REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-613/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BETULA projekt d.o.o. Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 82, OIB: 30070115397, kojeg zastupa opunomoćenik Filip Gereci, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Međimurska ulica 21, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, nakon usmene i javne rasprave, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/347, URBROJ: 513-04-24-2 od 9. prosinca 2024.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/23-01/160, URBROJ: 513-07-01-23-2 od 6. rujna 2023.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur (dvijetitusućepetsto eura) u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/347, URBROJ: 513-04-24-2 od 9. prosinca 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/23-01/160, URBROJ: 513-07-01-23-2 od 6. rujna 2023., kojim je tužitelju u točki I.a) za razdoblje od 1. svibnja do 31. prosinca 2022. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2018. u iznosu od 64.794,00 eur i zatezna kamata u iznosu od 1.183,98 eur, dok je u točki I.b) za razdoblje od 1. siječnja od 28. veljače 2023. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 7.500,00 eur i zatezna kamata u iznosu od 92,67 eur, te je u točki II. naloženo uplaćivanje utvrđenih obveza i kamata, obračunavanje i uplaćivanje daljnjih kamata, provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice uz nalog za izvršenje rješenja u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, a sve pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da obrazloženje tuženika dano u osporavanom rješenju ne može biti valjano, jer se u istom obrazloženju tuženik poziva na dane razloge prvostupanjskog tijela, a čime institut žalbe nema nikakvog smisla, niti postiže svoju funkciju.

3. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže sudu riješiti predmetni spor bez rasprave.

5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj u podnesku citira obrazloženje drugostupanjskog rješenja, te smatra da iz istog proizlazi da tuženik pod svaku cijenu pokušava naplatiti porez od tužitelja, a obzirom da su ugovorom o zajedničkoj izgradnji objekta od 8. srpnja 2022. određeni bitni sastojci ugovora o ortaštvu, a to su osobe ortaka, određenje doprinosa ortaka i zajednički cilj ortaka, te Zakonom o obveznim odnosima nije propisana formalnost oblika za ugovor o ortaštvu, a koji ugovor je dostavljen poreznom tijelu.

7. Smatra da tuženik neosnovanim osporavanjem predmetnog ortačkog ugovora pokušava od tužitelja proizvoljno i netransparentno naplatiti nepostojeći porez na dodanu vrijednost, te Zakon o obveznim odnosima ne propisuje niti obvezatnost oblika za ugovor o zajmu/ugovor o pozajmici, a konkretni ugovori o zajmu su sklopljeni u pisanom obliku te je usmenim dogovorom prolongiran rok vraćanja zajma što je valjano i dopušteno sukladno odredbama članka 286. stavka 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima.

8. Nadalje, već površnim uvidom u predmetne ugovore o zajmu i u navedeni ortački ugovor razvidno je da novčani iznosi koje treće osobe pozajmljuju tužitelju kao zajmoprimcu se ne podudaraju s novčanim iznosima koje te treće osobe ulažu u ortaštvo radi postizanja zajedničkog cilja, a što je razvidno iz priložena četiri ugovora o zajmu iz travnja 2022.

9. Netočan je navod tuženika da iz svih ugovora o zajmu, koji su sadržajno identični i sklopljeni upravo sa osobama sa kojima je zaključen i navedeni ortački ugovor se novac daje isključivo za provedbu izgradnje objekta u [adresa], a obzirom da je jedan od ortaka iz navedenog ortačkog ugovora i SJ, koja kao ortak ulaže novčani iznos od 500.000,00 HRK i svoj suvlasnički dio zemljišta, tj. 1/12 dijela z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nije tužitelju pozajmila nikakve novčane iznose, niti je s tužiteljem kao zajmoprimcem sklopila bilo kakav ugovor o zajmu.

10. Nadalje, niti JJ niti GJ sa kojima su 6. travnja 2022. sklopljeni ugovori o zajmu nisu ortaci tj. nisu stranke navedenog ortačkog ugovora, pa je potpuno nejasno slijedom koje činjenice i kojeg dokaza je tuženik navedene pozajmice povezao s kupoprodajom još neizgrađenih nekretnina.

11. U svakom slučaju jasno je da iznosi primljenih pozajmica niti u kojem slučaju ne mogu predstavljati prihod tužitelja, pa se na te iznose ne može obračunavati nikakav pripadajući porez na dodanu vrijednost.

12. U drugom podnesku tužitelj dostavlja u spis predmeta građevinsku dozvolu od 28. travnja 2023. zajedno s potvrdama pravomoćnosti i izvršnosti, te rješenje od 17. kolovoza 2023. o izmjeni građevinske dozvole od 28. travnja 2023., zajedno s potvrdama pravomoćnosti i izvršnosti tog rješenja i zahtjev za dobivanje uporabne dozvole od 21. siječnja 2026., a iz kojih dokumenata je jasno da je između osoba navedenih u ortačkom ugovoru, navedeni ugovor sklopljen radi zajedničke izgradnje objekta na z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema nacrtu izrađenom po Arhitektonskom ateljeu Projektni biro d.o.o. Zagreb.

13. Nadalje, iz računa od 12. prosinca 2022. razvidno je da se račun odnosi na pružene usluge izgradnje nekretnine na z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na nekretnini koja je predmet navedenog ortačkog ugovora, a sukladno članku 75. stavku 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost kod obavljanja građevinskih usluga za trgovačko društvo dopuštena je primjena prijenosa porezne obveze, pa je u cijelosti nezakonito utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u odnosu na tužitelja po predmetnom računu.

14. Smatra da je tuženik nezakonito osporio odbitak pretporeza i utvrdio PDV tužitelju s obrazloženjem da je tužitelj znao da s njim povezano društvo BLC gradnja d.o.o. neće biti u mogućnosti podmiriti svoje porezne dugove, a suprotno tim navodima, društvo BLC gradnja d.o.o. jeste spremno i bilo je spremno podmiriti svoja porezna dugovanja, u koju svrhu je sklopilo upravni ugovor o namirenju poreznog duga od 12. veljače 2026.

15. Slijedom iznesenog predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti direktorice tužitelja i opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

19. Prema podacima spisa predmeta, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja od 9. prosinca 2024. navodi da je tužitelju nadzorom za razdoblje od 1. svibnja do 31. prosinca 2022. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost obračunat po stopi od 25% u iznosu od 64.794,00 eur i zatezna kamata u iznosu od 1.183,98 eur, te za razdoblje od 1. siječnja do 28. veljače 2023. manje obračunat porez na dodanu vrijednost obračunat po stopi od 25% u iznosu od 7.500,00 eur i zatezna kamata u iznosu od 92,67 eur, uz pripadajuće porezne obveze koje slijede temeljem navedenog utvrđenja.

20. Tuženik obrazlaže da osim ugovora o zajedničkoj izgradnji od 8. srpnja 2022. ovjerenog kod javnog bilježnika, tuženik nije dostavio drugu dokumentaciju koja bi dokazivala obavljanje građevinskih usluga odnosno ispravnost primjene prijenosa porezne obveze na izdanom računu obvezniku SLOW PROJECTS d.o.o., a uvidom u informacijski sustav utvrđeno je da tužitelj u 2022. nije imao zaposlenih radnika, a da je u 2023. bila zaposlena jedna radnica EJ, pa nastavno na opisano tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao da je obavio građevinske usluge za koje je propisan prijenos porezne obveze sukladno članku 75. stavku 3. točki a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), a kupac je račun platio, pa pozivom na relevantne zakonske odredbe nije bilo uporišta za primjenu prethodno navedene odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

21. Tuženik navodi da je iz izvatka Zagrebačke banke utvrđeno da su zajmodavci na račun poreznog obveznika uplatili iznose zajma kako je ugovoreno, te da su prema izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku broj z. k. ul. [broj ZK uloška] sudionici Ugovora o zajedničkoj izgradnji objekta suvlasnici na nekretnini iz istog ugovora te je tužitelj za potrebe nadzora dostavio građevinsku dozvolu, a sukladno članku 11. i 12. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), pa je utvrđeno kako su dane pozajmice primljeni predujmovi koji su sudionici zajedničke izgradnje prema ortačkom ugovoru uplatili za kupnju stanova/apartmana.

22. Nadalje, utvrđeno je kako porezni obveznik nije dostavio dokumentaciju kojom dokazuje da je za kupljene stanove/apartmane izdao račune i iskazao obveze poreza na dodanu vrijednost, a niti da su primljena novčana sredstva vraćena te je od sudionika zajedničke izgradnje objekta u [adresa] – ŽJ, ŠJ i SJF te društva SLOW PROJECTS d.o.o. na žiro račun tužitelja uplaćeno sveukupno 1.972.202,18 kn, te je primjenom preračunate stope od 20% utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 394.440,43 kn, sve pozivom na odgovarajuće odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

23. Tuženik navodi da je porezno tijelo utvrdilo da su u pitanju povezana društva u smislu odredbi članka 46. i 49. Općeg poreznog zakona, jer su JJF i MJ osnivači/članovi društva BETULA projekt d.o.o. i društva dobavljača BLC gradnja d.o.o., te osobe ovlaštene za zastupanje u oba društva i to JJF kao direktorica i MJ kao prokurist, a u poslovnom odnosu kupoprodaje predmetnih nekretnina između povezanih društava je ostao neplaćen iznos poreza na dodanu vrijednost.

24. Tuženik se pozvao na odredbu članka 4. stavka 1. točke 1., članka 30. stavka 5., članka 33. stavka 7., članka 57., članka 58., članka 60. stavka 1. točke b), članka 78. stavka 1. točke 4. članka 79. stavka 11. i članka 127. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

25. Nadalje, tuženik ističe da porezno tijelo ima ovlasti prekvalificirati pravni posao sagledavajući ga u kontekstu odredbe članka 11. Općeg poreznog zakona, te ističe da se u konkretnom slučaju nije radilo o pozajmicama, već o predujmovima za izgradnju ugovorenog objekta, te da tužitelj nije priložio nikakve dokaze da je bilo kojem zajmodavatelju vratio iznos primljene pozajmice u cijelosti, jednokratno i uvećano za kamate niti je priložio dodatak ugovora o promjeni roka vraćanja zajma niti je te dokaze priložio uz izjavljeni prigovor.

26. Tuženik smatra da iz predmetnog ortačkog ugovora ne proizlazi da je u pitanju ortaštvo, niti su istim riješena bitna pitanja vezana za pravni institut ortaštva, između ostalog poslovodstvo i zastupanje, odnos članova ortakluka prema trećim osobama, ni vrijeme na koje je ugovor sklopljen, itd.

27. U vrijeme izdavanja zapisnika o poreznom nadzoru od 21. lipnja 2023. samo jedna pozajmica je bila vraćena iako su sve trebale biti vraćene, te je tužitelj morao priložiti dokaz za tvrdnju da je neke primljene novčane iznose vratio.

28. Slijedom iznesenog, tuženik zaključuje da je nesporno utvrđeno da se nije radilo o pozajmicama već o primljenim predujmovima za izvršenje ugovorenog posla zajedničke izgradnje objekta, a kako su iste osobe bile osnivači i odgovorne osobe i tužitelja i dobavljača BLC gradnja d.o.o., to su imale sva potrebna saznanja glede plaćanja poreza na dodanu vrijednost u povezanom društvu odnosno da je isti ostao neplaćen, pa je sukladno članku 127. stavku 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost pravilno odlučilo prvostupanjsko tijelo kada je osporilo iskazani odbitak pretporeza, jer je tužitelj znao ili morao znati da će iznos poreza na dodanu vrijednost vezan za isporuke nekretnina zemljišta u Zagrebu kod povezanog društva ostati neplaćen.

29. Iako kod BLC gradnje d.o.o. nije obavljen porezni nadzor tvrdnje da isti ima nekoliko pokrenutih ovršnih postupaka temeljem kojih očekuje naplatu dospjelih, a nenaplaćenih potraživanja kao ni presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1228/2022 od 21. ožujka 2022., nije dokaz o uplati poreza na dodanu vrijednost.

30. Odredbom članka 11. stavka 2. Općeg poreznog zakona propisano je da ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

31. Odredbom članka 12. navedenog Zakona propisano je da ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.

32. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

33. Naime, sud nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da je jedan od ortaka iz navedenog ortačkog ugovora i SJ, a da niti JJ niti GJ sa kojima su 6. travnja 2022. sklopljeni ugovori o zajmu nisu ortaci tj. nisu stranke navedenog ortačkog ugovora, pa nije dokazano da se radi o istim osobama koje su sklopile ugovor o zajedničkoj izgradnji od 8. srpnja 2022. i osobama sa kojima je tužitelj sklopio četiri ugovora o pozajmici, te ne postoji poveznica da bi se danim pozajmicama prikrivao ugovor o zajedničkoj izgradnji, tj. da bi dane pozajmice bile prividni pravni posao u smislu prethodno citiranog članka 12. Općeg poreznog zakona, te da iznosi primljenih pozajmica niti u kojem slučaju ne mogu predstavljati prihod tužitelja, pa se na te iznose ne može obračunavati nikakav pripadajući porez na dodanu vrijednost.

34. Nadalje, tužitelj je priloženom građevinskom i uporabnom dozvolom dokazao da je ugovor o zajedničkoj izgradnji od 8. srpnja 2022. sklopljen radi izgradnje nekretnine između suvlasnika predmetnog zemljišta, koji su udružili rad i sredstva u cilju izgradnje objekta u [adresa] prema arhitektonskom nacrtu, tj. radi predmeta pravnog posla sukladno članku 1. navedenog ugovora.

35. Sud nije mogao otkloniti niti prigovor da je iz računa od 12. prosinca 2022. razvidno da se račun odnosi na pružene usluge izgradnje nekretnine na z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na nekretnini koja je predmet navedenog ortačkog ugovora, a da je sukladno članku 75. stavku 3. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost kod obavljanja građevinskih usluga za trgovačko društvo dopuštena je primjena prijenosa porezne obveze, pa je u cijelosti nezakonito utvrđivana obveza poreza na dodanu vrijednost u odnosu na tužitelja po predmetnom računu.

36. Nadalje, sud nije mogao niti otkloniti prigovor da je tužitelj znao ili morao znati da povezano društvo dobavljač BLC gradnja d.o.o. neće biti u mogućnosti podmiriti svoje porezne dugove, jer suprotno tim navodima, društvo BLC gradnja d.o.o. jeste spremno i bilo je spremno podmiriti svoja porezna dugovanja, u koju svrhu je sklopilo upravni ugovor o namirenju poreznog duga od 12. veljače 2026.

37. Sud također smatra relevantnim da je pri rješavanju o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe, tužitelj dokazao da je trenutno zaposleno četrnaest zaposlenika, u odnosu na koje su u sudski spis dostavljeni prijavni obrasci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

38. Iz navedenih razloga, sud osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije ocijenio zakonitim.

39. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora sukladno Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eur, uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 2.500,00 eur, zajedno sa traženim zateznim kamatama, a sud nije ocijenio opravdanim trošak ostalih podnesaka, čiji sadržaj i priložene dokaze je tužitelj mogao i bio dužan iznijeti već u tužbi.

40. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Filip Gereci, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.

3. U spis