REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7080/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Tomislava Klasića, savjetnika pri OGDO u Zagrebu, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 574,74 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanc iranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 6,56 eura od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 22,97 eura od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 27,44 eura od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 14,44 eura od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 41,36 eura od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 14,44 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 13,79 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 28,89 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 13,19 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,92 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15,42 eura od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 16,96 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 11,11 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 30,98 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15,11 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 16,12 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 33,77 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 15,42 eura od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 16,88 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 30,97 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 33,92 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 15,49 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 16,19 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 33,92 eura od 16. siječnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.456,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 31. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravosudni policajac, raspoređen na radno mjesto u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, na poslovima osiguranja zatvorenika.

U razdoblju od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, koji se mjesečno donosio u ustanov i u kojoj je zaposlen, odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u radu na drugi način, koji rad je bio duži od 8 sati dnevno i 40 sati tjedno, te je u navedenim oblicima rada tužitelj radio tijekom mjeseca i to u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do pekta.

Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tuženika koji se odnose na tužite lja, određeno je da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom, te da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 treće - 2 dana slobodan) ili turnus, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvario sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno, iz razloga jer je tuženik prekidao ciklus rada u turnusu te se isti rad smatra radom na drugačiji način sukladno odredbama KU-a.

Tužitelj je u navedenom razdoblju, u pojedinim mjesecima, ostavrivao sate prekovremenog rada na način da je radio u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, da je u takvom radu odrađivao sve dane i sate rada prema rasporedu poslodavca, a radio je po 8 sati zbog potrebe posla subotom i nedjeljom u istom tjednu. Tužitelj je u navedenom razdoblju, u pojedinim mjesecima, radio u turnusu, te je u takvom radu ostvarivao prekovemeni rad, na način da je radio duže od smjena i što je po potrebi službe radio u dane odmora, nakon odrađenog turnusa u ciklusu 12-24-12-48, te mu je poslodavac svaki sat takvog rada trebao obračunati kao prekovremeni rad. Tako ostvarene prekovremene sate rada, poslodavac je prenosio u slijedeći kalendarski mjesec, a iste je trebao obrađunati na nivou mjeseca u kojem su isti sati ostvareni kao prekovremeni rad. Isto tako je određeno, da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane, Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj također navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti.

Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. svibnja 2025. za utuženo razdoblje potražuje iznos od 574,74 eura zajedno sa pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor dvostruke litispendencije, kao što prigovara nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, obzirom tužitelj uz tužbu nije priložio nikakav dokaz o istome.

Podredno, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, isto iz razloga što je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike propisano da dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati. Temeljem istoga, dnevnom zapovijedi je određen rad službenika u trajanju od 12 sati najduže. Napominje da je sukladno čl. 3. Pravilnika o načinu obavljanja poslova Odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima među posebnim obvezama službenika Odjela osiguranja istaknuto da je službenik odjela osiguranja (službenik pravosudne policije) obvezan prije dolaska na radno mjesto obratiti se nadređenom službeniku radi pregleda ispravnosti opreme i naoružanja. Također smatra neosnovanim zahtijevati naknadu za prekovremeni rad za utvrđenu zakonsku obvezu, posebice što se sprovođenje (osiguranje) zatvorenika u vanjskoj bolnici obavlja u kontinuitetu, odnosno prenosi na slijedećeg službenika pravosudne policije.

Slijedom navedenog tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 30.07.2018. (str. 5-6 spisa), rješenje o rasporedu na radno mjesto, obračunske liste,

evidencije radnog vremena (dostavljeno u elektronskom obliku na CD/u, str. 31 spisa), preslike iz spisa poslovnog broja Pr-220/2019, Pr-7080/2020 i Pr-3284/2019 (str. 57- 66 spisa), sudsku praksu (str. 67-82, 87-93 spisa), izvršio je i uvid u priklopljeni spis poslovnog broja Pr-220/2019 i Pr-3284/2019 (službena bilješka na str. 50, 107 spisa), saslušao je kao svjedoke IF i NF, oboje na ročištu od 03.02.2022. (str. 42-44 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Dragane Bubalo od 14.05.2025. (str. 98-105 spisa), kao što ju je i saslušao na ročištu od 16.02.2026. (str. 117-119 spisa), te je izvršen i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s člankom 186.a ZPP-a.

Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te pripada li tužitelju isplata razlike plaće s naslova prekovremenog rada koji se ostvario u mjesecima u kojima blagdan, odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka, a koji rad prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

7. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08, 89/12, 104/13, 24/17 i 112/17) zajedno sa pripadajućim Dodacima i izmjenama ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 12/18) u čl. 44 st. 1. odnosno čl. 38 st. 1., propisuje da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%. Prema odredbi čl. 44. st. 10., odnosno čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema odredbi čl. 44. st. 12., odnosno čl. 38. st. 12 Kolektivnog ugovora redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Naime, prema odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH ("Narodne novine" broj: 33/96, 96/01,13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11,130/11) utvrđeno je koji su neradni dani u RH, a ta odredba primjenjuje se na jednak način na sve radnike u RH. Stoga, ako je zakonom nešto određeno kao neradni dan, istodobno se ne može tretirati kao radni dan u smislu prikaza redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radi se o kogentnoj odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH, koja se ne može derogirati drugačijom odredbom Kolektivnog ugovora, odnosno drugačijim tumačenjem Kolektivnog ugovora. Stoga, neovisno o činjenici je li tužitelj dužan raditi u blagdan ili neradni dan prema rasporedu rada, to i dalje ostaje blagdan, odnosno neradni dan za sve radnike u RH, pa tako i za tužitelja, te se isti ne može uvrstiti u redovni mjesečni fond radnih sati, jer se prilikom izračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati ubrajaju samo radni dani u mjesecu, što blagdani, odnosno neradni dani nisu. Obzirom na navedeno i za tužitelja je redovni mjesečni fond radnih sati valjalo obračunati na način da se radni dani u mjesecu (bez blagdana i neradnih dana) pomnože sa 8, a sve preko tog fonda predstavlja prekovremeni rad.

8. Iz rješenja o rasporedu na radno mjesto, obračunskih isprava za isplatu plaće i i evidencije rada za tužitelja, dostavljenih podneskom tuženika od 16. rujna 2020., sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatnika tuženika na radnom mjestu pravosudnog policajca raspoređenog na rad u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, radi čega je ocijenio nesonovanim istaknute prigovore nedostaka aktivne i promašene pasivne legivtimacije.

9. Svjedok IF u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju od 2014. do 2019. bio na radnom mjestu dežurni u kaznionici kao Voditelj smjene pravosudnih policajaca te da poznaje tužitelja. U situaciji kada je tužitelj radio u smjeni u kojoj je on bio voditelj on mu je i bio nadređeni djelatnik, ali imao je i druge nadređene. Rad je u utuženom razdoblju uglavnom bio organiziran u turnusu. Raspored rada određuje načelnik odjela, a on je kao voditelj smjene bilježio prisutnosti na radu onih djelatnika koji su bili u smjeni koju je vodio. Prisutnost na radu upisivao je u knjige, koje nije nikome predavao, govori o knjizi izvješća i jako je velika. U pravilu se radilo u turnusu iako je bilo izuzetaka koji su radili od 7.00 do 15.00 sati, ali tužitelj nije bio među njima. Dinamika rada može se vidjeti u knjigama o prisutnosti, ali i u rasporedu rada jer se uz ime i prezime piše i radno vrijeme kada je radio. Smatra da je tužitelj u spornom razdoblju odrađivao i prekovremene sate. To se može vidjeti iz raspored rada načelnika odjela. Koliko je tužitelj sati proveo na radu kao i drugi djelatnici može se vidjeti iz knjige izvješća koju je on vodio, kao i drugi voditelji smjena, a raspored načelnika nije se morao uvijek poklapati s knjigama izvješća, ali se tamo može vidjeti da je načelnik odredio da će netko odraditi određeni broj sati. Promjene u odnosu na raspored načelnika diktirale su potrebe službe i on bi ih izvijestio ili predložio načelniku da npr. tužitelj mora ostati duže na poslu zbog potrebe posla, to bi evidentirao u knjigu izvješća, a načelnik bi to odobrio. To su bila usmena odobrenja. Za prekovremene sate radnici su dobivali slobodne dane, a ako je bilo viškova i dalje, on ne zna jesu li se oni prenosili u idući mjesec jer ne radi na obračunu plaće. Slobodne dane je određivao načelnik na način da djelatnika ne bi stavio u raspored za sljedeće dane, kada bi ga djelatnik pitao zašto onda bi načelnik odgovorio "zbog slobodnih dana". Po njegovom saznanju nisu se donosila posebna rješenja o korištenju slobodnih dana. Međutim slobodni dani iskazivali su se u evidencijama radnog vremena voditelja odjela osiguranja. Iskorišteni slobodni dani nisu razvidni iz knjige izvješća, jer se bilježi tko je prisutan, a ne koga nema. U rasporedu kojeg je vodio načelnik odjela vidi se kada je netko bio na slobodnom danu, godišnjem ili bolovanju. Načelnik odjela dostavlja popis računovodstvu tko je kada i koliko radio. Knjiga izvješća je propisana Pravilnikom o radu i vodi se na temelju istog. Poslodavac je prekovremene sate računao kao 1 prekovremeni sati = 1 slobodan sat.

10. Svjedok NF u svom iskazu navodi da je radio kao pravosudni policajac u smjenama, nije bio voditelj smjene. Navodi da su radili u turnusu 12-24-12- 48, te da raspored rada određuje načelnik koji se sada zove voditelj službe osiguranja. Evidenciju o prisutnosti na poslu je vodio dežurni voditelj smjene. Dolazi se na posao ranije zbog kontrole naoružanja, odnosno opreme. U prekovremene sate se priznavalo ako su ostajali duže od 19.30 sati. Isto tako, ako su radili noćnu koja završava u 7.00 sati ujutro, priznavao se prekovremeni sat iznad 7.30 sati i to samo ako se radio o vanjskim bolnicama. Navodi da najčešće čuvaju zatvorenike po vanjskim bolnicama, te da im se kao radno vrijeme koje su odradili bilježio trenutak kada su ulazili u zatvorsku bolnicu do trenutka kada su izašli van. Radio je s tužiteljem u smjeni u spornom razdoblju. Stvarno vrijeme koje su proveli na poslu se zove evidencija izvješća u vanjskim bolnicama. To su pisali policajci koji preuzimaju smjenu. On se onda javljao dežurnom smjene kada je preuzeo smjenu, do kada je trajala, a dežurni smjene je to upisivao u knjigu izvješća. U brojnim situacijama nije se mogao poštivati raspored rada kako ga je odredio načelnik zbog potreba posla. U knjizi izvješća se može vidjeti stvarno stanje rada. U knjizi izvješća se nalazi kompletna baza podataka za sve djelatnike koji vrše službu. Tužitelj je radio isto u turnusima, ali ne zna za svaki dan detalje, nisu uvijek bili zajedno. Radio je i u dane blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka. Navodi da su često išli u preprate zatvorenika u vanjske bolnice. Iz knjiga izvješća vidi se i kada je djelatnik išao u prepratu i koliko je to trajalo. U situaciji kada ga načelnik ne bi stavio na raspored rada iako bih trebao biti, nije dolazio na posao i to bi bio slobodan dan koji je iskorišten ,ali se on s time kao ni drugi nije slagao jer je htio da mu se to plati kao redovan rad, pa mu je taj neradni dan bio nametnut. Nikada mu nitko nije rekao da su mu prekovremeni sati koje je odredio u jednom mjesecu plaćeni u slijedećem, ali zna da je dolazilo do krivog obračuna lista u računovodstvu.

11. Sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Dragani Bubalo, a nalaz i mišljenje vještaka sud u potpunosti prihvaća ocijenivši isti kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je nakon izvršenog uvida u predmetni spis s dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku, te na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019., a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja koji su padali od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, da visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 574,74 eura.

12. Tuženik nije prigovarao izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka, ali je na ročištu održanom 14. listopada 2025. zatražio da se ponovno priklopi spis poslovnog broja Pr- 220/2019, budući je i tamo utužen prekovremeni rad za dio utuženog razdoblja u ovom predmetu, te je predložio sa se vještak očituje o navedenom nakon priklopa.

13. Vještakinja se na ročištu 16. veljače 2026. očitovala na prigovore tuženika, a koji se odnosi na utvrđivanje prekovremenog rada u spisu poslovnog broja Pr - 220/2019, da je u nalazu i mišljenju od 17. rujna 2021. utvrđen prekovremeni rad, a koji se odnosi na neplaćene prekovremene sate rada zbog 10 minuta ranijeg dolaska, odnosno 28 minuta kasnijeg odlaska na posao. Ističe da navedeno vrijeme koje je utvrđeno u tom nalazu i mišljenju nije evidentirano u evidenciji radnog vremena za utuženo razdoblje. Svoj nalaz i mišljenje od 14. svibnja 2025. utvrdila je na način da je utvrdila prekovremeni rad, a koji se odnosi na rad koji je evidentiran u evidenciji radnog vremena u utuženom razdoblju. Napominje da u nalazu i mišljenju od 14. svibnja 2025. nije obračunat prekovremeni rad koji nije iskazan u evidenciji radnog vremena. Uvidom u evidenciju o radnom vremenu ističe da je u Tablici 1. svog izračuna prekovremeni rad utvrdila upravo prema dostavljenim evidencijama o radnom vremenu, pa i za takav oblik rada od ponedjeljka do nedjelje, dakle u sve dane.

14. Sud je prihvatio kao istinite svjedoka IF i NF, budući su životni i uvjerljivi te u bitnim činjenicama međusobno suglasni. Iz navedenih iskaza sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, a što je u skladu i sa nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo, čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio jer je sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a nakon usmenog očitovanja vještakinje na nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale daljnih primjedbi.

15. Sud je izvršio uvid i u ovosudni predmet poslovni broj Pr-3284/2019 te je utvrdio da u tom predmetu tužitelj potražuje razliku plaće na ime dnevne stanke, a u ovosudnom predmetu poslovni broj Pr-220/2019 tužitelj potražuje razliku plaće za prekovremeni rad koji je nastao na način da je tužitelj bio obvezan doći ranije na posao, kao i ostati nakon završetka smjene po nalogu poslodavca, za koji ostvareni prekovremeni rad tužitelj nije plaćen. Iako se tužba u predmetu Pr-220/2019 djelomično odnosi na isto utuženo razdoblje, utvrđeno je da zahtjev tužitelja u tom predmetu ne proizlazi iz iste činjenične osnove, te je stoga valjalo odbiti prigovor dvostruke litispendencije istaknut od strane tuženika.

16. S obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 574,74 eura, na koji iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava Zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 7/1 – 50 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 50 bodova, trošak sastava podneska od 8. lipnja 2020. po Tbr. 8/4 – 12,50 bodova, trošak sastava podneska od 10. siječnja 2025. po Tbr. 8/1 – 50 bodova, trošak sastava podneska od 21. svibnja 2025. po Tbr. 8/1 – 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13. travnja 2021. po Tbr. 9/1 - 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu 3. veljače 2022. po Tbr. 9/1 - 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. listopada 2023. po Tbr. 9/2 - 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 9. listopada 2024. po Tbr. 9/2 - 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 11. veljače 2025. po Tbr. 9/1 - 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu 14. listopada 2025. po Tbr. 9/2 - 25 bodova, trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda po Tbr. 9/3 – 25 bodova, odnosno ukupno 462,50 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 925,00 EUR, a što uz PDV ukupno 1.156,25 EUR i kojem iznosu treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 1.456,25 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova valjalo odbiti.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. travnja 2021. obzirom je navode iz predmetnog podneska mogao i trebao iznijeti na ročištu održanom istog dana, a za koji mu je priznat trošak zastupanja. Trošak sastava podneska od 4. svibnja 2021. tužitelju nije priznat jer je tužitelj navode iz predmetnog podneska bio dužan iznijeti još u tužbi, kao i na održanom pripremnom ročištu, a iz navedenog razloga nije priznat niti trošak sastava podneska od 14. srpnja 2021. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. veljače 2025., jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje.

18. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku po OGDO