REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2556/2025-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Cankarjeva ulica 3, Maribor, Republika Slovenija, Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, da isplati tužiteljici ĆD iz [adresa],

- iznos od 2.437,83 eura (dvijetisućečetiristotridesetsedameuraiosamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

- iznos od 1.426,29 eura (tisućučetiristodvadesetšesteuraidvadesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 383,01 euro sa zateznim kamatama od 27. studenog 2019. do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.437,83 eura od 27. studenog 2019. do 2. prosinca 2019. odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, da isplati tužiteljici ĆD iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.510,20 eura sa zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 491,84 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 14. kolovoza 2019. u Slunju, mjesto Donji Nikšić, došlo do prometne nezgode koju je prouzročilo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault BBCJ05 kojim je upravljao HD tako što je uslijed neprilagođene brzine u zavoju udario prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Na dan štetnog događaja vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti kod Sava Zavarovalnica d.d. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO), a u vrijeme dok se nalazila na bolovanju od 19. kolovoza 2019. do 31. siječnja 2020. gubila je i zaradu. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 27. studenog 2019. nakon čega joj je tuženik isplatio nesporni dio štete u iznosu od 3.000,00 kuna. Tužiteljica temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 6. veljače 2023. traži od suda da joj isplati razliku do potpunog namirenja štete i to neimovinske štete i pravične novčane naknade za tuđu pomoć u iznosu od 2.820,84 eura sa zateznim kamatama od 27. studenog 2019. do isplate te na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.426,29 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 31. prosinca 2022. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 3.002,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost, pasivnu legitimaciju te činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti SLO-03/2784007, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka tuženik je povukao izjavu o priznanju pasivne legitimacije te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer je šteta prouzročena vozilom inozemne registarske oznake (SLO) pozivajući se na odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji propisuje da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj šteta nanesena uporabom vozila inozemne registracije za koji postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. tog Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Ističe da je tuženik u mirnom postupku obrađivao štetu i isplatio nesporni dio kao korespondent stranog osiguratelja pa stoga ne može biti pasivno legitimiran u ovom postupku. Traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.

2. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6 – 43 spisa), u potvrdnicu Opće bolnice Karlovac od 28. veljače 2020. (list 44 spisa), u odštetni zahtjev od 27. studenog 2019. (list 45 - 46 spisa), u obračunske isprave za isplatu plaće (list 67 – 80 i 87 – 89 spisa), u liječničku potvrdu od 19. srpnja 2021. (list 86 spisa), u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 99 – 105 spisa), u potvrdu MUP-a PU karlovačke od 2. listopada 2019. (list 125 - 127 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću od 4. ožujka 2022. (list 108 – 109 spisa), te u priloženu sudsku praksu.

3. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio u Slunju, Donji Nikšić, na način kako je to opisano u tužbi, da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] marke Renault BBCJ05 te da je navedeno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj SLO-03/2784007.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim svoju pasivnu legitimaciju, ali je tijekom postupka povukao izjavu o priznanju pasivne legitimacije i istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

5. Uvidom u odštetni zahtjev od 27. studenog 2019. utvrđeno je da je tužiteljica isti podnijela osiguratelju Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, dok je tuženik učinio nespornim da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj SLO-03/2784007 te da je temeljem navedenog odštetnog zahtjeva izvršio isplatu nespornog dijela štete u iznosu od 3.000,00 kuna, od čega se iznos od 2.600,00 kuna odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 400,00 kuna na naknadu za tuđu pomoć.

6. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) propisano je da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodne isprava ili dokaz o postojanju osiguranja o automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. toga Zakona, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

7. Odredbom čl. 34. st. 4. ZOOP-a propisano je da obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

8. Odredbom čl. 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

9. Kako je odredbom čl. 34. st. 1. ZOOP-a propisana samo mogućnost, a ne i obveza oštećenika da se u situaciji kada mu je šteta nanesena uporabom vozila inozemne registracije za koju postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. ZOOP-a, obrati s odštetnim zahtjevom Hrvatskom uredu za osiguranje, tužiteljici, kojoj je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika temeljem Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pripada pravo da odštetni zahtjev podnese ili Hrvatskom uredu za osiguranje ili tuženiku kao imenovanom korespondentu stranog osiguratelja od automobilske odgovornosti za rješavanje štete u državi u kojoj se dogodila prometna nezgoda, čija je odgovornost solidarna, pa tužiteljica naknadu štete može potraživati bilo od jednog bilo od drugog osiguratelja u smislu odredbe čl. 43. st. 1. ZOO-a. Pri tome je sud ocijenio da tuženik koji je u mirnom postupku isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 3.000,00 kuna, što primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22. – dalje: Zakon o uvođenju eura) iznosi 398,17 eura te u odgovoru na tužbu učinio nespornim svoju pasivnu legitimaciju, a tijekom postupka je naknadno osporio, nije postupio savjesno i pošteno (čl. 4. ZOO-a), već je izvršio povredu procesnih ovlaštenja, odnosno prekršio načelo zabrane zloupotrebe prava propisano čl. 6. ZOO-a.

10. Slijedom navedenog sud zaključuje kako nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke mr. sci. dr. Joška Filipušića od 4. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 14. kolovoza 2019. zadobila ozljede istegnuća vratne kralježnice i natučenja desne strane prsa. Nakon nezgode inicijalna medicinska pomoć pružena joj je u općoj bolnici Karlovac gdje je učinjena kompletna pregleda nakon koje je postavljena dijagnoza trzajne ozljede vrata i natučenja prsa. Postavljena je imobilizacija Schantzovim ovratnikom kojeg je nosila 3 tjedna, te elastični zavoj za ruku 3 mjeseca. Daljnje liječenje provodila je kod kuće, pridržavala se uputa liječnika i redovito se javljala na kontrolne preglede. Dijagnoza natučenja lijeve šake postavljena je naknadno tijekom liječenja, učinjena je MR obrada koja je pokazala puknuće baze II. kosti lijeve šake. Liječenje je trajalo do 2. prosinca 2019., a nesposobnost za rad od 19. kolovoza 2019. do 31. siječnja 2020. Nakon osobnog pregleda tužiteljice prilikom kojeg je utvrdio da je stisak lijeve šake tužiteljice blago oslabljen, da joj je limitirana pokretljivost proksimalnog članka lijevog kažiprsta u zglobu sa drugom kosti šake te da i dalje trpi povremene bolove u lijevoj šaci kod napora i promjene vremena, sudski vještak je zaključio da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti do 2% trajno u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu.

12. Prema nalazu sudskog vještaka tužiteljica je zbog posljedica prometne nezgode trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jakog intenziteta 8 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas te ulaze u ocjenu pojačanih napora.

13. Tužiteljica je trpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja trpjela je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 4 dana. Kasni strah slabijeg inteziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja.

14. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega dok se nalazila na strogom mirovanju i liječenju kod kuće po dva sata dnevno kroz 6 tjedana. Jer je nosila imobilizaciju i nije se mogla u potpunosti služiti lijevom rukom, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Stranke su učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke ocijenivši da je izrađen primjenom stručnih znanja vještaka te je jasno obrazložen, a niti stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

16. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda nosila Schantzov ovratnik 3 tjedna, te elastični zavoj za ruku 3 mjeseca, da je provodila fizikalnu terapiju, uzimala analgetike i morala mirovati, po ocjeni ovog suda time joj je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. ZOO-a).

17. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

18. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

19. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja ovratnika te elastičnog zavoja za ruku, provođenja fizikalne terapije, što je utvrđeno uvidom u medicinsku dokumentaciju te potrebe za mirovanjem i uzimanjem analgetika, sud drži da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura.

20. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 900,00 eura.

21. Imajući u vidu utvrđen stupanj umanjenja životnih aktivnosti od 2% u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu te njezinu dob u trenutku štetnog događaja (35 godina) sud je ocijenio da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 400,00 eura.

22. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

23. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja od 4,00 eura, koju cijenu je tuženik učinio nespornom, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice (84 sati), sud je utvrdio da joj s te osnove pripada naknada u iznosu od 336,00 eura.

24. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe nesporan iznos na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 3.000,00 kuna, što primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura prema fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna iznosi 398,17 eura.

25. Ukupno utvrđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć od 2.836,00 eura sud je umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 398,17 eura te dosudio tužiteljici preostali iznos od 2.437,83 eura.

26. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

27. Uvidom u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske isprave za isplatu plaće te u potvrdnicu poslodavca tužiteljice Opće bolnice Karlovac, Odjela ekonomsko - financijskih poslova, Obračun plaća od 28. veljače 2020. koje prileže spisu, utvrđeno je da je tužiteljica bila na bolovanju od 19. kolovoza 2019. do 31. siječnja 2020., koje je bolovanje prema nalazu sudskog vještaka u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i u kojem periodu joj je isplaćena manja plaća od one koju bi primila da nije bila na bolovanju za iznos od 10.746,40 kuna, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 1.426,29 eura, koji iznos joj je dosuđen temeljem prethodno navedene odredbe čl. 1095 st. 1. ZOO-a.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom 27. studenog 2019., dok iz nalaza vještaka medicinske struke proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 2. prosinca 2019. kada je ista mogla saznati za obim svoje štete, zbog čega ima pravo potraživati zateznu kamatu istekom dana kojeg je liječenje okončano dakle od 3. prosinca 2019.

30. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno (2. prosinca 2019.). Stoga tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate na tu štetu istekom dana u kojem je liječenje okončano, dakle od 3. prosinca 2019.

31. Tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za izgubljenu zaradu temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a, a kako je sud vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, dosuđene su joj kamate na utvrđeni iznos za tu štetu od dana podnošenja tužbe do isplate.

32. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

33. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 91% što ukupno iznosi 95,5% (100%+91%=191%/2=95,5%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužiteljica uspjela u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 4,5% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužiteljice u parnici od 91% (95,5%-4,5 %=91%).

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: OT) i to za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 29. travnja 2021. i 6. veljače 2023. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 22. srpnja 2021. i 27. siječnja 2022. u iznosima do po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 7. srpnja 2021, 17. siječnja 2022., 6. veljače 2024., 22. listopada 2024. i 2. ožujka 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10.1 OT), uvećan za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,46 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 57,73 eura, razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici od 91% te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura u cijelosti ili ukupno 2.510,20 eura.

28. Sud nije priznao tužiteljici pravo na trošak za pristup na ročište za objavu presude jer tužiteljica taj trošak nije imala.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno Županijskom sudu u Zagrebu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku