REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-11465/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŽĐ, zastupane po branitelju Hrvoju Jukiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 80. st. 1. i st. 4., čl. 43. st. 2. i st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/23-4/87267, URBROJ: 511-19-45-25-1 od 12. svibnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka, dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22)

okrivljenica: ŽĐ, kći Ž i M, rođena **.**.1972. [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VŠS, zaposlena, viši fizioterapeut, s mjesečnim primanjima 1.400,00 eura, razvedena, majka jednog djeteta, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem na adresi [adresa]

kriva je

što je:

dana 29. svibnja 2024. u 13:00 sati u Zagrebu, parkirala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] uz južni rub prilaznog kolnika kbr. 2 Ulice Martina Pušteka, prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada, iako je bila dužna isti zaustaviti odnosno parkirati neposredno uz desni sjeverni rub kolnika,

dakle, kao vozač parkirala vozilo na cesti a da ga nije parkirala neposredno uz desni rub kolnika,

čime je počinila prekršaj iz čl. 80. st. 1. i st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa joj se na osnovi istog propisa, uz primjenu čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona primjenjuje

o p o m e n a.

II. Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13. 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljenica ŽĐ, podaci kao pod toč. I.,

oslobađa se optužbe

da bi:

dana 29. svibnja 2024. godine u 16:15 sati u Zagrebu upravljala osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] sjevernom stranom prilaznog kolnika kbr. 2 Ulice Martina Pušteka u smjeru zapada, dolaskom zapadnije od raskrižja s kolnikom Ulice Martina Pušteka zaustavila je svoje vozilo te započela vožnju unatrag skrećući lijevo u smjeru jugoistoka, a da se prethodno nije uvjerila da to može uraditi bez opasnosti po imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju, smjeru i brzini kretanja svog vozila kao niti o položaju parkiranog vozila, kojom prilikom je stražnjim lijevim bočnim dijelom vozila kojim je upravljala naletjela na prednji desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka] koji je bio parkiran po MĐ uz južni rub prilaznog kolnika kbr. 2 Ulice Martina Pušteka, prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta

dakle, da bi neopreznom radnjom vozilom u prometu prouzročila prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta

pa da bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 43. st. 2. i st. 3. u svezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

III. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprave zagrebačke, II. postaja prometne policije Zagreb, pod oznakom KLASA: 211-07/25-4/48001, URBROJ: 511-19-45-25-1 od 12. svibnja 2025. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenica pravovremeno uložila prigovor, te je isti stavljen van snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenica je u svojoj obrani izjavila da se ne smatra krivom i ne priznaje prekršaje koji joj se stavljaju na teret. Navodi da je dana 29. svibnja 2024. oko 13:00 sati parkirala svoje vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu u ulici Martina Pušteka 2, nakon čega je otišla na svoju kućnu adresu jer tamo stanuje. Nakon toga, oko 16:00 sati došla je do svog vozila s kćerkom ĐĐ jer su trebale ići u posjet suprugu koji se tada nalazio u bolnici. U trenutku dok je stavljala stvari u vozilo vidjela je da je jedna muška osoba doslovno "doletio" od nekuda i počeo obilaziti svoje vozilo, misli da se radi o Opelu Astri, a koje je bilo parkirano iza njenog vozila minimalno 1 metar udaljen. Nakon toga došao je do nje, te joj rekao da mu je oštetila vozilo jer se na njegovom bočnom dijelu nalazi ostatak bijele farbe, a da se na njenom vozilu nalazi ostatak crne farbe i to na njenom lijevom bočnom dijelu vozila. Bila je iznenađena i rekla mu da nije oštetila njegovo vozilo jer je vozilo parkirala oko 13:00 sati, međutim, on ju je doslovno verbalno napao i nije joj dozvolio da dođe do riječi, te mu je rekla da će pozvati policiju kako bi riješili ovu situaciju, a što je i učinila. Policija je na mjesto događaja došla nakon cca 2-3 sata i nakon toga djelatnice policije je izvršila mjerenje visine oštećenja na njenom i vozilu te muške osobe. Ističe da na njenom vozilu ima više oštećenja tako da i ovo oštećenje koje je policija navela na stražnjem lijevom bočnom dijelu u vidu crne brisotine – braniku je oštećenje od prije i uopće nije iz ove navodne nesreće. Dakle, predmetne zgode nije prouzročila prometnu nesreću i nije vršila radnju vožnje unatrag, skrećući u lijevo i da bi tom prilikom svojim stražnjim lijevim bočnim dijelom naletjela na prednji lijevi bočni dio parkiranog vozila [registarska oznaka]. Navodi da je njeno vozilo bilo parkirano kod ulaza u podzemnu garažu njihove zgrade tako da u odnosu na prekršaj iz čl. 80. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne razumije što joj se stavlja na teret, jer se parkirala uz lijevi južni rub kolnika, uz nogostup. Inače, nakon što je parkirala vozilo oko 13 sati pa sve do 16 sati bila je u svom stanu zajedno sa svojom kćeri i u trenutku dok je taj gospodin dolazio i rekao da mu je oštetila vozilo kćer je bila u njenom društvu, tako da nju predlaže kao svjedoka.

3. U tijeku postupka sud je ispitao svjedoka MĐ (str. 34-25 spisa), provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Nevenu Erešu (str. 43-45 spisa) te je čitana dokumentacija u spisu dostavljena od strane tužitelja: izvješće o poduzetom (str. 10-11 spisa), službenu bilješku od 10.2.2025. (str. 12-13 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ŽĐ (str. 16 spisa), razgledane su fotografije prometne nesreće (str. 20-29 spisa). Sud je izvršio uvid u podnesak okrivljenice od 19. ožujka 2026. (str. 37-41 spisa). Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenice iz koje proizlazi da ista nije prekršajno osuđivana (str. 17-18 spisa).

4. Svjedok MĐ je iskazao da se sjeća da je 29. svibnja 2024. oko 15:30 sati u Zagrebu parkirao svoje vozilo registarske oznake [registarska oznaka] uz južni rub kolnika ulice Martina Kušteka kbr. 2 i nakon toga je otišao u banku gdje se zadržao nekih 30 minuta. U trenutku kada se parkirao vozilo, iza njega je bilo parkirano vozilo žute boje Seat Ibizza a ispred njega je bio parkiran stari Polo srebrne boje. Kada je se vratio do svog auta odmah je primijetio na prednjem desnom bočnom dijelu svog vozila bijelu strugotinu koja je bila uočljiva, tim više što je njegovo vozilo crne boje, a ispred njegova vozila uočio je vozilo bijele boje marke Citroen i pored vozila je bila okrivljenica s kćerkom, te su iznosile neke stvari iz vozila, jer su očito bile u nabavci. Odmah se obratio okrivljenici i rekao joj u smislu da je primijetio strugotinu i je li ona slučajno oštetila njegovo vozilo, međutim ona je to kategorička odbila, nakon čega je počela vikati i psovati zajedno sa svojo kćerkom. Pokušao joj je objasniti da je njeno vozilo bijele boje i s obzirom na položaj vozila i oštećenja da postoji mogućnost da je prilikom vožnje unaprijed i uparkiravanja na parkirališno mjesto oštetila njegovo vozilo. Okrivljenica je postajala sve neugodnija, vikala je i u konačnici je rekla da će pozvati policiju, što je i učinila. Dok su čekali policiju sa vozilom je došao njen susjed koji je išao u garažu i pitao što se dogodilo, ona mu je rekla da kao on (svjedok) tvrdi da ju je udario, i taj gospodin je nakon toga otišao u garažu i nakon 10-ak minuta je došao do njih sa sprejom i krpom, te je počeo brisati fleku na njegovu vozilu, na što ga je upozorio da to ne radi. Isti nije odustajao i dalje je pokušao to maknuti sa sprejom i većinu te fleke je uspio maknuti. Kako je njemu bila oštećena i maska, istu nije uspio vratiti na mjesto. Nakon toga došla je policija koja je izvršila očevid ove prometne nesreće, fotografirala je vozila. U svakom slučaju u trenutku kada je parkirao svoje vozilo oko 15,30 sati okrivljenica sigurno nije bila parkirana ispred njegova vozila i ona se morala parkirati između 15,30 i 16,00 sati kada se vratio iz banke i zatekao njeno vozilo.

5. Okrivljenica je putem branitelja u spis dostavila podnesak od 19. ožujka 2026. u kojem je u bitnome navedeno da u cijelosti ostaje kod navoda iz svojeg prigovora, te obrane iznesene na ročištu 30. listopada 2025. godine, te izričito poriče predmetni događaj i počinjenje bilo kakvog prekršaja koji joj je stavljen na teret. S time u svezi se dodatno navodi kako ista smatra totalno promašenim i bespredmetnim i neekonomskim provođenje prometnog vještačenja zakazanog za dan 29. ožujka 2026. godine na ročištu pred sudom. Naime, da bi se vještačenje moglo provesti kao dokaz, potrebno je da se prethodno ispuni pa barem sa određenom dozom vjerojatnosti mogućnost, a to je da li je moguće da je okrivljena uopće i izazvala ovaj incident koji joj se stavlja na teret i da li bi ona mogla uopće i biti odgovorna. Iz iskaza okrivljene, a što potvrđuju i fotografije dostavljene u spis od strane policije uopće nije niti najmanje vjerojatno da bi okrivljena mogla počiniti prekršaj na način na koji joj se stavlja na teret i to iz sljedećih razloga. U prekršajnom nalogu se navodi da je okrivljena...upravljajući vozilom unazad skrećući ulijevo svojom lijevom stranom vozila oštetila desnu stranu vozila parkiranog...Već u ovom opisu postoje izrazite nepoznanice i nelogičnosti. Naime, prvo i osnovno ne postoji nikakav dokaz da bi vozilo oštećenog uopće bilo u bilo kojem trenutku prije parkirano na tom mjestu i da je je uopće to vozilo bilo u bilo kakvom kontaktu sa vozilom s koje je u vlasništvu okrivljenje. Dapače, moguće je da je upravo vozilo tzv. oštećenika kojim je on upravljao oštetilo vozilo okrivljene koje je bilo prethodno zaustavljeno i parkirano. Nadalje, uopće nije niti izvjesno kada je uopće i počinjen prekršaj od stane okrivljene u kojem vremenu, a slijedom činjenice da je vozilo okrivljene bilo parkirano na mjestu gdje se nalazilo više sati (kako to okrivljena u svojem iskazu navodi) te uopće nije upravljala vozilom/dakle vozilo nije bilo u nikakvom pokretu. Vozilo je bilo parkirano! Vozilom koje nije u pokretu nije mogu napraviti nikakav prekršaj! Ne postoji uopće nikav dokaz da je okrivljena uopće i upravljala vozilom niti je itko vidio da bi okrivljena upravljala vozilom. Vozilo kada je okrivljena došla do njega je bilo u mirovanju parkirano, a tek kada je ista došla do vozila joj pristupa osoba oštećenika koji ju optužuje da mu je ogrebla vozilo svojim samo zato što postoje neke bijele crte na njegom autu (vozilo oštećenika je staro osamnaest godina i pitanje je kada su crte uopće nastale i od koga) a kako okrivljena ima bijeli auto je istu neosnovano optužio za te ogrebotine nastojeći od iste očito iskamčiti neke novce! Očito. Nadalje, obzirom na te (tko zna od kada nastale bijele tragove na vozilu oštećenika) bijele tragove na vozilu i njihov izgled vidljivo je prostim okom kako iste nisu mogle nastati mehanizmom kretnje vozila okrivljene unazad jer je isto fizički nemoguće obzirom da kod kretnje vozila unazad lijeva strana vozila okrivljene ne može niti u teoriji doći u kontakt sa desnom stranom vozila oštećenika jer lijeva strana vozila dinamikom kretnje vozila unazad skreće ulijevo prema nogostupu ne može uopće doci u kontakt sa desnom stranom vozila parkiranog iza njega u njegovu desnu stranu. Također bitno je vidjeti na tim bijelim tragovima na tzv. vozilu oštećenika da su oni nastali nekim mehanizmom od nazad prema naprijed (tako sugerira dinamika izgleda te boje) pa je time također nemoguće da je nastala od djelovanja vozila okrivljene. A da bi se uopće mogla povezati oštećenja na vozilima jedno s drugim nije dovoljno odrediti da se radi o bijeloj i crnoj boji. Naime, svaki proizvođač osobnih automobila koristi točno određenu pod šifrom registriranu boju na vozilima koji upravo između ostalog služi za identifikaciju iste pa i u ovakvim slučajevima. Dakle, da bi uopće se moglo znati da li boja na vozilu tzv. oštećenika potječe od boje vozila sa automobila vozila okrivljene potrebno je uzeti uzorke boja i kroz proces vještačenja utvrditi po šiframa proizvođača da li se iste poklapaju, odnosno potrebno je bijelu boju na identificirati da potječe od boje prema šifri i sastavu iste koje je u vlasništvu vozilu oštećenika nedvosmisleno okrivljene. Osim toga, te crtice na vozilu tzv. oštećenika su toliko neznatne I minorne, a obzirom da je vozilo staro 18 godina iste ne predstavljaju apsolutnu nikakvu ili samo minornu štetu a ista se mogu ukloniti običnom polir pastom. Cijeli ovaj postupak od angažiranja policije, pa fotografiranje pa sud, rasprava, vještak, obrana...ne da je pojela ovu minornu štetu na vozilu oštećenika (za koju je upitno uopće kada je nastala a onda dodatno da li je nastala radnjom okrivljene). Obranu okrivljene čudi da je policija uopće i procesuirala ovu minornu šteticu na vozilu starom 18 godina na temelju nečijeg neosnovanog i nelogičnog iskaza i pokrenula skup mehanizam sudskog postupka a koja štetica se može riješiti polir pastom. Slijedom svega navedenog, okrivljena se protivi da se provede i dokaz vještačenjem na ročištu slijedom svega prethodno navedenog jer da bi vještak mogao uopće dati svoje mišljenje, mora se dokazati ili dovesti u sumnju barem jedna od sljedećih indicija:

1. da li je okrivljena upravljala vozilom/ili je vozilo bilo parkirano;

2. kada se događaj dogodio i da li postoje svjedoci događaja;

3. da li je vozilo oštećenika bilo parkirano na tom mjestu tada kada se vozilo okrivljene kretalo i kada je to bilo;

4. nema dokaza da boja na vozilu oštećenika odgovara boji vozila okrivljene.

5. A tek onda kada bi se nešto od navedenog moglo utvrditi, eventualno provesti vještačenje s obzirom na ta tzv. oštećenja da li je isto moglo nastati opisanim kretanjem vozila okrivljene. Sud u spisu ima jedino činjenicu da je tzv. oštećenikov automobil oštećen nekom bijelom bojom. Temeljem stanja i dokaza u spisu pola vlasnika automobila u Zagrebu bi mogla prijaviti oštećenja bojom na svojem automobilu nasumično birajući po boji vozilo drugog vlasnika. Sud bi svakako trebao temeljem stanja spisa i dokaza u spisu odmah odbiti optužni prijedlog i osloboditi okrivljenu za prekršaj koji joj se neosnovano bez i jednog valjanog dokaza stavlja na teret.

6. Prometni vještak dipl. ing. Neven Ereš je u svom nalazu i mišljenju pred ovim Sudom dana 19. ožujka 2026. utvrdio da se Obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenici stavlja na teret da je tijekom vožnje unatrag svojim stražnjim lijevim bočnim dijelom naletjela na prednji bočni desni dio parkiranog vozila oštećenika. Pregledom oba vozila od strane djelatnika policije na vozilu okrivljenice utvrđeno je oštećenje stražnjeg branika s lijeve bočne strane dok je na vozilu oštećenika utvrđeno oštećenje prednjeg branika s desne bočne strane. U spis su naknadno dostavljene fotografije oba oštećena vozila koje su slikane uz pomoć metra. Pregledom navedenih fotografija moguće je uočiti oštećenje na desnom vrhu prednjeg branika vozila oštećenika koje se nalazi na visini od tla od približno 50-60 cm, dok je na stražnjem braniku s lijeve bočne strane vozila okrivljenice moguće uočiti pojedinačne ogrebotine tamne boje koje se nalaze do najviše 48 cm od tla. Iz navedenog jasno proizlazi da se opisana oštećenja međusobno ne podudaraju niti po svom obliku, a niti po svom položaju u smislu visina, pa stoga u tehničkom smislu nema dokaza ili oštećenja na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da su ova dva vozila bila u međusobnom kontaktu na način kako se to obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenici stavlja na teret, pa stoga u tehničkom smislu i nije moguće isključiti iskazanu obranu okrivljenice prema kojoj predmetne zgode nije došlo do bilo kakvog kontakta njezinog vozila s parkiranim vozilom. Na posebno pitanje suda, vještak odgovara da sama razlika u nastalim oštećenjima nije samo 2 cm, nego 12 cm, jer bi se gornji dio nastalih oštećenja na oba vozila morao međusobno podudarati. Isto tako i sam oblik nastalih oštećenja sa relativno loših fotografija policije nije međusobno sukladan, pa je stoga obzirom na takva dva kriterija, prema njegovu mišljenju, tehnički objektivan i realan zaključak da nema dokaze i oštećenja koje bi ukazivala na međusoban kontakt ova dva vozila.

7. Branitelj izjavljuje da nema pitanja za vještaka niti je imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

8. Branitelj okrivljenice izjavljuje da temeljem dokaza u spisu nije utvrđeno da bi okrivljenica počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret, te da se primjenom načela in dubio pro reo protiv iste obustavi ovaj prekršajni postupak.

9. Nakon provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenice i analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud je u ponašanju okrivljenice utvrdio bitno obilježja predmetnog prekršaja iz čl. 80. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući je okrivljenica predmetne zgode parkirala osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] uz južni rub prilaznog kolnika kbr. 2 Ulice Martina Pušteka, prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada, iako je bila dužna isti zaustaviti odnosno parkirati neposredno uz desni sjeverni rub kolnika, a što nije učinila.

10. Da je tome tako proizlazi iz stanja spisa, djelomično iz obrane okrivljenice te posebno fotografija koja je tužitelj dostavio u spis, a na kojima je sud nedvojbeno utvrdio da okrivljenica nije parkirala svoje vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na cesti neposredno uz desni rub kolnika.

11. Okrivljenica je u svojoj obrani nije poricala da je oko 13:00 sati vozilo [registarska oznaka] parkirala na parkirališnom mjestu u ulici Martina Pušteka 2 te je oko 16:00 sati došla do svog vozila, a naknadno je došla policija. Zbog navedenog sud zaključuje da je vozilo bilo parkirano sve do dolaska policije zbog čega je uskladio činjenični opis predmetnog prekršajnog djela sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku na način da je precizirao vrijeme počinjenja prekršaja kako je to sad navedeno u izreci presude, ne osudivši time okrivljenicu za neko drugo djelo.

12. Stoga je sud okrivljenicu proglasio krivom, a prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji okrivljenici je u smislu čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, kao olakotno uzeo da okrivljenica nije do sada osuđivana, da se radi o lakšem prometnom prekršaju, imovinske prilike okrivljenice. Od otegotnih okolnosti sud nije našao ništa.

13. S obzirom na navedene olakotne okolnosti, te prirodu i značaj prekršaja, sud smatra da će se bez izricanja kazne postići svrha kažnjavanja, te će se okrivljenica ubuduće kloniti vršenja prekršaja, pa joj je primijenio mjeru upozorenja-opomenu, umjesto zakonom propisane novčane kazne.

14. U odnosu na prekršaj opisan pod toč. II. izreke presude sud je nakon ovako provedenog postupka, temeljem obrane okrivljenice i analizom svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, nije utvrdio odgovornost okrivljenice za prekršaj kako joj se to optužnim prijedlogom stavlja na teret pa je stoga valjalo osloboditi okrivljenicu od optužbe.

15. Okrivljenica je u svojoj obrani porekla izvršenje djela prekršaja navodeći da je predmetne zgode oko 13:00 sati parkirala vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu u ulici Martina Pušteka 2, nakon čega je otišla na kućnu adresu i oko 16:00 sati došla je do svog vozila, prišla joj je muška osoba te joj rekao da mu je oštetila vozilo, nakon čega je pozvala policiju. Dakle, iz obrane okrivljenice proizlazi da je vozilo parkiralo od 13:00 sati do 16:00 sati kada je došla do svog vozila cijelo vrijeme bilo parkirano i da tom prilikom nije prouzročila prometnu nesreću.

16. Prometni vještak dipl. ing. Neven Ereš je u svom nalazu i mišljenju, a koji je sud u cijelosti prihvatio jer je dan na temelju pravila struke, znanosti i iskustva, naveo da se oštećenja na vozilima [registarska oznaka] i [registarska oznaka] međusobno ne podudaraju niti po svom obliku, a niti po svom položaju u smislu visina, pa stoga u tehničkom smislu nema dokaza ili oštećenja na temelju kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da su ova dva vozila bila u međusobnom kontaktu na način kako se to obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenici stavlja na teret, pa stoga u tehničkom smislu i nije moguće isključiti iskazanu obranu okrivljenice prema kojoj predmetne zgode nije došlo do bilo kakvog kontakta njezinog vozila s parkiranim vozilom.

17. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ne postoje materijalni tragovi ili oštećenja na vozilima koji su međusobno sukladna pa stoga nema nikakvih dokaza da bi do nesreće došlo na način kako se to optužbom okrivljenici stavlja na teret.

18. Iz iskaza svjedoka MĐ proizlazi da nije neposredno vidio samu prometnu nesreću, a da je dolaskom do svog vozila vidio oštećenje na prednjem desnom bočnom dijelu svog vozila bijelu strugotinu, a ispred njegova vozila uočio je vozilo bijele boje marke Citroen pored kojeg bila okrivljenica te ju je pitao da li je ona slučajno oštetila njegovo vozilo, a da je ista to kategorički odbili.

19. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je iskaz ovog svjedoka prihvatio u konturama osnovnog zbivanja prije i nakon događaja, dok se u odnosu na samu dinamiku prometne nesreće nije prihvatio jer se temelji na pretpostavkama, a niti mu je iskaz u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka koji je temeljem tehničke analize, isključio mogućnost da su utvrđena oštećenja nastala u ovoj prometnoj nesreći.

20. Dakle, imajuću u vidu da je vještak u svom nalazu i mišljenju vještaka isključio mogućnost nastanka nesreće na način kako se to okrivljenici stavlja na teret, sud nije mogao isključiti obranu okrivljenice kao moguću i vjerojatnu.

21. Slijedom navedenoga, kako na temelju ovako provedenog postupka nije utvrđena odgovornost okrivljenice za izazivanje prometne nesreće na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, u slučaju sumnje i zbog pomanjkanja dokaza trebalo je ići u prilog okrivljenice, te u skladu s načelom „in dubio pro reo“, sud je u smislu čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenice oslobodio od optužbe.

22. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenica proglašena krivom za prekršaj opisan pod toč. I. izreke presude, to je obvezna nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj).

23. S obzirom da je okrivljenica oslobođena optužbe za djelo pod toč. II. izreke presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka koji se odnose na utvrđenje prekršaja iz čl. 43. st. 3. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Presuda je pravomoćna.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenici: ŽĐ, [adresa]

2. branitelju: Hrvoje Jukić, Zagreb, Vodnikova 8

2. tužitelju: MUP, PUZ, II. postaja prometne policije Zagreb

3. pismohrana-ovdje