Poslovni broj: Pp-197/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika KR kojeg zastupa ZR, odvjetnik u [adresa], po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/674, Urbroj: 2117-1-03-04/24-24-1 od 7. studenog 2024. godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 13/18, 15/19, 4/20, 5/21, 8/21, 11/23), na temelju čl.244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 18. listopada 2024.godine u 14,00 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe, bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni nalog, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik LR, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Okrivljenika se optužuje da bi "usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika". Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. U pojedinim OPN-ovima se navodi da bi inkriminirane radnje činio "za potrebe turističke agencije", u kojem slučaju bi trebalo teretiti i pravnu osobu-turističku agenciju, u velikom dijelu OPN-ova navodi da bi to radio bez odobrenja, iako ovo odobrenje ne postoji. Nadalje se u pojedinim činjeničnim opisima inkriminira da bi "naplatio" uslugu, a što nema veze s reklamiranjem li ukazuje na to da komunalni redari nisu uopće provjeravali je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta. Nadalje, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnom postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj. Komunalni redari nadalje uopće ne provjeravaju niti to radi li se o osobnim potrebama ili potrebama agencije, a što je vidljivo iz činjenice da se u određenom dijelu OPN-ova okrivljenik tereti da bi booking vršio za potrebe agencije..

Branitelj predlaže saslušati komunalnog redara RR.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok komunalni redar FR te je izvršen uvid foto-snimak.

5. Svjedok komunalni redar FR je na saslušanju izjavio da je to bilo dana 18. listopada 2024.godine kada je zatekao gospodina LR kako bukira usmeno nudi usluge za cabrio buseve za panoramu, za gospodina ĐR je tada radio.

Na pitanje branitelja svjedoku da li se sjeća riječi kojima je bukirao, svjedok odgovara da se ne sjeća.

Na pitanje branitelja je li identificirao osobe kojima je nudio reklame, svjedok odgovara da nije.

Na pitanje branitelja da li je zapisao u nalogu da je radio za ĐR, svjedok odgovora da nije.

Na pitanje branitelja koliko je prijava podnio protiv LR, svjedok odgovara desetak.

Na pitanje branitelja sjeća li se konkretnog događaja ili govori generalno, svjedok odgovara da se ne sjeća konkretnog događaja.

6. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku kao tzv. booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe, bez odobrenja Grada Dubrovnika.

8. Okrivljenik negira učin djela prekršaja. Ista nije opovrgnuta nijednim zakonitim dokazom. Sud nema pravnu osnovu da odbaci OPN. Sud utvrđuje da Odluka o reklamiranju na području Grada Dubrovnika ne sadrži opću zabranu reklamiranja, već propisuje uvjete pod kojima se određeni oblici reklamiranja mogu obavljati. U konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik navedenog dana usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge u smislu čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, budući da komunalni redar nije utvrdio identitet osobe kojoj je navedeno reklamiranje vršeno, nije neposredno uočio čin prodaje. Kako teret dokazivanja leži na tužitelju, a ostala je razumna sumnja u postojanje bitnih obilježja prekršaja, sud je primjenom načela in dubio pro reo donio oslobađajuću presudu jer, reklamiranje samo po sebi nije zabranjeno, odnosno ne postoji dokaz da se reklamiranje uopće dogodilo.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 31. ožujka 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž

Olga Šuman Pavlović

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis