REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-529/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], IB:14343980591, zastupana po pun. Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 26. veljače 2026.god. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, objavljene dana 31. ožujka 2026.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205465199, kreditna partija 7102883022 od 23.09.2005.g. u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, kao i odredba čl. 2. i čl. 7. istog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF, te je ništetna i odredba čl. 2. i čl. 4. I. Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu br. 3205465199, kreditna partija 7102883022 od 13.03.2006.g. u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i ugovorena otplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF, kao i odredba čl. 3. II. Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu br. 3205465199, kreditna partija 7102883022 od 02.11.2006.g. u dijelu u kojem je ugovorena otplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB 92963223473, [adresa], da tužiteljici US, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 7.056,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 66,89 eura od 15.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 68,32 eura od 15.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,09 eura od 15.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 32,70 eura od 15.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 34,81 eura od 15.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 18,28 eura od 10.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,12 eura od 18.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,79 eura od 18.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 4,76 eura od 09.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,48 eura od 14.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,60 eura od 09.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 51,66 eura od 14.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 76,48 eura od 15.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 65,20 eura od 03.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 99,41 eura od 16.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 110,11 eura od 11.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 148,70 eura od 15.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 205,85 eura od 13.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 151,54 eura od 11.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 300,82 eura od 08.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 233,26 eura od 12.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 183,94 eura od 05.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 293,22 eura od 10.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 318,98 eura od 15.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 286,21eura od 14.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 309,81 eura od 15.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 277,68 eura od 12.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 348,52 eura od 12.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 436,11 eura od 13.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 426,09 eura od 06.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 485,13 eura od 05.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 482,38 eura od 12.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 518,79 eura od 12.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 482,46 eura od 09.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 465,89 eura od 07.06.2013.g. do isplate,

sve po stopi koja se do 31.07.2015.g. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB 92963223473, [adresa], da tužiteljici US , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.845,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 23.09.2005.god. sada pokojni suprug tužiteljice BS, a ona je jedina nasljednica, s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu br. 3205465199, kreditna partija 7102883022, na iznos od 235.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, a korisnik kredita se ovaj iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, odnosno u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, a obračunato po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja. Potom je dana 13.03.2006. sklopljen I. Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu kojim je utvrđeno da je dana 19.01.2006. plaćeno na ime otplate 77.514,77 CHF, pa je korisnik kredita dužan platiti još 157.485,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Dana 02.11.2006. tuženik kao kreditor i BS zaključili su II. Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu broj 3205465199, kojim je određen rok otplate od 75 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 2.520,CHF po tečaju HNB-a na dan plaćanja. U svim slučajevima radi se o tipskom ugovoru, u smislu odredbe čl. 142. ZOO/91 i čl. 295. ZOO/05.

Tako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-839/2015-18 od 31. listopada 2016.g., koja je potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-59/2017-3 od 21. rujna 2017.g., utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205465199, kreditna partija 7102883022 od 23.09.2005.g. i odredba čl. 2. I. Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu br. 3205465199, kreditna partija 7102883022 od 13.03.2006.g. u dijelu u kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te se kao ugovorena tijekom cijelog trajanja otplate kredita ima smatrati početno ugovorena kamatna stopa u visini od 4,40% godišnje, te je tuženiku naloženo da tužitelju BS (predniku ovdje tužiteljice) isplati iznos od 7.399,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

U članku 296. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu suugovaratelja sastavljača ugovora. Temeljem iznjetoga, u ovom slučaju radi se o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza.

Predmetni kredit iskorišten je u dovršenje stambeno-poslovne zgrade, pa se ne radi o potrošačkom kreditu. No, unatoč tome, pravni prednik tužiteljice podigao je kredit kao fizička osoba za poslovne potrebe, odnosno nije bio neko trgovačko društvo koje bi imalo educiranu službu o rizicima promjene tečaja CHF valute. Tuženik je pak sebe osigurao od rizika rasta tečaja CHF, a pravnog prednika tužiteljice niti tužiteljicu koja je bila prisutna kao sudužnica, nije obavijestio o nikakvim rizicima, a trebao je obavijestiti: da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF, da je CHF valuta utočište kapitala u vrijeme gospodarske krize i stoga je narasla u vrijeme krize, a sve to je tuženik koji plasira kredite trebao znati i znao je, a nije suugovaratelja informirao, po čemu je vidljivo da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Zbog toga je takvo postupanje nepošteno i valutna klauzula CHF ništetna i u ugovoru koji nije potrošački. Valutna klauzula ima smisao u očuvanju vrijednosti plasiranog novca, a ne u opterećivanju dužnika enormnim dugom.

Pravni prednik tužiteljice je tijekom otplate kredita, zbog rasta valute CHF u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora, tuženiku više platio iznos od 91.282,31 kune. Nakon izrađenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužbeni zahtjev glasi na 53.164,17 kuna ili 7.056,08 eura.

2. U odgovoru na tužbu, i nadalje tijekom postupka, tuženik osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti i to s više osnova. Navodi da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za ovaj spor, a potrošačka prava su neprenosiva. Tužiteljica se nema pravo pozivati na presude iz kolektivne zaštite potrošača. Osim toga, nastupila je zastara prava potraživanja preplaćenog od strane tužiteljice, jer zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a kolektivna tužba nije mogla prekinuti zastrani rok, jer se ne odnosi na tužiteljicu. Nadalje navodi da tužena banka nije mogla znati niti je znala za rast tečaja švicarskog franka, a prilikom sklapanja ugovora pružila je sve potrebne informacije. Ako bi tužbeni zahtjev sud i prihvatio, kamate na preplaćeni iznos mogle bi teći tek od podnošenja tužbe pozivajući se na stav sjednice Građanskog odjela VE RH od 5.3.2004. odnosno da su ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu savjesne i zatezne kamate stjecatelju pripadaju od dana podnošenja zahtjeva. Nakon isticanja nižeg tužbenog zahtjeva, tuženik se ne protivi, kako navodi djelomičnom povlačenju tužbe, ali traži razmjerni trošak. Tuženik je mišljenja da treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike odnosno manje uplaćene iznose treba prebiti, iako nije postavljen zahtjev za prijebojem. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu (list 9-14), I. i II. Dodatak ugovoru ( list 15-21), rješenje o nasljeđivanju iza pok. BS (list 22-23), te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću iz tvrtke „Darfin“ d.o.o. i proveden uvid u Nalaz i mišljenje vještaka (list 140- 146), a ispitana je tužiteljica i svjedok FS.

4. Po provedenom postupku, donijeta je prvostupanjska presuda posl. br. P- 395/2021 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev. Po žalbi tuženika, Županijski sud u Šibeniku, rješenjem br. Gž-678/2023 dana 2.12.2025., ukinuo je presudu i predmet vratio na ponovni postupak, radi ponovnog izvođenja dokaza i utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja. Na novoj održanoj glavnoj raspravi, stranke su ostale kod dosadašnjih navoda te je proveden uvid u već izvedene dokaze.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su pravni prednik tužiteljice BS, kao korisnik kredita, a tužiteljica je bila sudužnica i jedina je nasljednica tužitelja, i tuženik kao davatelj kredita, sklopili 23. rujna 2005.god. ugovor o kreditu broj: 3205465199 kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 235.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, za dovršenje stambeno-poslovne zgrade, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama. Sklopljeni su potom I. i II. Dodatak ugovoru, a glede valutne klauzule istovjetni. Kredit je u cijelosti otplaćen dana 4.11.2013.g.

6. U svojem iskazu, tužiteljica navodi da je kao sudužnica bila s pokojnim suprugom u vrijeme sklapanja ugovora u Zagrebačkoj banci u [adresa], gdje im je ponuđen kao najpovoljniji kredit u CHF valuti. Podigli su ga za dovršenje stambeno-poslovne zgrade u [adresa] u kojoj je danas javnobilježnički ured i stomatološka ordinacija, te 4 stana. Ona je vlasnica zgrade nakon smrti supruga. Sudjelovala je u svim koracima sklapanja ugovora, jer je bila sudužnica i osobna bankarica je bila SS, koja im nije objasnila ništa o rizicima, odnosno rekla im je samo da je to najpovoljniji kredit. Otplatni anuiteti su im se povećavali stalno i bili su istim vrlo opterećeni.

7. U svojem iskazu svjedok FS je naveo da je 2005.g. bio voditelj poslovnice Zagrebačke banke u [adresa]. Organizirao je posao, brinuo o zaposlenicima, ali nije razgovarao s klijentima koji su tražili kredit, stoga što je to bio posao kreditnog referenta. Stav Zagrebačke banke bio je da nude kredite u CHF valuti, jer su druge banke već ih odobravale. Nisu imali instrukcije objašnjavati klijentima eventualne rizike i ne zna da li bi netko od referenata to i činio, a tada nije bila ni uobičajeno da klijent traži izmjene u ugovoru koji banka daje na potpis.

8. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplaćen, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koji je preplaćen temeljem ništetnih odredbi ugovora.

U čl. 296. ZOO-a propisano je:

"(1) Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

(2) Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

(3) Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga strana je pri tom mogla utjecati na njihov sadržaj, te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora, ako su jasne, razumljive i lako uočljive."

9.

Ugovor o kreditu sklopio je prednik tužiteljice kao fizička osoba. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali ugovori o kreditima, kao unaprijed pripremljeni tipski ugovor. Iz iskaza tužiteljice kao i ispitanog svjedoka, nesporno je da prilikom sklapanja ugovora nije bilo od strane tuženika nikakvih pojašnjenja o valuti u kojoj je sklopljen niti o rizicima, o kojima je tuženik kao renomirana bankarska institucija imao saznanja. Ugovor je sklopljen, a tijekom otplate kredita došlo je znatnog povećanja obveze na strani tuženika, odnosno nastala je očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Također je nesporno da se prije sklapanja ugovora nije pregovaralo, kao što je navela tužiteljica koja je kao sudužnica nazočila postupku sklapanja ugovora, a što je potvrdio i ispitani svjedok koji je bio voditelj poslovnice tuženika.

10.Dakle, nesporno je da je banka je prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni građanin ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom građaninu koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

11. Također je nesporno da nije bilo pregovora o odredbama ugovora, prije potpisivanja. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je mišljenja da je tužitelj sklopio jedan tipski ugovor koji je sastavio isključivo tuženik i ponudio ga tužitelju, koji ga je prihvatio i potpisao, a da nije prethodno bio pravilno obaviješten o osnovnim odredbama ugovora koje utječu na njegovu egzistenciju. Posve je razumljivo da je tužitelj potpisao ugovor u dobroj vjeri, držeći da se uvjeti ugovora ne će pogoršavati u odnosu na stanje u vrijeme zaključenja, odnosno da se mogu promijeniti tek u manjoj mjeri. Tuženik je u konkretnom slučaju zlouporabio svoju poslovnu poziciju, jer je sebe osigurao od rizika rasta tečaja CHF, dok pravnog prednika tužiteljice, niti tužiteljicu , kod ugovaranja nije upozorio na činjenice koje oni nisu mogli znati, jer posao kojim su se bavili nije ekonomske naravi, a tuženik ih je znao, i morao je upozoriti drugu ugovornu stranu u osnovnome da je CHF valuta utočište kapitala u vrijeme gospodarske krize i tada ova valuta može naglo narasti zbog porasta potražnje. Time tuženik nije postupao savjesno i vodio računa da drugu ugovornu stranu, zbog prešućivanja, ne dovede u znatno težu poziciju, koja se tužiteljici i dogodila. Stoga je primjenom citiranih zakonskih odredbi, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje uređuju plaćanje otplatnih obroka kredita po tečaju CHF na dan plaćanja, već se ima primijeniti početni tečaj koji je jedini bio poznat tužiteljici. Stoga je donijeta odluka kao u izreci pod toč. I.

12. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom, a po postavljenom tužbenom zahtjevu u zastarnom roku koji počinje teći pravomoćnim utvrđivanjem ništetnosti. Stoga nije u pravu tuženik kada ističe zastaru za tužbu tužiteljice.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna po tečaju CHF na dan plaćanja svakog obroka u odnosu na iznos obroka obračunatog prema početnom tečaju CHF .

13. Kako su odredbe Ugovora o kreditu i u I. I u II. Dodatku, kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF od 4,78 kn/ 1 CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

14. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz tvrtke Darfin d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja, te dodatnog očitovanja, utvrđeno je da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate 2013.g., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CH, primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, kada su plaćeni viši iznosi od početnog, iznosi ukupno 7.056,08 eura (53.164,17 kuna), na koji iznos je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev. Specificirani tužbeni zahtjev sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, jer nakon izrade vještačkog nalaza, tužitelj ima pravo preinačiti tužbeni zahtjev vezano na nalaz i mišljenje vještaka sukladno čl. 190.st.2. Zakona o parničnom postupku.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen. Također, sud nije prihvatio prigovor tuženika koji je tražio izračun tzv. negativnih razlika koje bi bile potraživanje tuženika, ali ih tuženik nije konkretizirao i nije istaknuo formalni prigovor radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a imao je pravo i mogućnost isto učiniti.

15. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod toč. II. izreke.

Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

Odluka o visini stope zatezne kamate od 1.1.2008.g. temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

16. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužiteljici. Tužiteljici je priznat parnični trošak koji se sastoji od troška: sastav tužbe za što je tužiteljici prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, zastupanje na ročištima dana 05.04.2022., 07.09.2022., 08.12.2022., 05.04.2023. i 26.02.2026. po Tbr. 9/1, iznos od 1.000,00 eura, po Tbr. 8/3 za podnesak od 07.04.2022. u iznosu od 50,00 eura, podnesci od dana 08.03.2022., 03.08.2022., 26.09.2022. po Tbr. 8/1 iznos od 600,00 eura, što ukupno iznosi 1.850,00 eura na što je obračunat PDV od 25 %, što iznosi 462,50 eura, ukupno 2.312,50 eura, zatim su priznati troškovi vještačenje u iznosu od 331,80 eura, i sudskih pristojbi na tužbu i presudu iznos od 200,81 eura, što ukupno iznosi 2.845,11 eura.

Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 30. OZ-a.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 31. ožujka 2026.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika