REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1046/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ispravka i brisanja upisa, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ispravlja se upis prava vlasništva tuženika GRADA ZAGREBA na 1/2 dijela nekretnine označene kao 27. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27) poslovni prostor u prizemlju, površine 307,30 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe [adresa], 12, 14, 1, 3, 5,7 izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] od 2085 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastao temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-52663/2024 od 04. ožujka 2025. i rješenja posl.br. Z-51286/2023-10 od 06. rujna 2024., na način da se utvrđuje da je tužitelj Republika Hrvatska OIB: 52634238587, u ½ dijela stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao 27. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27) poslovni prostor u prizemlju, površine 307,30 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe [adresa], 12, 14, 1, 3, 5,7 izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] od 2085 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja.

Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB,OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, naknaditi tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu su za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. travnja 2025. podnio tužbu radi ispravka i brisanja upisa u zemljišnoj knjizi. U tužbi i tijekom postupka tužitelj u bitnom navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-52663/2024 od 4. ožujka 2025., u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za zgradu u [adresa] i Hrvoja Macanovića 10-14, odbijen prigovor i prijava tužitelja protiv upisa prava vlasništva za korist tuženika na: 27. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27) poslovni prostor u prizemlju, površine 307,30 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, na adresi [adresa], koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe [adresa], 12, 14, 1, 3, 5,7 izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] površine 2085 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati u parnici tužbom za ispravak.

1.1. Pojašnjava da je prethodno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Z-51286/2023-10 od 6. rujna 2024. na do tada neupisani poseban dio u zemljišnoj knjizi i knjizi položenih ugovora poslovni prostor u prizemlju površine 307,30 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika na adresi [adresa], koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zgradi mješovite uporabe [adresa]/ [adresa], 12, 14, 1, 3, 5, 7, površine 2085 m2 , dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist tuženika s obrazloženjem da je sud izvršio uvid u dostavljenu građevinsku dozvolu broj UP/I-05/1-932/6-1982 od 29. ožujka 1982. te utvrdio da je ista izdana Udruženoj samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja grada Zagreba. Ovakav upis tužitelj smatra pogrešnim jer se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja. Naime, prije provedenog postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, postojala je zkčbr. [katastarska čestica] (kasnije cijepana) upisana kao društveno vlasništvo s upisanim pravom korištenja Općine Trešnjevka samo na 1/2 dijela, a građevinskom dozvolom od 29. ožujka 1982. na koju se u obrazloženju odluke poziva zemljišnoknjižni sud, odobrava se Udruženoj samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja grada Zagreba građenje stambeno - poslovnog objekta na gradilištu označenom kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, nije razvidno da bi se Građevinska dozvola odnosila na predmetnu zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.2. Osim toga, ističe da građevinska dozvola nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini pozivajući se pritom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-803/2007 od 19. veljače 2008. Pored toga navodi da se na nekretnini u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva građenjem na temelju paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, a ni na temelju drugih pravila Općeg građanskog zakonika (moglo se stjecati pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, no, prema shvaćanju visokih sudova "tuđe zemljište", u smislu te odredbe, je zemljište u vlasništvu drugih fizičkih ili pravnih osoba, a ne društveno vlasništvo). Pored navedenog, u režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92., 77/92. – dalje: ZOVO ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na zemljištu na kojem se gradilo moralo je postojati pravo vlasništva te se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24.-26. ZOVO) nisu mogle primijeniti na slučaj kad subjekt gradi na zemljištu društvenog vlasništva, kakvo je pravno stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt 510/2016-2 od 19. travnja 2017.

1.3. Tužitelj dodatno ističe da se Ugovor o zakupu gradskog prostora Klasa:

372-03/23-003/407, Urbroj: 251-11-22/001-24-5 od 19. siječnja 2024., Ugovor o korištenju prostora Klasa: 372-03/20-03/519, Urbroj: 251-14-32/011-20-6 od 5. listopada 2020. i Ugovor o davanju prostora na upravljanje i korištenje Klasa: 372- 01/06-01/4117, Urbroj: 251-14-22/209-07-4 od 26. veljače 2007. ne odnose se na predmetni poslovni prostor u [adresa], već na poslovni prostor u [adresa]. Zaključno navodi da tuženik vlasništvo nije mogao steći niti dosjelošću s obzirom na to da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnine koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja prije tog dana, a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene već u vrijeme podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe nije protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.,94/17.).

1.4. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će ispraviti upis prava vlasništva tuženika upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] na posebnom dijelu upisanom kao E-27 (poslovni prostor u prizemlju površine 307,30 m2) u 1/2 dijela i u tom suvlasničkom omjeru upisati pravo vlasništva za korist tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 27. svibnja 2005. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je njegovom pravnom predniku Udruženoj samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja Grada Zagreba Zaključkom [adresa], Komisije o uzimanju neizgrađenog građev inskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje, broj UP/I-05/4-6864/2-78 od 28. ožujka 1979. dano na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu za izgradnju objekata, među kojima je bila i čestica na kojoj je izgrađen objekt u kojem se nalazi poslovni prostor koji je predmet ovog spora (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 817 čhv, odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2937 m2 za izgradnju objekta Kc-2). Potom je pravnom predniku tuženika od strane Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, izdana Građevinska dozvola pod brojem UP/I-05/1-962/6-1982 od 29. ožujka 1982. kojom je odobreno građenje stambeno poslovnog objekta oznake Kc-2 na gradilištu označenom kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 817 čhv, odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2937 m2. Tuženik navodi da je temeljem te građevinske dozvole njegov prednik izgradio zgradu u kojoj se nalazi ovdje sporni poslovni prostor te mu je od strane Općine Trešnjevka, Komiteta za prostorno uređenje, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za prostorno uređenje izdana Dozvola za uporabu pod brojem UP/I-2207-05-01-88-03 dana 3. prosinca 1988.

2.1. Tuženik ne spori da je predmetna nekretnina bila nacionalizirana odnosno da je postala društveno vlasništvo, međutim osporava tužiteljevo shvaćanje da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva građenjem u smislu pravnog pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, ali kako je u konkretnom slučaju objekt izgrađen nakon 1980., kada je na snagu stupio ZOVO, smatra da se na stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju ne primjenjuje Opći građanski zakonik, već upravo ZOVO, koji je u svojim odredbama poznavao takvu vrstu stjecanja prava vlasništva (pritom se tuženik poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-385/2010 od 26. listopada 2010.). Naime, tuženik ističe da je predmetna je nekretnina po pravnom predniku tuženika i njegovim sredstvima privedena svrsi jer je na njoj, uz dopuštenja nadležnih tijela, legalno izgrađena zgrada pa je iz toga razvidno da je pravni prednik tuženika bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu i da je, pretvorbom društvenog vlasništva, postao vlasnikom predmetnog posebnog dijela nekretnine u smislu čl. 360. st. 1. ZV (pozivajući se na tako zauzet stav u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev x-236/2014 od 17. prosinca 2019.).

2.2. Tuženik dodatno pojašnjava da je iz građevinske dozvole razvidno da se ista odnosi na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što je katastarska oznaka zemljišnoknjižne čestice br. 1707/7 k. o. [katastarska općina]. Ističe da je zkčbr. [katastarska čestica] .o. Vrapče cijepana puno prije pokretanja postupka povezivanja koji je doveo do upisa predmetnog poslovnog prostora u zemljišne knjige kao posebne cjeline. Naime, zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je cijepanjem zkčbr. [katastarska čestica] na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem prijavnog lista br. RN-2763/2015 k. o. [katastarska općina], dok je postupak povezivanja pod brojem Z-51286/23 pokrenut 2023.

2.3. U odnosu na rok potreban za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću upire na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci pod brojem Rev-443/2021 (koja se poziva na odluke tog suda pod brojem Rev-2776/2016- 2 od 29. siječnja 2019. i Rev-2430/2019. od 9. srpnja 2019.) i na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima O protiv [adresa], J protiv [adresa], D protiv [adresa] te E i drugi protiv Republike Hrvatske. Predlaže stoga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U nastavku postupka tužitelj je osporio da bi tuženik bio pravni slijednik Udružene samoupravne interesne zajednice stanovanja. Naveo je da Samoupravna interesna zajednica stanovanja nije mogla biti vlasnikom predmetne nekretnine, a niti je na toj nekretnini u društvenom vlasništvu imala upisano pravo upravljanja niti pravo korištenja pa samim time nije mogla svojim prestankom djelovanja na Fond u stambenom i komunalnom gospodarstvu prenijeti više prava nego li je imala.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju u spisu. Provedene je dokaze sud cijenio svaki zasebno, i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi koji je proveden u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-51286/2023- 10 od 6. rujna 2024. u odnosu na 1/2 dijela poslovnog prostora u prizemlju površine 307,30m2 koji je poseban dio zgrade [adresa], sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji je po prvi put upisan u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za istovremenim upisom njegovog prava vlasništva na tom suvlasničkom dijelu posebnog dijela nekretnine.

6. Između stranaka nije sporno da je prvoupis poslovnog prostora koji je predmet ovog spra izvršen temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-51286/2023-10 od 6. rujna 2024. (list 7.-16. spisa) u u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i da je uknjižen kao vlasništvo tuženika u cijelosti. Nadalje nije sporno da je tužitelj u odnosu na navedeni upis podnio prigovor i prijavu (list 19.-20. spisa) koji su odbijeni rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-52663/2024 od 4. ožujka 2025. (list 5.-6. spisa). Također nije sporno da je zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena zgrada na adresi [adresa] prije postupka povezivanja bila uknjižena kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist Općine Trešnjevka u 1/2 dijela. Nije sporno niti da je tuženik pravni slijednik Općine Trešnjevka te da je stekao pravo vlasništva spornog poslovnog prostora u 1/2 dijela.

7. Međutim, sporno je ovlaštenje tuženika za stjecanje vlasništva na preostalih 1/2 dijela poslovnog prostora u odnosu na koje njegov prednik nije imao upisano pravo korištenja. Tužitelj smatra da za navedeno tuženik nema nikakav valjan osnov stjecanja prava (su)vlasništva, a s tim je u vezi sporno je li tuženik mogao na temelju građevinske i uporabne dozvole koje su izdane Udruženoj samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja grada Zagreba (pri čemu je sporno i sljedništvo od USIZ stanovanja do tuženika) steći pravo vlasništva na temelju prijašnjih propisa (Opći građanski zakonik i ZOVO) i na temelju ZV, te podredno je li tuženik vlasništvo stekao dosjelošću. Sporan je i identitet zemljišta na kojem je odobreno građenje objekta.

8. Prije svega treba navesti da u konkretnom slučaju, budući da je tužitelj u rješenju pod brojem Z-52663/2024, Ozn. 51286/2023 od 4. ožujka 2025. upućen da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali da to ne sprečava osobu koja za to ima pravni interes da ostvaruje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, dok osobe čiji prijave ili prigovori nisu usvojeni svoje navodno pravo mogu ostvarivati u parnici tužbom za ispravak, nije bilo potrebno postupanje tužitelja u skladu čl. 186.a ZPP obzirom na rokove koji su određeni u toj zakonskoj odredbi i rok određen u čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19.,128/22., 155/23. – dalje: ZZK).

8.1. Naime, prema odredbi čl. 24. st. 2. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine" broj 121/13., 61/18., 63/19. – dalje: Pravilnika o povezivanju) povodom prijave ili prigovora održat će se rasprava o prijavi, odnosno prigovoru i donijeti odluka sukladno odredbama ZZK koje se primjenjuju na ispravni postupak. Nadalje, prema odredbi čl. 203. st. 4. ZZK sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak. Odredbom čl. 205. st. 1. ZZK ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo zahtijevati osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja.

8.2. Tužitelj je ovaj spor pokrenuo 10. travnja 2025., na temelju rješenja od 4. ožujka 2025. koje mu je dostavljeno 11. ožujka 2025. (prijamni štambilj na listu 5. spisa), dakle unutar zakonskog roka iz čl. 205. st. 1. ZZK.

9. Po prijašnjim je propisima mogućnost izgradnje na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu bila uređena kroz pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi izgradnje. Na taj se način neizgrađeno građevinsko zemljište, temeljem odluke države, odnosno jedinice lokalne samouprave, dodjeljivalo na korištenje trećim osobama radi izgradnje zgrada, a uvjeti, način stjecanja, svrha, prestanak i zaštita ovih prava nad građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, nakon 1973., bili su regulirani Zakonom o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine" broj: 14/73.) i Zakonom o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj: 54/80.) čije su odredbe stavljene izvan snage stupanjem na snagu ZV.

10. Stupanjem na snagu Zakona o stambenim odnosima osnovane su samoupravne interesne zajednice za područje općine (čl. 15.) te je tim Zakonom preneseno pravo upravljanja fondom stambenih zgrada u društvenom vlasništvu na samoupravne interesne zajednice te su one pravni sljednici ranijih stambenih poduzeća. Prema odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu s danom 1. siječnja 1991. samoupravne interesne zajednice nastavljaju s radom kao fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Na temelju odredbe čl. 16. st. 2. Odluke o osnivanju i organiziranju Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Samoupravne interesne zajednice prestale su s radom 31. prosinca 1990. i sva prava i obveze prenesene su na Fond grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo. Navedeni Fond grada Zagreba prestao je postojati na temelju odredbe čl. 31. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela [adresa] ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj: 6/97.), a pravni slijednik je na temelju odredbe čl. 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95.) i odredbe čl. 32. navedene Odluke tuženik.

10.1. Sukladno citiranim propisima, tuženik je pravni sljednik Udružene samouprave interesne zajednice stanovanja grada Zagreba.

11. Upravo se na Udruženu samoupravnu interesnu zajednicu stanovanja grada Zagreba odnose Zaključak Općine Trešnjevka, Komisije o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili posjednika i davanju tog zemljišta na korištenje, broj: UP/I-05/4-6864/2-78. od 28. ožujka 1979. (list 54. -56. spisa), građevinska dozvola Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05/1-962-6-1982. od 29. ožujka 1982. (list 57.-60. spisa) i dozvola za upotrebu Općine Trešnjevka, Komiteta za prostorno uređenje, komunalne i stambene poslove, Klasa: ozn. 362-02/88-01/83, Urudž.br. UP/I-2207-05-01-88-03 od 3. prosinca 1988. (list 61. -66. spisa).

12. Iz ovih isprava proizlazi da je USIZ-u stanovanja grada [adresa] dano na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu za izgradnju objekata društveno usmjerene stambene izgradnje u naselju Staglišće, između ostalog, i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 817 čhv odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2937 m2 za izgradnju stambenog objekta Kc-2, jednako kao i da je USIZ-u stanovanja grada Zagreba odobrena izgradnja navedenog objekta i da mu je po dovršetku gradnje izdana dozvola za upotrebu. Pritom je jasno da je u uporabnoj dozvoli očiglednom omaškom prilikom pisanja došlo do zamjene katastarskih općina (zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka) tako da je navedeno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To bi bilo jasno i samo imajući u vidu međusobnu vezu citiranih isprava (zaključak, građevinska dozvola i dozvola za upotrebu), a tim je više jasno da se radi o omašci prilikom označavanja katastarske općine kada se ima u vidu da se uporabna dozvola izrijekom poziva na građevinsku dozvolu od 29. ožujka 1982. u kojoj su ti podaci ispravno navedeni.

13. Nesporno je među strankama da zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikad nije formirana za zemljišnu knjigu.

14. Prema podacima Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala od dijelova prijašnjih zkčbr. [katastarska čestica] i dr. sve k. o. [katastarska općina] (list 113. spisa), odnosno koja je nastala od dijelova prijašnjih zkčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (list 110. spisa). Kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana je 1984. u katastarskom operatu s površinom od 1913 m2, dok je 2008. proveden geodetski elaborat RN br. 1724/08 kojim je utvrđena površina te čestice od 2085 m2, kakav je upis i danas (list 248. -254. spisa).

15. Iz preslike ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 95.-98. spisa) proizlazi da je u istom bila upisana zkčbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist Općine Trešnjevka u 1/2 dijela.

16. Iz povijesnog prikaza zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 79.-84. spisa) proizlazi da je zkčbr. [katastarska čestica] površine 1309 čhv cijepana (odnosno da je došlo do promjene njezinog broja, oblika i površine) na zkčbr. [katastarska čestica] površine 949 m2 i 1707/8 površine 1628 m2 temeljem prijavnog lista RN br. 143/2019 (upis proveden pod brojem Z-63063/2019), dok je pod brojem Z-49071/2015 izvršena promjena broja, oblika i površine zkčbr. [katastarska čestica] na zkčbr. [katastarska čestica] površine 397 m2 i zkčbr. [katastarska čestica] površine 2085 m2 i otpis zkčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je kasnije, rješenjem pod istim brojem izvršen upis promjene izgrađenosti (list 114. spisa).

17. Dakle, iz zemljišne knjige proizlazi da je upis pod brojem Z-63063/2019 u proveden prije provedbe upisa pod brojem Z-49071/2015, odnosno da je temeljem prijavnog lista koji je proveden pod brojem Z-63063/2019 od osnovne zkčbr. [katastarska čestica] nastala zkčbr. [katastarska čestica] površine 949 m2, dok je kasnije od zkčbr. [katastarska čestica] nastala zkčbr. [katastarska čestica] površine 2085 m2 (upis pod brojem Z-49071/2015), s time da se tu radilo o provedbi prijavnog lista koji se odnosio na veći broj zemljišnoknjižnih uložaka pa zkčbr. [katastarska čestica] nije nastala samo od dijela zkčbr. [katastarska čestica] nego i od dijelova brojnih drugih čestica.

17.1. Nedvojbeno je da je predniku tužitelja građenje odobreno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja katastarska čestica odgovara današnjoj zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nastala od dijela nekadašnje zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kasnije od dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je formirana od dijela zkčbr. [katastarska čestica]) i dijelova brojnih drugih čestica.

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je suda da je po prijašnjim propisima pravnom predniku tuženika bilo dano na korištenje zemljište oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (današnja zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) radi izgradnje stambenog objekta oznake Kc-2, koji objekt je, temeljem valjanih dozvola izdanih od strane nadležnih tijela, sagrađen (u zemljišnoj knjizi upisan kao zgrada mješovite uporabe [adresa], 12, 14, 1, 3,5, 7) i čiji je poseban dio poslovni prostor u prizemlju površine 307,30 m2 (upisan u zkl ul. br. 222936, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]). Dakle, po pravnom predniku tuženika ova je nekretnina privedena svrsi jer je na njoj, na temelju valjanih dozvola, prednik tuženika, kao pošteni graditelj, legalno sagradio zgradu. Tužitelj nije tvrdio niti na bilo koji način dokazivao tijekom postupka da prednik tužitelja ne bi bio pošteni graditelj, odnosno da bi se tko usprotivio gradnji predmetnog objekta. Prema tome, prednik tuženika je stoga bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu neovisno o tome što to pravo nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama br. Rev-1993/2018 od 19. studenog 2019., Rev-x 236/2014 od 17. prosinca 2019. i dr.).

19. Time je po dovršenoj pretvorbi društvenog vlasništva tuženik postao vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine i u odnosu na spornih 1/2 dijela u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZV kojom je određeno da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Dakle, tuženik je dokazao suprotno predmnijevi iz čl. 362. st. 3. ZV (smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati). Time je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev jer je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora na spornom suvlasničkom dijelu posebnog dijela nekretnine pravilno dopušten upis prava vlasništva za korist tuženika (čl. 17. st. 4. Pravilnika o povezivanju, u vezi čl. 361. st. 1. ZV).

20. Obzirom na prednji zaključak, sud prilikom odlučivanja nije posebno razmatrao navode stranaka koji se odnose na stjecanje vlasništva građenjem. Međutim ističe se da bi u odnosu na navedeno, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, odnosno s obzirom na vrijeme izgradnje zgrade oznake Kc-2 (1988.), u primjeni bio ZOVO prema čijim odredbama nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu. Suprotno tvrdnjama tuženika, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 izraženo je stajalište da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo stjecati pravo vlasništva građenjem primjenom pravnog pravila iz paragrafa 418. OGZ-a, međutim takvo shvaćanje u odnosu na primjenu odredbi ZOVO-a nije sadržano u toj ustavnosudskoj odluci. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u u nizu svojih odluka (Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/2003-2 od 2. prosinca 2003., Rev-402/2020-7 od 1. prosinca 2020., Rev-2350/2012 od 17. svibnja 2017., Rev-3164/2016-2 od 3. rujna 2019. i dr.) ustalio pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne može steći građenjem na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, a u smislu čl. 24. -26. ZOVO, jer je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem ta da zemljište mora biti u građanskom vlasništvu.

21. Sud nije osobito razmatrao niti ispunjenje pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću, no s tim u vezi treba navesti kako je, da bi bile ispunjene pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću, potrebno da se, pored istinitosti, zakonitosti i poštenja posjeda ili barem poštenja posjeda, do podnošenja tužbe ispune pretpostavke i glede vremena posjedovanja, odnosno da do podnošenja tužbe istekne vrijeme koje zakon određuje kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dospjelošću (zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 56/2019 od 14. veljače 2019.). U konkretnom je slučaju nedvojbeno da je tužitelj što samostalno, što putem svog pravnog prednika, u posjedu spornog poslovnog prostora najkasnije od 1988. kad je zgrada u kojoj se taj poslovni prostor nalazi legalno sagrađena i kad je dobila dozvolu za upotrebu. Ovaj sud smatra da je posjed tužitelja (putem pravnih prednika) od 1988. samostalan , zakonit, istinit i pošten. Kako se u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računa i razdoblje prije 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama br. Rev-x 974/2017, Rev-59/2021-2, Rev-291/2014-2, Rev-494/2021-2, Rev-1095/2021-2, Rev-215/2022-2 i dr.), a od 1988. do 17. studenog 1999. kad je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV u svom izvornom sadržaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem Rev-273/2021-2 d 19. veljače 2025.), nije proteklo 20 godina posjedovanja potrebno za redovnu dosjelost, sud je mišljenja da bi se početak roka dosjelosti u konkretnom slučaju računao od 8. listopada 1991. i da bi tužitelj do 8. listopada 2011. stekao pravo vlasništva spornog suvlasničkog dijela poslovnog prostora dosjelošću, što je svakako bilo prije provedbe postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, kao i prije pokretanja ovog spora.

22. Obzirom na izloženo, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

23. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.