REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3226/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari I- tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II - tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III -tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Valpova, M. Gupca 8, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice I-III tužitelja odvjetničkog vježbenika BIŠ, te zakonske zastupnice tuženika zamjenice pri OGDO u Zagrebu ČI, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da I-tužitelju isplati iznos od 11.801,27 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 486,52 eura od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 258,28 eura od 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 36,77 eura od 15. rujna 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 217,36 eura od 15. listopada 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 237,62 eura od 15. studenoga 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 265,80 eura od 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 329,31 eura od 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 346,96 eura od 15. veljače 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 252,11 eura od 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 254,96 eura od 15. travnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 218,34 eura od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 200,31 eura od 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 370,23 eura od 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 259,45 eura od 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 399,21 eura od 15. rujna 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 177,66 eura od 15. listopada 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 345,82 eura od 15. studenoga 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 375,06 eura od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 311,34 eura od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 372,21 eura od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 232,61 eura od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 357,04 eura od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 239,74 eura od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 104,89 eura od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 306,51 eura od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,06 eura od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 435,23 eura od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 198,89 eura od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 353,90 eura od 15. studenoga 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 296,97 eura od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 381,43 eura od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 270,97 eura od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 282,50 eura od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 261,70 eura od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 231,84 eura od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 108,15 eura od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 453,61 eura od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 286,62 eura od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 73,53 eura od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 222,24 eura od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 284,77 eura od 15. studenoga 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 245,43 eura od 15. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 380,32 eura od 15. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da II-tužitelju isplati iznos od 10.996,12 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 438,70 eura od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 233,27 eura od 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 103,22 eura od 15. rujna 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 195,73 eura od 15. listopada 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 191,04 eura od 15. studenoga 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 278,30 eura od 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 350,24 eura od 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 390,12 eura od 15. veljače 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 238,75 eura od 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 222,36 eura od 15. travnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 163,77 eura od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 256,66 eura od 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 274,28 eura od 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 59,86 eura od 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 470,83 eura od 15. rujna 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 199,30 eura od 15. listopada 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 260,83 eura od 15. studenoga 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 357,33 eura od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 282,76 eura od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 313,89 eura od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 257,84 eura od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 322,42 eura od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 147,14 eura od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 177,90 eura od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 366,50 eura od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 213,00 eura od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 201,79 eura od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 248,58 eura od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 378,66 eura od 15. studenoga 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 315,77 eura od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 290,91 eura od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 381,07 eura od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 277,42 eura od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 186,17 eura od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 325,67 eura od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 175,68 eura od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 274,15 eura od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 191,00 eura od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 135,69 eura od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 213,35 eura od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 110,95 eura od 15. studenoga 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 263,60 eura od 15. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 259,64 eura od 15. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev III. tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da III-tužitelju isplati iznos od 9.780,45 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 289,14 eura od 15. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 187,16 eura od 15. kolovoza 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,88 eura od 15. rujna 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 232,90 eura od 15. listopada 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 259,58 eura od 15. studenoga 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 105,04 eura od 15. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 246,21 eura od 15. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 310,92 eura od 15. veljače 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 235,71 eura od 15. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 244,55 eura od 15. travnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 319,08 eura od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 51,24 eura od 15. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 290,18 eura od 15. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 223,82 eura od 15. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 96,84 eura od 15. rujna 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 188,38 eura od 15. listopada 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 204,76 eura od 15. studenoga 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 205,94 eura od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 285,38 eura od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 395,94 eura od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 225,55 eura od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 273,06 eura od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 198,59 eura od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 106,48 eura od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 362,02 eura od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 220,42 eura od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,60 eura od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 220,97 eura od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 290,61 eura od 15. studenoga 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 251,53 eura od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 304,43 eura od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 201,43 eura od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 212,32 eura od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 243,68 eura od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 345,51 eura od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 144,49 eura od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 243,33 eura od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 215,79 eura od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 115,16 eura od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 236,84 eura od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 299,75 eura od 15. studenoga 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 164,16 eura od 15. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 424,06 eura od 15. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev I-III tužitelja za naknadom parničnog troška.

V. Nalaže se I-III. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-III tužitelji u tužbi navode da su djelatnici tuženika te da im tuženik u periodu od lipnja 2014. do prosinca 2017. nije na zakonit način obračunao niti isplatio noćni rad, rad subotom i nedjeljom te blagdanom. I-III tužitelji u tužbi nadalje navode da su se obratili tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, međutim isti je ostao bezuspješan jer je tuženik otklonio mogućnost mirnog rješenja spora. Nadalje I-III tužitelji ističu da je tuženik grubim kršenjem odredbi Zakona o radu kao i Odluke Ministarstva obrane o rasporedu radnog vremena (NN, 65/14) uskratio pravo na zakonit obračun i isplatu sati provedenih na radu.

I-III tužitelji su u podnesku od 3. lipnja 2024. postavili konačni tužbeni zahtjev na način da potražuju iznos od 11.801,27 eura, 10.996,12 eura te 9.780,45 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici sukladno odredbi čl. 61. Zakona o parničnom postupku, obzirom da se sjedište zapovjedništva postrojbe u kojoj su tužitelji bili raspoređeni u utuženom vremenskom razdoblju i to 91. Zrakoplovna baza kao dio Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, nalazi u Zagrebu, a budući da je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske propisana isključiva nadležnost suda na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice, istaknuti prigovor ukazuje se osnovanim, dok je sjedište zapovjedništva razvidno iz očitovanja resornog Ministarstva obrane od 11. kolovoza 2016. godine. Navodi da se Općinski radni su u Zagrebu ukazuje kao mjesno nadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, a podredno Općinski sud u Novom Zagrebu. Stoga tuženik predlaže da naslovni sud postupi sukladno odredbi čl. 22. Zakona o parničnom postupku. Podredno, ukoliko sud ne prihvati navedeni prijedlog tuženika, isti nadalje navodi da osporava osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti te isti smatra neosnovanim i obvezuje se dostaviti sudu i protivnoj strani cjelokupnu raspoloživu dokumentaciju o načinu rada tužitelja u utuženom vremenskom razdoblju, uključujući dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečne evidencije o isplaćenim posebnim dodacima na plaću, naloge za korištenje slobodnih dana i deklasificirane zapovjedi za dežurstvo dežurnog borbenog dvojca. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 19. srpnja 2019. poslovnog broj Pr-5421/2018 (kojom je odbijen tužbeni zahtjev I-III tužitelja, str. 343- 355 spisa), koju je Županijski sud u Osijeku ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-403/2019 od 15. prosinca 2020. (str. 369-375 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u prijedlog radi mirnog rješenja spora od 17.07.2017., tabelarni prikaz ukupnog potraživanja I-tužitelja, Odluku o rasporedu od 04.06.2014. za I-tužitelja, Odluku o rasporedu od 17.05.2016. za I- tužitelja, tabelarni prikaz ukupnog potraživanja II-tužitelja, Odluku o rasporedu od 01.06.2014. za II-tužitelja, tabelarni prikaz ukupnog potraživanja III-tužitelja, Odluku o rasporedu od 10.06.2014. za III-tužitelja, Odluku o rasporedu od 25.08.2014. za III- tužitelja (str. 59-74 spisa), dopis MORH-a Glavno tajništvo od 11.08.2016., sudsku praksu (str. 82-89, 95-98, 460-462 spisa), Rješenje OS u Velikoj Gorici od 15.03.2018. (str. 102-103 spisa), kartice djelatnika za I-tužitelja, izvode iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada za I-tužitelja, mjesečne evidencije radnog vremena za I- tužitelja (str. 117-173 spisa), kartice djelatnika za II-tužitelja, izvode iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada za II-tužitelja, mjesečne evidencije radnog vremena za II-tužitelja (str. 175-232 spisa), kartice djelatnika za III-tužitelja, izvode iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada za III-tužitelja, mjesečne evidencije radnog vremena za III-tužitelja (str. 234-289 spisa), dokumentaciju o načinu rada I-III tužitelja (str. 297- 335 spisa), saslušao je I-III tužitelja, sve na ročištu održanom 04.06.2019. (str. 291- 293 spisa), kao i dopunski na ročištu održanom 03.03.2023. (str. 389 -387 spisa), te svjedoka UI na ročištu održanom 11.03.2022. (str. 382-383 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (Vještak Tkalec d.o.o.) od 18.04.2023. (str. 395-442 spisa), kao što ju je i saslušao na ročištu održanom 15.10.2025. (str. 470-471 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

6. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev I-III tužitelja nije osnovan.

7. Vezano za prigovor mjesne nenadležnosti tuženika ovaj sud ističe da su I -III tužitelji svoju tužbu u ovom predmetu podnijeli dana 24. siječnja 2018. kod Općinskog suda u Velikoj Gorici. No, nakon što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, tuženik je u odgovoru na tužbu dana 2. veljače 2018. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikog Gorici ističući da se sjedište zapovjedništva postrojbe u kojoj su tužitelji bili raspoređeni u utuženom periodu nalazilo u Zagrebu.

Po prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici, Općinski sud u Velikoj Gorici oglasio se mjesno nenadležnim svojim rješenjem od 15. ožujka 2018. poslovni broj Pr-7/18-7 te istim rješenjem odredio da će spis dostaviti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Na takvo rješenje stranke nisu ulagale žalbu slijedom čega je spis, a u skladu s navedenim rješenjem o nenadležnosti, Općinski sud u Velikoj Gorici dostavio na postupanje Općinskom radnom sudu u Zagreb. Dakle, o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika sud je već pravomoćno odlučio, a sam tuženik nije ulagao žalbu na rješenje o nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici.

Osim navedenog ovaj sud ističe da je u smislu čl. 61. ZPP u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga RH isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga RH. Uvidom u podatak Ministarstva obrane Zagreb od 11. kolovoza 2016. utvrđeno je 91. zrakoplovna baza dio Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, a sjedište Zapovjedništva Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane je u Zagrebu (list 82 spisa). Obzirom da su I-III tužitelji rješenjem o rasporedu upravo raspoređeni u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HZP) i protuzračnu obranu (PZO) a zapovjedništvo kojeg je u Zagrebu, za predmetni postupak nadležan je upravo ovaj sud.

8. Uvidom u prijedlog za mirno rješenje spora I-III tužitelja utvrđeno je da su se I- III tužitelji pisanim prijedlogom od 17. srpnja 2017. obratili tuženiku radi mirnog rješenja upravo predmeta ovog spora, koji prijedlog tuženik nije usvojio, a koju okolnost tuženik niti ne osporava, slijedom čega su tužitelji, a prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (tužba podnesena 24. siječnja 2018.) postupili u skladu s čl. 186 a ZPP.

9. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu od 4. lipnja 2014. utvrđeno je da je I -tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu HRZ i PZO, bojna zračnog motrenja i navođenja (bZMIN), središte za nadzor zračnog prostora, 1. skupina, na ustr. mjesto dočasnika za obradu podataka, s mjestom službe V. Gorica-Buševec, počev od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2016.. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se I-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin stožerni narednik i ustrojbeni čin nadnarednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2014. iznosi 19-3-29.

10. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Glavni Stožer OS RH od 17. svibnja 2016. utvrđeno je da je I-tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu HRZ i PZO, bojna zračnog motrenja i navođenja (bZMIN), središte za nadzor zračnog prostora, 1. skupina, na ustr. mjesto dočasnika obradu podataka, s mjestom službe Podvornica od 1. lipnja 2016. do 31. svibnja 2018. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se I-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin stožerni narednik i ustrojbeni čin nadnarednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2016. iznosi 21-4-1.

11. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu od 1 lipnja 2014. utvrđeno je da je II -tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu HRZ i PZO, bojna zračnog motrenja i navođenja (bZMIN), središte za nadzor zračnog prostora, 2. skupina, na ustr. mjesto dočasnika za identifikaciju, s mjestom službe V. Gorica-Buševec, počev od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2018.Toč. II istog rješenja odlučeno je da se II-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin stožerni narednik i ustrojbeni čin stožerni narednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2014. iznosi 15-10-3.

12. Uvidom u Odluku Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo HRZ i PZO, od 10. lipnja 2014. utvrđeno je da je III-tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu HRZ i PZO, bojna zračnog motrenja i navođenja (bZMIN), središte za nadzor zračnog prostora, 5. skupina, na ustr. mjesto avio dispečer, s mjestom službe Buševec, počevši od 1. lipnja 2014. pa do 31. svibnja 2016.. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se III-tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin narednik i ustrojbeni čin desetnik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. lipnja 2014. iznosi 15-0-2.

13. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo HRZ i PZO, od 28. kolovoza 2014. utvrđeno je da je III -tužitelj raspoređen istim rješenjem u ustr. jedinicu HRZ i PZO, bojna zračnog motrenja i navođenja (bZMIN), središte za nadzor zračnog prostora, 5. skupina, na ustr. mjesto dočasnika za identifikaciju, s mjestom službe Buševec, počevši od 1. rujna 2014. do 31. kolovoza 2018.. Toč. II istog rješenja odlučeno je da se III -tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin narednik i ustrojbeni čin narednik i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 1. rujna 2014. iznosi 15-3-2.

14. Među strankama nije sporno, a što potvrđuje i mjesečna evidencija radnog vremena I-III tužitelja, da su I-III tužitelji u utuženom periodu radili u turnusima i da im je radno vrijeme bilo organizirano u turnusu, a kako to I-III tužitelji iskazuju 12-24-12- 48 (odnosno dnevna smjena od 8 h do 20 h zatim 24 sata odmora, zatim noćna smjena 12 h te nakon toga 48 sati odmora).

15. Naime, u svome iskazu I-tužitelj navodi da je u utuženom periodu radio u središtu za nadzor zračnog prostora u Podvornici, na dužnosti dočasnika za obradu podataka. Njegovo radno vrijeme u cijelom utuženom periodu bilo je organizirano u turnusima 12-24-12-48, što znači da I-tužitelj radio i vikendima i blagdanima i noćne i sve, a kako mu smjena padne. Iskazao je da 12 sati I-tužitelj radi i to od 8,00 do 20,00 sati navečer, nakon toga je 24 sata slobodan, zatim dolazi u 20,00 sati navečer i radi do 8,00 ujutro i nakon toga je 48 sati slobodan. No, bez obzira na takvu organizaciju rada I-tužitelju je u utuženom periodu plaća bila isplaćivana kao da radi redovan rad od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, tako piše na platnoj listi, sve drugo je I - tužitelju plaćeno, odnosno nije mu plaćen rad noću, vikendom, blagdanom. Naime, s obzirom na rad u turnusu, I tužitelj je iskazao da se znalo desiti da se stvori višak radnih sati u odnosu na redovni fond radnih sati kojeg računaju prema 8 -satnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, no tada dolazi do preraspodjele radnog vremena, odnosno tako je bilo i u utuženom periodu, jer za taj višak sati koji su se smatrali prekovremenim, I-tužitelj je dobivao slobodne dane te je u periodu od lipnja 2014. do prosinca 2017. iskoristio sve takve slobodne dane. U utuženom periodu koliko, je I - tužitelju poznato, vodila se dvostruka evidencija radnog vremena i to jedna realna evidencija koja je bila u skladu sa realno odrađenim radnim vremenom i druga koja nije bila realna već je samo upisivano 8-satno radno vrijeme od ponedjeljka do petka. U utuženom periodu su čak tražili I-tužitelja da potpiše tu drugu evidenciju koja nije bila u skladu sa realno odrađenim radnim vremenom a koju isti u početku nije želio potpisivati, no kasnije je jer se vršio određeni pritisak da potpiše tu evidenciju. U utuženom periodu je I-tužitelj navodi da je ostvario dodatak vojnički od 5%, barem tako misli, zatim 5% za rad u posebnim uvjetima te 5% za rad u središtu. No, koliko je I - tužitelju poznato, njegovi kolege koji rade 8-satno radno vrijeme od ponedjeljka do petka, imaju iste dodatke kao i on. Odluke o rasporedu koje se nalaze u spisu na listu 68-69, je I-tužitelj primio. Pisano se nikada nije žalio na svoju plaću. Sve navedeno je I-tužitelj u bitnome ponovio i u dopunskom saslušanju 03.03.2023.

16. II-tužitelj je iskazao da I-tužitelj i on rade zajedno te su radili zajedno i u utuženom periodu te je II-tužiteljevo radno vrijeme u utuženom periodu bilo organizirano kao i kod I-tužitelja te je u utuženom periodu kod II-tužitelja također dolazilo do preraspodjele radnog vremena te korištenja slobodnih dana, a koje je slobodne dane II-tužitelj iskoristio u utuženom periodu. U utuženom periodu II -tužitelj je obnašao dužnost dočasnika za identifikaciju. No, unatoč radu u turnusu, II -tužitelju je isplaćena plaća samo za redoviti rad kao i drugim kolegama za 8 -satno radno vrijeme koji ne rade vikendima noću i blagdanima, s time da je II -tužitelju još plaćen dodatak za otežane uvjete od 5%, vojnički dodatak od 10% te uvećanje plaće po osnovi minulog rada. II-tužitelj navodi da je isti također primio odluke o rasporedu koje se nalaze na listu 71 spisa te da se nije žalio na svoju plaću, samo je usmeno prigovarao. U jednom periodu evidencija rada se vodila dvostruka kako je to iskazivao I tužitelj, a u zadnje 2-3 godine se vodi realna evidencija koju potpisuju, no unatoč toj evidenciji plaća im se, a što je vidljivo iz isplatne liste, plaća za 8-satno redovno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 od ponedjeljka do petka. II-tužitelj se u ponovljenom pridružio svim navodima I-tužitelja te istaknuo da postoji, tj. da imaju internu listu odnosno evidenciju stvarnog radnog vremena koje vodi određeni zapovjednik, i da se tu vidi, da rade 12 - 24-12-48, odnosno, da imaju rad u turnusu. Na osnovu te liste tuženik im obračunava stvarno odrađene sate, i po tome dobivaju slobodne dane ako imaju višak sati.

17. III-tužitelj u svom iskazu navodi da je i on radio kao i I. i II. tužitelji, u turnusima zajedno sa I. i II. tužiteljima u utuženom periodu, a u to vrijeme je III-tužitelj obavljao dužnost dočasnika za identifikaciju. No, unatoč rada u turnusu, plaća je III -tužitelju plaćena kao da je radio redovno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako je isti radio subotama, nedjeljama, blagdanima, noću. U utuženom periodu III-tužitelj je dobio samo dodatak i to vojni te dodatak za otežane uvjete odnosno 10% i 5%, kao i uvećanje za minuli rad. III-tužitelj je također primio odluke o rasporedu koje se nalaze na listu 73-74 spisa te se pisano nije nikome žalio na plaću. U odnosu na vođenje evidencije, točno je što su naveli I i II tužitelji da se vodila dvostruka, a nakon toga realna, III-tužitelj navodi da više niti ne zna što potpisuje već automatski potpisuje evidencije. U ponovljenom iskazu se je III-tužitelj pridružio iskazima I. i II. tuženika.

18. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka UI, zapovjednika središta za nadzor zračnog prostora Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Svjedok je iskazao da su poznati I., II., i III. tužitelji, a radi se o djelatnicima postrojbe kojima je zapovjednik, te su isti dočasnici. Postao je zapovjednikom navedene postrojbe 1. siječnja 2015. godine. Vezano za organizaciju rada I., II., i III. tužitelja ističe, da je organizacija identična, te ističe, da su sva tri tužitelja u utuženom razdoblju radili u sustavu turnusa 12 sati rada, 24 sata slobodno, 12 sati rada, 48 sati slobodno. Sukladno čl. 155. Zakona oružanih snaga RH djelatnicima ne pripada pravo na rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i prekovremeni rad iz razloga što čl. 139. istog Zakona pripada vojni dodatak za rad u službi. Također napominje, da nitko od tužitelja u utuženom periodu nema prekovremenih sati, jer se za prekovremene sate djelatnicima dodjeljuju slobodni dani. Ističe da se u utuženom razdoblju vodila evidencija radnog vremena. Na poseban upit zz tuženika da li su I., II., i III. tužitelji iskoristili slobodne dane koji su im pripadali u utuženom razdoblju, odgovara da da, a to je razvidno iz evidencije radnog vremena koja je dostavljena u predmetu.

19. Da su I-III tužitelji doista i radili u utuženom periodu u turnusu vidljivo je ne samo iz iskaza tužitelja odnosno svjedoka već i iz evidencije rada tužitelja u utuženom periodu a iz koje je vidljivo da su tužitelji u turnusu radili i subotama i nedjeljama ali i noću te praznicima (primjerice 11. siječnja 2015. -nedjelja- III tužitelj je započeo sa turnusom u 20 h te je završio smjenu u ponedjeljak 12. siječnja 2015. u 8 h ujutro).

20. Odlukom o rasporedu radnog vremena ministra odbrane od 28. svibnja 2014. (NN 66/14 dalje Odluka/14, a koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. i kojom odlukom, toč. XXVI, je prestala važiti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba , službenika i namještenika NN 118/09 i 118/12) čl. II. određeno je da radno vrijeme je razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe.

Toč. III Odluke/14 određeno je da se pod radnim vremenom iz točke II. ove Odluke podrazumijeva se:

– redovno radno vrijeme

– radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

Toč. IV. Odluke/14 određeno je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Definicija redovnog radnog vremena sadržana je u toč. V Odluke/14 u kojoj je navedeno da redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, a iznimka od istog predviđena je st. 3. iste toč. Nadalje je st. 4. navedene toč. određeno da redoviti mjesečni fond sati je umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena. Nadalje točka IX Odluke/14 određeno je da osim rada u redovitom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te kao rad u turnusima.

U smislu točke. XI Odluke/14 radom u turnusu smatra se rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora. U smislu st. 4. iste toč. određeno je da kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke. St. 5. iste toč. određeno je da za rad u turnusu u skladu s ovom točkom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Točkom XIII. st. 1. Odluke/14 propisano je da radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe, a u smislu st. 5. istog čl. rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

U konačnici toč. XVIII. st. 1. Odluke/14 određeno je da dežurstvo djelatnih vojnih osoba, uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi sljedeći radni dan, dok je st. 3 iste toč. propisano da za vrijeme dežurstva iz stavka 1. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Dakle, upravo se redoviti mjesečni fond sati utvrđuje, a utvrđivao se i u utuženom periodu, kao umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnog radnog vremena (kako je to određeno toč. XI/4 Odluke/14 u svezi toč. V iste odluke), a kako je u konačnici, što tužitelji u svojim iskazima navode, učinjeno i prilikom obračuna plaće tužitelja u utuženom periodu, te činjenica na koji je način organiziran rad tužitelja (da li u dežurstvu, turnusima, kao redovni rad ili dr.) obzirom na navedenu odredbu, nije od utjecaja na evidenciju mjesečnog fonda sati a koji je osnov za obračun plaće. Činjenica da li se isto vrijeme evidentiralo kao osmosatno radno vrijeme ili rad u turnusu, a obzirom da je u konačnici tužiteljima i plaćena satnica koju su odradili (no kao redovan rad) nije od utjecaja za premet ovog postupka, a kako to proizlazi iz razloga navedenih u nastavku ove presude, a stoga što je tužiteljima u konačnici pripada samo plaća za odrađenu satnicu kao plaća za redovan rad bez uvećanja plaće (osim uvećanja koji su nesporno primili).

21. Osim toga sud ističe da predmet ovog postupka nije bio prekovremeni rad, a i I- III tužitelji u iskazima navode da je u slučaju "viška radnih sati" dolazilo do preraspodjele radnog vremena.

Naime, konkretno predmet ovog postupka je uvećanja plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom te blagdanom, a na koji tužitelji smatraju da imaju pravo temeljem čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 dalje ZR, a koju odredbu je sadržavao i čl. 86. Zakona o radu Narodne novine 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014 dalje ZR/09) te tako i I-III tužitelji navode u svojoj tužbi a koje uvećanje bi se eventualno obračunalo na već priznate sate rada.

22. Tijekom postupka, a osnovom iskaza samih tužitelja ali i uvida u evidenciju radnog vremena, utvrđeno je da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano u utuženom periodu u turnusima, a kako je to predviđeno i toč. IX st. 1. Odluke/14, a na koji način se može organizirati radno vrijeme djelatnih vojnih osoba, osim redovnog osmosatnog radnog vremena, no u konačnici i ovakav rad se organizira u okviru mjesečnog fonda sati, a koji se određuje u skladu s toč. V st. 5. Odluke/14, a u slučaju duljeg rada od tako utvrđenog fonda radnih sati, dolazi do preraspodijele radnog vremena, a kako je to određeno čl. VII Odluke/14. Slijedom navedenog rad tužitelja, u turnusu, određen je kao specijalni način rada izvan redovnog radnog vremena, pa tako u odnosu na isti rad sam zakon ali i Odluka/14 sadrži i odredbe o vrednovanju takvog rada (plaćanju). Naime, navedene odredbe Odluke/14 donesene su temeljem 153. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama (NN 73/13, 75/15, 50/16 dalje ZSOS, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. a u skladu s čl. 236. ZSOS) a kojim zakonom se (u smislu čl. 1. st. 1.) uređuju sva pitanja (pa i prava) pripadnika Oružanih snaga RH. Istim zakonom, kao specijalnim izvorom prava, i to čl. 135. st. 1. propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Dakle, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelji djelatne vojne osobe (a koja činjenica je među strankama nesporna i proizlazi iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza) na tužitelje se primjenjuje upravo taj specijalni propis, a koji različito uređuje prava tužitelja kao djelatnih vojnih osoba u odnosu na druge djelatnike tuženika koji nisu djelatne vojne osobe (službenici i namještenici) i u odnosu na koje se primjenjuju drugi propisi (KU i zakoni koji reguliraju plaće javnih službenika i namještenika) osnovom kojih eventualno ostvaruju prava na uvećanja plaće a koja tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama ne pripada.

Dakle, unatoč pozivanju I-III tužitelja na odredbu čl. 94. ZR ovaj sud ističe da je odredba čl. 94, ZR, kao i ostale odredbe ZR, su generalni propis koji se može primijeniti na radnika kao povoljnije pravo (primjerice u odnosu na eventualni kolektivni ugovor, ugovor o radu ili pravilnik o radu i druge propise poslodavca), no u slučaju postojanja specijalnog propisa (a što je slučaj u konkretnom predmetu), specijalna odredba derogira generalnu te u odnosu na istu ima prioritet (Lex specialis derogat legi generali).

Naime, ovdje sud ističe da unatoč činjenici da je čl. 9. st. 3. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 7. ZR/09) propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju obzirom na postojanje specijalnog zakona (a koji derogira opće odredbe ZR) a koji se primjenjuje na I-III tužitelje kao djelatne vojne osobe, povoljnije pravo za tužitelje ocjenjuje se samo u odnosu na pravila koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju a to su ZSOS, zatim Odluka/14, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14 a koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. dalje Pravilnik), te u konačnici i Odluka o rasporedu svakog od tužitelja kao konkretan propis za svakog od I-III tužitelja u odnosu na plaću i elemente utvrđivanja takve plaće (pripadajuće dodatke), te bi povoljnije pravo koje proizlazi iz jednog od tih izvora dobilo prioritet u odnosu na druge izvore, dok sam ZR i njegova odredba čl. 94. se u konkretnom slučaju (a obzirom da su tužitelji djelatne vojne osobe) ne primjenjuje jer je primjena ZR isključena čl. 153. ZSOS ( u svezi čl. 9. st. 3. ZR) kao specijalnog zakona koji se primjenjuje u odnosu na tužitelje.

Slijedom iznesenog I-III tužiteljima, jedino i isključivo, pripada plaća kao i uvećanja plaće (dodatci) u skladu i u visini u kojoj su određeni temeljem odredaba ZSOS -a ali i podzakonskih propisa donesenih temeljem tog zakona (čl. 153. st. 3 ZSOS i čl. 139 . st. 6. ZSOS).

U smislu čl. 136. ZSOS plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu koja odluka nije upravna stvar. Kao što je već ranije izneseno, plaća tužitelja utvrđena je Odlukom o rasporedu, te je istom odlukom točno navedeno koji od tužitelja ima pravo na koji dodatak (dodatak A i dodatak B) a koje dodatke i njihovu isplatu u utuženom periodu tužitelji ne osporavaju.

Nadalje, u smislu čl. 137. ZSOS osnovna plaća djelatne vojne osobe je umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Među strankama nije sporna osnovica plaće niti da je tužiteljima plaćeno uvećanje po osnovi godina navršenog radnog staža (istu okolnost i sami tužitelji navode u svome iskazu). Isto tako I-III tužitelji u predmetnom postupku ne tvrde da im pripadaju dodaci iz čl. 138. ZSOS niti dodatak za deficitarna zanimanja (odnosno da im tuženik iste nije isplatio). S druge strane tužitelji potvrđuju da su im dodaci iz čl. 139. st. 2. ZSOS isplaćeni u utuženom periodu (dodatak za otežane uvjete rada odnosno dodatak za vojnu službu), a koji dodaci istima i pripadaju temeljem Pravilnika.

Čl. 3. st. 1. Pravilnika je propisano da dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dakle upravo dodaci a koji su nedvojbeno tužiteljima u utuženom periodu i isplaćeni, a u konačnici i utvrđeni Odlukom o rasporedu, a na koju odluku tužitelji nisu ulagali zahtjev za zaštitu prava (niti su tijekom postupka takvu činjenicu dokazali).

Niti Pravilnik niti ZSOS ne propisuje druga uvećanja niti dodatke na plaću, već protivno tome u čl. 155. ZSOS propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona. Obzirom da je I-III tužiteljima u utuženom periodu radno vrijeme bilo organizirano u turnusima jasno je da tužitelji, a u smislu čl. 155. ZSOS ne ostvaruju pravo na dodatak za rad u turnusu.

Dakle, ZSOS, kao specijalni zakon (istu odredbu sadrži i čl. IV Odluke/14) isključuje pravo I-III tužitelja, počevši od 1. siječnja 2014. (Odluka/14 od 1. lipnja 2014. a od kada počinje utuženi period), na uvećanja plaće po utuženim osnovama, te iako čl. 155. ZSOS ne isključuje expressis verbis i uvećanja plaće za rad subotom, nedjeljom i blagdanom (no izričito isključuje uvećanje po osnovi rada noću), ovaj sud ističe da odredba čl. 155. ZSOS sadrži samo primjerice navedene osnove za uvećanja plaće a kako to proizlazi iz samog tog članka gdje zakonodavac navodi …"i slično…", dakle i druga uvećanja koja nisu samo primjerice u tom članku navedena, pa tako i uvećanja po osnovi rada subotom, nedjeljom i blagdanom (praznikom ili drugim neradnim danom).

23. Slijedom iznesenog proizlazi da tužiteljima, kao djelatnim vojnim osobama, ne pripada pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotama, nedjeljama, te blagdanima (ili drugim neradnim danima) jer takvo pravo za tužitelje (kao djelatne vojne osobe) nije propisano niti predviđeno (suprotno tome čak je i isključeno) posebnim zakonom niti proizlazi iz drugog relevantnog pravnog izvora, tim više što su tužiteljima u utuženom periodu rad bio organiziran u turnusima a za koji rad tužiteljima (rad u turnusu) odredba čl. 155. ZSOS izričito isključuje pravo na uvećanje plaće.

24. Konačno, potrebno je istaknuti kako je sud u ponovljenom postupku, a temeljem dostavljene dokumentacije, a na koju je ukazao drugostupanjski sud u svom rješenju, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, Lidiji Tkalec.

Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je mišljenja da, ako je trebalo primijeniti odredbe iz Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN, 118/2019 i 118/2012), je tužiteljima slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad, pa tužitelji nemaju potraživanja s te osnove, dok neobračunati dodaci na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2017. iznose za I-tužitelja TI ukupno 11.801,27 eura (88.916,68 kn) bruto, te su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u 2. točki nalaza, za II-tužitelja CI ukupno 10.996,12 eura (82.850,30 kn) bruto, te su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u 3. točki nalaza, kao i za III-tužitelja NI ukupno 9.780,45 eura (73.690,83 kn) bruto, i mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 4. točki nalaza.

Vještak napominje da je nalaz izrađen isključivo sukladno odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. (NN, 118/2009 i 118/2012), a prema prijedlogu tužitelja, obzirom da isti spore Odluku iz 2014. godine.

U odnosu na prigovore iz podneska tuženika od 5. svibnja 2023. vještak je prilikom saslušanja na ročištu iskazao kako je već i navedeno u pisanom nalazu da je potraživanje I-III tužitelja utvrđeno temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena DVO iz 2009., sukladno prijedlogu I-III tužitelja, a obzirom da I-III tužitelji spore Odluku iz 2014. godine. Prema tome, vještak navodi da se radi o pravnom pitanju da li i koji propis treba primijeniti, a izračun se nalazi u nalazu.

25. Međutim, imajući u vidu ranije iznijeto, te posebno ranije citiranu odluku iz 2014. ovaj sud je ocijenio tužbene zahtjeve tužitelj neosnovanim.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa) zatim pristup na ročište od 6. veljače 2019., 8. travnja 2019., 04.06.2019., 08.09.2021., 11.03.2022., 03.03.2023., 15.10.2025 i 02.03.2026. za svako u iznosu od 250,00 (Tbr 9/2 Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.250,00 eura koji je naloženo da plate I-III tužitelji.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. I-III tužitelja

2. zz tuženika