REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3813/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ER (nom. Anto) Bjelkanovića, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 3205885379 od 13.12.2005. sklopljenog između tužitelja ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, a koja:

- u dijelu čl. 2. glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.''

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 94,27 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 02.06.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 180,03 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 180,03 eura.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 378,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 13. prosinca 2005., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 49.700,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 2. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini 94,27 EUR, koju je tužitelj bio primoran platiti kako bi mogao dobiti kredit. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna i da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije moglo pregovarati pa je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da tužitelj uopće nije bio upoznat sa sadržajem navedene odredbe, sve je bilo na principu "uzmi ili ostavi" a tužitelj je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije imao mogućnost utjecati na njegov sadržaj. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi mu iznos plaćene naknade te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama i to na način da na iznos naknade za obradu kredita potražuje zatezne kamate od naplate predmetnog iznosa do 2. lipnja 2025. i to u iznosu od 180,03 eura obračunate do 2. lipnja 2025., te nadalje od 2. lipnja 2025. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi. Pored navedenog tužitelj na obračunate zatezne kamate potražuje procesne kamate od utuženja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare, osporava tužitelju status potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Kasnije u tijeku postupka navodi da ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva kako u odnosu na visinu naknade tako i u odnosu na obračun zateznih kamata, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je tužitelj vrijednost spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednosti predmeta spora naznačio iznos 1.400,00 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu te isplatu iznosa 94,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama s tim da je dijelom zatezne kamate na glavnicu izrazio u apsolutnom iznosu do dana 2. lipnja 2025., a nadalje prema stopi kako je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

2.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 696,84 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.) Pritom valja reći da se kamate, pa i kad su izražene u apsolutnom iznosu i dalje smatraju sporednim potraživanjem koje se ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 35. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP).

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-10 spisa), pregled prometa po kreditu (listovi 12-23), Uputu za odobravanje kredita građanima (listovi 43- 45), Opće uvjete poslovanja tuženika (listovi 46-50), Odluku o Tarifi naknada (listovi 51-55), obračun kamata (listovi 80-81) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 78-79 spisa). Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 13. prosinca 2005., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 49.700,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 2. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini 94,27 EUR.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi adaptacije kuće (čl. 6. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo radi adaptacije kuće za svoje stanovanje. U to vrijeme bio je zaposlen u firmi Probus d.o.o., nije imao svoj obrt niti firmu. Predmetnu nekretninu za koju je uzeo kredit nije iznajmljivao već u njoj i dalje živi. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 2. predmetnog ugovora proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je došao u banku, tamo su sastavili ugovor, kojeg je pročitao ali se ne sjeća detalja osim da je to bila špranca ugovora. Nisu mu tada rekli koju naknadu treba platiti niti išta o troškovima zaključenja ugovora. Nije o njoj pokušao pregovarati jer nije bio svjestan da će naknada biti naplaćena. Shvatio je da mu je naknada naplaćena u trenutku kada je skinuta od iznosa kredita. Ne sjeća se je li pročitao Opće uvjete poslovanja ili Odluku o tarifi naknade za usluge kreditora. Nakon što mu je naplaćena naknada se nije imao o čemu informirati jer je naknada već bila naplaćena. Imao je otvoren tekući račun kod tuženika, ne zna je li imao paket, ali je siguran da po toj osnovi nije ostvario bolje uvjete kreditiranja. Ne sjeća se točno iznosa koji mu je naplaćen jer je to bilo 2005.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP -a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž - 1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 94,27 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO -a i to od kada je izvršena uplata odnosno od 21. prosinca 2005., kako proizlazi pregleda uplata (list 12 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj zatezne kamate do 2. lipnja 2025. izrazio u apsolutnom iznosu od 180,03 eura, koji obračun među strankama nije sporan, to je sud navedeni iznos dosudio tužitelju.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. Tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate na glavnicu (naplaćena naknada za obradu kredita) bilo da ih izražava u apsolutnom ili relativnom iznosu, međutim, i u slučaju kada je tijek zateznih kamata u dijelu obračunat i izražen u apsolutnom iznosu on ne predstavlja uglavničenje zateznih kamata, s obzirom na to da obveza plaćanja zateznih kamata predstavlja posljedicu dužnikovog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, te se isplata uglavničene zatezne kamate ne može zahtijevati sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojeg ona proizlazi (tako i VSRH u odluci Rev-208/2021-2 od 17. siječnja 2024.). Prema tome, tužitelj na dio obračunatih kamata, koje i dalje teku na glavnicu, ne može potraživati procesne kamate jer u konkretnom slučaju one ne predstavljaju glavni zahtjev, slijedom čega je u navedenom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 31. st. 1. ZOO-a.

17. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

18. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 27. ožujka 2026., i vrijednosti predmeta spora (kako je obrazloženo ranije u obrazloženju) i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura, podnesaka od 25. kolovoza 2025. i 16. veljače 2026., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 14. listopada 2025. i 27. ožujka 2026., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 250,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 312,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

19. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 378,86 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki V. izreke.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.