REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3343/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkisce banka d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Igora Metelka i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404505-5101825738 od 17.02.2004 sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja:

- u čl. 10. glasi: NAKNADA:

“Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,000% (jedan posto) iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna (dvjestopedesetkuna), obračunate s datumom puštanja kredita u tečaj. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.”

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische banka d.d, OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. svibnja 2025. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607- 5106566850 dana 02. studenog 2011. u iznosu od 12.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za eure na dan korištenja kredita. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 10. predmetnog Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404505-5101825738 od 17.02.2004 sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja:

- u čl. 10. glasi: NAKNADA:

“Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,000% (jedan posto) iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna (dvjestopedesetkuna), obračunate s datumom puštanja kredita u tečaj. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.”, uz naknadu troška parničnog postupka tužiteljici sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i o istoj je bila upoznata tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su joj informacije o istoj bile dostupne i na lecima tuženika koji su se uručivali tužiteljici prije nego što je došlo do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare te potrošačkog svojstva tužiteljice. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404607-5106566850 od dana 02. studenog 2011. (list 6-11). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužiteljice (list 36).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607- 5106566850 dana 02. studenog 2011. na iznos od 12.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 108 mjeseci (članak 6. Ugovora), te činjenicu da je od tužiteljice naplaćena naknada za obradu kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je je li odredba 10. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti 1,00% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 kn obračunate s datumom Ugovora, te da je korisnik suglasan da će se iznos naknade naplatiti prilikom isplate kredita, nepoštena i ništetna, kao i pitanje zastare i potrošačko svojstva tužiteljice.

7. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 10. predmetnog ugovora koja se odnosi na naknadu za obradu kredita valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

8. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano e da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 10. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

11. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

12. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da joj je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio predočen gotov formirani ugovor o čijim odredbama nije mogla pregovarati, pa tako niti o odredbi o tzv. ulaznoj naknadi, niti su joj djelatnici tuženika objasnili o čemu se točno radi. Naknada joj je naplaćena prilikom realizacije ugovora o kreditu.

13. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe č. 270. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve ulazne naknade tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu 10. predmetnog ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi za obradu kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 05. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište može primijeniti i na naknadu u konkretnoj situaciji, obzirom je utvrđeno kako se o istoj također nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.

15. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti utrošila za adaptaciju stana kojeg je koristila isključivo u osobne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

16. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je tužba podnesena 11. svibnja 2025., pa kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) to valja uzeti u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323.st.1. ZOO-a, jer je istom odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao. Stoga je sud ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

17. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404505-5101825738 od 17.02.2004 sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja:

- u čl. 10. glasi: NAKNADA:

“Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,000% (jedan posto) iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna (dvjestopedesetkuna), obračunate s datumom puštanja kredita u tečaj. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.”, kako je i odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 11. svibnja 2025. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 25. lipnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 05. studenog 2025. i 04. ožujka 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, pa ukupno dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 1.106,18 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

19. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. Tuženiku po pun.