REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5575/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ČJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Odvojak XX., kojega zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika TJ, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 9011666964 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 12. srpnja 2006.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, te odredbe o naknadama, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:
-članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.372,37 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita...
-članak 4.1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamata na kredit: Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila"
-članak 4.2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamata na kredit: Kamata se obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
-članak 6.2 Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Otplata kredita: Kredit u iznosu od 14.372,37 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke.... te u dijelu koji glasi: " U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...."
-članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Prijevremena otplata kredita:
Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 6.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima banke... U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate."
II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju ČJ iznos od 1.585,86 € sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
1,79 € od 25.09.2006. pa do isplate
0,92 € od 23.10.2006 pa do isplate
0,26 € od 31.03.2008. pa do isplate
7,57 € od 31.10.2008. pa do isplate
2,11 € od 19.12.2008. pa do isplate
10,33 € od 21.01.2009. pa do isplate
7,42 € od 30.01.2009. pa do isplate
10,30 € od 26.02.2009. pa do isplate
7,34 € od 26.03.2009. pa do isplate
7,89 € od 27.04.2009. pa do isplate
5,05 € od 26.05.2009. pa do isplate
5,95 € od 26.06.2009. pa do isplate
5,15 € od 27.07.2009. pa do isplate
5,57 € od 26.08.2009. pa do isplate
5,30 € od 28.09.2009. pa do isplate
4,27 € od 26.10.2009. pa do isplate
6,13 € od 26.11.2009. pa do isplate
7,59 € od 28.12.2009. pa do isplate
9,05 € od 26.01.2010. pa do isplate
9,66 € od 26.02.2010. pa do isplate
12,61 € od 26.03.2010. pa do isplate
11,88 € od 26.04.2010. pa do isplate
13,06 € od 26.05.2010. pa do isplate
18,39 € od 28.06.2010. pa do isplate
20,26 € od 26.07.2010. pa do isplate
25,93 € od 26.08.2010. pa do isplate
25,06 € od 27.09.2010. pa do isplate
20,82 € od 26.10.2010. pa do isplate
25,40 € od 26.11.2010. pa do isplate
33,38 € od 27.12.2010. pa do isplate
28,84 € od 25.01.2011. pa do isplate
32,30 € od 25.02.2011. pa do isplate
30,30 € od 25.03.2011. pa do isplate
29,14 € od 26.04.2011. pa do isplate
36,74 € od 25.05.2011. pa do isplate
43,00 € od 27.06.2011. pa do isplate
46,23 € od 25.07.2011. pa do isplate
43,40 € od 20.09.2011. pa do isplate
41,65 € od 03.10.2011. pa do isplate
39,84 € od 25.10.2011. pa do isplate
40,54 € od 01.12.2011. pa do isplate
42,57 € od 03.01.2012. pa do isplate
44,58 € od 25.01.2012. pa do isplate
44,83 € od 05.03.2012. pa do isplate
43,65 € od 27.03.2012. pa do isplate
671,81 € od 10.04.2012. pa do isplate,
i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 0,10 EUR.
IV Utvrđuje se da ne postoji prigovorom radi prijeboja istaknuto potraživanje tuženika Privredna banka Zagreb d.d. prema tužitelju ČJ u iznosu od 80,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
0,35 € sa pripadajućim kamatama od 25.08.2006 do namirenja
0,8 € sa pripadajućim kamatama od 29.11.2006 do namirenja
0,89 € sa pripadajućim kamatama od 23.12. 2006 do namirenja
1,87 € sa pripadajućim kamatama od 30.01. 2007. do namirenja
2,32, € sa pripadajućim kamatama od 01.03. 2007. do namirenja
2,01 € sa pripadajućim kamatama od 29.03. 2007. do namirenja
4,03 € sa pripadajućim kamatama od 03.05.2007. do namirenja
5,146 € sa pripadajućim kamatama od 29.05.2007. do namirenja
5,45 € sa pripadajućim kamatama od 30.06.2007. do namirenja
6,43 € sa pripadajućim kamatama od 28.7.2007. do namirenja
3,04 € sa pripadajućim kamatama od 23.08.2007. do namirenja
6,22 € sa pripadajućim kamatama od 02.10.2007. do namirenja
6,24 € sa pripadajućim kamatama od 30.10.2007. do namirenja
3,54 € sa pripadajućim kamatama od 26.11.2007. do namirenja
3,91 € sa pripadajućim kamatama od 09.01.2008. do namirenja
02,57 € sa pripadajućim kamatama od 08.02.2008. do namirenja
1,87 € sa pripadajućim kamatama od 1.03.2008. do namirenja
3,25 € sa pripadajućim kamatama od 3.05.2008. do namirenja
4,04 € sa pripadajućim kamatama od 03.06.2008. do namirenja
3,95 € sa pripadajućim kamatama od 27.06.2008. do namirenja
4,89 € sa pripadajućim kamatama od 29.07.2008. do namirenja
4,77 € sa pripadajućim kamatama od 30.08.2008. do namirenja
3,93 € sa pripadajućim kamatama od 30.09.2008. do namirenja
sve po stopi zatezne kamate koja je do 31.12.2007. godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.
V Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju ČJ troškove parničnog postupka u iznosu od 3.298,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 12.7.2006. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 9011666964 za kupnju vozila, na temelju kojeg mu je tuženik isplatio kredit u iznosu od 14.372,37 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,17 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Povrat kredita ugovoren je u 84 mjesečna anuiteta, sve plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća. Tužitelj je kredit prijevremeno otplatio. Naznačeni ugovor sadrži niz nepoštenih odredaba u vidu ugovaranja promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te vezivanjem glavnice i anuiteta uz švicarski franak, kao i odredbe koja se odnosi na obvezu uplate naknade kod prijevremene otplate kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate. Tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem tog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. U razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a rastao je i tečaj CHF. U kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isto tako, u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno je da je ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, a s obzirom da prije zaključenja ugovora tuženik kao banka potrošače nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu stranaka, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. Nadalje, odredba o plaćanju naknade kod prijevremene otplate kredita je neodređena i neodrediva za tužitelja kao potrošača te je slijedom toga nepoštena. Kako je tužitelj uslijed rasta tečaja tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog povećanja i promjene nije bilo, to tužitelj u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će uz prethodno utvrđenje ništetnosti prethodno spomenutih odredbi naložiti tuženiku isplata iznosa od 1.585,96 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u izreci, uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i kasnije u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom ističe da se u ovom postupku ne radi o naknadi štete pa se tužitelj ne može s osnovom pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Valutna klauzula bila je zakonom dopuštena i jasno određena kategorija koja je utemeljena na kogentnoj pravnoj normi te stoga ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno navodi, a iz tih razloga niti konkretni pravni posao, odnosno pojedina odredba iz ugovora samo zbog ugovaranja valutne nisu ništetni. Volja ugovornih strana jasno je i nesumnjivo iskazana Ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači na drugačiji način od one tako iskazane. Ugovor o kreditu solemniziran je kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiji istinitost u parničnom postupku nije dopušteno utvrđivati na drugi način od one kako glasi. Ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo je dopušteno, sama odredba bila je jasna, lako uočljiva i razumljiva, zbog čega nije moguće ocjenjivati nepoštenost iste, dok je tuženik kamatnu stopu mijenjao u skladu sa zakonom i tržišnim uvjetima. Volja ugovornih strana bila je ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i stoga ne postoji mogućnost primjene drugačije- fiksne kamatne stope kako to tužitelj navodi. Osporava i svojstvo potrošača tužitelju te posljedično tome njegovu aktivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare te navodi da je ugovor ispunjen u cijelosti zbog čega se ne može isticati ništetnost istoga ili njegovih pojedinih odredbi. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka. Tuženik je ujedno istakao i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja u konačnom iznosu od 80,79 sa zateznim kamatama tekućima na svaki takav pojedinačni iznos.
3. Tužitelj se u cijelosti usprotivio takvom prigovoru tuženika ujedno ističući prigovor zastare tog potraživanja.
4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 12.7.2006. br. 9011666964 s potvrdom javnog bilježnika, plan otplate, pregled uplata po kreditu, knjigovodstvenu karticu, Sažetak prikaza rezultata analize povijesnog raspona varijabilne kamatne stope za kredite denominirane u švicarskim francima za Privrednu banku Zagreb d.d., provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušan je tužitelj.
5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjevi su osnovani.
7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 12.7.2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 9011666964 koji je potvrđen po javnom bilježniku Jadranki Knego-Rogina iz Zagreba pod br. OU-899/2006-1, a kojim se tuženik kao banka obvezao staviti na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.372,37 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora) koji je na dan sklapanja Ugovora iznosio 1 CHF = 4,621326 kn, dok je kredit isplaćen 13.7.2006. Rok otplate kredita bio je 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća te je tužitelj pristao da u slučaju promjene kamatne stope tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezao se plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 6.2. ugovora). Kredit je bio odobren za kupnju vozila. U čl. 4. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,17 % godišnje, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, dok je u čl. 9. Ugovora određeno da tuženik može vratiti kredit i prije roka u cijelosti ili djelomično, ali je o tome dužan obavijestiti tuženika te je u tom slučaju dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećavao kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužitelju, a takva kamatna stopa iznosila je 5,17 % godišnje do 31.7.2007., zatim 6,17 % godišnje do 31.1.2008. te zatim 7.45 % godišnje do prijevremene otplate kredita koja je uslijedila 10.4.2012., kao i da je u tom razdoblju uglavnom dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje dopunjen pisanim i usmenim očitovanjima kojim je odgovoreno na postavljeni zadatak sud prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine, u bitnom utvrdio da ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzimajući u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 11.948,65 kn, sada 1.585,86 EUR, dok ukupno manje plaćeno uzimajući u obzir pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi 80,79 EUR. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, dok su prigovori tuženika uglavnom bili pravne prirode gdje je općenito prigovarao provođenju takvog dokaza na način kao u ovom postupku, a glede prigovora na računski dio vještak je u svom izračunu jasno naglasio da su iznosi više plaćenog zbog rasta tečaja korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa, a koje je vještak izračunao u ukupnom iznosu od 4.541,66 kn tj. sada 602,78 EUR.
8. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.11.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je spomenuta banka u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 1.11.2004. do 6.8.2007., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13.6.2014. br. Pž-7129/13-4 (glede promjenjive kamatne stope) i od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10 (glede valutne klauzule) te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 09 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.
9. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate (upravo suprotno bi proizlazilo i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača, sud odredbe ugovora o kreditu od 12.7.2006. koji se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost ugovorene redovne kamatne stope jednostranim odlukama i internim aktima tuženika, nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, odnosno da je tužitelj formalno naveo da je upoznat s mogućnošću promjene anuiteta zbog rasta tečaja, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule. Nadalje, a u odnosu na spornu ugovornu odredbu kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate sve u skladu s važećim odlukama tuženika, za dodati je da eventualna okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope, sama za sebe zasigurno nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba čl. 81. ZZP 03. U spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bila svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Isto tako, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odredbi st. 2. istoga članka navedeno je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi st. 4. tog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Iz predmetnog Ugovora kao što je već navedeno razvidno je da se radilo o potrošačkom ugovoru i to unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaj, a što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja. S obzirom na navedeno, a u skladu s gore citiranim odredbama ZZP- a, na tuženiku je u ovom postupku bio teret dokazivanja da se o spornoj ugovornoj odredbi o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika pojedinačno pregovaralo, a što tuženik ovdje ničim ne dokazuje. Tako tuženik npr. ne dokazuje da su stranke prije i u vrijeme sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarale i utvrdile egzaktne parametre i način obračuna sporne naknade kojim bi tužitelju bilo valjano obrazloženo što ugovorena naknada obuhvaća i zašto se naplaćuje, što sve pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju odredio visinu naknade i nametnuo je tužitelju, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina naknade isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma obračuna naknade kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz te odredbe mogu proizaći, pa kako je ta odredba Ugovora o zaračunavanju naknade u konačnici ovisila isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti obračuna, to je predstavljalo odredbu koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je nastala situacija da je tuženik, kao vjerovnik, jednostrano odredio i nametnuo obvezu tužitelju koju ista nije mogao valjano predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti njezinu visinu zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Iz tih razloga sporna odredba čl. 9. Ugovora u tom dijelu ukazuje se nepoštenom i stoga ništetnom (čl. 87. ZZP-a).
10. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koja su ništetne (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05.
- dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju zatražene nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.
11. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbene zahtjeve i uz prethodno utvrđenje ništetnosti u izreci citiranih odredbi naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 1.585,86 EUR s osnova rasta tečaja. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim teku od dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbama čl. 1. Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 72/02. i 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.
– dalje: ZO).
12. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Za ovaj sud nije sporno da u naznačenom ugovoru o kreditu nije bila ugovorena fiksna već promjenjiva kamatna stopa, no s obzirom na gornja utvrđenja o ništetnosti tih odredaba u dijelu u kojem je ista promjenjiva na način da se mijenja u skladu s odlukama tuženika, za istaknuti je da odredba o početnoj redovnoj kamatnoj stopi nije nepoštena i time ništetna (to stranke niti ne tvrde), zbog čega nema razloga da se ta valjana odredba ovdje ne primjenjuje. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (neodlučno je što je kredit u međuvremenu isplaćen), pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli koje su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale, slijedom čega nisu od utjecaja navodi tuženika kojima naknadno opravdava izvršene promjene kamatnih stopa (stoga nije niti bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje na tu okolnost, što uostalom nije niti predmet ovoga spora). Kako tužitelj na temelju utvrđene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije ništa primio od tuženika, to u smislu prethodno citirane odredbe ZOO-a ne postoji niti eventualna dužnost istoga za povrat po toj osnovi, zbog čega se prigovorom radi prijeboja tako istaknuto potraživanje tuženika (tzv. negativne tečajne razlike u ukupnom iznosu od 80,79 EUR) u cijelosti ukazuje neosnovanim. Točno je da je zakonodavac za pojedinačne postupke pokrenute povodom odluka donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prvotno koristio termin naknada štete, sada i isplata, međutim prema stajalištu ovoga suda istu formulaciju ne treba tumačiti doslovno i isključivo, već pod time valja razumijevati i obuhvatiti mogućnost poduzimanja sveukupnih pravnih radnji i instituta kojima će pojedini potrošač ostvariti ili zaštititi svoja konkretna prava koja su mu povrijeđena postupcima određene osobe koja su bila predmet postupka po kolektivnoj tužbi. Odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnose se na sve tamo spomenute ugovore o potrošačkom kreditiranju neovisno o namjeni samih kredita (stambeni krediti ili krediti za kupnju vozila kao u predmetnom kreditu), a tuženik ničim ne dokazuje da tužitelj u konkretnom slučaju nije imao svojstvo potrošača (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti), a suprotno proizlazi i iz iskaza samog tužitelja (korištenje osobnog vozila kupljenog kreditom isključivo za osobne i privatne svrhe) te samog teksta ugovora. Okolnost potvrđivanja predmetnog ugovora kao privatne isprave po javnom bilježniku čime je stekao svojstvo javnobilježničkog akta, sama za sebe ne isključuje mogućnost utvrđivanja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Za ovaj sud nije sporno da općenito odredba o naknadi za prijevremenu otplatu nije ništetna, međutim to ne isključuje njezinu eventualnu ništetnost ukoliko se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te je uzrokovala neravnotežu između potrošača i trgovca kao što je i utvrđeno u ovom konkretnom slučaju. Također, tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4.3.2021., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) za isplatu koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao do podnošenja ovopredmetne tužbe, dakle zastara nije nastupila.
13. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 9.4.2021., 11.4.2022., 14.10.2022. i 11.2.2025. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 9.3.2022. i 1.10.2024. – 2 x 50 bodova = 100 bodova (Tbr. 8. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 3.3.2022., 26.4.2022., 24.3.2023., 12.12.2023., 13.2.2024. i 2.3.2026. – 6 x 100 bodova = 600 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 2.028,46 EUR do 13.10.2022., a nadalje prema vrijednosti predmeta spora od 1.585,96 EUR, što ukupno čini 1200 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.400,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 600,00 EUR, zatim plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,37 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), kao i plaćeni trošak provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, što ukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 3.298,82 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 14.11.2022., 19.3.2025. i 15.7.2025. (ponavljaju se ranije izneseni navodi, odnosno očituje se na prigovore tuženika na provedeno vještačenje), kao i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu koji za tužitelja nije nastao (tužitelj je u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama /"Narodne novine", br. 51/23./ oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj vrsti spora).
13. Kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio da mu troškove postupka tuženik naknadi u cijelosti, dok je iz razloga gotovo potpunog neuspjeha u parnici odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova. Zahtjev tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbe (isplata iznosa od 442,50 EUR) je prvenstveno nepravovremen sukladno odredbi čl. 164. st. 8. ZPP- a, s obzirom da je obavijest o povlačenju zaprimio 3.11.2022., dok je zahtjev za naknadu troškova stavio tek 24.3.2023., a podredno i neodređen budući da nije naveo troškove koje po toj osnovi potražuje.
14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Varaždinu.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
