REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1557/2025-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u Zagrebu, protiv I.- tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica BF, odvjetnica u [adresa]; II.-tuženika LF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik PF, odvjetnik u [adresa]; III.-tuženika FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik PF, odvjetnik u [adresa]; i IV.-tuženika RF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik PF, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Zečevića, odvjetnika, punomoćnice I.-tuženika, BF, odvjetnice, i punomoćnika II.-IV.-tuženika PF, odvjetnika, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I-tuženici IF (prije TF) iz [adresa] C 5, OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku FF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV-tuženici RF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CF iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solidarno isplate na ime neisplaćenih plaća neto iznos od 5.914,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne

stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom

na iznos od 290,74 eur od 16.08.2011.

na iznos od 290,74 eur od 16.10.2011.

na iznos od 290,74 eur od 16.11.2011.

na iznos od 290,74 eur od 16.12.2011.

na iznos od 290,74 eur od 16.01.2012.

na iznos od 290,74 eur od 16.02.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.03.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.04.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.05.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.06.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.07.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.08.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.09.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.10.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.11.2012.

na iznos od 297,87 eur od 16.01.2013.

na iznos od 297,87 eur od 16.02.2013.

na iznos od 297,87 eur od 16.03.2013.

na iznos od 297,87 eur od 16.04.2013.

na iznos od 297,87 eur od 16.05.2013.

II Nalaže se I-tuženici IF (prije TF) iz [adresa] C 5, OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku LF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku FF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV- tuženici RF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CF iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.780,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 22. prosinca 2015. podnio tužbu ovom sudu radi isplate. U tužbi navodi da je bio radnik kod sada pok. KF, koji je bio obrtnik i vlasnik Servisa za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67. Naglašava da mu je pok. KF ostao dužan isplatiti plaće za pojedine mjesece u razdoblju od 2010. do travnja 2013. Nadalje navodi da su tuženici nasljednici pok. KF i to I-tuženica IF (prije TF), izvanbračna supruga, II- tuženik LF, brat i III-tuženica VF, sestra.

2. Sud je dana 01. veljače 2016. donio rješenje pod br. Pr-3107/15-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet po pravomoćnosti istog dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji je izazvao sukob nadležnosti, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gž-3334/17-3 od 16. listopada 2018. odlučio da je za rješavanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

3. Tijekom postupka je umrla III-tuženica VF te je sud rješenjem br. Pr5633/2018-8 od 30. siječnja 2019. prekinuo postupak u odnosu na III-tuženicu, a rješenjem br. Pr-5633/2018-19 od 12. prosinca 2019. nastavio postupak i pozvao nasljednike sada pok. VF (III-tuženice) i to FF, sina i RF, kćer, koji su preuzeli postupak te su naznačeni kao III i IV tuženici.

4. Tužitelj je tužbenim zahtjevom od I-IV tuženika potraživao da mu isti solidarno isplate na ime neisplaćenih plaća ukupan neto iznos od 7.659,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec kao i naknadu parničnog troška.

5. I-tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod sada pok. KF, vlasnika obrta [obrt] elektroničkim i elektronskim aparatima i uređajima te da je KF umro **.**.2013., s time da je obrt odjavljen 04. studenog 2013.Nadalje navodi da tužitelj ni na koji način nije predočio dokaz iz kojeg razloga vrši potraživanje s osnova neisplaćene bruto plaće budući u petitu tužbe navodi iznose koji su totalno oprečni od priloženih isplatnih lista za svaki mjesec, a koji prikazuju neto plaću. Također naglašava da je kao družica pokojnog poslodavca imala saznanja da je pok. KF dva puta mjesečno isplaćivao sve radnike u obrtu gotovinom pa tako i ovdje tužitelja te mu je u potpunosti podmirio sve plaće u gotovom novcu i da je isto upisano u osobnu evidenciju poslodavca „siva knjiga“ koju je radnik MF zajedno sa ŽF, kao poslovođom, imao pod ključem. Nadalje, naglašava da je pok. KF imao reputaciju stručnjaka na

području elektrotehnike, posebice u području pripreme i rada prislušnih aparata i kamera te je poslovao s Ministarstvom unutarnjih poslova i imao je potpisan ugovor sa Sony radi vršenja popravaka u garantnom roku. Navodi da pok. KF, poslodavac tužitelja, sa takvim poslovnim, a i ljudskim renomeom niti na koji način nije sebi mogao dozvoliti da ne izvrši isplatu plaća radnicima, a postavlja se i pitanje kako bi ti radnici radili bez plaće dugi niz godina. Ističe da je tužitelj postavio zahtjev za neisplatu plaće u predmetnoj tužbi za 26 plaća (za različite mjesece) i to bruto iznosa, a vlastoručnim potpisom 15. listopada 2013. potvrđuje da nije dobio plaću za posljednjih 36 mjeseci, što bi predstavljalo da tužitelj nije primio plaću točno 3 godine. Također ističe da pokojni poslodavac nije tužitelju ostao dužan isplatiti plaće za mjesece koji se prikazuju u predmetnoj tužbi te predlaže odbiti tužbu.

6. II-tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj bio radnik sada pok. KF koji je bio vlasnik obrta za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67, međutim poriče da KF, koji je umro **.**.2013., nije tužitelju isplatio plaću zadnjih 36 mjeseci kako je to navedeno u tužbi. Nadalje navodi da je pok. KF radio do smrti, te je redovito tužitelju isplaćivao kako plaće tako i sve doprinose na plaću. Ističe da za života pok. KF tužitelj nikad nije potraživao isplatu plaće, već je naprotiv i nakon njegove smrti nastavio neovlašteno raditi u servisu, a tek kada je bilo izvjesno da će morati prestati poslovati napustio je predmetni poslovni prostor te je od nasljednika pok. KF zahtijevao isplatu plaće za tri godine unazad. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. II-IV-tuženici u podnesku od 20. veljače 2020. čine nespornim da je tužitelj bio zaposlen kod sada pok. KF koji je bio vlasnik obrta za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67.Poriču da pok. KF nije tužitelju isplatio plaću zadnjih 36 mjeseci te ističu da je i tužitelju i svim ostalim radnicima redovito isplaćivao plaću i sve doprinose na plaću. Čine nespornim da su I- tuženica, II- tuženik i sada pok. VF, zakonski nasljednici pok. KF kako je to utvrđeno na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-3790/13 od 30. ožujka 2015. Nadalje navode da u cijelosti prihvaćaju odredbe Sporazuma oporučnih nasljednika pok. KF te sukladno odredbi čl. 3. istog ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Zaključno osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da im solidarno naknadi troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

8. II-IV-tuženici u podnesku od 07. studenog 2020. ispravljaju grešku u pisanju podneska od 20. veljače 2020. u kojem je omaškom navedeno da su I-tuženica, II- tuženik i sada pok. VF zakonski nasljednici pok. KF budući su njegovi oporučni nasljednici. Ostaju kod prigovora promašene pasivne legitimacije sukladno čl. 139.st.5. Zakona o nasljeđivanju te ističu prigovor zastare potraživanja. Na ročištu održanom 14. veljače 2022. I-tuženica se pridružila navodima II-IV.-tuženika vezano za prigovor zastare.

9. Sud je u ovom predmetu donio presudu pod poslovnim brojem Pr-5633/2018 od 17. prosinca 2024. kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, te je odbio dio tužbenog zahtjeva za iznos od. Povodom žalbe I-III tuženika Županijski sud u Splitu ukinuo je presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđeni iznos plaće kao i troškove postupka. U ponovljenom postupku stranke nisu predlagale ponavljanje već provedenih dokaza ( I. tuženica je odustala od svog prijedloga za saslušanjem na ročištu za glavnu raspravu), te je sud odlučivao o preostalom djelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu neto plaće za period od rujna 2011. do travnja 2013..

10. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u svu priležeću dokumentaciju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2010. (str. 8 spisa), presliku dijela radne knjižice tužitelja (str. 9-10), isplatne liste i obračune plaća tužitelja za utuženi period (str. 11-35 i 38), djelomično rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu iza pok KF broj O- 3790/13-51 od 30. ožujka 2015. (str. 36-37 spisa), obrtnicu pok. KF (str. 67 spisa), rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 04. studenog 2023. (str. 68-69 spisa), zahtjev djelatnika servisa „Ivan Masnjak“ od 15. listopada 2013. (str. 70 spisa), smrtni list za VF (str. 76 spisa), zapisnik HZMO-a o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja – bez dokumentacije od 17. prosinca 2018. (str. 81-85 spisa), nedatirani Sporazum nasljednika (str. 97-101 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. VF broj O385/16 UPP-OS-40/16 od 25. svibnja 2016. (str. 103-105 spisa), dopis Kotica d.o.o. od 17. svibnja 2022. (str. 153 spisa) i dopis Privredne banke Zagreb od 02. lipnja 2022. sa podacima na CD-u (str. 159-160 i 161 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem I-tuženice IF (str. 331-332 spisa) te svjedoka UF (str. 310-311 spisa), ŽF (str. 311-312 spisa) i KF (str. 316-317 spisa). Nadalje, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je uz nalaz i mišljenje dostavila i pribavljenu dokumentaciju (str. 169-172 i 173-296 spisa).

11. Na ročištu održanom 23. rujna 2024. punomoćnik II-IV-tuženika je odustao od provođenja dokaza saslušanjem IV-tuženice RF, a na ročištu održanom 05. studenog 2024. punomoćnica I-tuženice je odustala od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka EF i NF.

12. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu neisplaćenih plaća za utuženi period, od 16. kolovoza 2011.-travnja 2013. (u preostalom djelu tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen).

14. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik pok. KF, vlasnika obrta [obrt].

- da su I-tuženica, II-tuženik i sada pok. VF nasljednici pok. KF, s time da su nasljednici pok. VF III-tuženik i IV-tuženica.

15. Među parničnim strankama je sporna pasivna legitimacija II-IV tuženika, te ima li tužitelj pravo na isplatu plaća za utuženi period, odnosno jesu li tužitelju u utuženom periodu isplaćivane plaće „na ruke“ kako to tvrde tuženici ili mu prednik tuženika nije uopće isplatio plaću u spornom periodu kako to tvrdi tužitelj.

16. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od II-IV tuženika, sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, iz pravomoćnog djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. O-3790/13-51 od 30. ožujka 2015. 6 Poslovni broj: Pr-5633/2018-70 proizlazi da se nasljednicima pok. KF (poslodavca tužitelja) proglašavaju I-tuženica, II-tuženik i sada pok. VF, s time da je pok. KF sačinio usmenu oporuku koju su naprijed navedeni nasljednici priznali i prihvatili se nasljedstva temeljem iste te su zaključili sporazum oko podjele ostavinske imovine. Nadalje, sud je utvrdio da su nasljednicima iza pok. VF temeljem zakona utvrđeni III-tuženik i IV-tuženica, a sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju br. O-385/16, UPP-OS-40/16 od 25. svibnja 2016. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a st. 3. istog čl. propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koji je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Odredbom čl. 139. st. 4. ZN-a propisano je da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Pozivanje II-IV-tuženika na nedatirani Sporazum nasljednika i odredbu čl. 139. st. 5. ZN-a, sud je također ocijenio neosnovanim. Odredbom čl. 139. st. 5. ZN-a propisano je da dugovi među nasljednicima dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju nedatirani Sporazum nasljednika pok. KF nije oporuka. Naime uvidom u Sporazum nasljednika sud je utvrdio da su istim osim nasljednika koji su utvrđeni pravomoćnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćeni i bivša supruga pok. KF, kao i njegova prva izvanbračna supruga. Nadalje, u Sporazumu su osim ostavinske imovine navedeni i dugovi ostavine, a među kojima su i potraživanja radnika pok. KF pa tako i tužitelja te je u čl. 3. Sporazuma navedeno da iste u cijelosti preuzima I-tuženica. Tu treba naglasiti da u djelomičnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. KF nisu navedeni dugovi ostavine niti su se njegovi nasljednici sporazumili oko preuzimanja istih. Dakle, s obzirom na to da navedeni Sporazum nije oporuka, sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i st. 4. ZN-a, II-IV-tuženici solidarno sa I- tuženicom odgovaraju za dugove, odnosno u konkretnom slučaju za potraživanje tužitelja s osnova neisplate plaća, a navedeni Sporazum eventualno može biti osnova za regresni zahtjev II-IV-tuženika prema I- tuženici. Slijedom navedenog prigovor promašene pasivne legitimacije, su je otklonio kao neosnovan.

17. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 10. ožujka 2010. između tužitelja i sada pok. KF, proizlazi da je radni odnos zasnovan radi obavljanja poslova popravaka radio i tv aparata i dr. te da tužitelju pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 2.814,00 kn.

18. Iz zahtjeva djelatnika servisa „Ivan Masnjak“ od 15. listopada 2013. proizlazi da su se radnici pok. KF, a među kojima je i tužitelj obratili nasljednicima pok. KF sa zahtjevom za isplatu neto plaća za posljednja 36 mjeseca rada, s time da je iznos potraživane neto plaće jednak minimalnom iznosu neto plaće u Republici Hrvatskoj. Također navode da imaju i potraživanja vezano za zatezne kamate u skladu sa dugovanim iznosom i rokom dugovanja i da se potraživanja odnose na 36 mjeseci rada prije smrti poslodavca (23. travnja 2013.).

19. Iz rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 04. studenog 2023. proizlazi da je 31. listopada 2013. obrt pok. KF - Servis za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje odjavljen.

20. Iz dopisa Kotica d.o.o. od 17. svibnja 2022., knjigovodstvenog servisa, koji je vršio mjesečni obračun plaća za radnike pok. KF proizlazi da je knjigovodstveni servis po isteku roka od šest godina (rok za zastaru prava potraživanja) i havarije koja je nastala u podrumskim prostorijama gdje su se čuvali dokumenti, uništila iste jer nije bilo moguće čitati podatke iz njih.

21. Iz iskaza I-tuženice IF (prije TF), koja je saslušana sukladno odredbi čl.115. st. 5. ZPP-a zbog zdravstvenih razloga, proizlazi da je bila u izvanbračnoj zajednici s pok. KF više od 6 godina, s time da nije s njim radila, ali je s njim razgovarala o poslovanju njegovog obrta. Navodi da je poznavala sve njegove radnike i to UF, MF, CF, ŽF i SF. Poznato joj je da je pok. KF isplaćivao plaće svojim radnicima dijelom na račun, a dijelom u gotovini, na ruke, s time da su se radnici potpisivali u jednu teku koja se nalazila u radnoj sobi, a ŽF joj je rekao da je tu teku uzeo MF.

Naglašava da je pok. KF bio pošten čovjek i da je isplatio sve plaće radnicima, odnosno iz crnog fonda je dizao novac da bi platio svoje radnike. Navodi da se zbog proteka vremena ne sjeća Sporazuma nasljednika o diobi ostavinske imovine iza pok. KF, a koji prileži spisu.

22. Iz iskaza svjedoka UF proizlazi da je kod pok. KF radio od 1999. pa do njegove smrti na radnom mjestu servisera za radio uređaje, s time da im je pok. KF većinom plaću isplaćivao u gotovini na ruke, a potpisivali su platne liste kao dokaz da su dobili plaću. Pojasnio je da u slučaju da je nekome trebao kredit tada bi im plaću isplaćivao preko bankovnog računa, a i tada su također potpisivali platne liste. Navodi da im je plaću isplaćivao jednom mjesečno, a nema saznanja da bi pok. KF imao tzv. sivu knjigu u kojoj je vodio evidenciju primitaka osobnih dohodaka radnika. Nadalje navodi da su nastavili raditi nakon smrti pok. KF sve do zatvaranja obrta 31. listopada 2013., s time da je obrt zatvoren na zahtjev nasljednika jer su se isti bojali da ne bi bilo još kakvih dugova. Naglašava da je problem s isplatama plaće počeo i prije 2010., s time da to nije bilo često, ali se znalo desiti da im nije isplaćena plaća, a neisplate plaća nije prijavio Inspektoratu rada jer je vjerovao da će im iste sada pok. KF isplatiti. Pojasnio je da im je pok. KF rekao da će ih isplatiti i obično je obećanje održao te su mu vjerovali na riječ. Ističe da si je u tom periodu svakako pomagao, radio je u fušu, posuđivao je novac od prijatelja kako bih preživio, pregovarao je s jednom firmom da pređe raditi kod njih, ali su nakon smrti KF nastavili zajednički raditi. Također ističe da se on nije nikome od nasljednika obraćao radi isplate plaće, ali zna da se njegov pok. otac, koji je isto radio kod pok. KF, obratio njegovoj izvanbračnoj supruzi TF i rekao joj da postoje dugovanja plaća prema radnicima na što je ona rekla da će isplatiti radnicima dugovanja. Nadalje ističe da mu pok. KF nije isplaćivao nikakvu naknadu za gablec u utuženom periodu, odnosno da im je isplaćivao plaću koja je bila navedena u Ugovoru o radu, s time da su nekada znali dobiti božićnice, ali to je bilo prije utuženog razdoblja. Također ističe da mu pok. KF nije isplaćivao nikakve nagrade vezano za nekakav veći posao.

23. Iz iskaza svjedoka ŽF proizlazi da je kod sada pok. KF radio oko 9 godina na radnom mjestu servisera, a pok. KF im je plaću isplaćivao u gotovini na ruke i to jedanput mjesečno, s time da je primitak plaće potvrđivao svojim potpisom na platnoj listi, a koja je dolazila od knjigovođe. Nema saznanja da je postojala neka knjiga u kojoj se vodila evidencija osobnih primitaka radnika. Navodi da su nakon smrti KF svi radnici ostali raditi. Pojasnio je da ga je izvanbračna supruga pok. KF imenovala za privremenog poslovođu da se može privremeno nastaviti s obrtom, dok se ne riješe stvari, a radili su do studenog 2013. Navodi da su do 2010. uredno dobivali plaću, a nakon toga im pok. KF nije uredno isplaćivao plaće, odnosno skoro im uopće nije isplaćivao plaće, već im je uplaćivao mirovinsko i zdravstveno. Nadalje navodi da im je povremeno znao dati za gablec, ali se više ne sjeća iznosa. Naglašava da im je pok. KF obećavao da će im isplatiti plaće, ali se to nije desilo. Također naglašava da je kod pok. KF radio za vrijeme dok je išao u školu i bilo mu je važno da se obuči jer je isti bio cijenjena osoba i stručan u svom radu. Također navodi da pok. KF nije prijavio inspektoratu radi neisplata plaća jer je isti bio cijenjena osoba i vjerovao je da će mu plaće isplatiti. Na pitanje kako to da j nastavio raditi iako skoro tri godine nije primao plaću navodi da je imao nešto ušteđevine od koje je živio, a nadao se da će mu plaća biti isplaćena. Ističe da je nakon smrti KF utvrđeno da su postojali dugovi odnosno da isti nije platio spomeničku rentu, zatim zakupninu za prostor, PDV. Na pitanje suda zašto je tužba podnijeta 22. prosinca 2015. radi neisplate plaća, a KF je preminuo **.**.2013. navodi da je on s ostalim radnicima rekao izvanbračnoj supruzi pok. KF kao i ostalim nasljednicima da njima nisu isplaćene plaće i da postoje dugovi te s obzirom da ostavina nije bila završena nije se znalo tko će naslijediti i koga da tuže ukoliko se to ne isplati. Navodi da je primao plaću naznačenu u Ugovoru, s time da su znali dobiti nagradu u iznosu od 200,00 kn - 500,00 kn, ovisno o obimu posla kojeg su obavili. Također navodi da je živio u stanu pok. KF od sredine 2004. do njegove smrti te nije plaćao pok. KF najamninu za taj stan, ali su imali interni dogovor odnosno pok. KF mu je umanjio plaću za 500,00 kn, a on mu je odradio neke radove u stanu i plaćao režije. Navodi da se radilo o stanu od 37 m2. Nadalje, navodi da je kao privremeni poslovođa, a nakon smrti KF, sanirao dugove, platio je najamninu, PDV, poplaćali su ovrhe i isplatio je svim radnicima i sebi minimalne plaće za taj period kada su radili i to preko računa. Pretpostavlja da im pok. KF nije isplaćivao plaće radi dugovanja prema Gradu Zagrebu, odnosno tijekom 2012. i 2013. nije uopće plaćao zakupninu, a što se tiče spomeničke rente plaćao je samo kamatu. Nadalje navodi da su nastavili raditi nakon smrti KF na zahtjev njegove izvanbračne supruge gđe TF, kojoj su rekli da postoje dugovi odnosno da im pokojni nije isplaćivao plaće te ona to nije sporila i rekla im je da će pokušati sve to isplatiti i riješiti. Ističe da je obrt prestao s radom na zahtjev drugog dijela nasljednika (brata i sestre) jer su oni tražili da se isti zatvori da ne bi nastali novi dugovi i sl., s time da je obrt zatvoren 31. listopada 2013.

24. Iz iskaza svjedoka KF proizlazi da je kod pok. KF, svog strica, radio 4 godine u periodu otprilike 1981. do 1985. Navodi da mu je sada pok. MF bio mentor, upućivao ga je u posao, a radnike UF, CF, ŽF i SF ne poznaje, odnosno oni nisu radili u vrijeme kada je radio kod pok. strica. Nadalje navodi da u vrijeme kada je radio za pok. strica, isti im je plaću isplaćivao na ruke u gotovini, a potpisivali su se u neku tekicu koju je on vodio, ali to nije bio službeni dokument. Ističe da nikada nije čuo da pok. stric ne bi svojim radnicima isplaćivao plaće. Također ističe da je pok. KF cijeli život bio u tom poslu i držao se kodeksa obrtnika, bio je vrlo strog i pedantan i smatra da se nije moglo desiti da nije isplaćivao plaće svojim radnicima, a pogotovo za tako dugi period kako su radnici tužili.

Naglašava da je bio istaknuti i uvaženi član obrtničke komore i neisplata plaća kosila bi se sa svim njegovim principima. Nadalje naglašava da se povremeno družio s pok. MF, znali su se naći i razgovarati i isti mu nikada nije rekao da nije dobio plaću, s time da su razgovarali i o visini plaće te su utvrdili da su im plaće otprilike iste, da imaju prosječnu plaću. Pojašnjava da su se električari i serviseri znali čuti, razgovarati, izmjenjivali su informacije o novim uređajima i nikada do njega nije došao glas da pok. KF ne bi isplatio plaću svojim radnicima. Navodi da ne može tvrditi da im je isplatio plaće jer nije bio prisutan, ali poznavajući pok. strica misli da im je isplatio sve plaće. Također navodi da je prvi put čuo da postoje problemi s neisplatom plaća kada je završila ostavinska rasprava, s time da se sa MF vidio i prije, ali mu tada ništa nije rekao. Ističe da ima saznanja da su se nasljednici pok. KF dogovorili da će gđa TF preuzeti sva potraživanja koja se tiču radione pa tako i eventualna potraživanja radnika. Nadalje navodi da nema spoznaja o poslovanju pok. KF odnosno njegove radione pred kraj njegovog života, s time da je znao doći u radionu, vidio je da radnici rade, da ima aparata, da je uvijek bilo posla. Ističe da se nakon sprovoda više nije čuo niti razgovarao sa sada pok. MF.

25. Iz suglasnih iskaza I-tuženice te svjedoka UF i ŽF proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik pok. KF, vlasnika obrta [obrt]. Navedeno proizlazi i iz Ugovora o radu tužitelja, kao i isplatnih lista i obračuna plaća tužitelja. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je pok. KF plaće radnicima isplaćivao jednom mjesečno i to većinom u gotovini na ruke, s time da su I-tuženica i svjedok KF naveli da je postojala teka u koju su radnici potpisivali primitak plaće, dok su svjedoci UF i ŽF naveli da su se potpisivali na platne liste koje su dolazile od knjigovođe te da nemaju saznanja o knjizi odnosno teci u kojoj je pok. KF vodio evidenciju osobnih dohodaka radnika. Sud je prihvatio gornje navode svjedoka UF i ŽF kao istinite i uvjerljive, budući je svjedok KF radio kod pok. KF do 1985., a u svom iskazu je naveo da nema saznanja o poslovanju svog strica pred kraj njegovog života, a I-tuženica nije radila kod pok. KF, već je samo s njim

razgovarala o poslovanju obrta te s obzirom na navedeno niti I-tuženica niti svjedok KF nemaju neposredna saznanja o isplati plaća tužitelju i drugim radnicima.

26. Nadalje, sud je prihvatio iskaze svjedoka UF i ŽF kao životne i uvjerljive u dijelu u kojem su naveli da su u periodu kada im pok. KF nije isplaćivao plaće živjeli od ušteđevine, radili su u „fušu“, posuđivali su novac od prijatelja, a zbog neisplate plaća nisu prijavili pok. KF Inspektoratu rada jer im je obećao da će im plaće isplatiti i obično je obećanja održao te su mu vjerovali na riječ. Naime iz iskaza svih saslušanih u ovom postupku jasno proizlazi da pokojni KF bio pošten i cijenjen profesionalac kao i uvaženi član obrtničke komore. Dakle, radilo se o čovjeku u kojeg su radnici imali povjerenja, kod kojeg su željeli raditi jer se radilo o stručnoj osobi( iskaz ŽF) te su se nadali da će im isplatiti plaće kako im je obećavao jer je obično ispunjavao svoja obećanja (iskaz UF), s time da im je pok. KF uplaćivao mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

27. Iz suglasnih iskaza I-tuženice te svjedoka UF i ŽF nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik pok. KF, vlasnika obrta za servis elektrotehničkih i elektroničkih uređaja, što dodatno potvrđuju ugovor o radu, kao i isplatne liste i obračuni plaća tužitelja. Također, iz njihovih iskaza proizlazi da je pok. KF plaće radnicima isplaćivao jednom mjesečno, pretežito u gotovini. Dok su I-tuženica i svjedok KF navodili postojanje posebne bilježnice („teke“) u koju su radnici potpisivali primitak plaće, svjedoci UF i ŽF dosljedno su iskazivali da su se potpisivali isključivo na platne liste koje su dolazile od knjigovođe te da nemaju nikakvih saznanja o postojanju takve evidencije.

28. Sud je iskaze svjedoka UF i ŽF ocijenio vjerodostojnima i uvjerljivima, osobito imajući u vidu da su oni imali neposredna saznanja o načinu isplate plaća u relevantnom razdoblju. Suprotno tome, svjedok KF nije radio kod pok. KF nakon 1985. godine te je sam naveo da nema saznanja o poslovanju pred kraj njegova života, dok I-tuženica nije bila zaposlena kod pok. KF, već je svoja saznanja temeljila isključivo na razgovorima s njim. Slijedom toga, njihovi saznanja o ključnoj činjenici ovog postupka, bila su samo posredna.

29. Nadalje, sud je iskaze svjedoka UF i ŽF prihvatio i u dijelu u kojem opisuju okolnosti neisplate plaća, ocijenivši ih životnima i logičnima. Njihovi navodi da su u razdobljima bez isplate živjeli od ušteđevine, dodatnog rada i posudbi, kao i da nisu prijavljivali poslodavca zbog povjerenja i njegovih obećanja, uklapaju se u ukupnu sliku odnosa između radnika i pok. KF. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je pok. KF bio cijenjen i stručan obrtnik, što dodatno objašnjava zašto su mu radnici vjerovali i unatoč neisplatama ostajali u radnom odnosu.

30. U tom kontekstu, sud je posebno cijenio i iskaz svjedoka ŽF o postupanju I-tuženice nakon smrti pok. KF, iz kojeg proizlazi da ona nije osporavala postojanje dugovanja prema radnicima, već je iskazala spremnost da ih pokuša podmiriti. Taj iskaz potvrđen je i pisanim dokazima u spisu, uključujući zahtjev radnika iz listopada 2013. te sporazum nasljednika u kojem su evidentirana dugovanja prema radnicima, uključujući i tužitelja. Navedeno dodatno učvršćuje zaključak o postojanju neisplaćenih plaća.

31. S druge strane, sud nije prihvatio iskaze I-tuženice i svjedoka KF u dijelu u kojem tvrde da su sve plaće bile isplaćene, ocijenivši ih subjektivnima s obzirom na vrstu odnosa koje su imali s pokojnim. Njihovi navodi nisu potkrijepljeni neposrednim saznanjima niti materijalnim dokazima, a ujedno su u suprotnosti s uvjerljivim i međusobno podudarnim iskazima svjedoka koji su bili izravno uključeni u radni proces.

32. Istodobno, sud je prihvatio dio iskaza svjedoka KF u kojem navodi da mu pok. MF nikada nije rekao da nije primio plaću. Takvo ponašanje sud ocjenjuje životnim i logičnim, uzimajući u obzir njegov status dugogodišnjeg radnika od povjerenja, blizak odnos s poslodavcem te činjenicu da je bio upoznat s poslovanjem obrta. Upravo zbog tog odnosa povjerenja i lojalnosti, sud zaključuje da pok. MF nije želio narušiti ugled poslodavca niti iznositi podatke o neisplati plaća trećim osobama.

33. Sagledavajući sve provedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud zaključuje da su iskazi svjedoka MF i ŽF konzistentni, logični i potkrijepljeni drugim dokazima u spisu, dok suprotni iskazi I-tuženice i svjedoka KF ne dovode u pitanje utvrđenje da u utuženom razdoblju plaće nisu bile uredno isplaćivane.

34. Osvrćući se na navode tuženika kako je neživotno i nelogično da u tako dugom razdoblju prednik tuženika ne bi isplaćivao plaće svojim radnicima, sud ističe sljedeće:

U ovom postupku je utvrđeno da je pok. KF plaće radnicima isplaćivao jednom mjesečno, i to pretežito u gotovini, „na ruke“. Iz svih provedenih dokaza, osobito suglasnih i uvjerljivih iskaza svjedoka koji su imali neposredna saznanja, proizlazi da u utuženom razdoblju plaće nisu isplaćivane, a da je problem sa isplatama plaća počeo i prije 2010.s time da to nije bilo često.

35. U takvoj situaciji, u kojoj postoji ugovor o radu te je utvrđena praksa isplate plaće u gotovini, na ruke, bez pouzdane i vjerodostojne i dokumentirane evidencije, a svi relevantni svjedoci suglasno iskazuju o neisplati plaća u spornom razdoblju, sud smatra da je na tuženicima bio teret da svoje tvrdnje i prigovore o izvršenim isplatama potkrijepe odgovarajućim dokazima. U okolnostima u kojima poslodavac postupa na način da plaću ne isplaćuje putem računa radnika niti raspolaže vjerodostojnim dokazima o isplati, sud ne može, samo na temelju činjenice da to nije radio dulje vremensko razdoblja, zaključiti da je plaća tužitelju doista bila isplaćena. Provedeni dokazi upućuju na to da su radnici pristajali čekati i raditi bez plaće zbog povjerenja u pok. KF, koji je svojim ponašanjem i etikom ulijevao uvjerenje da će im plaće na kraju biti isplaćene. Imajući u vidu izneseno, kao i pravila o teretu dokaza zaključak je ovog suda da da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan; a što je tužitelj i uspio dokazati. Budući tuženici navode svojih prigovora, da je pok. KF svojim radnicima isplatio plaću, nisu dokazali, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

36. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

37. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 07. lipnja 2023. proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika neisplaćene plaće u bruto iznosu, a kamatu na neto plaće. Vještak navodi da iz obračunskih lista plaća tužitelja koje prileže spisu proizlazi visina utužene bruto mjesečne plaće u visini od 2.814,00 kn. Nadalje navodi da u spisu nema isplatnica niti izvadaka sa poslovnog računa pok. prednika tuženih iz kojih bi bila vidljiva isplata neto plaće. Također navodi da obzirom na nedostatak točnih podataka o plaćanjima obveza iz i na plaće, od Porezne uprave je pribavljen podatak da je pok. prednik tuženih platio doprinose za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti za sve posloprimce, dok je dio doprinosa na plaću djelomično podmiren, a dio je otpisan zbog zastare. Vještak navodi da iz navedenog proizlazi da više nema obveze s osnova doprinosa iz plaće, poreza i prireza, koji čine bruto plaću tužitelja pa proizlazi eventualno potraživanje tužitelja samo s osnova neto plaće. Zaključno navodi da su prema podacima Porezne uprave, za sporno razdoblje podmirene obveze s osnova doprinosa za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti, a za porez i prirez su podmirene djelomično, dok je ostatak otpisan zbog zastare. Ističe da slijedom navedenog postoji potraživanje tužitelja s osnova nepodmirene neto plaće u ukupnom iznosu 57.707,20 kn, odnosno 7.659,06 eura.

38. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom uredio tužbeni zahtjev.

39. I-tuženica kao i II-IV-tuženici u očitovanju na nalaz i mišljenje nisu osporavali matematički izračun vještaka, već su iznijeli svoja stajališta vezano za nelogičnost da tužitelj potražuje isplatu plaće za period od 3 godine bez da je pok. KF prijavio inspekciji i bez da bi radnici podnijeli kaznenu prijavu za kazneno djelo neisplate plaća.

40. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti jer je isti stručan, objektivan, detaljan i sukladan dokumentaciji u spisu, a sud nije uočio neke nedostatke ili nelogičnosti u istom.

41. Dakle, iz naprijed provedenih dokaza proizlazi da pok. KF (poslodavac tužitelja) nije tužitelju isplatio neto plaće za utuženi period, već je podmirio samo obveze koje se odnose na doprinose iz plaće, te obveze za porez i prirez, kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, dok I-IV-tuženici nisu dokazali da su u utuženom periodu plaće tužitelju bile isplaćene.

42. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i. st. 3. ZR/09, odnosno čl. 92. st. 1. i st. 3. ZR-a, kojom je propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada te da se isplaćuje najkasnije 15. dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec (s time da je isto propisano i čl. II toč.2. tužiteljevog Ugovora o radu), sud je zaključio da su I-IV tuženici, sukladno odredbi čl.139. st. 1. i st. 4. ZN-a, solidarno dužni tužitelju isplatiti neisplaćene plaće za utuženi period za koji nije nastupila zastara.

43. Kako je visina tužbenog zahtjeva usklađena s financijskim vještačenjem te je tužitelj sukladno napomeni višeg suda na ročištu za glavnu raspravu dana 25. veljače 2026. jasno naveo da utužene iznose traži u neto iznosu, što je sve u skladu s utvrđenjem vještaka kako više ne postoji obveza s osnova doprinosa iz plaće (podmirena u cijelosti), poreza i prireza (djelomično podmirena, djelomično otpisana), sud je naložio I- IV tuženicima da mu solidarno na ime neisplaćenih plaća isplate neto iznos od 5.914,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno Ugovoru o radu kao i odredbi čl. 84. st. 3. ZR/09, odnosno čl. 92. st. 3. ZR-a.

44. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22, 155/23 dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

46. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (vrijednost predmeta spora bila je 7.659,06 eura, a u ponovljenom postupku ona iznosi 5.914,62 eura i u okviru zahtjeva za naknadu troškova).

47. Trošak tužitelja temeljem čl 154 st 2 ZPP-a, sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 28. veljače 2019., 12. svibnja 2020., 01. lipnja 2021. i 01. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 09. kolovoza 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4) i troška pristupa na ročišta dana 25. studenog 2019., 24. svibnja 2021., 14. veljače 2022., 20. veljače 2024., 20. svibnja 2024. i 05. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište 23. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2), a što ukupno iznosi 2.350,00 eura.

48. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 587,50 eura, a što ukupno iznosi 2.937,50 eura.

49. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 77,22 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 88,61 %.

50. Nadalje, sud je utvrdio da su I-IV tuženici uspjeli u omjeru od 11,39 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 77,22%.

51. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.268,34 eura, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 77,22 %. Navedenom iznosu dodan je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.468,34 eura. Tužitelju u ponovljenom postupku pripada temeljem članka 154. st 1 ZPP-a ( VPS 5.914,62 eur) trošak zastupanja na ročištima 23. siječnja 2026.- 50 eura (Tbr. 9/5) i trošak zastupanja na ročištu 25. veljače 2026 u iznosu od 200 eura (Tbr. 9/1), dakle sveukupno 250 eura što uvećano za trošak PDV-a iznosi 312,50 eura, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 2.780,84 eura.

52. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 09. kolovoza 2023. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Također mu nije priznao niti trošak pristupa na ročište 23. rujna 2024. u zatraženom iznosu jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, kao i ročištu 23. siječnja 2026 jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja.

53. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

54. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I-tuženici po punomoćnici

- II-IV tuženicima po punomoćnik