REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1167/2025-6

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko- posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, Kralja Tomislava 8, Stara Gradiška, OIB: 36162371878, radi otkaza kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška KLASA: UP/I-216-04/25-04/2, URBROJ: 511-11-11-25-22 od 30. studenog 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-04/2, URBROJ: 511-11-11-25-22 od 30. studenog 2025., u točki 1. izreke, određeno je da se tužiteljici, od oca L, rođena **.**.1993. u [adresa], Švicarska, državljanka Srbije, nositeljica P.I. Srbije ser. br. [serijski broj], otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje joj se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske u roku koji je određen. U točki 2. izreke određeno je da državljanki treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj te joj se određuje rok za dragovoljni odlazak od jednog (1) dana u kojem je dužna napustiti Republiku Hrvatsku, računajući od prvoga dana od dana dostave ovog rješenja. U točki 3. izreke određeno je da će se državljanka treće zemlje, iz točke 1. izreke ovog rješenja, prisilno udaljiti ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku za dragovoljni odlazak iz točke 2. izreke ovog rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je izreka pobijanog rješenja potpuno nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem. Navodi da je člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) propisano da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana, te da su člankom 185. Zakona o strancima propisane iznimke vezane za rok za dragovoljni odlazak. Ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja nije naveden niti jedan od razloga iz članka 214. Zakona o strancima zbog kojih rok za napuštanje Republike Hrvatske može biti kraći od sedam dana. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je 30. studenog 2025. sačinjen zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te da je zapisnik sastavljen u vidu izjave tužiteljice, a kojom prilikom je tužiteljica upoznata sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku. Tužiteljica se na zapisnik odrekla prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, prava na obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć kao i prava na tumača. Navodi da je uvidom u izvješće o postupanju policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice vidljivo kako je tužiteljica zatečena kao putnik u teretnom vozilu marke Fiat, tip Doblo, reg. oznake [registarska oznaka] (Italija), kojim je upravljao državljanin Srbije AJ, na auto cesti A-3 kod naplatne postaje Okučani. Navodi da je tužiteljica izjavila da su zaustavljeni na autocesti A-3 nakon što su krenuli navedenim teretnim vozilom, ali ne i gdje su točno zaustavljeni. Izjavila je i da joj je namjera bila odlazak prema Zagrebu, dok mjesto gdje su zaustavljeni nikako ne odgovara i nije logično smjeru kretanja prema Zagrebu, posebice na problematiku nezakonitih migracija na postajnom području Postaje granične policije Stara Gradiška. Ističe da je kroz zbirke podataka koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da je za tužiteljicu od strane Španjolske raspisano upozorenje „Diskretna provjera osobe – članak 36. stavak 2. Uredbe (EU) 201871862 te da su 4. svibnja 2025. prema tužiteljici postupali policijski službenici Postaje prometne policije Rijeka – grupa za nezakonite migracije i prekogranični kriminalitet, a nakon odbijenog ulaska u Republiku Sloveniju na način da je tužiteljica preuzeta od strane policijskih službenika PP Ilirska Bistrica. Nakon navedenog postupanja policijskih službenika Postaje prometne policije Rijeka, 5. svibnja 2025., prema tužiteljici su postupali policijski službenici Policijske postaje Opatija jer je utvrđeno da je tužiteljica boravila duže od 90 dana u proteklom razdoblju od 180 dana, odnosno ukupno 122 dana u više navrata, a da nije regulirala svoj status u Europskoj uniji niti je napustila Europski gospodarski prostor. Zbog navedenog, tuženik smatra da je postojala opravdana sumnja da tužiteljica nije opravdala svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj. Poziva se na odredbe Zakona o strancima te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu od 12. veljače 2026., tužiteljica ističe da je tuženik tek sada, u odgovoru na tužbu po prvi put citirao zakonsku odredbu članka 184. stavka 4. Zakona o strancima, koja daje mogućnost da se rok za dobrovoljni odlazak odredi u trajanju kraćem od sedam dana. Navodi da u skladu s člankom 98. ZUP-a obrazloženje mora sadržavati kratko izlaganje zahtjeva, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Ističe da tuženik po prvi put u odgovoru na tužbu iznosi potpuno nove razloge koje smatra odlučujućima za svoje postupanje te stoga smatra da tuženik nije vodio računa o pravilima postupka koja su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari i da je izreka rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem. Predložila je poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora za sastav tužbe 1000.00 eura te isti iznos za sastav podneska od 12. veljače 2026., uz pripadajući iznos PDV-a i zateznu kamatu.

5. Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave niti su predložile izvođenje dokaza, te je tužiteljica izričito u podnesku od 12. veljače 2026. predložila spor riješiti bez rasprave, a i s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito, primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, dalje: ZUS), predmetni spor je riješen bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

6. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da se predmetno rješenje temelji na članku 56. stavka 1. Zakona o strancima. Prema toj odredbi, državljaninu treće zemlje će se otkazati kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka i postoji sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

8. Prema članku 98. stavku 5. ZUP-a, obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da obrazloženje rješenja mora sadržavati razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, a koje razloge osporavano rješenje tuženika ne sadrži. Razloge zbog kojih je tužiteljici otkazan boravak u Republici Hrvatskoj i naloženo napuštanje Republike Hrvatske tuženik je obrazložio tek u odgovoru na tužbu. Međutim, odgovor na tužbu ne može zamijeniti obvezni sadržaj obrazloženja osporavanog akta, jer se protiv odgovora na tužbu ne mogu izjavljivati pravni lijekovi, te tako stranka ne može štititi svoja prava i pravne interese.

10. Osim toga, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja uopće nije naveo niti obrazložio koji su to razlozi zbog koji je tužiteljici odredio rok za dragovoljno napuštanje Republike Hrvatske od jednog dana, iako je odredbom članka 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano da vrijeme u kojem državljanin treće zemlje može dragovoljno napustiti Republiku hrvatsku ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

11. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako je donošenjem osporavanog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke presude te poništio osporavano rješenje tuženika i vratio tuženiku na ponovni postupak. U postupku povodom ove presude tuženik će donijeti novu zakonitu odluku koju će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

12. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na članku 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

12.1. Tako tužiteljici pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, a zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

12.2. U vezi naknade troška za sastav podneska od 12. veljače 2026., isti nije bio nužan za vođenje ovog upravnog spora budući da tužiteljica u istom nije iznijela nikakve nove činjenice niti nove okolnosti u odnosu na predmet ovog upravnog spora te se stoga izdatak za sastav navedenog podneska ne može smatrati opravdanim izdatkom prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a.

12.3. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz spis