REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8904/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja KV, zaposlenice tužitelja po punomoći i punomoćnice tuženika KVĐ, po generalnoj punomoći Su-501/2025, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iznos od 2.529,78 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2023. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.263,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2023. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu od 450,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranica tužitelja FV stradala dana 26. kolovoza 1991. u prometnoj nesreći koju je prouzročila ŽV, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, te je rješenjem Gradskog suca za prekršaje broj: S-27-26971/91 od 04. veljače 1992. osiguranica tuženika ŽV proglašena krivom za izazivanje predmetne prometne nesreće, kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: 658863 od 05. kolovoza 1993. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, invalidnost koja je uzrokovana štetnim događajem 40%, te da je tužitelj u razdoblju od 01. studenog 2020. do 30. lipnja 2023. isplatio osiguranici tužitelja s osnova invalidske mirovine, odnosno pretrpio štetu od ukupno 16.984,03 eura, odnosno obzirom da je na invalidnost osiguranice tužitelja utjecao 40% predmetni štetni događaj, to tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.793,61 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, pa stoga bi tuženik kao osiguravatelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku rješenja Gradskog suca za prekršaje broj: S-27-26971/91 od 04. veljače 1992. (list 4-7), presliku Obračuna invalidske mirovine (list 8), presliku dopisa tužitelja od 13. srpnja 2023. (list 9), presliku presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-4547/94 od 04. veljače 2020. (list 10-11), presliku presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-8842/11 od 22. kolovoza 2014. (list 12-14), presliku presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj: P-1448/10 od 12. srpnja 2011. (list 15-17), presliku povratnice (list 18), spis tužitelja broj: 154990 (list 58-119). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 130-142).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.793,61 eura s osnova invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici FV na ime invalidske mirovine, a povodom ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranice tužitelja.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljeva osiguranica FV zadobila teške tjelesne ozljede dana 26. kolovoza 1991. u prometnoj nesreći koju je skrivila osiguranica tuženika ŽV i da joj je tužiteljevim rješenjem broj 658863 od 05. kolovoza 1993. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguranice tužitelja FV.

8. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

9. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.

10. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

13. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji, kolika bi iznosila ta razlika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2025. proizlazi u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, da bi iznos isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći u iznosu od 2.529,78 eura za utuženo razdoblje.

14. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji stranke nisu imale nikakve primjedbe niti prigovore.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u iznosu od 2.529,78 eura, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosu sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, dakle od 28. kolovoza 2023., do isplate, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 4.263,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao prekomjerno postavljen, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak na ime troškova financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 eura, kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku