REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3813/2023-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Mateja Petrišić Geltzenlichter iz Zagreba, protiv tuženika SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Josip Reljić iz Zagreba, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u izočnosti opunomoćenika tuženika, dana 31. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku VL platiti tužitelju BL 5.700,00 eura s zateznim kamatama od 19. svibnja 2023. godine do isplate sve po stopi do 29. prosinca 2023. godine određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te naknaditi trošak parničnog postupka od 2.163,54 eura, u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja BL u svoti od 2.052,00 eura i zateznim kamatama na 5.500,00 eura od 8. travnja 2020. godine do 19. ožujka 2026. godine i na 250,00 eura od 6. kolovoza 2019. godine do 19. ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelju tužbi od 19. svibnja 2023. godine tvrdi da je dana 05. kolovoza 2019. u popodnevnim satima izašao sa svojom maloljetnom kćeri B, koja je tada još bila u dječjim kolicima, u šetnju kvartom. Dok je prolazio pored kafića Una, uočio je tuženika koji se na terasi navedenog kafića nalazio s FL. Obzirom da su tužitelj, tuženik i ML svi bili poznanici, tom prilikom ih je tužitelj pozdravio. Međutim umjesto pozdrava, tuženik je tada ustao sa svojeg mjesta i fizički nasrnuo na tužitelja, te ga je stisnutom šakom desne ruke udario u lijevu stranu lica, i to u područje oka, nakon čega mu je tuženik zadao i udarac koljenom u predjelu nosa. Tom prilikom tuženik je tužitelju nanio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma jagodične kosti, kosti gornje čeljusti i frakture vrška nosne kosti lijevo s pomakom, povrijedivši time i pravo osobnosti tužitelja. Sami štetni događaj se odvio, kao što je navedeno 05. kolovoza 2019. godine, oko 18.00 - 19.00 sati u Zagrebu, u Ulici Frane Lucijana Vranjanina 38, pored kafića Una. Opisane povrede jasno proizlaze iz medicinske dokumentacije nastale u svezi s liječenjem tužitelja, fotografija tužitelja te medicinskog vještačenja provedenog u kaznenom postupku koji se povodom predmetnog štetnog događaja vodio protiv tuženika kao okrivljenika. Naime, nakon opisanog štetnog događaja protiv tuženika je podnesena kaznena prijava te je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu proveden postupak pod posl.br. 47. K- 1354/19, koji je okončan donošenjem presude od dana 21.11.2022. godine kojom je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona. Predmetnom presudom, tužitelj je kao oštećenik se s imovinskopravnim zahtjevom, kojeg je u kaznenom postupku postavio dana 07.04.2020. godine upućen u parnicu. Obzirom na prednje, tužitelj u ovom postupku izjavljuje ovu tužbu radi isplate naknade štete. Sukladno čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: “ZOO”) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama propisanim zakonom. Prema st. 2. istog članka ZOO-a se pravima osobnosti smatra pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu u drugo. U opisanom štetnom događaju, tužitelj je pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu. Neimovinska šteta ogleda se u pretrpljenim bolovima, strahu i duševnim bolima. Tužitelj je trpio jake bolove koji su trajali 7 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i slabe bolove u trajanju od 14 dana. Nadalje, tužitelj je pretrpio snažan i intenzivan strah. Uz to sve, tužitelj je pretrpio i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, invaliditeta te naruženosti. Naime, sam napad je za tužitelja bio neočekivan, on se nalazio s maloljetnom kćeri koja je prilikom napada sve to gledala iz dječjih kolica, tužitelj je osjećao dodatan strah kako da i nju zaštiti, napadač je osoba koju tužitelj poznaje iz viđenja i koja stanuje u istom susjedstvu što kod tužitelja povećava strah od novog napada. Postupanjem tuženika prilikom štetnog događaja narušen je duševni mir tužitelja, posebice pravo na njegovo duševno zdravlje, a čime je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja. Naslov je prema slobodnoj ocjeni slobodan utvrditi i odrediti visinu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, vodeći pritom računa o jačini i trajanju povredom nanesenih duševnih boli, kao i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Nadalje, tužitelj je štetnim događajem pretrpio i imovinsku štetu. Radi zadobivenih ozljeda uslijed fizičkog napada, tužitelj je učinio brojne pretrage u bolnici te je neko vrijeme bio privremeno nesposoban za rad iz kojeg razloga mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tuđa pomoć bila je potrebna tužitelju 5 dana u trajanju od 3 sata, zatim 15 dana u trajanju od 2 sata i konačno neprekidno tri tjedna u trajanju po 5 sati tjedno.
ZOO propisuje kako će u slučaju povrede prava osobnosti, sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). ZOO nadalje, što se tiče naknade imovinske štete, u čl. 1095. st. 1. propisuje da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Tužitelj je procijenio visinu naknade štete, ukupno kao imovinske i neimovinske štete, uzimajući u obzir sve navedeno u ovoj tužbi na 13.109,70 EUR/ 98.775,03 kn, od čega na ime neimovinske štete tužitelj potražuje iznos od ukupno 12.472,63 EUR/ 93.975,00 kn, a na ime imovinske štete naknadu za tuđu pomoć i njegu u visini od 637,07 EUR/ 4.800,00 kn. Na iznos od 12.472,63 EUR/ 93.975,00 kn tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate, sve od 08.04.2020. godine pa do isplate budući da prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, u konkretnom slučaju podneska kojim je tužitelj kao oštećenik prvi puta postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. Također, na iznos od 637,07 EUR/ 4.800,00 kn tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate, sve od 06.08.2019. godine pa do isplate budući da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a) te zahtijeva: "I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 637,07 EUR/ 4.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 06.08.2019. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.472,63 EUR/ 93.975,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 08.04.2020. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u Eurima, prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro propisanom Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. godine o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. godine (SL L 187.,14. 07. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kunu (SL L 187., 14. 07. 2022.) te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. 07. 2022. godine (NN 85/2022) od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Zatim podneskom od 28. srpnja 2025. godine tvrdi da na ime imovinske štete u vidu potrebne tuđe pomoći i njege, tužitelj potražuje ukupni iznos od 252 eura, pri čemu kao naknadu za 1 sat tuđe pomoći i njege uzima iznos od 6 eura. Na ime neimovinske štete, zbog povreda prava osobnosti, tužitelj potražuje ukupno 7.500,00 eura. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta prilikom samog štetnog događaja, umjereni do jaki strah u trajanju najmanje 3 dana, kao i umjereni stran u trajanju od 5 dana. Oscilirajući strah trajao je oko 3-4 tjedna. Tužitelj je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, i bolovi blagog intenziteta u trajanju od 17 dana. Kod tužitelja je smanjena životna i radna sposobnost, pri čemu posebno treba cijeniti njegovu dob i dugotrajnost patnje koju će zbog toga trpjeti. Pretprio je i naruženje lica. Pored toga, tužitelj je bio izložen izuzetno stresnoj situaciji, neočekivanom događaju zbog kojeg je doživio izuzetno jaki stres i posljedice toga stresa. Nadalje, cijeli događaj teško ga je pogodio, osjeća nelagodu, sram i patnju, a pogotovo jer je događaju nažalost bila nazočna njegova mldb. kćer. S naslova povrede prava osobnosti, tužitelj ukupno zahtjeva štetu u iznosu od 7.098,64 eura, s pripadajućiom zateznom kamatom, počevši od dana utuženja pa do isplate.
Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje ukupni iznos od 7.752,20 eura pa zahtijeva:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 252,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 06.08.2019. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 08.04.2020. godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. srpnja 2023. godine navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u cijelosti. Prije svega, tuženik se osvrće na dinamiku nastanka navodnog štetnog događaja. Tužitelj je tako podnesenom tužbom potpuno izostavio činjenicu da se tuženiku obratio prvi i to s pitanjem „Kako ti je draga?“ ?“, aludirajući na suprugu tuženika koji mu je onda rekao da mu se upucavao supruzi, a na što mu je tužitelj odgovorio da je trebao s njom imati spolni odnos, u kojem trenutku je tužitelj došao do tuženika i uhvatio ga za vrat. Neminovno je da je upravo tužitelj inicijator navedenog sukoba, ponajprije činjenicom da je uvredljivim komentarima prema tuženiku htio isprovocirati verbalni, a potom i fizički sukob. Logično je i životno pretpostaviti da u takvoj situaciji, u trenutku dok tuženik prilazi tužitelju, tužitelj zapravo hvata tuženika za vrat misleći da će od tuženika uslijediti napad. Ključna je dakle činjenica da je upravo tužitelj fizički nasrnuo na tuženika koji je morao fizički reagirati da se zaštiti. O navedenim okolnostima nastanka i dinamike štetnog događaja, tuženik predlaže saslušati svjedoka očevidca, FL. Dakle, navod tužitelja kako se radilo o neočekivanom napadu tuženika potpuno je iskonstruiran kako bi se tuženika prisililo na naknadu nepostojeće štete. Navod tužitelja kako je bio nesposoban za rad također je promašen. Naime, tužitelja navodi da tužbom da kao prilog pod rednim brojem 3 dostavlja potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Tuženik ističe kako takva potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad uopće ne prileži predmetnom spisu, stoga se takvim postupanjem tužitelja zaključuje kako isti obmanjuje sud, a navedena potvrda uopće ne postoji. U konkretnom slučaju visina tužbenog zahtjeva također je posve paušalno određena. Tužitelj potpuno paušalno i bez valjanih i argumentiranih činjenica, a samim tim i pomanjkanjem dokaza o istima, jer ne postoje, procjenjuje visinu naknade štete na iznos od 12.472,63 EUR. Takav iznos potpuno je proizvoljno utvrđen jer obračun istog nije obrazložen, a tužitelj nije podnio relevantne dokaze na temelju kojih se visina može utvrditi. O „brojnim pretragama koje je obavljao“, kako to tužbom navodi tužitelj, također u spisu Naslovnog suda nema nikakve dokumentacije, odnosno nalaza liječnika i sl. Da je zaista tužitelj obavljao razne pretrage, o navedenom bi zasigurno sudu, kao prilog tužbi, dostavio medicinsku dokumentaciju. Međutim, upravo suprotno, dokaz je izostao, stoga je to još jedan pokazatelj kako tužitelj u konkretnom slučaju manipulira činjenicama kako bi tuženika obvezao na naknadu navodne štete. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sve kad bi isti i bio osnovan, a nije, težina i karakter ozljeda ne opravdavaju visinu pravične novčane naknade koju tužitelj tužbom zahtijeva, a niti isto proizlazi iz medicinske dokumentacije. Iz visine tužbenog zahtjeva, a obzirom na sve navedeno, izvodi se zaključak da tužitelj ima namjeru lukrativnosti u odnosu na predmetni događaj. Dakle, jasno je i nedvojbeno kako tužitelj paušalno, tvrdnjama koje nisu činjenice niti koje su dokazive želi, kao što je navedeno, naplatiti se na način da nezakonitim proglašava postupanje tuženika koje je bilo u nužnoj obrani i koje je bilo usmjereno na otklanjanje izravnog i protupravnog napada tužitelja. Nije niti na tuženiku, a niti na sudu da iz dokumentacije koja se dostavlja uz tužbu zaključuje na čemu tužitelj temelji tužbeni zahtjev već dokumentacija koja se dostavlja uz tužbu treba služiti jedino i isključivo kao dokaz kojim se potkrjepljuju navodi tužbe. Tuženik s toga apostrofira na činjenicu kako je zadaća tužitelja u parničnom postupku da dokazuje navodima iznošenjem relevantnih dokaza, a koji su u predmetnoj tužbi izostali. O vezanosti parničnog suda za presudu kaznenog suda o postojanju kaznenog djela, zakon i sudska praksa su jasni; sud je vezan za kaznenu presudu samo u pogledu postojanja kaznenog djela te postojanja kaznene odgovornosti počinitelja, ali ne može biti vezan i na odgovornost počinitelja kaznenog djela za štetu ukoliko ona nije nastala ili ukoliko ona ne pripada oštećeniku u skladu s ostalim pozitivnim propisima. Potonje u konkretnom slučaju znači da se tuženik branio od protupravnog napada tužitelja, pa sve da je tužitelj i zadobio ozljede za koje tvrdi da su rezultat djelovanja tuženika, na naknadu štete sukladno pravilima Zakona o obveznim odnosima i drugih pozitivnih propisa nema pravo budući da su navedene ozljede upravo izazvane radnjom tužitelja, a ne obratno, kako to tužitelj tužbom neistinito prikazuje. Odredbom članka 1052. Zakona o obveznim odnosima propisano je da onaj tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, istu nije dužan naknaditi. Kako je u konkretnom slučaju evidentno riječ da se radi o postupanju tuženika u nužnoj obrani zbog napada kojeg je započeo tužitelj, tako u konkretnom slučaju tuženik nije obvezan tužitelju naknaditi eventualno učinjenu štetu. Zaključno, iz sadržaja tužbe tužitelja razvidno je kako isti bez pravne osnove tuženika želi obvezati na naknadu štete. Navedeno proizlazi iz nedostatka dokaza kojima tužitelj potkrjepljuje svoje navode i to, prije svega, jer uopće ne postoji dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad odnosno, odgovarajuća potvrda. Drugo, ne i manje bitno, tužitelj nije podnio dokaz o navodno učinjenim brojnim pretragama, stoga se ni taj navod ne može uzeti kao relevantan. Naposljetku, tužitelj svojim navodima u tužbi svjesno manipulira činjenicama za koje nije podnio dokaze jer isti, očito je, ne postoje, a sve u cilju kako bi građanskopravno obvezao tuženika.
Slijedom svega navedenog, predlaže se Naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja na naknadu troška ovog parničnog postupka tuženiku.
4. Sud je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1354/19, liječničke isprave za tužitelja na listovima 7-10 spisa, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-1354/19, fotografije tužiteljeve na listu 23 spisa, presudu Županijskog suda u Osijeku posl. broj Kž- 156/2023, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za tužitelja, preslušao tužitelja i svjedoka FL, odredio liječničko vještačenje, nisu preslušani svjedoci ĐL, ŽL i RL jer su predloženi na okolnost posljedica štetnog događaja i potrebom za tuđom pomoći i njegom te da je pretrpio neimovinsku štetu jer se to utvrđuje liječničkim ispravama i vještačenjem te tužiteljevim saslušanjem, nije preslušan tuženik jer nije pristupio na ročište 20. svibnja 2025. uredno pozvan, izostanak nije opravdao, kao što nije pristupio na ročište 7. siječnja 2025. godine uredno pozvan, a nije opravdao nedolazak. To što je tuženikov opunomoćenik naveo kako je čuo da je u istražnom zakonu, nije dokaz nego pretpostavka na temelju onoga što je čuo, a nije objasnio od koga je čuo i zašto m u je to rečeno, te sud ocjenjuje ovakav navod nedokazanim, tim više što je sud pozvao tuženika radi preslušanja još od ročišta 7. siječnja 2025. godine pa je njegov opunomoćenik mogao i imati vremena na pouzdan način doprijeti do tuženika i obavijestiti ga o svim ročištima na kojima je trebao biti preslušan ili utvrditi je li zaista u istražnom zatvoru ili je to pak samo bio pokušaj zloporabe prava u ovom postupku, zbog čega sud nije imao razloga vjerovati tuženikovu opunomoćeniku o istinitosti njegovog navoda.
5. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.
6. Uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-1354/2019 je utvrđeno da je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede po čl. 118, st. 1. Kaznenog zakona jer je 5. kolovoza 2019. godine oko 19,00 sati u Zagrebu, Ulica Frane Lucijana Vranjanina 38 prišao tužitelju te u nakani da ga teško tjelesno ozljedi stisnutom šakom desne ruke udario ga u lijevu stranu lica u područje oka, pritom mu govoreći: "Ti ćeš moju ženu." za koje vrijeme je tužitelj sagnuo glavu i prekrio je rukama kako bi se zaštitio, a tuženik ga je potezao za majicu te mu zadao još jedan udarac koljenom u predjelu nosa zbog čega je tužitelj zadobio krvni podljev u području lijevog oka, prijelom vrška nosnih kostiju i prijelom kosti rešetnice s otvaranjem sinusa i krvarenjem u isti, te je presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Kž-156/2023 odbijena tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
7. Sud prihvaća tužiteljev iskaz u ovom postupku kao sukladan pravomoćnoj presudi u kaznenom postupku u činjeničnom dijelu, a jednako je iskazivao u kaznenom postupku, dakle dosljedno.
8. Iskaz svjedoka FL nije uvjerljiv jer je u ovom postupku naveo da je tužitelj udario šakom tuženika, koji je pao na tlo, dočim u kaznenom postupku pak navodi da je tužitelj došao do tuženika i uhvatio potonjega za vrat, a tuženik je tada tužitelja prebacio preko sebe i obojica su pala na tlo te su njegovi iskazi u ta dva postupka nedosljedni u tom dijelu, premda je bio u neposrednoj blizini obojice, te je logično da je vidio i zapamtio te bitne činjenice, tj. je li uopće došlo do udarca ili pak hvatanja i prebacivanja. Samim tim nije prihvatljiv dio iskaza ovog svjedoka da je tužitelj pitao tuženika zašto se upucava tužiteljevoj ženi na što mu je tuženik odgovorio da ga nije briga ni za njega ni njegovu ženu, što nije sukladno tužiteljevom iskazu ni pravomoćnoj presudi u kaznenom postupku, ocjenjujući da je svjedok u tom dijelu iskazivao prilagođeno radi pogodovanja tuženiku, kako bi događaj bio prikazan kao nužna obrana, jer i tuženik tako iskazuje u kaznenom postupku i tvrdi u ovom postupku što pak nije utvrđeno ni u kaznenom postupku tj. tuženik je pravomoćno proglašen krivim zbog postupanja s namjerom.
9. Slijedom toga je utvrđeno da je tuženik udario i ozlijedio tužitelja sukladno iskazu potonjeg i presudi donesenoj u kaznenom postupku, zbog čega tuženik odgovara sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23) budući stisnuta šaka i koljeno kojim su naneseni udarci tužitelji sami po sebi nisu opasna stvar, a tuženik nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje, tj. da je postupao u nužnoj obrani po odredbi čl. 1052, st. 1. istog Zakona, jer niti iz presude u kaznenom postupku ne proizlazi postojanje nužne obrane, već upravo suprotno - namjere, a taj ekskulpacijski razlog ne proizlazi niti iz prihvaćenog tužiteljeva iskaza u ovom postupku dočim iskaz svjedoka FL nije prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga.
10. U odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva treba primijeniti odredbe čl. 19, 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima.
11. Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka psihijatra i otorinolaringologa od 25. lipnja 2025. godine je utvrđeno da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma laminam patricea orbitae lsin, osis nasalis i contusio faciei što na hrvatskom znači prijelom vrška nosnih kostiju i rešetnice s otvaranjem sinusa i krvarenjem u isti te krvni podljev na licu tj. u području lijevog oka kako je i napisano u izrjeci presude u kaznenom postupku te opisuju tijek liječenja, subjektivno se žali na otežano disanje na nos tj. lijevu nosnicu i pojačanu nosnu sekreciju, povremene bolove i osjet utrnulosti u području ličnih kosti s lijeve strane na mjestu prijeloma, objektivna je nosna piramida umjereno pomaknuta u lijevu stranu, prednjom rinoskopijom i fleksibilnom endoskopijom je vidljiva deformacija nosne pregrade koja sužava lijevu nosnu šupljinu uz nešto sekreta, sve to kod vještaka otorinolaringologa, a kod vještaka psihijatra navodi subjektivno da je prije 20 godina uzimao antidepresiv, zatim sada uzima Diazepam od 5 mg, jer od štetnog događaja zna ima poteškoća sa spavanjem, koji lijek mu je propisao liječnik obiteljske medicine, zna osjećati strah i nelagodu kad prolazi dijelovima četvrti u kojima može sresti tuženika, objektivno afirmira povremenu situacijsku napetost i nervozu uz povremenu nesanicu i raspoloženje eutimično, a psihijatrijskim ispitivanjem nisu utvrđeni kriteriji za perzistiranjem psihičkog poremećaja nastalog zbog izloženosti situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, potvrđuju uzročnoposljedičnu svezu između štetnog događaja i tog nastanka psihičkog poremećaja, s psihijatrijske strane nema smanjene životne aktivnosti, a s otorinolaringološke je smanjena životna aktivnost 10% trajno zbog trajne promjene oblika nosne piramide u lakom stupnju, čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 31. srpnja 2025. godine, a vještaci otklanjaju na ročištu 3. ožujka 2026. godine tj. da je tužitelj dana 5.8.2019. godine tijekom štetnog događaja pretrpio slijedeće ozljede koje su navedene u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, prijelom nosnih kostiju, prijelom papirnatog dijela lijeve očne šupljine i kontuziju lica. Tužitelj je pregledan i konzervativno liječen od strane maksilofacijalnog kirurga u KB Dubrava. Dana 18. lipnja 2025. godine pregledali su tužitelja i ustanovili da postoje promjene u kliničkom statusu tužitelja u vidu pomaka nosne piramide u lijevu stranu, deformacija nosne pregrade koja sužava lijevu nosnu šupljinu, što sve dovodi do posljedičnog otežanog disanja kroz lijevu nosnicu i pojačane nosne sekrecije. Također tužitelj se žali na povremene bolove i osjet utrnulosti u području kostiju lica s lijeve strane na mjestu prijeloma. prema izjavi tužitelja prije ovog štetnog događaja, kao i nakon njega, nije pretrpio ozljede koje bi dovele do ovakvog kliničkog statusa. Na osnovi navedenog izjavljuju da postoji jasna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i posljedica za tužitelja. Na prigovor tuženika vezan uz utvrđenje uzročne veze između nastalog štetnog događaja i navodnog djelovanja tuženika te psihičkih tegoba koje ima tužitelj navode kako tužitelj nema duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao što je vidljivo iz nalaza i mišljenja prilikom pregleda jedino što je iskazao da zna povremeno osjećati nelagodu u određenim situacijama. Povremeni strah u psihijatrijskom smislu je zasebna kategorija te se sukladno sudsko medicinskoj praksi kao takav i ocjenjuje, isti može biti iskazan neovisno o psihičkom poremećaju.
12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu te kliničkog pregleda, slijedom čega je utvrđena i uzročnoposljedična sveza između nastanka štetnog događaja i tužiteljevih ozljeda tj. posljedica tih ozljeda, kao i kvalifikatorne okolnosti bitne za odluku o zahtjevu za naknadu štete.
13. Stoga bi sud tužitelju za fizičke bolovi dosudio 1.200,00 eura, uzevši u obzir da su jaki trajali 2-3 dana, srednje jaki 10 dana i blagi do mjesec dana nakon ozljede, za strah bi dosudio 1.300,00 eura jer je jaki primarni strah bio kratak, umjereni do jaki oscilirajući sekundarni strah je trajao do dva dana, umjereni oscilirajući do 5 dana i slabiji oscilirajući do tri tjedna, a zaostao je i kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podjsjećaju na štetni događaj, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti bi dosudio 2.000,00 eura, uzevši u obzir stupanj smanjenja od 10%, njegov spol i dob - rođen je 1985. godine te je po zanimanju elektrotehničar, a za duševne bolove zbog naruženosti bi dosudio 1.000,00 eura uzevši u obzir blagi stupanj, njegov spol i dob te da se naruženost nalazi na licu tj. vidljiva je u svako doba.
14. Slijedom toga je sud tužitelju za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje za neimovinsku štetu dosudio 5.500,00 eura, odbio za 2.000,00 eura.
15. Tuđa pomoć i njega su trebali tužitelju dva tri sata dnevno tijekom 10. -14 dana nakon ozljede te prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu, da mu je pomagala žena, primjenom odredbe čl. 223, st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer ima pravo na naknadu štete u novčanoj svoti koja se može utvrditi s nerazmjernim poteškoćama, je sud za istu dosudio 200,00 eura, odbio za 52,00 eura.
16. U odnosu na tijek zateznih kamata na glavnicu, primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, sud ocjenjuje da iste teku od podnošenja tužbe 19. svibnja 2023. godine na neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu, uzevši u obzir da je liječenje završeno 9. kolovoza 2019. godine sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenih 200,00 eura imovinske štete od 6. kolovoza 2019. godine do 19. svibnja 2023. godine i na dosuđenih 7.500,00 eura za neimovinsku štetu od 8. travnja 2020. do 19. svibnja 2023. godine te teku po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. istog Zakon a uz uvećanje od tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
17. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 74%, tužbenog zahtjeva, tuženik s 26%, a razlika je 48%, a kako je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, koju je tužitelj dokazao, sud je tužitelju dosudio cjelokupan trošak postupka te je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, podnesak 19.9.2023., ročište 17.5.2024., 20.5.2025., podnesak 28.7.2025., ročište 6.11.2025. i 3.3.2026. po 200,00 eura svaki, podnesak 7.6.2024. nije priznat jer je njim dostavljen dokaz o uplati predujma, što je razvidno u e-spisu, za ročište 7.1.2025. 50,00 eura, podnesak 27.2.2024. nije priznat kao suprotan odredbi čl. 299a Zakona o parničnom postupku, budući nije zatražio odobrenje, što je ukupno 1.450,00 eur, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 88,78 eura i presudu 124,76 eura, uvećano za trošak vještačenja od 500,00 eur, što je ukupno 2.163,54 eur.
U Zagrebu, dana 31. ožujka 2026. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja
- opunomoćeniku tuženika
