REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1357/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, isplatiti tužitelju VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 1.954,80 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničkog postupka u iznosu od 765,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. rujna 2024. pa do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničkog postupka u iznosu od 552,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. kolovoza 2021. oko 11,00 sati u [adresa], na adresi [adresa], kao zaposlenik poslodavca Anamaria Company d.o.o., ozlijeđen za vrijeme radnog vremena na način da ga je električni paletar naglo povukao, radi čega je napravio iskorak, uslijed čega je zadobio ozljedu desnog koljena. U nezgodi je tužitelj zadobio ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć u KB Dubrava. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove i strah, zaostalo mu je naruženje, te je došlo do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

2. U vrijeme nezgode tužiteljev poslodavac je imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1304-00053232, a navedena ozljeda prijavljena je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu.

3. Tužitelj se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora 12. rujna 2024. obratio tuženiku Odštetnim zahtjevnom, međutim tuženik je zahtjev otklonio, slijedom čega je tužitelj radi zaštite svojih prava prisiljen ustati tužbom te potražuje naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom.

4. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.000,00 eura, po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 1.500,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 eura, ukupno 7.000,00 eura.

5. Obzirom da prema polici osiguranja postoji odbitna franšiza u visini 10% od štete uz minimalni iznos od 331,81 eura, to tužitelj od tuženika potražuje iznos od 6.300,00 eura.

6. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 9. lipnja 2025. tužitelj potražuje iznos od 5.554,80 eura.

7. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da je društvo ANAMARIA-COMPANY d.o.o. u vrijeme navodnog štetnog događaja bilo osiguranikom tuženika temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 1304-00053232, kao i da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenikom navedenog društva.

8. Osporava se i postojanje odgovornosti njegova osiguranika za štetni događaj i njime prouzročenu štetu obzirom da uzrok nastanka štetnog događaja nije u samom radnom procesu kao takvom, niti je na bilo koji način povezan s istim. Suprotno navodima tužitelja, navedena ozljeda nije nastala kao posljedica opisanog mehanizma nastanka ozljede (kod iskoraka na radnom mjestu pri upravljanju viličarem), već primarno zbog oštećenja kronično promijenjenih struktura desnog koljena, u prilog čega govore degenerativne rupture medijalnog i lateralnog meniska te degenerativne promjene zglobnih ploha. U tom se smislu osporava uzročno-posljedična veza između same radnje koju je tužitelj obavljao i nastale ozljede. Konačno, tužitelju navedena ozljeda po provedenim vještačenjima nije niti priznata ozljedom na radu u smislu odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, slijedom čega nikako nema elemenata koji bi na bilo koji način ukazivali na odgovornost poslodavca i time na pravo tužitelja na naknadu štete po navedenoj polici.

9. Jednako tako, tuženik osporava i zatraženi tijek kamata na tuđu pomoć i njegu. Naime, tuženik ističe kako iste u odnosu na navedeni vid štete počinju teći tek od dana presuđenja obzirom imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja nije reparirana te kao novčana obveza tuženika dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete sukladno odredbi čl. 21. u svezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

10. Naposljetku, tuženik opreza radi, imajući u vidu sam datum nastanka štetnog događaja, ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

11. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: Rješenje HZZO-a (strana 4-6, 7-11 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti (strana 12-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 14-23, 60-69 spisa), e-mail korespondenciju (strana 24 spisa), Odštetni zahtjev (strana 25 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (strana 26-27 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (strana 57-59 spisa), očitovanje vještaka (strana 220 spisa).

12. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

13. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja.

14. Među strankama je sporna odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

15. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16. Nije osnovan prigovor zastare tuženika budući Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) u čl. 139. propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina

17. Pri razjašnjenju prigovora tuženika s naslova odgovornosti u ovoj pravnoj stvari kao polaznu osnovu sud je uzeo Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, u daljnjem tekstu ZZR) koji odredbom čl. 25. propisuje da (1) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Nadalje, polazna osnova je da se radi o izvanugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca i činjenici da je ozljeda tužitelja priznata rješenjem HZZO-a kao ozljeda na radu, te je sud vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela jer ona predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, koje sud ne može preispitivati i kojim je isključivo vezan u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede.

18. Za štetu nastalu uslijed ozljede na radu poslodavac , a jednako tako i njegov osiguratelj, odgovaraju prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) u skladu s odredbama članka 111. ZR-a, članaka 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) i članka 25. stavka 1. ZZR. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavl jajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Ekskulpacijski razlozi predviđeni su odredbom članka 25. stavka 2. ZZR-a, prema kojoj poslodavac (pa i njegov osiguratelj) može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Isti ekskulpacijski razlozi predviđeni su odredbom članka 1067. ZOO-a.

19. Tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga odnosno da je do štete došlo djelovanjem treće osobe, samog tužitelja ili više sile odgovoran je za naknadu štetu koju je tužitelj trpi kao posljedicu štetnog događaja.

20. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao i očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu, te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

21. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio distorziju desnog koljena.

22. Povodom prigovora tuženika vještak se očitovao na ročištu održanom 4. veljače 2026., izvršivši i uvid u presliku zdravstvenog kartona tužitelja od 16. lipnja 2003. do 2. lipnja 2025. i navodeći da je u zdravstvenom kartonu tužitelja evidentirano 2006. da je tužitelj imao rupturu meniskusa desnog koljena , a koja saznanja nije imao iz dosadašnje medicinske dokumentacije, i obzirom na navedeno korigirao je svoj nalaz u dijelu da trajne posljedice s naslova ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju 19. kolovoza 2021. nisu zaostale , dok je u preostalom dijelu svog pisanog nalaza i mišljenja ostao u cijelosti.

23. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 3 dana, bolove srednje jakog intenziteta 20 dana, manjeg intenziteta 40 dana, a povremeni bolovi ulaze u pojačane napore, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja s osnove bolova usvojio u iznosu od 1.000,00 eura, a odbio kao previsoko zatražen iznos od 850,00 eura.

24. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj trpio primarni strah intenzivan i kratkog trajanja, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta 30 dana. S obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet, ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljenog straha u iznosu od 800,00 eura, a odbijen je kao previsoko zatražen iznos od 650,00 eura.

25. Tužitelju je bila potrebna tuda pomoć i njega kroz 20 dana po 2 sata, i u periodu od 40 dana po 1 sat, uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 4,67 eura, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos od 372,00 eura.

26. Obzirom na naprijed navedeno, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 2.172,00 eura, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO- a. U odnosu na postojanje odbitne franšize u visini 10% od štete tužitelju je dosuđen iznos od 1.954,80 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 12. rujna 2024. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP -a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

29. Tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 5.3.2025., 4.2.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesaka od 2.7.2025., 3.9.2025. i 22.12.2025. temeljem odredbe čl. 299.a ZPP-a.

30. Razmjerno uspjehu tužitelja u omjeru od 31%, priznat mu je trošak u iznosu od 372,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 93,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 765,00 eura.

31. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 5.3.2025. i 4.2.2026. svako po 100 bodova, jedan obrazloženi podnesak po 100 bodova, ukupno 400 bodova odnosno 800,00 eura. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesaka od 24.6.2025. i 5.9.2025. temeljem odredbe čl. 299.a ZPP-a.

32. Razmjerno uspjehu tuženika u omjeru od 69%, priznat mu je trošak u iznosu od 552,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 93,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 765,00 eura.

33. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 331. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika