelnice dr. V.K. u kojem navodi kako je tužitelj vikao na nju, provocirao ju i komunicirao na drzak i bezobrazan način. Budući da tužitelj u zatraženom očitovanju nije s uspjehom otklonio navode o neprimjerenom obraćanju, tijekom navedenog postupka utvrđene su mu dvije povrede obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, i to: napuštanje radnog mjesta te nekorektan odnos prema pretpostavljenoj. Navodi da je tuženik upravo sukladno čl. 134. st. 4. Zakona o radu, imenovao osobe ovlaštene za prijem i rješavanje pritužbi radnika vezane za zaštitu dostojanstva radnika te je radnike o tome upoznao putem internih stranica KBC-a Osijek, gdje je objavio Odluku o imenovanju ovlaštenih osoba te njihove kontakte da radnici znaju kako i na koji način mogu uputiti pritužbu. Ističe da je ravnatelj tuženika dana 26.05.2023. donio Odluku Urbroj: R1-6540-9/2023 kojom se određuje početak, završetak i raspored rada na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju, temeljem čega se zadužuje voditelj ustrojstvene jedinice da na vidljiv i čitak način istakne obavijest o početku i završetku radnog vremena, temeljem Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe, kao i Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena u KBC-u Osijek, te nigdje nije propisano da se svakom radniku ponaosob treba dostaviti, pogotovo ako se u obzir uzme da se odluka odnosi na sve radnike ustrojstvene jedinice, a ne samo na tužitelja. Da se radi o pojedinačnoj odluci, ona bi bila dostavljena sukladno odredbama Pravilnika o radu na koje se tužitelj u tužbi poziva. Napominje da je upravo voditelj ustrojstvene jedinice odgovoran za zakonit rad ustrojstvene jedinice te je dužan organizirati rad na način koji je u skladu s propisima o pružanju zdravstvene zaštite. Sukladno odredbi čl. 193. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, propisana je obveza tuženika organizirati kontinuiranu zdravstvenu zaštitu te su predviđene i prekršajne odredbe za slučaj da zdravstveni radnik napusti mjesto rada dok ga ne zamijeni drugi radnik. Tužitelj smatra kako se rad na zavodu treba organizirati kako on to predlaže, a ne kako to određuje v.d. pročelnica zavoda, odbija radne zadatke pa i napušta mjesto rada. Ukazuje na činjenicu da je tužiteljeva tendencija za samostalnim uređivanjem rasporeda rada kao i organiziranjem vlastitog rada na način koji tužitelj smatra najboljim već simptomatična, budući da je i za vrijeme dok je pročelnica zavoda bila dr. ĐPA, dolazilo do konfrontacije tužitelja s tada nadređenom vezano za odbijanje radnih zadataka i pokušaj organiziranja rada na zavodu po vlastitom nahođenju i mimo odluka njemu neposredno nadređenih radnika. Smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do uznemiravanja radnika na radnom mjestu, te da u konkretnom slučaju nema elemenata diskriminacije radnika, te u provedenom postupku pred poslodavcem za zaštitu dostojanstva radnika nisu utvrđeni elementi diskriminacije radnika. S druge strane, u disciplinskom postupku je utvrđeno tužiteljevo neprihvaćanje organizacije rada na ustrojstvenoj jedinici kako to uređuje za to imenovana osoba, odbijanje radnih zadataka te nekorektan odnos prema pretpostavljenoj osobi pa je nejasno iz kojeg razloga tužitelj smatra da je diskriminiran u odnosu na druge djelatnike koji svoje radne zadatke uredno izvršavaju.

3. Podneskom od dana 20. prosinca 2024. tužitelj navodi da se osnova diskriminacije očituje po osnovi njegova društvenog položaja u smislu da se kao liječnika specijalista s akademskim zvanjem dr. med., dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na neposredno nadređenog sa višim akademskim znanstveno-nastavnim zvanjem doc.prim.dr.sc., koju se zbog društvenog položaja pročelnice Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, na kojoj je izabrana odlukom tuženika i položajem vanjskog suradnika na visoko obrazovnoj ustanovi – Medicinski fakultet Osijek - povezanoj sa tuženikom, stavlja u povoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava iz radno pravnog odnosa u smislu da u postupcima pred tuženikom koji se odnose na zaštitu prava na dostojanstvo povrijeđenog postupanjem neposredno nadređene osobe, izostaje bilo kakvo postupanje tuženika u pravcu utvrđivanja činjenica i izvođenje ikakvih dokaza, dok protivno tome, u okviru istog postupka tuženik donosi odluke da bi tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa bez da je prethodno podnesena ikakva prijava protiv tužitelja, već se odluka zasniva isključivo na osnovi očitovanja neposredno nadređene osobe o podnesenoj pritužbi tužitelja, te mu je povrijeđeno dostojanstvo iskazanim ponižavajućim ponašanjem i proizvoljno izdanim nalozima od strane neposredno nadređenog bez ikakvog objektivno postojećeg razloga u potrebama izvršavanja radno-profesionalnih obveza, radi čega mu je otežano obavljanje poslova iz ugovora o radu i u odnosu na koju povredu prava je tuženik kao poslodavac bio u obvezi mu pružiti zaštitu dostojanstva za vrijeme obavljanja posla i osigurati mu uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju, a u kojem pravcu je izostalo tuženikovo postupanje.

4. Tuženik tijekom postupka navodi da za svakog radnika (pa tako i voditeljima organizacijskih jedinica) za kojeg se nakon provedenog disciplinskog postupka utvrdi da su učinili povredu radnog odnosa, donosi Odluku o Upozorenju na obveze iz Ugovora o radu, pa je netočno kako se prema liječnicima specijalistima tuženik ponaša drugačije nego prema višim akademskim znanstveno-nastavnim zvanjem, a upravo iz priloženog upozorenja dr. ĐPA proizlazi kako je pročelnica Zavoda dobila pisano upozorenje upravo na temelju prijave tužitelja, iz čega proizlazi kako se prema liječnicima specijalistima tuženik ne ponaša drugačije nego prema višim akademskim znanstveno-nastavnim zvanjem. Smatra da nije ispunjen niti uvjet nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, budući da je tuženik svim radnicima kojima je utvrđena povreda radnog odnosa u smislu – neosnovano odbijanje radnih zadataka, nakon provedenog disciplinskog postupka izrekao sankcije. Tužitelj očito smatra kako smije odbijati radne obveze preuzete Ugovorom o radu odnosno, neuredno izvršavati radne obveze, a ukoliko za isto bude sankcioniran Upozorenjem, isto smatra diskriminacijom. Zaključno, odredbom članka 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, propisano je da, ako tužitelj u postupku tvrdi da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje, dužan je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. Tužitelj je dužan iznijeti činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja, a tek ukoliko tužitelj učini vjerojatnim da je diskriminiran, tada teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na tuženiku. Unatoč tome što tužitelj nije postupio sukladno navedenom, tuženik je dostavio dokaze iz kojih nesporno proizlazi kako tužitelj nije bio diskriminiran niti po jednoj taksativno navedenoj osnovi.

5. Prije svega valja napomenuti da se tužitelj u tužbi općenito pozivao na uznemiravanje od strane tuženika kao poslodavca i na Zakon o suzbijanju diskriminacije, te je do zaključenja prethodnog postupka naveo osnovu diskriminacije (društveni položaj), sukladno čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/2008., 112/2012.), čime tužba nije preinačena, kako to tuženik smatra, jer je tužbeni zahtjev ostao isti, opseg nije mijenjan. Međutim, kako je tužitelj na pripremnom ročištu od dana 3. travnja 2025. opseg uznemiravanja u tužbenom zahtjevu proširio s jedne konkretne činjenice (dana 1. ožujka 2024.) na kontinuirano razdoblje od tog datuma pa nadalje, isto predstavlja povećanje postojećeg zahtjeva, radi čega je sud rješenjem u izreci dopustio preinaku tužbe, sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025.).

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja, te svjedoke HP, TP, EP, RPA, ČP i ĐPA, izvršio uvid i pročitao e-mail od 16.04.2024. (list 6. spisa), upozorenje R1-3756/2024 od 27.03.2024. (list 7. - 8.), Očitovanje tužitelja od 20.03.2024. (list 9. -12.), Pritužbu radnika i zamolbu od 12.03.2024. (list 14.-17.), odluku broj R2-3549/2024 od 27.03.2024. (list 18. -20., 37.- 39. i 100.-101.), dopis od 18.01.2024., 22.10.2021. (list 26. -27.), e-mail od 11.03.2024. (list 28.), dopis od 2.02.2022. (list 29.), Odluku R1-1356/2023 od 31.01.2023. (list 30. - 32.), Odluku R1-6540-9/2023 od 26.05.2023. (list 33. -34.), e-mail od 2.11.2021. (list 35.), pismeno upozorenje od 29.12.2021. (list 36.), izvod s interneta (list 40.), e-mail od 24.12.2021. (list 41.-42.), email od 8.03.2024. (list 43.), e-mail prepiska od 16.- 17.01.2024. (list 44.-55.), Pravilnik o radu KBC Osijek (list 56.-78.), dopis od 19.01.2024. (list 79.), dopis od 26.01.2024. (list 80. -81.), Odluku R1-2202/2024 od 23.02.2024. (list 92.-94.), e-mail od 16.01.2024. (list 95.-96.), dopis tužitelja od (list 97.- 99.), pismeno upozorenje ĐPA od 4.05.2022. (list 108.), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 5.12.2022. i 14.05.2021. (list 109. i 112.), te Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogučnošću otkaza ugovora o radu od 22.03.2021., 5.06.2020., 7.04.2023., 114. (list 110. -101., 113.-114.), te izvršio uvid u predmet Pr-31/2024.

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za ukidanjem Odluke tuženika broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. po FP, dipl. iur. i ĆP, mag. iur. kao nedopuštene i neosnovane, te utvrđenje da je tužitelj kod tuženika od dana 01. ožujka 2024. pa nadalje, uznemiravan po v.d. Pročelnici Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, doc. prim. dr. sc. HP, kao i nalog ravnatelju KBC Osijek da imenovanoj v.d. Pročelnici izrekne odgovarajuću mjeru, odnosno predloži poduzimanje drugih primjerenih mjera radi sprječavanja nastanka uznemiravanja tužitelja na radu kod tuženika, te osigura uvjete rada tužitelju kod tuženika u kojima neće biti izložen uznemiravanju.

9.1. Ovdje je potrebno napomenuti da je uređujućoj sutkinji poznato da je tužitelj dobio otkaz Ugovora o radu dana 22. rujna 2025. i da je povodom njegove tužbe sa zahtjevom za utvrđivanjem nezakonitom Odluke o otkazu, u tijeku postupak kod uređujuće sutkinje pod brojem Pr-310/25., sukladno čemu tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev, već je ostao kod tužbenog zahtjeva koji je postavljen u smislu da je tužitelj i nadalje u radnom odnosu kod tuženika.

10. Prije svega valja reći da su zaštita od diskriminacije i zaštita od uznemiravanja osigurani Zakonom o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/2008., 112/20112.), kojom je odredbom čl. 1. propisano da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka. Oblici diskriminacije su izravna i neizravna diskriminacija te uznemiravanje i spolno uznemiravanje. Odredbom čl. 2. Zakona o diskriminaciji je propisano da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Odredbom članka 3. istog Zakona je propisano da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje. Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

11. Nadalje, postupak zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja propisan je odredbom čl. 134. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.), time da Zakon o radu ne sadrži definiciju uznemiravanja, već je ona sadržana u citiranom članku 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

12. Prema odredbi članka 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) propisana je zabrana diskriminacije: „Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurava se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.”

13. Prema načelnim stajalištima zauzetim u praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), diskriminacija znači različito postupanje prema osobama u relevantno sličnim situacijama, bez objektivnog i razumnog opravdanja, to jest ako ne teži ostvarenju legitimnog cilja, te ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo (primjer predmeta ESLJP-a Oršuš i drugi protiv Hrvatske, br. 15766/03, §§ 149. i 156., presuda od 16.03.2010.; Guberina protiv Hrvatske, br. 23682/13, §§ 68. i 69., presuda od 22.03.2016.).

14. Pred navedenog, odredba čl. 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014.) ukazuje na otvorenu listu osnova diskriminacije jer određuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

15. Nadalje, članak 16. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. toga Zakona, kojim je propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),

2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),

4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. O zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 20. st. 1. istoga Zakona je propisano da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

16. Dakle, da bi bila riječ o diskriminaciji, mora postojati jedan od taksativno nabrojanih zabranjenih osnova diskriminacije. Isto vrijedi i za uznemiravanje, ako stavljanje u nepovoljniji položaj nije utemeljeno na nekom od zabranjenih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, onda nije riječ o diskriminaciji i uznemiravanju u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije ili Zakona o radu.

17. Obzirom na navedeno, ukoliko se tužitelj poziva na diskriminaciju mora, u smislu odredbe članka 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, navesti po kojoj od osnova taksativno navedenih u čl 1. st. 1. toga Zakona je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, dok u tužbi za zaštitu od uznemiravanja kao oblika ponašanja mora biti naznačeno da se radi o neželjenom ponašanju (koje podrazumijeva činjenje ili nečinjenje), da su aktivni subjekti tog ponašanja bilo poslodavac, bilo odgovorna osoba ili drugi radnici poslodavca ili druge osobe s kojima uznemiravani dolazi u obzir, da je takovo ponašanje potaknuto (motivirano) nekom od zakonom zabranjenih, taksativno navedenih osnova, da takovo ponašanje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

17.1. Osim taksativno navedenih osnova, ovaj sud smatra da tužitelju valja pružiti zaštitu od diskriminacije odnosno zaštitu od uznemiravanja i u slučaju kada se diskriminacija/uznemiravanje ne može utemeljiti na nekoj od taksativno navedenih osnova iz članka 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, već u smislu odredaba Ustava Republike Hrvatske ili Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje nemaju zatvoreni krug diskriminatorni osnova, na nekoj od drugih osnova, na koju se tužitelj tada također treba pozvati. Jednako tako, tužitelj je dužan konkretizirati radnje koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja odnosno do uznemiravanja. Tek ukoliko tužitelj učini vjerojatnim da je diskriminiran, odnosno uznemiravan, tada teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno uznemiravanja, leži na tuženiku.

18. Dakle, diskriminacija se odnosi na nejednako postupanje prema nekoj osobi ili skupini osoba na temelju određenih osobnih karakteristika, kao što su npr. spol, vjera, društveni položaj, nacionalnost i dr. Diskriminacija je protuzakonita i krši temeljna ljudska prava.

19. U ovom postupku tužitelj tvrdi da je bio diskriminiran zbog svog društvenog položaja u smislu da se kao liječnika specijalista s akademskim zvanjem dr. med., doveo u neravnopravan položaj u odnosu na neposredno nadređenu pročelnicu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju dr. HP, koja ima više akademsko znanstveno-nastavno zvanje doc. prim. dr. sc., a koju tuženik radi navedenog stavlja u povoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa u smislu da u postupku donošenja odluke radi zaštite njegova prava na dostojanstvo povrijeđeno postupanjem neposredno mu nadređene osobe, izostaje bilo kakvo postupanje tuženika radi utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, već se odluka zasniva isključivo na osnovi očitovanja neposredno nadređene osobe; kao i da mu je povrijeđeno dostojanstvo iskazanim ponižavajućim ponašanjem i proizvoljno izdanim nalozima od strane neposredno nadređene bez objektivno postojećeg razloga u potrebama izvršavanja radno-profesionalnih obveza, radi čega mu je otežano obavljanje poslova iz ugovora o radu, pri čemu je izostala zaštita tuženika kao poslodavca za vrijeme obavljanja njegova posla i osiguranja uvjeta rada u kojima on neće biti izložen uznemiravanju od strane nadređene.

20. Iako Zakon o suzbijanju diskriminacije ne daje definiciju „društvenog položaja“, u sudskoj praksi društveni položaj označuje određeno mjesto pojedinca u društvu uvjetovanog porijeklom, ekonomskom moći, osobnim svojstvima i obrazovanju (tako u presudi VSRH posl. broj Rev 4546/2019-3 od 6.09.2022.). Zabrana obuhvaća i izravno i neizravno nepovoljnije postupanje na radu upravo zbog tog statusa.

21. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

22. Među strankama nema spora:

- da je tužitelj do otkaza Ugovora o radu temeljem Odluke od 22.09.2025. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek;

- da je tužitelju bila nadređena dr. HP, kao v.d. pročelnice Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju ;

- da se tužitelj dana 1. ožujka 2024. obratio tuženiku pritužbom sa zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja od strane njemu nadređene v.d. pročelnice Zavoda dr. HP;

- da je ravnateljstvo tuženika povodom zahtjeva tužitelja donijelo Odluku broj R2-3549/2024 od dana 27. ožujka 2024. kojom se odbija pritužba tužitelja od 1. ožujka 2024., a koju su Odluku potpisali FP, dipl.iur. i ZP, mag.iur., kao ovlaštenici za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojnastva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC-a Osijek;

- da je tuženik dana 27. ožujka 2024. donio Upozorenje broj R1-3756/2024 na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogučnošću otkaza ugovora o radu.

23. Među strankama je sporno:

- da li je Odluka ravnateljstva tuženika broj R2-3549/2024 od dana 27. ožujka 2024. osnovana i dopuštena;

- da li je tuženik donio Upozorenje broj R1-3756/2024 na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogučnošću otkaza ugovora o radu dana 27.03.2024. bez stvarnog razloga, već posljedično zbog tužiteljeve pritužbe od dana 1.03.2024.;

- da li je tužitelj kod tuženika uznemiravan od strane v.d. pročelnice dr. HP dana 1. ožujka 2024. pa nadalje i da li mu je njenim postupanjem povrijeđeno dostojanstvo;

- da li je tužitelj diskriminiran po osnovu društvenog položaja u odnosu na nadređenu v.d. pročelnice dr. HP, u postupku u kojem je donesena Odluka ravnateljstva broj R2-3549/2024, koji se vodio povodom njegove pritužbe za zaštitu dostojanstva od dana 1. ožujka 2024.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u rujnu 2025. dobio otkaz ugovora o radu. Navodi da je u odnosu na diskriminaciju prema njemu sve počelo 05.01.2024. kada je dobio prijetnje smrću od strane psihologa PP, koja je zajedno sa njemu nadređenoj dr. HP, pod radnim vremenom obavljala privatna vještačenja. Tada ga je nadređena dr. HP počela ismijavati kako to da se uplašio psihologa žene i od tada počinje progon od strane njemu nadređene dr. HP, koja je prijavila ravnateljstvu da je prijavio prijetnje od psihologa PP, te je od strane ravnateljstva s obzirom na oprečne iskaze njega i psihologinje PP, njegova prijava odbačena i to je bio početak svega u odnosu na diskriminatorno ponašanje dr. HP prema njemu. Prijetila mu je gubitkom njegove sobe i stopiranja njegova profesionalnog usavršavanja o čemu je obavijestio ravnateljstvo. Mijenjala je dnevne rasporede u odnosu na njega, a mjesečne rasporede u odnosu na sve ostale. Na njegov upit putem službenog e-maila upućenog dr. HP, na koliko radilišta može biti raspoređen s obzirom da mu je osam puta korigirala raspored, ista mu nije odgovorila službenim putem, već mu je 1.03.2024. došla u njegovu ordinaciju i počela vikati na njega "Pogrešno te naučila Đ, ponašaš je jadno i bezobrazno", na što joj je rekao da se srami svog ponašanja. Nakon toga je pokrenuo postupak radi zaštite od uznemiravanja od strane nadređene dr. HP i radi zaštite njegovih prava, te dobio Odluku R2-3549/24 od 27.03.2024., koju smatra pristranom, ali napominje da je prije donošenja te Odluke pozvan da se očituje. Navodi da ga dr. HP nije mogla istovremeno rasporediti na više radilišta, na što se ista očitovala da se jedino on i dr. R bune u odnosu na navedeno. Iz njenog odgovora u očitovanju na njegovu prijavu je razvidno da ista smatra da on istu nije smio niti prijaviti i usprotiviti joj se u bilo čemu, te da ne smije kao podređeni propitivati njene odluke kao nadređene mu osobe. Tražio je da se pisano evidentira da on pokriva dva ili tri radilišta istovremeno, kako bi se vidjelo da za to vrijeme radi umjesto dr. HP koja se pod radnim vremenom bavila privatnim vještačenjima. Napominje da se na jednak način kao i prema njemu, dr. HP odnosila na diskriminatorni način i prema dr. R, a na takav način se nije ponašala prema ostalim liječnicima na Zavodu s kojima je bila u dobrim odnosima. Napominje da je zamjenik dr. HP do uhićenja bio dr. TP, koji ne samo da je pušio pred mld. pacijentima, već je davao i cigareta pacijentima na bolničkom liječenju, na što je upozoravao dr. HP u više navrata, a koja u odnosu na navedeno nije ništa poduzimala i smatrala da se njoj nitko ne smije putem službenog e-maila obratiti vezano za njen rad, a smatra da je to iz razloga da ne bi ostao pisani trag vezano za razna upozorenja koja su istoj kao nadređenoj upućena u odnosu na rad zaposlenih na Zavodu. Napominje da je zbog upućivanja službenih mailova dr. HP, dr. R od ravnateljstva dobila upozorenje, dok je on dobio upozorenja zbog drugih stvari u odnosu na dr. HP. Nakon 01.03.2024. ponovno je poslao ravnateljstvu dana 22.05.2025. drugo upozorenje vezano za raspored rada kako ga je sačinila dr. HP i zboga toga je također dobio upozorenje na ponašanje i odbijen mu je prijedlog za postupak za zaštitu dostojanstva.

24.1. Iz iskaza svjedokinje dr. ĐPA, proizlazi da je bila pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju prije nego je na to mjesto imenovana v.d. pročelnika dr. HP, te je kao nadređena tužitelju imala određenih problema s istim u vidu njegovih pritužbi na njen rad kao i sa svim doktorima sa odjela zbog takvih pritužbi na njen rad. Tužitelj je stavljao pritužbe da npr. nije nosila zaštitnu masku kada je trebala i sl.. Nakon što je odstupila sa mjesta pročelnice Zavoda, više sa tužiteljem nije imala problema i ne želi ulaziti u njegov odnos sa njemu nadređenom dr. HP, ali napominje da joj je poznato da su doktori sa Odjela kolektivno za sve i svašta prijavljivali tužitelja, dok npr. ostale doktore sa Odjela koji su imali elemenata za prijave, nisu prijavljivali, a jedan od takvih doktora je i dr. TP, koji je nju fizički napao u njenoj ordinaciji za što su znale sve kolege sa Odjela i nitko dr. TP nije prijavio, dok je tužitelj bio prijavljivan za sve i svašta. Međutim, napominje da se autoritet u bolnici mora poštivati i da ponekad tužitelj to nije činio u odnosu na nju dok mu je bila nadređena, dok se ne može izjasniti u odnosu na navedeno i u odnosu na ponašanje tužitelja prema dr. HP. Napominje da je tužitelj imao topao odnos prema svojim pacijentima, trudio se na radnom mjestu, ali su u Zavodu međuljudski odnosi katastrofalni, iako se situacija malo smirila nakon što je uhićen dr. TP. Nakon što je odstupila sa mjesta pročelnice Zavoda, imala je narušeno zdravlje i sama je dobila 6 upozorenja pred otkaz, te se fokusirala na svoj rad tako da nema saznanja o ponašanju tužitelja i dr. HP međusobno i nema saznanja za što je točno dr. HP prijavljivala tužitelja, jer ista o tome s njom nije pričala. Obzirom da je sjedila zajedno u ordinaciji s tužiteljem, ima neposrednih saznanja da se on žalio na dr. HP u odnosu na preraspodjelu radnog vremena za njega, ali detalje o tome ne zna. Dr. HP kao nadređena njoj i tužitelju križala je u knjizi dežurstava njihove radove, a što ona nije radila dok je bila pročelnica Zavoda, ali to je dr. HP radila jer je smatrala da ti radovi nisu hitni i što pročelnik Zavoda ima pravo raditi. Navodi da ju je dr. HP prijavila radi toga što je istoj slala službene e- mailove s upitima vezano za raspored rada i zbog toga što se žalila na ponašanje dr. TP prema njoj, a žalila se i na ponašanje tužitelja koji joj je na viziti pred pacijentima rekao da ide popiti svoju terapiju. Također je dobila i upozorenje od dr. HP na njen rad. Nema saznanja da li je dr. HP upozoravala osim nje i tužitelja i druge doktore sa Odjela vezano za njihov rad. Napominje da je na upite putem službenih mailova poslanih dr. HP kao nadređenoj od iste možda dobila tek jednom neki odgovor. Hijerarhijski slijed u raspredu je sastavljao dr. TP. Napominje da se radni zadaci ne smiju odbijati, pa tako ni rad u dnevnoj bolnici, a nema saznanja da je tužitelj odbijao takav rad. Nije stekla dojam da bi tužitelj bio privilegiran u rasporedu rada kako je to izjavio dr. TP. Napominje da tužitelj prema njoj nikada nije bio agresivan ili neugodan. Dok je ona bila nadređena tužitelju isti je podnosio dosta prijava protiv nje kao i drugi doktori sa Odjela. Kao nadređenu ju je tužitelj prijavljivao, ali i ona njega u više od 10 navrata i to zbog ponašanja, podizanja tona na medicinske sestre kod fiksacije, radi odbijanja izvršavanja radnih zadataka, zbog ometanja rada na Zavodu, zbog ugrožavanja njegovih pacijenata zbog neiskustva, kao i za vrlo agresivno ponašanje prema ostalim djelatnicima Zavoda, ali je od pravne službe dobila odgovora da doktor na to ima pravo ako ne dobije adekvatnu reakciju od niže rangiranog medicinskog osoblja. Sve njene prijave protiv tužitelja su odbačene od ravnateljstva, osim jedne, a to je za „prikaz slučaja“, jer je tužitelj odbio prezentirati stanje o primljenom pacijentu i podatke o istom, a misli da je jedino tužitelj odbio prezentirati slučaj na Zavodu.

24.2. Iz iskaza svjedokinje dr. HP, proizlazi da je v.d. pročelnice Zavoda i nadređena tužitelju i tijekom rada tužitelja puno je više istom posvećivala vrijeme nego drugim liječnicima i angažirala se oko njegove specijalizacije da se skrati s pet na tri godine. Navodi da je dr. TP po njenom naputku radi raspored radnog vremena i poslova zaposlenih doktora na Zavodu a ona prekontrolira taj raspored i donese odluku sukladno Pravilniku o radu tuženika, a pri tom se vodi računa koliko koji doktor ima dežurstva, broj prekorada, ambulanti, vodećih pacijenata u dnevnoj bolnici i stacionaru i na temelju toga donosi odluku koja se dostavlja svim doktorima putem e- maila i to do maksimalno do 18. -og u mjesecu za idući mjesec, s napomenom da se do 7.-og u mjesecu uzimaju u obzir želje i zahtjevi svih doktora vezano raspored rada. Stoga se odluka o rasporedu rada u odnosu na tužitelja donosi jednako kao i u odnosu na ostale zaposlene liječnike na Zavodu i u odnosu na njega nije bilo različitog postupanja. Poznato joj je da je tužitelj dobio upozorenje za kršenje radnih obveza od strane bivše pročelnice zavoda dr. ĐPA, a također takva upozorenja dobiva i sada, te joj je poznato da se zadnje upozorenje koje je tužitelj dobio u 6. mjesecu 2025. odnosi na neopravdano napuštanje radnog mjesta za vrijeme dežurstva. Napominje da se u odnosu na pritužbe tužitelja na njeno ponašanje prema istom, morala više puta očitovati pravnoj službi i na osnovu tog očitovanja se donosila odluka o njegovoj pritužbi. Inače, kod tuženika u odnosu na pritužbe liječnika vezano za zaštitu dostojanstva odlučuje Odjel za pravne poslove - ovlaštenici za provođenje postupka zaštite dostojanstva i diskriminacije. Ostali liječnici sa Zavoda se nisu nikada žalili na raspored rada i svi su uredno izvršavali svoje radne zadatke, te je svima uvijek bilo jasno od zaposlenih koje radne zadatke trebaju odraditi. Svako jutro se održava kolegije u 7:45 sati sa zaposlenim liječnicima na Zavodu i stručnim službama na kojima se raspravlja o rasporedu rada i eventualno o nekim hitnim slučajevima, kao što su npr. izostanci radi bolovanja, izmjene rasporeda rada i sl.. Na tim kolegijima se tužitelj učestalo žalio na raspored rada u odnosu na njega i općenito na organizaciju rada, jer je smatrao da on ne treba napraviti određeni posao što mu je u opisu posla. Npr. tužitelj se žalio ukoliko pacijent određenog dana ide kući na zahtjev roditelja, što je nepredviđena situacija, da je to dužnost dežurnog liječnika, a ne njega kao vodećeg doktora koji radi od 7:30 do 15:30 sati, jer on toga dana radi u ambulanti, te je smatrao da nema dovoljno vremena u tom slučaju da napiše otpusno pismo do 15:30 sati i govorio da će namjerno rastezati svoje radno vrijeme do 15:30 sati kako ne bi imao vremena napisati otpusno pismo. Napominje da nakon što su počeli problemi s tužiteljem jer je isti prigovarao na sve i svašta u odnosu na njegov rad, pokušala je mnogobrojnim razgovorima s istim riješiti sve na miran način, bezuspješno, jer se isti svađao i bio je vrlo glasan zbog čega su joj ostale kolege rekle da ga prijavi zbog ponašanja na poslu. Krajem mjeseca rujna 2025. tuženik je otkazao Ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja jer je isti nakon četiri upozorenja nastavio kršiti svoje radne obveze. Bila je više nego u korektnim odnosima i prijateljskim odnosima s tužiteljem prije nego je postala v.d. pročelnice na Zavodu. Kada je postala v.d. pročelnice na Zavodu je nastojala ispraviti određene nepravilnosti u odnosu na raspored rada kako u odnosu na tužitelja tako i na sve zaposlene liječnike u Zavodu, a odnosilo se npr. na broj dežurstava, broj prekorada, broj dežurstava vikendom i blagdanima, koji su se davali uglavnom starijim liječnicima i koji su se više plaćali, a te nepravilnosti su se odnosile kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na druge liječnike. Međutim, smatra da se ne radi o nepravilnostima već o nepravedno sastavljenom rasporedu radnog vremena, zbog čega je bivša pročelnica dr. ĐPA bila prijavljena ravnateljstvu, između ostalog. Poznato joj je da je bivša pročelnica dr. ŽP za vrijeme radnog vremena obavljala svoju privatnu praksu i izrađivala privatne nalaze i mišljenja kod vještačenja, ali joj nije poznato da li je za to vrijeme tužitelj ili netko drugi na Odjelu morao obavljati radne zadatke iste dok se bavila privatnim radom. Tužitelj se kako prema njoj, tako i prema bivšoj pročelnici dr. ŽP, odnosio bez poštovanja, autoriteta, galamio je kroz razgovore, odbijao svoje radne zadatke za koje je bio zadužen. Sukladno Pravilniku i radnom iskustvu, te obzirom na broj pacijenata koji se zakazuju svaki dan u određenoj ambulanti (7 pacijenata), za koje je predviđen prvi pregled 60 minuta, a za kontrolu je potrebno 30 minuta, smatra da se ima vremena za npr. u odnosu na konkretni slučaj, par minuta za napisati otpusno pismo, kao i neki hitan i nepredviđeni slučaj koji se može dogoditi za vrijeme redovnog radnog vremena i ne zahtijeva rad doktora na dežurstvu. Sukladno navedenom se može znati koliko traje rad određenog doktora za vrijeme redovnog radnog vremena. Ambulante traju od 9 do 14 sati i u tom vremenu se treba odraditi 7 naručenih pacijenata, a redovno radno vrijeme završava u 15:30 sati, dok radno vrijeme počinje u 7:30 sati, kolegij se održava u 7:45 sati koji traje do oko 8 sati, a od 8:30 sati počinju vizite koje traju otprilike 5-10 minuta, te od 09:00 sati počinje ambulanta. Pregledi u dnevnom vremenu traju oko 45 minuta, a neki 15 minuta, a ukoliko bi se neki pregled odužio te se ne bi stigle u redovnom radnom vremenu odraditi sve ambulante, uvijek je netko od liječnika u tom slučaju svom kolegi mogao uskočiti i odraditi umjesto njega neki pregled. Vrlo rijetko vizite traju preko 10-tak minuta jer na Zavodu imaju vrlo mali broj pacijenata (između 3 do 7 pacijenata). Pročelnik Zavoda donosi konačnu odluku o rasporedu radnih zadataka, a ne ravnateljstvo tuženika. Liječnici dobiju putem e-maila odluku o rasporedu radnog vremena 15. -og do 20.-og u mjesecu za idući mjesec, a ukoliko bi se desile neke izvanredne situacije, npr. da neki liječnik bude na bolovanju ili spriječen doći na radno mjesto, na kolegijima se o tome raspravljalo i uvijek je upitano da li ima dobrovoljaca da obave radne zadatke umjesto kolege koji je spriječen to učiniti prema odluci o rasporedu rada, a ukoliko ne bi bilo dobrovoljaca, onda je ona odlučivala tko će umjesto tog liječnika obaviti njegove radne zadatke. U odnosu na takve situacije, nije donosila pisane izmjene odluke o rasporedu radnih zadataka, već se sve na kolegiju usmenim putem dogovorilo tko će odraditi posao nenazočnog liječnika i o tome je obavještena administracija zbog evidencije rada i liječnika koji je izostao s radnog mjesta određenog dana kao i u odnosu na liječnika koji je određen da obavi poslove tog nenazočnog liječnika. Na Zavodu su dvije ambulante i 8 liječnika od kojih je jedan uvijek dežuran. Ukoliko netko ne bi stigao obaviti svoje radne zadatke u okviru radnog vremena i da mu je zbog toga trebao uskočiti drugi liječnik, kao npr. da određeni liječnik ne stigne napisati otpusno pismo pa zbog toga treba to učiniti drugi liječnik, nije bilo pisanog traga, niti ikakve odluke, već je to odrađeno na temelju usmenog dogovora između liječnika na Zavodu, te nije bilo nikakvih drugih uputa. U tom slučaju se u evidenciji rada evidentirao liječnik koji je uskočio drugom liječniku obaviti radni zadatak. Ne zna koliko je postupaka za zaštitu dostojanstva tužitelj pokretao kod tuženika, a misli da nitko drugi od liječnika na Zavodu nije pokretao postupke za zaštitu dostojanstva osim tužitelja. Ne sjeća se što je točno navodio tužitelj u odnosu na nju i čime je ona istom ugrozila njegovo dostojanstvo kao radniku, odnosno prijavljivao ju je zbog radnih zadataka, načina komunikacije s njim. Navodi da mu je dala usmeni nalog da mora napisati u konkretnom slučaju otpusno pismo do kraja radnog vremena jer je tužitelj to odbio napraviti smatrajući da je to posao dežurnog liječnika, a ne njegov posao. Nadalje odgovara da joj je poznato da se tužitelj žalio na "kažnjavanje rasporedom" i njoj i ravnateljstvu navodeći da on ima manje prekorada ili manje vikenda stavljenih u raspored rada, što je smatrao kažnjavanjem. Tužitelj je specijalist psihijatrije za odrasle, te specijalizant dječje psihijatrije i nema licencu za rad s djecom, ali mu ona nije uvela nadzor u radu kao specijalizantu dječje psihijatrije, iako se o toj mjeri razgovaralo. Navodi da slijed liječnika odgovara regularnoj hijerarhiji u određenom Zavodu, a ta hijerarhija na predmetnom Zavodu u odnosu na liječnike koje nisu imali licencu rada s djecom se mijenjala, pa tako je u odnosu na tužitelja i kolegicu dr. EP, koji su po hijerarhiji stavljeni ispod specijalista dječje psihijatrije, ali čim polože potreban ispit po hijerarhiji, bili bi vraćeni na mjesto specijalista dječje psihijatrije. Nije istina da je tužitelj sa mjesta obavljanja nadzora specijalizantima dječje psihijatrije bio mijenjanjem hijerarhije ispod liječnika kojima je do nedavno obavljao nadzor. Istina je da je tužitelj bio raspoređen u većem obimu na rad u ambulantama u odnosu na njegove kolege sa odjela zbog toga što je odbijao raditi u dnevnoj bolnici, a na koji rad su bili raspoređene druge kolege. Napominje da tužitelj uopće nije pokazivao interes za rad na Zavodu. Na odjelu postoji još i neuro-feed back ambulanta u kojoj mogu raditi isključivo ona i još dvije, tri medicinske sestre, i dr. AP koje se prošle potrebnu edukaciju za rad u toj ambulanti, a koju tužitelj nema, koja mu je ponuđena, a koju je odbio. Napominje da tužitelj ima puno manje obavljenih pregleda od svih drugih liječnika jer ne naručuje samoinicijativno pacijente.

24.3. Iz iskaza svjedoka dr. TP proizlazi da na Zavodu radi kao liječnik specijalist odrasle psihijatrije i kao supspecijalist dječje psihijatrije, te pomaže v.d. pročelnici u donošenju odluke o rasporedu rada na odjelu na način da sačinjava prijedlog o rasporedu rada pri tome uvažavajući želje svih liječnika na odjelu vezano za raspored rada i radnog vremena koje mu upućuju e-mailom ili usmenim putem, prije nego što se donese odluka o rasporedu rada do 15-og u mjesecu za idući mjesec. Odluka se šalje svim liječnicima putem administratora zavoda putem e-maila, a također bude printana i ostavljena u Zavodu na nekoliko lokacija na vidljivom mjestu, dostupna svim radnicima, a također je raspored uvijek zalijepljen i u bilježnici primopredaje u kojoj se vodi evidencija o dežurstvima koja je dostupna svima na odjelu. Kada pravi prijedlog rasporeda rada, trudi se da svi budu ravnopravno zastupljeni u odnosu na prekovremene sate, dane vikenda i praznike, kao i u odnosu na slobodne dane, međutim svaki mjesec budu neke primjedbe od strane liječnika na odjelu, pa tako i od tužitelja u odnosu na konačan raspored rada, ali bi u konačnici svi taj raspored prihvatili i odradili posao sukladno odluci. Kako su im ordinacije bile blizu, vidio je da kod sada bivše pročelnica Zavoda dr. ŽP za vrijeme radnog vremena dolaze osobe koje nisu pacijenti Zavoda i da se bavila privatnim vještačenjima pod radnim vremenom, a što je vjeruje uobičajena praksa u KBC-u, ali nema saznanja da li je netko drugi morao obavljati za vrijeme radnog vremena posao umjesto iste za to vrijeme. Imao je verbalni sukob sa tužiteljem kojom prilikom je isti bio verbalno agresivan jer ga je stavio u dežurstvo kada je istom bio rođendan, što on nije znao jer mi tužitelj to nije napomenuo prije izrade rasporeda. Tužitelj se cijelo vrijeme žalio i imao sukoba kako sa bivšom pročelnicom dr. ŽP tako i sa sadašnjom v.d. pročelnice dr. HP, a vezano za sve zaposlene na Zavodu, od liječnika, med. sestara, administracije, vezano za raspored rada, poslove koje obavlja, odnosno zašto isti ostaje pola sata duže po primopredaji dežurstva koji mu nisu plaćeni i gdje to točno u zakonu ili pravilniku piše, te je odbio napisati otpusno pismo po nalogu sadašnje v.d. pročelnice dr. HP, iako se radilo o pacijentu tužitelja. Navodi da tužitelj nije bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale liječnike u bilo kojoj situaciji, već naprotiv, smatra da je tužitelj bio privilegiran u nekoliko situacija, jer je sadašnja v.d. pročelnice dr. HP bila u prijateljskim odnosima s tužiteljem pa je mišljenje istog u odnosu na cjelokupnu organizaciju rada na Zavodu uvažavala više od mišljenja ostalih liječnika na Zavodu. I s njim i sa dr. HP je tužitelj bio u prijateljskim odnosima sve dok isti nije postao izuzetno agresivan i neugodan prema njemu i dr. HP kada je postala v.d. pročelnice, a i prema ostalim liječnicima na Zavodu. Ponašanje tužitelja na svakodnevnim kolegijima u Zavodu je odstupalo od ponašanje ostalih liječnika na kolegijima, jer je isti učestalo iskazivao nezadovoljstva vezano za rad i zaduženja koja i on i drugi u okviru svog posla su dužni odraditi, preispitivao je pravila o radnom vremenu, o načinu kako radi ambulanta, te su kolegiji nakon šti bi se isti uključio na njih postali izuzetno neugodni zbog agresivnog nastupa istog. Tužitelj je odbio napisati određeno otpusno pismo po nalogu v.d. pročelnice HP za svog pacijenta, a također je odbijao odraditi radne zadatke kolega liječnika koji određenog dana su opravdano izostali s posla, iako su svi liječnici u takvim slučajevima uskakali u zamjenu drugim liječnicima i što je i tužitelj činio sve do određenog trenutka. Tako je npr. jednom situacijom tužitelj unatoč stručnom mišljenju i konzultacijama s nadređenom i ostalim liječnicima zaprimio u dežurstvu određenog pacijenta i nakon toga otišao na godišnji odmor, a što je napravio pakosno i namjerno i protivno uputi i stručnom mišljenju nadređene i ostalih liječnika. Poznato mu je da je tužitelj odbijao napisati više otpusnih pisama za njegove pacijente iz razloga jer nije bilo više potreba za liječenjem tih pacijenata na odjelu, i to na način da je prvo izričito govorio da to neće napraviti, a nakon toga bi govorio da će napraviti, ali to nije napravio, a naloge za ta otpusna pisma je isti dobivao od prijašnje pročelnice, kao i sadašnje v.d. pročelnice, što je odbio napraviti, a ne iz razloga jer je smatrao da se ti pacijenti trebaju i dalje zadržati na odjelu zbog liječenja, već je to napravio iz razloga da pokaže otpor prema nadređenima. Napominje da na odjelu nadređeni ne komuniciraju s liječnicima putem naređenja, već isključivo po stručnim preporukama, kao što se radi i o preporuci da se napiše otpusno pismo radi nepostojanja daljnje potrebe zadržavanja pacijenta na odjelu, a za pacijenta na odjelu su odgovorni i liječnik pacijenta, kao pročelnik odjela. Pojašnjava da svaki liječnik specijalist samostalno vodi tijek liječenja svog pacijenta dok specijalizant, u konkretnom slučaju dječje psihijatrije kao tužitelj, ne smije voditi samostalno tijek liječenja svog pacijenta, već isključivo uz nadzor nadređenog mentora specijaliste dječje psihijatrije, koji je tužitelju bila dr. HP, sadašnja v.d. pročelnika. Pojašnjava da je tužitelj kao specijalizant dječje psihijatrije ipak mogao samostalno voditi ambulantu jer je isti specijalizaciju za odrasle položio u KBC Osijek, pa je u sustavu ostala šifra i koeficijent temeljem kojeg je isti mogao samostalno raditi ambulante i za djecu, iako to nije smio raditi samostalno. Također je u jednom trenutku dobio dopuštenje za rad s djecom izvan ustanove i to u Slavonskom Brodu sukladno dopuštenju koje izdaje ravnateljstvo. Na kolegijima bi raspravili o nekim izvanrednim preraspodjelama radnog vremena, kao što se dogodilo i nedavno kad zbog bolesti četiri liječnika nisu došla na posao i tada se posao raspodijelio na samo dva dostupna liječnika i takve situacije se dogovaraju na jutarnjim kolegijima koji se održavaju svaki dan, a koji izostanci se evidentiraju kao rad liječnicima koji u takvim izvanrednim situacijama uskoče u zamjenu nenazočnim kolegama, dok se posebnim nekim odlukama nije evidentirala ta izmjena rada, već je samo bilo bitno da se posao obavi umjesto nenazočnih liječnika. Pojašnjava da se uskakanje na za obavljanje rada umjesto nenazočnog kolege nije evidentiralo kao je to bilo unutar redovnog radnog vremena, ali bi se moralo evidentirati ako bi se to dogodilo izvan radnog vremena, jer se posebno plaća isplaćuje u odnosu na dežurstvo, dok je nebitno vezano za plaću u okviru radnog vremena da li se obavio rad po redovnom rasporedu ili se eventualno uskočilo obaviti posao za nenazočnog kolegu jer je plaća ostala ista. Napominje da ga je tužitelj prijavio v.d. pročelnici i upravi za neprimjereno ponašanje, koja je odbačena. Iskazivao je općenito iz razloga jer je bilo više učestalih slučajeva vezano za ponašanje tužitelja u vremenu od unazad dvije godine zbog čega nije mogao konkretizirati sve višebrojne situacije. Za vrijeme v.d. pročelnice dr. HP tužitelju nije uveden nadzor kao specijalizantu dječje psihijatrije, ali je taj nadzor imao za vrijeme ranije pročelnice dr. ŽP, koji se nadzor nad takvim radom u dežurstvu morao ustrojiti, jer specijalizanti u dežurstvima koji ne mogu samostalno obavljati posao. Nije mu poznato da je tužitelj vršio bilo kakav nadzor u zavodu. Na kolegiju je bilo uobičajeno da kolege liječnice pitaju različita pitanja i iskazuju primjedbe, ali ne na način kako je to činio tužitelj, na agresivan i izuzetno neugodan način, a također je isti postavljao i nerazuma pitanja u smislu "gdje to piše" i slično. U odnosu na pacijenticu koju je tužitelj zaprimio na odjel, a prije odlaska na godišnji odmor, napominje da je taj godišnji bio najavljen, međutim da je upravo tog popodneva kada je isti bio na dežurstvu dogovorio s roditeljima pacijentice da se ista dovede na odjel, a unatoč stručnom mišljenju i preporukama nadređenih, a što on smatra stručnom pogreškom tužitelja u konkretnom slučaju, te misli da je tužitelja pročelnica prijavila zbog tog slučaja.

24.4. Iz iskaza svjedokinje dr. EP proizlazi da je specijalist opće psihijatrije i specijalizant dječje psihijatrije na Zavodu i poznato joj je da je tužitelj dobio upozorenje na kršenje radnih obveza, kako za vrijeme ranije pročelnice dr. ĐPA, tako i za vrijeme sadašnje v.d. pročelnice dr. HP, dok ona nije dobila nikada takva upozorenja. Ne postoji nikakva diskriminacija u odnosu na postupanje v.d. pročelnice dr. HP prema tužitelju u odnosu na ostale kolege liječnike, dok je bilo mobinga na Zavodu za vrijeme prijašnje pročelnice dr. ĐPA, kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na sve liječnike sa odjela, zbog čega su svi liječnici s odjela, pa tako i tužitelj, zajednički podijeli pritužbu na dr. ĐPA u odnosu na njeno postupanje prema podređenim liječnicima na odjelu. Poznato joj je da je prijašnja pročelnica radila učestalije preraspodjele radnih zadatak na odjelu, ali joj nije poznato iz kojih razloga i nije joj poznato da je ista obavljala privatnu praksu za vrijeme radnog vremena, a u tim preraspodjelama radnog vremena svi su jednako bili zastupljeni i tužitelj nije bio više od ostalih liječnika stavljan u odnosu na radne zadatke. Poznato joj je da je tužitelj u odjelu odbijao određene radne zadatke jer je smatrao da se isti trebaju obavljati na drugačiji način. Svako jutro su imali radne kolegije na kojima je komunikacija od strane tužitelja često bila neprimjerena a odnosila se na raspored radnog vremena i radnih zadataka, te u odnosu na to što isti smatra da ne treba obaviti, na koji način i slično. Napominje da je bilo situacija da određenog dana netko od kolega ne dođe zbog bolesti na posao i da se na kolegiju dogovori koji će liječnici uskočiti i obaviti posao umjesto tog liječnika, a što je radio i tužitelj, odnosno isti se bunio radi obavljanja samo određenih poslova koje je smatrao da ne treba odraditi na način kako mu je naređeno. Ne postoji nikakva evidencija o poslovima koje bi određeni liječnik odradio umjesto nenazočnog liječnika, ali je jasno vidljivo koji je liječnik odradio koje radne zadatke sukladno nalazima i slično, odnosno tko je potpisao. Odnosi i cjelokupna radna atmosfera na Zavodu, te u odnosu na transparentnost određivanja radnih zadataka i raspored vremena su se daleko poboljšali nakon što je na dužnost v.d. pročelnice stupila dr. HP, jer dr. ŽP, nije vodila Zavod i donosila odluke na transparentan i pravilan način u odnosu na raspored rada, rad vikendom, blagdanom koji su više plaćeni u odnosu na sve zaposlene liječnike na Zavodu, zbog čega su svi liječnici, uključujući i tužitelja, zajednički podnijeli protiv iste pritužbu. Pojašnjava da ukoliko bi npr. tužitelj odradio posao za koji je ona bila zadužena, tada bi se taj rad vodio na tužitelja. Na službeni e-mail, koji su dužni otvarati svakog dana, dobivali su odluku o rasporedu radnog vremena i radnih zadataka sredinom mjeseca za slijedeći mjesec, a koji je raspored bivao uložen i u bilježnicu primopredaje, a izmjene rasporeda im također stignu na službeni e-mail, kao i u bilježnicu primopredaje, odnosno postojeći raspored se iskorigira, sukladno izmjenama. V.d. pročelnice dr. HP je davala razne usmene naputke liječnicima na odjelu svima pa tako i tužitelju, a znalo je doći i do toga da je ista i znala doći u ambulantu određenog liječnika i usmeno mu dati određeni nalog, što je uobičajeno ako se dogode izvanredne situacije i što je i ona znala dobiti, tužitelj, te ostali zaposleni liječnici na odjelu, jer je takva priroda posla, a ne postoji nikakav obrazac ili način da bi se ti usmeni nalozi koje je u izvanrednim situacijama v.d. pročelnice davala svim liječnicima u odjelu, morali naknadno donijeti i u pisanom obliku, a niti u elektroničkom obliku. Nije joj poznato da je dr. HP za vrijeme radnog vremena obavljala bilo kakve poslove odnosno vještačenja u privatne svrhe. Dr. HP joj je nadređena i komentor kao specijalizantu dječje psihijatrije, dok joj je glavni mentor u Zagrebu. Napominje da se tužitelj neprimjereno ponašao kako prema njoj, tako i prema drugim kolegama na radnom mjestu i to u više navrata, radi čega nije izdvajala niti jednu posebnu situaciju, a radilo se o neprimjernom ponašanju, povišenim tonovima i kojih je situacija bilo bezbroj, radi čega je općenito iskazivala u odnosu na ponašanje tužitelja.

24.5. Iz iskaza svjedokinje dr. RPA proizlazi da je specijalist dječje psihijatrije i radila je zajedno s tužiteljem u Zavodu, te napominje da ponašanje prema tužitelju u odnosu na ostale kolege liječnike, a i u odnosu na ponašanje nadređenih prema liječnicima, nije postojalo diskriminatornog ponašanja prema tužitelju u odnosu na ostale zaposlene liječnike, s tim da su svi liječnici, pa tako i tužitelj, podnijeli pritužbu protiv ranije pročelnice dr. ĐPA zbog njenog mobinga prema svim zaposlenima, odnosno netransparentnog i nepravilnog vođenja Zavoda i donošenja odluka o rasporedu rada i davanja radnih zadataka kako u odnosu na tužitelja tako i u odnosu na sve zaposlene liječnike u Zavodu. Na jutarnjim kolegijima tužitelj je učestalo iznosio razno razne primjedbe, iskazivao nezadovoljstva vezano za dosta raznih stvari i ne zna što bi mogla izdvojiti, a to je znao činiti i dosta glasno odnosno galamio je pritom, te se stoga nije ponašao primjereno na jednom kolegiju, a to je bilo i u vrijeme pročelnice dr. ĐPA, tako i u vrijeme sadašnje v.d. pročelnice dr. HP. Ne zna detalje vezano za njegove primjedbe koje je iskazivao. Odluke o rasporedu rada i radnih zadataka donosile su se sredinom ili u drugoj polovici mjeseca za sljedeći mjesec i svi su dobivali te odluke na e-mail, a isto bi dobili i izmjene koje bi se evidentirale u postojećem rasporedu rada i radnih zadataka. Ukoliko netko u izvanrednoj situaciji nije pristupio na posao dogovorno su uskakali odraditi posao umjesto njega, ali se odrađeni posao smatrao odrađenim u odnosu na doktora koji je to doista i odradio. Uvijek je bio dogovor između kolega na odjelu ako se treba odraditi posao nenazočnog kolege i nije bilo problema vezano za to. Čula je iz priča da je ranije pročelnica dr. ŽP za vrijeme radnog vremena obavljala privatne poslove vještačenja, a iz priča po bolnici je čula da se to radi po bolnici, ali joj nije poznato da bi tužitelj, a niti je ona odrađivala neke poslove kada je nadređeni ili neki drugi liječnik specijalist odrađivao privatan posao za vrijeme radnog vremena. U izvanrednim situacijama usmeni nalozi v.d. pročelnice nisu uobličeni u pisani oblik, već je bilo jasno koji doktor ih je odradio jer se morao potpisati na dokumentaciju i nalaz. Ne sjeća se da li je tužitelj ikada bio njoj nadzor kao specijalizantu. Poznato joj je da je popis liječnika u odnosu na raspored rada sačinjen hijerarhijski i da su specijalizanti navedeni na kraju tog potpisa, međutim pojašnjava da ona ne bi koristila tu riječ hijerarhijski, jer su svi zastupljeni ravnopravno u rasporedu i rasporedu radnih zadataka i radi se doslovno samo o popisu i nikakvoj doslovnoj hijerarhiji, ali je hijerarhijski taj popis sačinjen po zvanju pa je tako i ona na tom popisu navedena hijerarhijski iznad specijalizanata nakon što je postala specijalist, a ne može se izjasniti točno tko je iznad nje, odnosno ispod nje je specijalist, dr. F, jer netko od više specijalista mora biti na popisu prvi, netko drugi … U odnosu na neprimjereno ponašanje tužitelja iskazivala je općenito jer je toga bilo više i ne zna što bi točno mogla izdvojiti. Konkretno tužitelj se od nje distancirao i prozivao da šuti dok je na kolegijima na glasan način protestirao vezano za radne zadatke i slično.

24.6. Iz iskaza svjedoka dr. ČP proizlazi da je zaposlen na Zavodu kao specijalizant dječje psihijatrije i radio je zajedno sa tužiteljem i za vrijeme ranije pročelnice dr. ĐPA, koja je imala neprimjerenu komunikaciju i inače postupala loše prema svim zaposlenima na odjelu, kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na ostale liječnike na odjelu, radi čega su svi liječnici protiv iste podnijeli pritužbu, dok se situacija poboljšala i vođenje Zavoda je postalo transparentno od trena kada je sadašnja v.d. pročelnica dr. HP, preuzela tu funkciju. Odluku o rasporedu rada dobiju svi liječnici putem službenog e-maila sredinom mjeseca za idući mjesec, a isti raspored bude i u određenoj bilježnici svima na uvidu, dok kada se dogode izvanredne situacije, kao npr. nedolazak liječnika na posao zbog bolesti, na jutarnjim kolegijima pročelnica dodijeli drugom liječniku koji treba odraditi radne zadatke nenazočnog liječnika, a također i usmenim nalozima prema potrebi pročelnica se obrati određenom liječniku za odraditi neki izvanredni radni zadatak i što nikada nije bilo problem među liječnicima. Napominje da često nije nazočan na jutarnjim kolegijima, ali kada je bio, tužitelj se neprimjereno ponašao na kolegijima, iskazivajući povišenim tonom nezadovoljstvo u odnosu na razne stvari. Koliko mu je poznato, tužitelj u odnosu na sve ostale zaposlene liječnike u Zavodu nema nepovoljniji položaj niti u odnosu na radne zadatke, a niti u odnosu na raspored rada. Nije mu poznato da je tužitelj zahtijevao da se pisano evidentiraju nalozi dr. HP koji su usmeno dani tužitelju za obavljanje određenih poslova. Određeno vrijeme mu je tužitelj bio nadzor kao specijalist psihijatrije i imao je s tužiteljem kao nadzorom sasvim normalnu komunikaciju kao i sa svim drugim kolegama na odjelu koji su mu bili nadzor i nije bilo situacija da je tužitelj na njega povisio ton, nikada mu nije naložio da odradi neki posao umjesto njega, npr. u tužiteljevoj ambulanti. Ne može se izjasniti da li je dr. HP izrekla na kolegiju ili neko drugoj situaciji da se on boji tužitelja, ali se tužitelja ne boji.

25. Sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio kao vjerodostojne u dijelu koji su dani na temelju neposrednih saznanja i koji su međusobno sukladni u bitnom i priloženoj materijalnoj dokumentaciji u odnosu na ponašanje nadređene v.d. pročelnice dr. HP prema tužitelju, raspored rada u Zavodu, ponašanje tužitelja za vrijeme radnog odnosa kod tuženika na Zavodu. Sud nije cijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ĐPA u odnosu na raspored rada, jer njen iskaz nije sukladan svim ostalim iskazima svjedoka, te je ista kao i tužitelj tražila putem e-maila od v.d. pročelnice posebna pisana objašnjenja njoj dodijeljenih radnih obveza.

26. Uvidom u pravomoćno okončan predmet ovoga suda broj Pr-31/24, sud je utvrdio da se spor vodio između stranaka radi zahtjeva tužitelja za ukidanjem njemu izdanih upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu (broj R1-1901/2024 od 13.02.2024. i R1-2022/2024 od 23.02.2024.), te da je tužba odbačena kao nedopuštena, jer se ne radi o odluci iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.).

26.1. Iz Odluke Ravnateljstva R1-6540-9/2023 o početku, završetku i rasporedu radnog vremena Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju od 26.05.2023. (list 33.- 34. spisa) proizlazi kako je organiziran rad na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju, na temelju čl. 23. st. 2. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe i čl. 14. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena u Kliničkom bolničkom centru Osijek, da je dostavljen pročelniku Zavoda koji je odgovoran za vođenje evidencije o radnom vremenu i za pridržavanje utvrđenog radnog vremena, te da nepoštivanje utvrđenog radnog vremena predstavlja težu povredu iz radnog odnosa.

26.2. Čitanjem Odluke Ravnateljstva KBC Osijek broj R1-1356/2023 od 31.01.2023. (list 30.-32. spisa) sud utvrđuje da su FP, dipl. iur. i ZP, mag. iur., imenovane osobe ovlaštene za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC Osijek, sukladno čl. 134. st. 2. Zakona o radu, čl. 82. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, čl. 23. Pravilnika o radu Kliničkog bolničkog centra Osijek, te čl. 20. Statuta Kliničkog bolničkog centra Osijek, koja je Odluka stupila na snagu dana 1.02.2023. i dostavljena svim zaposlenima kod tuženika putem Oglasne ploče, s kontakt podacima imenovanih povjerenika.

26.3. Čitanjem Pravilnika o radu tuženika (list 56.-78. spisa) sud utvrđuje da je čl. 22. do 26. propisan postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije, odredbom čl. 71. do 72. postupak zaštite prava radnika, odredbom čl. 73. do 77. postupak dostave Odluka radniku, odredbom čl. 28. do 33. radno vrijeme i raspored radnog vremena, dok je čl. 34. propisano da radnici moraju biti obaviješteni o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika. Pod prijekom potrebom podrazumijevaju se one okolnosti koje poslodavac nije mogao predvidjeti niti izbjeći, a koje promjenu rasporeda radnog vremena čine nužnom. Odredbom čl. 56. st. 1. i 2. propisano je da je radnik dužan osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje je dobio od strane voditelja organizacijske jedinice u skladu s naravi i vrstom posla. Zdravstveni radnici KBC Osijek pri obavljanju svojeg posla dužni su postupati prema pravilima struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi; te da je Pravilnik objavljen na oglasnoj ploči KBC Osijek dana 21.06.2023. i stupio je na snagu 29.06.2023.

26.4. Iz e-maila tužitelja od 1.03.2024. (list 6. spisa) proizlazi da se obratio Ravnateljstvu sa pritužbom za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja toga dana od strane nadređene – v.d. pročelnice Zavoda dr. HP, navodeći da je ista došla kod njega u sobu nakon što joj se obratio službenim e-mailom sa upitom na koliko radilišta može biti zadužen u jednom danu, govoreći mu „na koliko god treba“, ali mu nije odgovorila zbog čega to nije evidentirano u rasporedu, da mu je nadalje govorila da ga je Đ pogrešno naučila i da takve mailove šalje direktno Ravnateljstvu, te da se ponaša „jadno i bezobrazno“. Smatra da je bio izložen neprimjerenoj komunikaciji i nejasno dobivenim uputama i pojašnjenju istih, te predlaže pokretanje postupka za zaštitu njegova dostojanstva kao radnika.

26.5. Čitanjem e-maila FP, dipl. iur. (list 43. spisa) sud utvrđuje da je ista dana 4.03.2024. pritužbu tužitelja od 1.03.2024. dostavila dr. HP radi očitovanja u roku od 3 radna dana.

26.6. Iz očitovanja dr. HP putem e-maila od 8.03.2024. (list 43. spisa) sud utvrđuje da je ista osporila tvrdnje tužitelja iz pritužbe na njeno ponašanje od dana 1.03.2024., navodeći da je isti od nje putem e-maila toga dana tražio pojašnjenje korekcija u rasporedu i na koliko radilišta može biti raspoređen tijekom jednog dana. Napominje da su jedan od manjih Zavoda kod tuženika s vrlo malo liječnika specijalista u odnosu na broj radilišta i da je povremeno potrebno da jedan liječnik pokriva više radilišta, a posebno ako netko od liječnika bude zbog bolovanja ili nepredviđenog godišnjeg odmora spriječen izvršiti svoje obveze određenog dana, a što se dogodilo spornog dana, kada su zbog nepredviđenih razloga dva prva pregleda u jednoj od redovnih ambulanti Zavoda ostala neraspoređena, koje je na jutarnjem kolegiju rasporedila na način da je jedan pregled dodijelila tužitelju, a drugi sebi, te da je toga dana u radnom vremenu od 7,30 do 15,30 sati, tužitelj pregledao samo tog jednog pacijenta naručenog na prvi pregled. Da u takvim situacijama svi liječnici bez pogovora odrade sve radne zadatke i zbrinu pacijente bez razlike i često se sami ponude rasteretiti kolege za koje primijete da su preopterećeni, te da vezano s navedenim, jedini imaju problem tužitelj i dr. R, koji pisanim putem traže pojašnjenja u takvim slučajevima. Navodi da je tužitelj izjavio da će raditi samo što piše u rasporedu i da više neće uskakati i pomagati nikom od kolega, da je tužitelj neprimjereno toga dana s njom komunicirao, provocirao ju, da je rekao da je Opomena koju je dobio smiješna, da je ona sve slagala, te je glasno vikao u ordinaciji i izvan da se srami, što su mogli čuti prisutni djelatnici u hodniku. Nadalje navodi da je tužitelj konfliktan, nije u stanju mirno i primjereno komunicirati, izbjegava radne zadatke, ima značajno manji radni učinak od skoro svih drugih liječnika, kontinuirano piše prijave i žali se, da svojom retorikom i ponašanjem narušava radni proces i profesionalni odnos među zaposlenicima u Zavodu.

26.7. Čitanjem očitovanja tužitelja od 20.03.2024. (list 9. -12.) po pozivu poslodavca od 12.03.2024., sud utvrđuje da tužitelj osporava tvrdnje dr. HP iznesene dana 8.03.2024. o njegovom ponašanju dana 1. ožujka 2024., ali ne negira da je istoj nakon što mu je rekla da se ponaša jadno i bezobrazno, rekao na hodniku Zavoda da se srami, a što su mogli čuti zaposlenici Zavoda, da se ista odnosi prema njemu s nepoštovanjem, neuvažavanjem, da krši njegovo pravo na pravodobnu informaciju (vezano za raspored rada), da nije odbijao radne zadatke, već je tražio da se evidentiraju njegovo radni zadaci. Tužitelj nadalje u svom očitovanju proziva za kriminal, privatan rad na Zavodu, te v.d. pročelnicu za klevete i laži, za ostvarivanje materijalne koristi na štetu poslodavca, da svoje ovlasti primjenjuje selektivno i dr. 26.8. Čitanjem Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. (list 7.-8. spisa) sud utvrđuje da je tužitelj upozoren zbog povreda obveza iz radnog odnosa jer je 1. ožujka 2024. vikao na v.d. pročelnicu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju dr. HP, provocirao ju i komunicirao na drzak i bezobrazan način, da joj se u sobi i na hodniku obratio s riječima „Sram te bilo“, „Srami se, srami se, srami se..“, kao i riječima „Opomena koju sam dobio je smiješna. Ona ništa ne znači...sve si slagala..“, kao i da je 11. ožujka 2024. napustio radno mjesto bez odobrenja neposredno nadređenog, čime je postupio protivno čl. 64. st. 1. alineja. 6., te čl. 65. st. 1. točki 17. Pravilnika o radu KBC Osijek, te čl. 36. st. 1. točki 4. Pravilnika o kućnom redu KBC Osijek. Ujedno mu je ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

26.9. Čitanjem Odluke Ravnateljstva broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. (list 18.-20. spisa) sud utvrđuje da je ista donesena nakon očitovanja dr. HP od dana 8.03.2024. na pritužbu tužitelja od dana 1.03.2024. za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja, te da se nakon očitovanja iste u tom postupku nije moglo utvrditi da je u njezinom ponašanju bilo elemenata kojima je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, već je utvrđeno da je loša komunikacija između dr. HP i tužitelja izazvana nekorektnim ponašanjem tužitelja koji je dr. HP prozvao za organizaciju rada u Zavodu, da to radi već duži period zbog čega mu je tuženik 13.02.2024. izdao upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu, te da navedenim postupanjem tužitelj jasno daje do znanja kako ima problem s poštivanjem hijerarhije, što je vidljivo i iz njegova odnosa sa prethodnom pročelnicom Zavoda dr. ĐPA, koju je u više navrata prozivao za organizaciju i vođenje Zavoda.

26.10. Iz pritužbe tužitelja od 12.03.2024. (list 14.-17. spisa) proizlazi da se isti obratio Ravnateljstvu u vezi postupanja dr. HP prema njemu u odnosu na organizaciju rada i dodjelu rada u jednoj od dvije prijavljene ambulante, da ista namjerno radi pomutnju, da ga neistinito i neosnovano prijavljuje, da dodjeljuje radne zadatke neuređeno i netransparentno, te neuredno u pogledu radnih normi i obavljanja pojedinih radnih zadataka u pojedinim radilištima, pri čemu pojedini radnici imaju posebne privilegije da rade sa određenom vrstom i dobi pacijenta i dr..

26.11. Čitanjem pritužbi dr. ĐPA kao pročelnice Zavoda od dana 22.10.2021. i 2.02.2022. i (list 27. i 29. spisa) sud utvrđuje da se ista prijavljuje Ravnateljstvu da tužitelj odbija radne zadatke na štetu pacijentice u hitnoj ambulanti, čime je ugrozio primarno pravo mldb. djeteta na žurni liječnički pregled, nadalje, da je odbio napisati otpusno pismo za određenog pacijenta, da učestalo odbija radne zadatke, ugrožava neometani rad i proces Zavoda, da svojim ponašanjem ugrožava dobrobit pacijenata i kontinuirano rad na Zavodu.

26.12. Čitanjem pritužbi v.d. pročelnice dr. HP od 18.01.2024., 19.01.2024., 26.01.2024. i 11.03.2024. (list 26. i 28., 79.-81. spisa) sud utvrđuje da ista prijavljuje da tužitelj odbijanjem radnih zadataka (pisanje predviđenih prijema u dnevnu bolnicu, pregled pacijenta) i nekolegijalnim ponašanjem krši radne obveze i remeti ustaljeni sustav rada u nizu incidenata, da je odbijanjem drugog pregleda dana 19.01.2024. tužitelj dr. ČP oduzeo vrijeme za njegove uredno naručene kontrolne preglede zbog čega su pregledi kasnili sat vremena, da je dana 11.03.2024. neovlašteno i bez privole neposredno nadređenog napustio svoje radno mjesto, te da pokazuje poteškoće u interpretaciji ponašanja drugih osoba, specifično nadređene osobe, na način da su interpretacije često negativne i netočne, da pokazuje neprofesionalnost prema poslovnim obvezama, nekolegijalnost prema kolegama, ne poštuje hijerarhiju i radni proces, da je nekolegijalno i agresivno ponašanje tužitelja prema v.d. pročelnici i kolegama i suradnim službama u Zavodu eskalirao početkom siječnja 2024. nakon što je iznijela prijedlog o restrukturiranju prostorija unutar Zavoda čime bi privremeno više liječnika bilo smješteno u jednoj sobi, što je uznemirilo tužitelja i dr. R koji su nakon toga počeli s prijavama protiv nje.

26.13. Iz e-mail korespondencije v.d. pročelnice dr. HP i tužitelja od 16.01.2024. – 17.01.2024. (list 44.-53. spisa) proizlazi da je tužitelj zadužen za odrađivanje ambulante-jednog prvog pregleda umjesto dr. R koja je na bolovanju, dok će drugi pregled obaviti dr. ČP, te da je tužitelju navedeno rečeno usmeno i pisanim putem, da se tužitelj žalio na organizaciju rada i sl. 26.14. Iz e-mail korespondencije tužitelja i dr. HP od 9.01.2024. – 16.01.2024. (list 54.-55. spisa) proizlazi da je od v.d. pročelnice tražio hitnu intervenciju prijavljujući neprofesionalno djelovanje i pritisak i odjeljivanja osobnih poznanstava od profesionalnog djelovanja, jer da mu se psihologinja PP, nakon kolegija na kojem je iznio svoj stav vezano uz organizaciju rada i poštivanje radnog vremena, za koji navodi da su ostali kolege podržali, obratila putem telefona i prijetila pozivajući se na v.d. pročelnice i ljude iznad pročelnika, da je u odnosu na navedeno dr. HP tražila od psihologinje PP očitovanje, te da se imenovana očitovala navodeći da se ograđuje od neistinitih optužbi, da to nije njen stil komunikacije i ophođenja s drugima, te njegove optužbe smatra ružnim i poražavajućim.

26.15. Iz pisanog upozorenja Ravnateljstva radi kršenja obveza iz radnog odnosa od 4.05.2022. (list 108.) proizlazi da se odnosi na pročelnicu dr. ĐPA i da je doneseno povodom pritužbe tužitelja radi nepridržavanje imenovane i poticanja ostalih na nepridržavanje važećih epidemioloških mjera.

26.16. Iz upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 5.12. 2022. (list 109.) proizlazi da se odnosi na pročelnicu dr. ĐPA, radi iznošenja niza neistinitih tvrdnji u samoinicijativnom obraćanju institucijama višeg ranga vezano za njen rad u Zavodu.

26.17. Čitanjem upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 22.03.2021., 5.06.2021., 14.05.2021., 7.04.2023. i 26.03.2021. (list 110.-114. spisa) sud utvrđuje da se odnose na dr. med, kao i liječnike specijaliste zaposlene u raznim ustrojstvenim jedinicama tuženika (Zavod za bolesti srca i krvnih žila, Zavod za ortopediju, Odjel za neuroradiologiju i radiologiju glave i vrata i dr.).

27. Cijeneći izvedene dokaze sud utvrđuje da je tužitelj do otkaza Ugovora o radu 22.09.2025. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek, da mu je u vrijeme otkaza nadređena bila dr. HP kao v.d. pročelnice Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, a prije iste mu je bila nadređena pročelnica dr. ĐPA, koja je odstupila sa te funkcije nakon što su svi liječnici sa Zavoda, uključujući i tužitelja, podnijeli pritužbe na netransparentno vođenja Zavoda, dok na vođenje Zavoda od strane v.d. pročelnice dr. HP, nije bilo pritužbi liječnika, osim od strane tužitelja, te dr. R koja je tražila pisana pojašnjenja dodijeljenih joj radnih obveza. Nadalje je utvrđeno da je pročelnik Zavoda odgovoran za zakonit rad ustrojstvene jedinice i dužan je organizirati rad na način koji je u skladu s propisima o pružanju zdravstvene zaštite i čl. 193. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te Odluci Ravnateljstva R1-6540/2023 od 26.05.2023., da su dr. ĐPA i dr. HP kao nadređene tužitelju (pročelnica i v.d. pročelnice), prijavljivale Ravnateljstvu tužitelja da učestalo odbija radne zadatke na štetu pacijenata, ne poštuje nadređene, nekolegijalan je, da ugrožava neometani rad i proces Zavoda, da je agresivan prema zaposlenicima Zavoda, da svojim ponašanjem ugrožava dobrobit pacijenata i kontinuiran rad na Zavodu. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj žalio Ravnateljstvu na ponašanje, organizaciju rada, raspored radnih zadataka i postupanje, kako prijašnje pročelnice dr. ĐPA, tako i v.d. pročelnice dr. HP, te da je povodom pritužbe tužitelja, tuženik izrekao upozorenje pročelnici dr. R radi kršenja obveza iz radnog odnosa dana 4.05.2022., kao i da je nakon provedenih disciplinskih postupaka izricao upozorenja radi kršenja obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza i doktorima medicine i liječnicima specijalistima u raznim Zavodima i Odjelima u KBC Osijek. Nadalje, da je tuženik povodom pritužbe tužitelja od dana 1.3.2024. za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja od strane v.d. pročelnice dr. HP, proveo postupak za zaštitu dostojanstva radnika – tužitelja, sukladno Pravilniku o radu KBC Osijek, da je povjerenik u tom postupku FP, dipl. iur., tražila očitovanje dr. HP na pritužbu tužitelja, nakon čijeg je očitovanja od dana 8. ožujka 2024. u kojem je dr. HP iznijela niz optužbi protiv tužitelja vezano za povrede obveza iz radnog odnosa, Ravnateljstvo dana 12. ožujka 2024. tražilo od tužitelja da se očituje na navode dr. HP, nakon kojeg je očitovanja tužitelja od dana 20. ožujka 2024. Ravnateljstvo donijelo upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogučnošću otkaza ugovora o radu broj R1- 3756/2024 dana 27. ožujka 2024., te donijelo Odluku broj R2-3549/2024 od dana 27. ožujka 2024. kojom se odbija pritužba tužitelja od 1. ožujka 2024., koju su Odluku potpisali imenovani povjerenici za rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika u KBC Osijek - FP, dipl.iur. i ZP, mag.iur. (imenovani Odlukom Ravnateljstva broj R1-1356/2023 od 31.01.2023., koja je dostavljena svim zaposlenima kod tuženika putem Oglasne ploče sa kontakt podacima povjerenika). Također je utvrđeno, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka dr. TP, dr. EP, dr. RPA i dr. ČP, da je vođenje Zavoda od strane v.d. pročelnice dr. HP, transparentno (za razliku od vođenja Zavoda od strane prijašnje pročelnice zbog čega su protiv iste svi liječnici podnosili pritužbe), da pravilno i pravedno raspoređuje radne obveze u odnosu na nazočne liječnike koji je raspored pravljen uvažavajući želje liječnika do 7.-od u mjesecu i dostavljan istima putem službenih mailova najkasnije do 18.-og u mjesecu za slijedeći mjesec, te im je raspored rada bio dostupan i u određenoj bilježnici na Zavodu. Također i u izvanrednim situacijama - okolnostima izostanka pojedinog liječnika sa radnog mjesta ili pri potrebi pomoći kolegi u radu prilikom većeg obima posla, v.d. pročelnice dr. HP je usmeno raspoređivala radne zadatke i koji su radni zadaci prihvaćani i bili su jasni svim liječnicima na Zavodu, osim tužitelju i dr. R, koji su v.d. pročelnici upućivali mailove radi razjašnjenja nejasnoća vezano za raspored rada. Također je utvrđeno, da su i ti poslovi koji su obavljeni u izvanrednim oklonostima evidentirani u rad za liječnika koji je posao obavio u zamijeni, kako to svjedoci iskazuju.

28. Prema odredbi čl. 134. st. 1.-6. Zakona o radu, postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (stavak 1.). Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika (stavak 2.). Osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca (stavak 3.). Poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike (stavak 4.). Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji (stavak 5.). Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom (stavak 6.).

28.1. Ovdje je potrebno napomenuti da rok za podnošenje pritužbe zbog uznemiravanja poslodavcu, pa tako i rok za podnošenje tužbe sudu, nije propisan odredbama Zakona o radu, već se ocjenjuje prema okolnostima konkretnih slučaja, odnosno nije nužno da radnik prilikom svake radnje koju smatra uznemiravanjem zahtijeva zaštitu od poslodavca ili suda, već samostalno procjenjuje okolnosti takvog postupanja u radnoj sredini i njihovih posljedica u odnosu na vlastito dostojanstvo. Imajući u vidu sadržaj zakonske odredbe čl. 134. st. 6. Zakona o radu, rok od 8 dana za podnošenje tužbe radi zaštite od uznemiravanja odnosi se samo na situacije kada je radnik prekinuo rad i samo u tim okolnostima radnik je dužan podnijeti tužbu sudu u roku od 8 dana od prestanka rada. U okolnostima kada radnik nije prekinuo rad sukladno odredbama Zakona o radu, nije propisan poseban rok u kojem se mora obratiti sudu radi zaštite prava od uznemiravanja (tako u rješenju VSRH posl. broj Rev- 373/2024-2 od 3.07.2024.).

29. Prije svega, sud je utvrdio da je tuženik proveo postupak zaštite dostojanstva radnika, sukladno propisanim pravilima, omogućio očitovanje tužitelju i njemu nadređenoj osobi prema kojoj glasi pritužba, te donio obrazloženu Odluku o pritužbi s jasno navedenim razlozima odbijanja pritužbe. Naime, tuženik je donio Odluku broj R1-1356/2023 dana 31.01.2023. o imenovanju osoba ovlaštenih za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC Osijek, u skladu s čl. 134. Zakona o radu, čl. 82. i 83. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, čl. 23. Pravilnika o radu KBC Osijek i čl. 20. Statuta KBC Osijek, proveo postupak po pritužbi tužitelja u skladu s odredbom čl. 23.-27. Pravilnika o radu KBC Osijek, te nakon toga donio obrazloženu Odluku broj R2-3549/2024 od 27.03.2024., pa je stoga takva Odluka osnovana i dopuštena. Nije utvrđeno da bi Odluka tuženika bila donesena proizvoljno, da ne sadrži obrazloženje na temelju čega je donesena Odluka, a niti da je istom povrijeđeno bilo kakvo pravo tužitelja. Naime, člankom 25. Pravilnika o radu KBC Osijek, propisano je koje radnje može poduzeti osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije u postupku po pritužbi (prikupljanje očitovanja od svih sudionika navedenih u pritužbi, očevid, suočavanje, saslušavanje svjedoka i dr.), te ukoliko u postupku nisu poduzete sve nabrojane radnje, a posebno ne one na koje tužitelj upire da su trebale biti, isto ne znači da je postupak proveden nezakonito i da je Odluka nedopuštena i neosnovana. Odluka je obrazložena sa jasno navedenim razlozima za odbijanje pritužbe i donesena nakon što su se o spornom događaju očitovali sudionici navedeni u pritužbi, dakle tužitelj i dr. HP, te utvrdile relevantne činjenice, a neprovođenjem svih nabrojanih radnji koje se mogu poduzeti u tom postupku, posebno onih za koje tužitelj smatra da su se trebale provesti, ne znači da je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo kao radnika.

30. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

30.1. U dokaznom postupku sud je utvrdio da su odnosi između tužitelja i nadređene dr. HP bili opterećeni međusobnim neslaganjima i verbalnim sukobima vezanim uz izvršavanje radnih obveza tužitelja i načina komunikacije u radnom procesu. Međutim, takve okolnosti same po sebi ne predstavljaju uznemiravanje u smislu citiranih zakonskih odredbi o zaštiti dostojanstva radnika. Naime, tužitelju nadređena v.d. pročelnika dr. HP je donosila Odluke o rasporedu rada u okviru Zavoda i kao v.d. pročelnika je dužna organizirati rad na način koji je u skladu s propisima o pružanju zdravstvene zaštite i odgovorna je za pravilan i zakonit rad Zavoda, kako u redovnom tijeku, tako i u izvanrednim situacijama (pri dodijeli radnih zadataka u slučaju nenazočnosti pojedinih liječnika ili potrebi pomaganja kolegi liječniku pri povećanom obimu posla). Međutim, u tim izvanrednim slučajevima, rad u zamijeni bi bio evidentiran liječniku koji je obavio taj rad. Nadalje, v.d. pročelnika dr. HP je pri raspodjeli rada vodila računa koliko koji doktor ima dežurstva, broj prekorada, ambulanti, vodećih pacijenata u dnevnoj bolnici i stacionaru i na temelju toga donosila Odluku koja se dostavljala svim doktorima putem službenih e-mailova (i bila dostupna svima i u određenoj bilježnici na Zavodu, kao i korekcije rasporeda), najkasnije do 18.-og u mjesecu za idući mjesec, a pri tome su se do 7.-og u mjesecu uzimale u obzir želje i zahtjevi svih doktora vezano za raspored rada, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka dr. HP, dr. TP, dr. EP, dr. AP i dr. ČP. Stoga sud zaključuje da se Odluka o rasporedu rada u odnosu na tužitelja donosila jednako kao i u odnosu na ostale zaposlene liječnike na Zavodu i u odnosu na njega nije bilo različitog postupanja u radnim obvezama, osim u odnosu na to da je tužitelj bio raspoređen u većem obimu na rad u ambulantama u odnosu na njegove kolege sa Odjela, jer je odbijao raditi u dnevnoj bolnici gdje su bili raspoređene druge kolege, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka dr. HP. Ovdje treba napomenuti to da je raspored rada i u izvanrednim situacijama (npr. izostanak liječnika zbog bolovanja) bio transparentan i da se na kolegijima raspravilo tko će obaviti radne zadatke umjesto nenazočnog kolege i ukoliko ne bi bilo dobrovoljaca, onda je o toj zamjeni nenazočnog liječnika odlučivala v.d. pročelnice i davala usmenim putem naloge liječnicima u takvim situacijama, o čemu je obavještena administracija zbog evidencije rada, kako u odnosu na liječnika koji je izostao s radnog mjesta određenog dana, tako i u odnosu na liječnika koji je određen da obavi poslove nenazočnog liječnika, pa stoga ne stoji osnovanom tvrdnja tužitelja da rad koji je dodjeljivan usmenim nalozima nije bio provjerljiv, ni transparentan. Pored navedenog, kako su na Zavodu dvije ambulante i 8 liječnika od kojih je jedan uvijek dežuran, ukoliko netko ne bi stigao obaviti svoje radne zadatke u okviru radnog vremena i da mu je zbog toga trebao uskočiti drugi liječnik, kao npr. da određeni liječnik ne stigne napisati otpusno pismo pa zbog toga treba to učiniti drugi liječnik, nije se donosila pisana odluka, već je to odrađeno na temelju usmenog dogovora između liječnika na Zavodu, a što je također bilo prihvaćeno od strane svih liječnika na Zavodu, osim tužitelja, te je i u tim situacijama u evidenciji rada evidentiran liječnik koji je uskočio drugom liječniku obaviti radni zadatak i što se vidjelo i iz potpisanih dokumenata (npr. nalaza), pa niti u ovom slučaju ne stoji osnovanom tvrdnja tužitelja da mu je dodjeljivan rad koji se nije mogao provjeriti da ga je on i obavio. Iz navedenog slijedi da je postupanje v.d. pročelnice bilo transparentno u odnosu na sve liječnike na Zavodu i u skladu sa Odlukom tuženika R1-6540/2023 od 26.05.2023., te s odredbom čl. 34. Pravilnika o radu KBC Osijek, a kako to potvrđuju i saslušani svjedoci dr. TP, dr. ČP, dr. AP i dr. EP. Naime, poslodavac ima ovlasti određivati raspored rada, davati radne naloge, kontrolorati izvršavanje poslova, dok sud nije ovlašten ocjenjivati opravdanost pojedinih organizacijskih odluka poslodavca, niti način raspodjele radnih zadataka, već sud intervenira samo ako se pokaže da je ta ovlast poslodavca zlouporabljena, diskriminatorna ili usmjerena na sustavno ponižavanje radnika. U provedenom postupku takve okolnosti nisu utvrđene. Sud ne može ulaziti u procjenu je li poslodavac mogao organizirati rad bolje ili drugačije, a u konkretnom slučaju, onako kako to tužitelj smatra da je trebalo, a niti se tužitelj smio uplitati u organizaciju rada od strane v.d. pročelnice koja je na toj funkciji odgovorna za pravilan i zakonit rad Zavoda i dužna je organizirati rad u skladu s propisima o pružanju zdravstvene zaštite, a kako je ista upravo i postupala u okviru svojih ovlasti. Tužitelj se u konkretnom slučaju poziva na netransparentnu dodjelu radnih zadataka, nejasne upute, te neprimjerenu komunikaciju nadređene v.d. pročelnice. Međutim, radni zadaci koji su dodijeljeni tužitelju od strane v.d. pročelnice su radni zadaci koji su dodjeljivani i drugim liječnicima na Zavodu, koje je između ostalog i ona obavljala, ti zadaci spadaju u opis tužiteljeva posla, drugi liječnici su izvršavali te radne zadatke i nije bilo nejasnoća niti pritužbi, nije bilo različitog postupanja u navedenom prema tužitelju u odnosu na ostale kolege sa Zavoda, pa stoga u tom pravcu nema diskriminacije ili sustavnog ponižavanja tužitelja od strane nadređene dr. HP, a isto nije potvrdila niti svjedokinja dr. R, koja je jedina osim tužitelja imala pitanja vezano za njoj raspoređen rad kako je navedeno. U odnosu na tvrdnje imenovane svjedokinje da su tužitelja prijavljivali za sve i svašta, treba naglasiti da ga je upravo i ona dok je obavljala funkciju pročelnice, a i nakon toga, prijavljivala radi nepoštivanja nadređenih, odbijanja radnih zadataka, ugrožavanja zdravlja pacijenata i općenito na njegovo agresivno i nekolegijalno ponašanje tijekom rada na Zavodu. U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu je nadređena dr. HP dana 1.03.2024. rekla da ga je „ Đ krivo naučila“, da će raditi „na koliko god treba“ radilišta, te da se ponaša „jadno i bezobrazno“, sud napominje da izjave nadređene dr. HP nisu primjerene profesionalnoj komunikaciji, ali takvo ponašanje sagledano u kontekstu ukupnih okolnosti, ne predstavlja uznemiravanje u pravnom smislu, a pri tome uzimajući u obzir i da je tužitelj uzvratio nadređenoj v.d. pročelnici na isti način, neprimjereno i neprofesionalno vičući joj na hodniku Zavoda više puta da se srami i što su mogli čuti ostali zaposleni u Zavodu, a pri tome treba uzeti u obzir da je tužitelju uobičajeno ponašanje bilo nepoštivanje nadređenih i hijerarhije u Zavodu, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, uključujući i bivšu pročelnicu Zavoda dr. ĐPA, koju tužitelj također nije poštivao kao njemu nadređenu kako ista iskazuje, a niti nakon odstupanja sa funkcije pročelnice kada joj je prilikom vizite pred pacijentima rekao da ode popiti svoju terapiju. Po mišljenju suda, u konkretnom slučaju se radi o lošim i teško narušenim kolegijalnim odnosima, ali ne i o postupanju nadređene kojom bi tužitelja stavljala u nepovoljniji položaj po osnovi društvenog statusa ili bilo kojoj drugoj osnovi, te sud nije utvrdio povezanost postupanja dr. HP kao nadređene osobe tužitelju s bilo kojom zaštićenom osnovom, niti 1.03.2024., niti do otkaza tužitelju (nadalje). Naime, verbalni sukob tužitelja i nadređene mu v.d. pročelnice dana 1.03.2024. predstavlja incident nastao u okviru nesuglasica oko izvršavanja radnih obveza, a koje je tužitelj učestalo odbijao, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i koji su sukladni priloženim raznim pisanim upozorenjima tužitelju na radne obveze, pa i za vrijeme prijašnje pročelnice Zavoda dr. ĐPA. Nadalje, nije osnovana tvrdnja tužitelja da je tuženik posljedično donio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27.03.2024. zbog njegove pritužbe od 1.03.2024. i istovremeno sa Odlukom broj R2-3549/2024 kojom odbija njegovu pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja. Naime, donošenja Upozorenja broj R1-3756/2024 od 27.03.2024. sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, posljedica je ponašanja tužitelja dana 1.03.2024. i 11.03.2024. (napuštanje radnog mjesta bez znanja nadređenog, vikanje i vrijeđanje nadređene, opetovano uplitanje u organizaciju rada Zavoda koja je u nadležnosti v.d. pročelnice, nekorektan odnos prema nadređenoj..), a ne podnošenja pritužbe tužitelja dana 1.03.2024., a koje je upozorenje doneseno nakon što su se o spornim događajima očitovali i v.d. pročelnika i tužitelj, te je tužitelj sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o radu, već dobivao ranija upozorenja zbog skrivljenog ponašanja, odbijanja radnih obveza, te nepoštivanja nadređenih i hijerarhije u Zavodu, koja su priložena spisu i koja ponašanja tužitelja su potvrdili svi svjedoci saslušani u ovom postupku. U odnosu na izricanje upozorenja tužitelju radi kršenja radnih obveza s mogućnošću otkaza ugovora o radu, treba napomenuti da je tuženik takva upozorenja izricao kako tužitelju sa akademskim zvanjem dr. med., tako i ostalim doktorima medicine, ali i liječnicima specijalistima na Zavodima i Odjelima tuženika, pa i dr. ĐPA, dok je obavljala funkciju pročelnice Zavoda i to upravo povodom pritužbe tužitelja. Stoga niti u odnosu na upozorenja na kršenje radnih obveza, nema različitog postupanja tuženika u odnosu na tužitelja, njegovo akademsko zvanje dr. med., i ostale zaposlene, kao i ostale sa višim akademskim zvanjima i na rukovodećim funkcijama kod tuženika.

30.2. Konačno, sud napominje da subjektivni osjećaj tužitelja da je bio povrijeđen ili nepravedno tretiran pri dodjeli radnih zadataka, nije sam po sebi dovoljan za zaključak suda o postojanju uznemiravanja. Za takvu pravnu kvalifikaciju potrebno je utvrditi ponašanje koje prema objektivnim kriterijima prelazi granice uobičajene profesionalne komunikacije i stvara ponižavajuće ili neprijateljsko radno okruženje, što u konkretnom slučaju nije dokazano. Naime, iskaz tužitelja nije potvrđen drugim provedenim dokazima, saslušani svjedoci nisu potvrdili navode tužitelja o uznemiravanju istog od strane nadređene dr. HP, niti o diskriminatornom ponašanju iste po bilo kojoj osnovi prema tužitelju kao radniku Zavoda, kako u odnosu na ostale liječnike istog akademskog zvanja, tako i u odnosu na njegovo zvanje i više akademsko znanstveno-nastavno zvanje nadređene dr. HP, a isti zaključak proizlazi i iz priložene materijalne dokumentacije, da je tužitelj kao radnik višekratno odbijao izvršavanje radnih zadataka i nije poštivao nadređene osobe u Zavodu.

31. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim postojanje diskriminatornog ili uznemiravajućeg postupanja nadređene osobe, a ni od strane tuženika, pa stoga ni teret dokaza da diskriminacije nije bilo, nije na tuženiku, sukladno čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, iako je tuženik u ovom postupku predložio dokaze koji su izvedeni na okolnosti odgovora na tužbu. Pored navedenog, kako tužitelj nije dokazao niti neosnovanost i nedopuštenost pobijane Odluke tuženika R2-3549/2024, to je njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti, kao u izreci presude pod I.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

32.1. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom postupku, to je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 625,00 eura kao pod II u izreci presude, dok tuženik nije tražio naknadu troškova postupka.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika