REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2462/2024-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Vinčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i Darka Butorovića, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŠC iznos od 11.945,05 eura (slovima: jedanaest tisuća i devetsto četrdeset pet eura i pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2014. do isplate s time da se kamatna stopa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju ŠC troškove parničnog postupka u iznosu od 4.860,24 eura (slovima: četiri tisuće osamsto šezdeset eura i dvadeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 1.194,51 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 14. srpnja 2008. upućen na izdržavanje kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu tj. Centru za dijagnostiku u Zagrebu, u kojoj je bio do kraja prosinca 2013. godine. Ističe da je prvo bio smješten u sobi broj 118, površine oko 20 m2 koju je dijelio s još sedam zatvorenika, dakle, ukupno ih je bilo osam. Nakon toga je tužitelj smješten u sobu broj 153 koju je dijelio s još sedam zatvorenika, dakle, ukupno osam zatvorenika. Nakon te sobe, smješten je u sobu broj 162 koju je dijelio s još sedam zatvorenika. U veličine svih soba uključen je i toalet koji je bio ograđen zidom visine 120 cm i tzv. „leptir vratima“. Smatra da su mu postupanjem i uvjetima povrijeđena temeljna ljudska prava, da je bio izložen mućenju, neljudskom i nehumanom postupanju te da mu je povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje te ostala prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim propisima te zakonskim i podzakonskim aktima. U mirnom postupku tužitelj se obratio tuženoj no tuženik se nije očitovala na odštetni zahtjev, slijedom čega predlaže da joj sud naloži da tužitelju isplati iznos od 99.000,00 kuna, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 13.139,56 eura uvećano za zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da tijekom trajanja pritvora i izdržavanja kazne zatvora tužitelju nije ničime povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Presudom ovog suda, poslovni broj: Pn-4156/2014-75 od 13. lipnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kuna.

4. Protiv navedene presude, žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski sud u Bjelovaru, presudom poslovnog broja: Gž- 829/2019-2 od 9. travnja 2020. potvrdio je presudu ovog suda, poslovni broj: Pn- 4156/2014-75 od 13. lipnja 2019.

5. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3440/2020 od 11. srpnja 2023. usvojena je ustavna tužba, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-829/2019-2 od 9. travnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4156/2014-75 od 13. lipnja 2019. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

6. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 23. srpnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 11.945,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2014., čime se smatra da je u odnosu na iznos od 1.194,51 eura povukao tužbu, stoga je sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu o liječenju i terapiji (list 15, 18 spisa), pismo liječniku (list 16, 19 spisa), rješenje HZMO od 23. rujna 2013. (list 17-18 i 20-21 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 21-42, 151-169 spisa), zamolnicu (list 42-43 spisa), predstavku (list 44 spisa), žalbu (list 45 i 49 spisa), zamolbu (list 46 i 47 spisa), obavijest i zamolba (list 48 spisa), tlocrt spavaće sobe (list 52-54 spisa), dokumentacija i očitovanje Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu (list 59-62 spisa), očitovanje Uprave za zatvorski sustav, Središnji ured (list 63-65 spisa), provedeno je saslušanje tužitelja (list 94-95 spisa), svjedoka ĐC (list 95-96 spisa), svjedoka ČC (list 110-111 spisa), proveden je očevid u Zatvoru u Zagrebu (list 118-125 spisa), saslušan je svjedok CC (list 141-142 spisa), pregledan je spis HZMO-a u priklopu spisa, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Slavku Trontlu i dr. ŠCK (list 185-192), provedeno je saslušanje vještaka dr. Slavka Trontla i dr. ŠCK (list 206-208 spisa), te je pročitano očitovanje Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 9. lipnja 2025. (list 273-274 spisa).

8. Sud nije uzeo u obzir očitovanje Kaznionice u Lepoglavi (list 66-69 spisa) jer je predmet postupka naknada štete uslijed boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu, a ne u Kaznionici u Lepoglavi. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka VC od kojeg je tuženik odustao na ročištu održanom 7. listopada 2015. Nije provedeno saslušanje OC i ZC od kojih su dokaznih prijedloga stranke odustale na ročištu održanom 10. veljače 2016., dok su po strankama predloženi preostali dokazni prijedlozi provedeni tijekom postupka.

9. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

10. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka tužitelja u neadekvatnim uvjetima tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 14. srpnja 2008. do 30. prosinca 2013. u zatraženom iznosu od 11.945,05 eura.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 14. srpnja 2008. do 30. prosinca 2013. izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Zagrebu, kada je upućen na izdržavanje kazne zatvora u Kaznionicu u Lepoglavi. Također nije sporno da je tužitelj boravio u sobama u sklopu kojih je bio i sanitarni čvor koji je od ostatka sobe bio odvojen zidom visine 180 cm i tzv. kaubojskim vratima.

12. Sporno je jesu li ostali uvjeti bili zadovoljavajući, je li nedostatak prostora u kojem je tužitelj boravio nadoknađen drugim pogodnostima, odnosno, je li tužitelju uslijed boravka u neadekvatnim uvjetima nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti i pripada li mu pravo na pravičnu novčanu naknadu.

13. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

14. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Nadalje, dostojanstvo se štiti i Ustavom Republike Hrvatske (čl.23, 25 i 35) kao i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

17. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu Konvencija) koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

18. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a za koju povredu tužitelj tvrdi da je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Zagrebu i Gospiću sud je pošao od toga da se dužnost tuženika u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanje ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

19. Odredbom čl. 3. ZIKZ u st. 1. propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. U st. 2. propisano je da izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika se može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom ovim Zakonom. U st. 3. zatvorenika se u pravima smije ograničiti samo iznimno i ako je to prijeko potrebno radi zaštite reda i sigurnosti kaznionice ili zatvora i samih zatvorenika. U st. 4. ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga Zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju.

20. U čl. 9. ZIKZ propisano je da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenik podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima. U st. 2. zabranjenim postupcima iz stavka 1. ovoga članka poglavito se smatraju postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika. U st. 3. zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na naknadu štete.

21. U čl. 14. ZIKZ, st. 1. propisano je da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom, pravo na: smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu i zaštitu majčinstva, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno, dopisivanje i razgovor sa svojim odvjetnikom, vjeroispovijedanje i razgovor s ovlaštenim vjerskim predstavnikom, vjenčanje u kaznionici, odnosno zatvoru, glasovanje na općim izborima, druga prava predviđena ovim Zakonom.

22. Odredbom čl. 74. ZIKZ propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

23. Odredbom čl. 76. ZIKZ propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Nošenje brade, brkova i duge kose može se iznimno ograničiti iz sigurnosnih ili zdravstvenih razloga. Nadzor nad održavanjem osobne higijene i čistoće obavlja liječnik ili druga osoba medicinske struke.

24. Čl. 78. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da se zatvoreniku osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, te da ako nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućit će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora.

25. U čl. 80. propisano je da se zatvoreniku omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, da se zatvorenika potiče na rad radi održavanja i stjecanja stručnog znanja i iskustva, njegova osposobljavanja te radi tjelesnih i duševnih potreba, da se na temelju liječničkog mišljenja i pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenika koji je pristao na rad raspoređuje se na rad kroz uobičajeno radno vrijeme, da se organizacija rada i način rada moraju biti što sličniji organizaciji i načinu rada na slobodi, da se zatvorenik može zaposliti na poslovima u kaznionici, odnosno zatvoru ili kod drugog poslodavca izvan kaznionice, odnosno zatvora, da se zatvorenika, na temelju ugovora o radu, raspoređuje na radno mjesto u kaznionici, odnosno zatvoru prema Pravilniku o proizvodno-uslužnim djelatnostima, popisu i opisu radnih mjesta zatvorenika, te naknadi za rad i nagradi, koji donosi ministar pravosuđa.

26. Čl. 91. ZIKZ propisano je da kaznionica, odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještina zatvorenika.

27. Čl. 93. ZIKZ propisano je da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora.

28. Čl. 96. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, da kaznionica, odnosno zatvor organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, da se slobodno vrijeme zatvorenika organizira u: likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično, da se sadržaj organiziranoga slobodnog vremena određuje programom izvršavanja, da će se zatvoreniku prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnost i red i ne ometa druge zatvorenike, da se radi organiziranog sudjelovanja u predlaganju načina korištenja slobodnog vremena kroz različite aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba, mogu osnovati povjerenstva zatvorenika, te da se broj, sastav, izbor i rad povjerenstava zatvorenika utvrđuje kućnim redom.

29. Čl. 97. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor opremit knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja.

30. U čl. 99. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor, u skladu sa svojim mogućnostima, osigurat zatvoreniku uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju.

31. U čl. 101. ZIKZ propisano je da će kaznionica, odnosno zatvor organizirat praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom.

32. Čl. 103. ZIKZ propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

33. Čl. 117. ZIKZ propisano je da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat, da zatvorenika po odobrenju upravitelja mogu posjećivati i druge osobe, te da se broj posjetitelja može se ograničiti do broja kojim se jamči sigurnost i red te sigurnost posjetitelja.

34. Čl. 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (NN 092/2002, dalje Pravilnik) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom kaznionice, odnosno zatvora, da kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene, odnosno zdravstvenim razlozima, da kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, te da zatvoreniku koji želi raditi, a rad mu nije omogućen i zatvoreniku koji zbog bolesti ili starosti ne može raditi, osigurava se i dodatni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

35. Čl. 4. Pravilnika propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm, da postelja mora biti uredno složena, a osobne stvari uredno odložene u ormaru, te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar.

36. Čl. 5. Pravilnika propisano je da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, te da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22°C danju i 15°C noću.

37. Čl. 7. Pravilnika propisano je da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno. Zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici 1. koja je prilog ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

38. Nadalje, odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (Narodne Novine broj 135/99, 145/09; dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete, odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, prema čl. 34. Pravilnika pritvorenici pušači, prema mogućnostima zatvora, smjestit će se odvojeno od nepušača i pritvorenik u prostorijama zatvora smije pušiti ako time ne ugrožava zdravlje drugih osoba, a prema čl. 3-4. Pravilnika prema pritvoreniku se mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

39. Također, i odredbe Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora (NN 8/10) propisuju postupanje sa zatvorenicima kojima je određen istražni zatvor te organizaciju dnevnog života zatvorenika i način ostvarivanja njihovih prava i obveza.

40. Čitanjem očitovanja Zatvora u Zagrebu, KLASA: 702-01/19-01/100136 od 9. lipnja 2025. sud je utvrdio da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu od 14. srpnja 2008. do 30. prosinca 2013. i to od 14. srpnja 2008. do 26. rujna 2008., na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 50 s 5-6 zatvorenika, od 26. rujna do 24. listopada 2008. na V. zatvoreničkom odjelu, u sobi 84 sa 5-6 zatvorenika, od 24. listopada 2008. do 2. veljače 2009. na VII. zatvoreničkom odjelu, u sobama 124. i 118 sa 5-6 zatvorenika. Ovdje valja navesti da je u dopisu Zatvora u Zagrebu omaškom u pisanju navedeno da je tužitelj boravio u sobi broj 188 te da su stranke na ročištu održanom 24. veljače 2026. učinile nespornim da se radi o sobi broj 118. Nadalje, od 2. veljače do 28. travnja 2009. tužitelj je boravio na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 110 s jednim zatvorenikom, od 28. travnja do 19. kolovoza 2009. tužitelj je boravio na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 123. sa 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika te je od 19. kolovoza 2009. do 30. prosinca 2013. boravio na IX. Zatvoreničkom odjelu u sobama 153., 154., 155., 161. i 162. sa 5-6 zatvorenika. Nadalje iz očitovanja zatvora proizlazi da su sobe 50, 84, 118, 124, 153, 154, 155, 161 i 162 površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3. U sobama se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2 i odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, opremljen „čučavcem“, umivaonikom s toplom i hladnom vodom i ogledalom. Soba broj 110 površine je 10,06 m2 i volumena 21,65 m3, od čega je površina sanitarnog čvora 1,57 m2. Sobe 153, 154, 155, 161 i 162 na IX. Zatvoreničkom odjelu su otvorene tijekom dana u vremenu od 7 do 22 sata te je zatvorenicima omogućeno kretanje unutar odjela. Iz očitovanja proizlazi da Zatvor u Zagrebu ne raspolaže podacima o točnom broju zatvorenika s kojima je tužitelj boravio jer su Evidencije smještaja na odjelima i u sobama za traženo razdoblje izlučene i uništene. Sud je također iz predmetnog očitovanja utvrdio da Zatvor u Zagrebu nema posebnu blagovaonu već da zatvorenici konzumiraju obroke u zatvoreničkim sobama.

41. Sud je također iz očitovanja Zatvora u Zagrebu, a kojem očitovanje stranke nisu prigovorile, stekao uvjerenje da je u svim sobama bio sanitarni čvor veličine 1,57 m2. Slijedom navedenog, od utvrđene površine soba od 21,10 m2 bilo je potrebno oduzeti površinu sanitarnog čvora, na koji način je sud stekao uvjerenje da je tužitelju zajedno sa preostalim zatvorenicima koji su s njim u pojedinim razdobljima bili u zatvoreničkim sobama bilo na raspolaganju 19,53 m2, a dok je boravio u sobi površine 10,06 m2 na raspolaganju je zajedno sa još jednim zatvorenikom imao 8,49 m2.

42. S obzirom da su Evidencije smještaja na odjelima i u sobama za utuženo razdoblje izlučene i uništene nije bilo moguće utvrditi sa koliko je zatvorenika tužitelj bio smješten u svakoj od gore navedenih soba i u kojem je vremenskom trajanju bio sa pet, a u kojem vremenskom trajanju sa šest ili sedam zatvorenika.

43. Slijedom navedenog, sud je navedeno utvrđivao sukladno teretu dokaza pa kako je tuženik dužan voditi potpunu i točnu evidenciju o smještaju zatvorenika, na tuženiku je bio teret dokaza da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima i da površina slobodnog prostora nije znatno odstupala od utvrđenih standarda. S obzirom da tuženik takvu evidenciju nema treba poći od istinitosti navoda tužitelja da je boravio u neadekvatnim uvjetima, također, ako tuženik ne dostavi podatak o točnom broju zatvorenika, prilikom izračuna raspoloživog osobnog prostora treba poći od pretpostavke da je tužitelj bio smješten s najvećim brojem zatvorenika, tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3643/2018 i presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2095/2021 od 11. lipnja 2021.

44. U svom iskazu tužitelj je naveo da je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobi od 15 do 17 kvadrata, sa još šest zatvorenika, u sobi je bilo sedam kreveta, jedan stol i dvije stolice i kazeta za robu, a ostalo je 4-5 metra kvadratnih slobodnog prostora. Tužitelj je naveo da je bila loša liječnička služba i da nije bio valjano liječen od epilepsije. Navodi da je za vrijeme rada u kuhinji pao, udario glavom i ostao bez svijesti, a da su ga tek nakon dva dana odveli u bolnicu. Za vrijeme epileptičnog napada često bi ozlijedi sebe i druge, a liječnička skrb mu nije bila adekvatno pružena pa ga je tako jednom zgodom liječnica ostavila ležati na podu WC-a s uputom da se digne i ode u krevet, a bio je pregledan tek idući dan, navodi da su mu narkomani u sobi ometali san, da je u sobi bilo neugodnih mirisa zbog zatvorenika s trombozom i inkontinencijom, da je on u više navrata kupao zatvorenika s inkontinencijom i nabavio mu pelene. Istaknuo je da su jeli u sobama i da je hrana bila loša. Imali su dnevnu kružnu šetnju u trajanju od dva sata i redovite posjete, ali se dugo čekalo, 4-5 sati da posjetitelji dođu na red. Kupanje im je bilo omogućeno dva puta tjedno, grijanje je bilo loše, a ljeti je bilo vruće. Bilo mu je omogućeno da kupi ventilator i postavi u sobu tek nakon 3-4 godine. Prozor se mogao otvarati. U zatvoru mu se pogoršao vid i to nakon pada u kuhinji uslijed epileptičkog napada. Dvoje od trojice narkomana s kojima je boravio u sobi imali su hepatitis pa je tražio da mu se omogući provođenje pretraga za hepatitis, što još nije obavio.

45. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem govori o veličini sobe jer je točnu veličinu sobe sud utvrdio iz očitovanja Zatvora u Zagrebu kojem stranke nisu prigovorile. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem opisuje opremljenost soba jer su u tom dijelu iskazi tužitelja i svjedoka ČC međusobno suglasni, a isto je sud provjerio i neposredno prilikom uviđaja. Nadalje, sud je povjerovao iskazu tužitelja da su imali na raspolaganju boravak na svježem zraku u trajanju od dva sata dnevno jer isto proizlazi i iz očitovanja Zatvora u Zagrebu i iskaza svjedoka CC. Što se tiče zdravstvene zaštite u Zatvoru u Zagrebu, u tom dijelu sud nije povjerovao iskazu tužitelja jer niti iz provedenog medicinskog vještačenja, niti iz iskaza svjedoka ČC, a niti iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da mu nije pružena adekvatna zdravstvena zaštita. Naime, upravo iz iskaza svjedoka ĐC proizlazi da je tužitelju prilikom pada kod umivaonika liječnička pomoć pružena u roku 4-5 minuta što je brže nego li bi mu liječnička pomoć pružena da je bio na slobodi. Jednako tako, svjedok CC iskazao je da je zdravstvena zaštita bila vrhunska. Da nije nastala povreda ustavnih prava u dijelu koji se tiče pružanja zdravstvene zaštite proizlazi i iz točke 16.1. obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3440/2020 od 11. srpnja 2023.

46. Svjedok ĐC iskazao je da je tijekom izdržavanja kazne zatvora boravio s tužiteljem u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od ožujka 2008. do svibnja 2009. godine. U sobi ih je bilo sedmero, bila su tri kreveta na kat i jedan zaseban, jedan stol sa dvije klupe, tako da je četvero moglo ručati za stolom, dok je troje jelo na krevetu. Jednom tjedno je bilo omogućeno tuširanje, a imali su umivaonik u toaletu. Grijanje je bilo osrednje, zidovi tanki pa je zimi bilo hladno, a ljeti vruće, prozor se mogao otvoriti, sobu su čistili sami, a u istoj je bilo i žohara. Hrana je bila u redu. Navodi da se na liječničke preglede dulje čekalo, ali da je jednom prilikom je tužitelj pao kod umivaonika, a da su liječnici pristupili nakon 4 do 5 min i pregledali ga.

47. Svjedok ČC, naveo je da je upravitelj Zatvora u Zagrebu, da postoje dvije različite veličine soba i to velika od 21,5 m2 i manja od oko 10 m2 koje su takve u izvornom obliku, da intervencija nije bilo. U veliku sobu prema standardu moglo se smjestiti pet osoba, a u malu dvije osoba, a u vrijeme boravka tužitelja bio je smješten veći broj zatvorenika i to pet-šest, a ponekad i sedam. Od 2. veljače 2009. tužitelj je bio smješten u sobi 110 s jednim zatvorenikom. U sobi se nalazio odgovarajući broj kreveta, garderobni ormari, metalne kazete te stol sa dvije klupe i ovisno o broju zatvorenika još dodatni broj stolica. Hladna i topla pitka voda bila im je dostupna 24 sata dnevno. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka zida zidom u visini 180 metara, u wc-u nema prozora, a ukupno je četiri prozora u širini zida. Zatvorenicima je osiguran dotok danjeg svjetla i umjetna rasvjeta koja se gasi u 23 sata, umjetna rasvjeta je u vidu neonskih lampi. Grijanje je centralno i pali se isto kada i u gradu Zagrebu, regulirano je automatikom, a zatvorenici obično hodaju u kratkim rukavima. Zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno, a zatvorenici koji rade, dobivaju i četvrti obrok. Dio namirnica se nabavlja putem javne nabave, a dio je zatvorska proizvodnja (mlijeko, svinjetina i veći dio voća i povrća). Zatvorenici sudjeluju u pripremi hrane. Postoji veliki broj dijetalnih menija, po nalogu liječnika. Sanitarna inspekcija nadzire zatvorenike i zaposlenike koji sudjeluju u pripremi hrane. Zatvorenicima je omogućen rad unutar sustava Zatvora u Zagrebu i za vanjskog poslodavca (primjerice Hrvatske šume). Slobodno vrijeme zatvorenika je individualno, svi imaju pravo na dva sata šetnje na otvorenom prostoru i nije određeno na koji ih način moraju koristiti, a unutar soba imaju mogućnost gledanja TV programa, korištenja zatvorske knjižnice, imaju zajedničke prostorije za gledanje televizije, stolni tenis i sl. te pojedini zatvorenici sudjeluju u određenim programima (program za prevenciju agresivnog i nasilnog ponašanja, program prevencije ovisničkog ponašanja, program odgovornog roditeljstva, odgovornog ponašanja u prometu i sl.). Kao gosti dovode im se određeni ljudi iz svijeta sporta i estrade, organiziraju kazališne predstava, koncerti i dr. U odnosu na zdravstvenu zaštitu ističe da su radnim danom nazočni liječnici opće prakse od 7 do 19 sati, vikendom u prvoj smjeni, medicinske sestre i tehničari od 7 - 21 sat, da uz liječnike opće prakse imaju dva stomatologa, psihijatra, zubnog tehničara te navedene medicinske sestre odnosno tehničare. Ukoliko zatvorenik treba uslugu specijalista vodi ga se u zatvorsku bolnicu ili ustanovu javnog zdravstva, a u slučaju hitnosti zove se hitna pomoć.

48. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka ocijenivši ga objektivnim, istinitim i suglasnim materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu. U odnosu na uvjete u zatvoru, iskaz svjedoka suglasan je utvrđenjima koje je sud stekao neposrednim opažanjem prilikom obavljenog uviđaja. Sud nije cijenio jedino dio iskaza svjedoka u kojem je naveo veličinu velike sobe od 21,5 m2 jer je sud točnu veličinu od 21,10 m2 utvrdio iz očitovanja Zatvora u Zagrebu.

49. Iz iskaza svjedoka CC proizlazi da je bio s tužiteljem u Zatvoru na devetom odjelu, da je bio tamo otprilike dvije godine, kao i tužitelj, ali nisu bili u istoj ćeliji. Ćelije su bile dosta slične, u njegovoj su bila tri kreveta na kat i jedan zaseban ležaj, svaki zatvorenik je imao svoj ormar, imali su stol sa klupama i svi su mogli sjediti i jesti. U kutu sobe nalazio se sanitarni čvor u kojem je bila stalno dostupna pitka topla i hladna voda, kao i čučavac. Radilo se otvorenom odjelu pa su mogli izlaziti iz sobe na hodnik i ići jedni drugima u sobe. Tuširanje je bilo omogućeno svaki dan. Dnevne šetnje na svježem zraku bile su omogućene u trajanju od dva sata. Svjedok je naveo da su imali vrhunsku zdravstvenu zaštitu, prehrana je bila dobra. Mogli su igrati nogomet, stolni tenis, naručiti knjige iz zatvorske knjižnice, odlaziti na mise, a imali su i koncerte i prigodne svečanosti.

50. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka CC ocijenivši ga istinitim, sukladnim iskazu svjedoka ČC i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

51. Po provedenom uviđaju utvrđeno je da je prostorija za razgovore za istražne zatvorenike čista, uredna i klimatizirana, da zatvorski čuvari ne ulaze u prostoriju za kontakt zatvorenika s odvjetnicima već je vizualni nadzor omogućen velikim staklenim stijenama, da postoji soba za kontakte s djecom koja je izdvojena i prilagođena djeci, da su hodnici široki i prostrani te čisti, da je soba za tuširanja uredna i čista prilagođena zatvorenicima s invaliditetom, da je zatvorenicima na raspolaganju prostorija za dnevni boravak sa velikom prozorom, stolom za stolni tenis, klupama, foteljama i sanitarnim čvorom. Sobe u kojima se nalazio tužitelj suhih su zidova na kojima boja nije napukla niti se ljušti, dnevno svjetlo je dostatno i omogućena je umjetna rasvjeta te raspolažu sanitarnim čvorom sa dostupnom pitkom toplom i hladnom vodom te čučavcem. Sanitarni čvor u sobi broj 50 udaljenoj je od najbližeg kreveta 1,20 metara. IX. Zatvorenički odjel je otvorenog tipa, hodnici su prostrani, čisti, sa oslikanim zidovima. Šetnica se nalazi između zatvorskih blokova na travnatom dvorištu sa betonskom stazom, dimenzije 40 do 50 m x 20x20 metara s telefonskom govornicom i četiri drvene klupe. Zatvorenicima je na raspolaganju košarkaško igralište, stolovi za stolni tenis te se povremeno održavaju turniri za zatvorenike. Zatvorenicima je dostupna kantina opskrbljena robom široke potrošnje po cijenama znatno nižim od redovnih dućana. Niti u jednoj prostoriji niti hodniku nije zamijećeno postojanje žohara, muha ni drugih nametnika ni insekata, sve pregledane sobe su suhe s dovoljno dnevnog svjetla i bez neugodnih mirisa.

52. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, te po njihovom saslušanju utvrđeno je da epilepsija tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s boravkom tužitelja u zatvoru, što je pojašnjeno time što je tužitelj 1989. godine zadobio ozljedu nagnječenja mozga koja je za posljedicu imala djelomičnu kljenut desne strane tijela (hemipareza desno), nakon čega može doći i često se razvija posttraumatska epilepsija. Gubici svijesti tužitelja od 4. studenog 2008., 5. svibnja 2010. i 3. prosinca 2010. godine najvjerojatnije su bili epileptički napadaji. Iz dokumentacije kirurga od 7. svibnja 2010. proizlazi da se nije radilo o težoj kranicerebralnoj ozljedi već je postavljena sumnja ne potres mozga, a koji ne može ostaviti trajne posljedice u vidu posttraumatske epilepsije. Vještaci ističu da je tužitelj odveden na preglede uvijek kada se nešto aktualno događalo (epileptički napadaji), da je u više navrata rađen CT mozga koji nikada nije pokazao znakove svježeg događanja u smislu morfološkog oštećenja moždanog tkiva ili postojanja koštane traume glave te se vršila korekcija u antiepileptičkoj terapiji iako je vidljivo i da tužitelj nije uvijek pristupio zakazanom terminu kod neurologa te se liječio kod različitih neurologa u KB Sestre Milosrdnice, zatvorskoj bolnici Zatvora u Zagrebu i Općoj bolnici Varaždin, iako bi bilo idealno da svaki pacijent koji boluje od epilepsije odlazi na kontrole istom neurologu. U razdoblju od 2008 do 2011. godine tužitelj je imao napadaje jednom do dva puta godišnje, a kasnije su oni postajali sve rjeđi. Činjenica da tužitelj nije uvijek na vrijeme doveden na neurološke preglede nije mogla značajnije utjecati na njegovo stanje budući je isti bio pod terapijom koja se ne mijenja dok se za to ne ukaže potreba, najčešće zbog novih epileptičkih napada, kada je tužitelj uvijek bio pregledan od strane neurologa. Glede dodatnih mjera koje je bilo potrebno poduzeti vještak je naveo potrebu smještaja oboljelog od epilepsije na donji krevet radi ublažavanja eventualnog pada uslijed epileptičkog napada. Vještak internista - gastrointerolog naveo je da je tužiteljev problem s hemoroidima blagog stupnja, da takav problem ima većina odrasle populacije, da je ta bolest bila za vrijeme izdržavanja kazne zatvora adekvatno tretirana, da u uvjetima boravka u zatvoru često nije moguće hraniti se na odgovarajući način radi omogućavanja spontanog pražnjenja crijeva bar svaki drugi dan dok je u situaciji hemeroidalne bolesti povoljnije obavljanje nužde u čučećem položaju, što je tužitelju bilo omogućeno. Boravak u zatvoru nije utjecao na pogoršanje tužiteljeve od prije registrirane bolnosti odnosno problema s hemeroidima.

53. Iskaz svjedoka ČC sud je prihvatio kao logičan, uvjerljiv i sukladan ostaloj priloženoj dokumentaciji Zatvora u Zagrebu, kojoj stranke nisu prigovorile te sud nije imao razloga posumnjati u njenu vjerodostojnost. Također je u bitnom prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka ĐC i CC, izuzev u dijelu u kojem su protivni priloženoj dokumentaciji, iskazu svjedoka ČC te nalazu i mišljenju vještaka dr. med. Slavka Trontla, spec. neuropsihijatra i mr. sc. ŠCK, internista gastroenterologa, kao i utvrđenjima s provedenog uviđaja. Nalaz i mišljenje navedenih vještaka prihvaćen je u cijelosti budući je objektivno, nepristrano i valjano obrazložen sukladno pravilima struke i dostignućima medicinske znanosti te su prigovori stranaka vještaci argumentirano otklonili i valjano obrazložili razloge zbog kojih smatraju da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog izdržavanja kazne zatvora, odnosno uvjeta u kojima je ista bila izdržavana.

54. Slijedom ovako provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu od 14. srpnja 2008. do 26. rujna 2008., odnosno, 75 dana u sobi broj 50 sa 5-6 zatvorenika. S obzirom da iz provedenih dokaza nije moguće utvrditi u kojem je razdoblju s tužiteljem boravilo 5, a u kojem 6 zatvorenika jer su evidencije smještaja zatvorenika izlučene i uništene, sud je sukladno teretu dokazivanja, uzeo dokazanim da je cijelo vrijeme trajanja tužiteljeva boravka, tužitelj boravio sa još šest zatvorenika. Navedeno utvrđenje suda proizlazi iz iskaza tužitelja i očitovanja Uprave Zatvora u Zagrebu. Također, sud je iz dokaza provedenih tijekom postupka utvrdio da je predmetna soba br. 50 veličine 21,10 m2 te da se unutar sobe nalazi sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 1,8 metara i leptir vratima. Veličinu sanitarnog čvora od 1,57 m2 sud je utvrdio iz očitovanja Zatvora u Zagrebu, a na koje očitovanje stranke nisu imale primjedbi niti su ga osporile.

55. Slijedom navedenog, kada se od veličine sobe od 21,10 m2 oduzme veličina sanitarnog čvora od 1,57 m2 dobije se 19,53 m2 koliko je preostalo za krevete, ormare, stol i klupe za objedovanje. Kada veličinu sobe od 19,53 m2 podijelimo s brojem zatvorenika koji su boravili u sobi, a njih je bilo s tužiteljem zajedno sedam, dobije se brojka od 2,79 m2 osobnog prostora koja preostaje svakom zatvoreniku. Uzmemo li u obzir da je sedam zatvorenika koristilo sanitarni čvor, a da se u istoj sobi i objedovalo te da u sanitarnom čvoru nije bio riješen sustav provjetravanja, već da se provjetravanje vršilo otvaranjem prozora u sobi, kao i da je najbliži krevet od sanitarnog čvora udaljen svega metar i pol, za zaključiti je da je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti te da je tuženik postupao prema tužitelju nečovječno i ponižavajuće.

56. Nadalje, tužitelj je od 26. rujna do 24. listopada 2008., dakle 28 dana, boravio u sobi broj 84 sa 5-6 zatvorenika. S obzirom da je i navedena soba iste veličine kao i soba broj 50. i da je u sklopu nje sanitarni čvor iste veličine od 1,57 m2, sud je prema istom principu računanja kao i za sobu broj 50 utvrdio da je tužitelju i svakom od preostalih šest zatvorenika ostalo na raspolaganju 2,79 m2 osobnog prostora.

57. Od 24. listopada 2008. do 2. veljače 2009., dakle, 101 dan, tužitelj je boravio u sobama broj 124 i 118 koje su iste veličine kao i soba 50 i soba 84 i imaju istu veličinu sanitarnog čvora, a kako je i u tom periodu tužitelj boravio sa 5-6 zatvorenika, sud je utvrdio da je i u tom razdoblju tužitelju i preostalim zatvorenicima ostalo na raspolaganju po 2,79 m2 osobnog prostora.

58. Nadalje, od 2. veljače 2009. do 28. travnja 2009., odnosno 85 dana, tužitelj je bio smješten u sobi broj 110 s još jednim zatvorenikom. S obzirom da iz očitovanja Zatvora u Zagrebu proizlazi da je soba broj 110 površine 10,06 m2 od čega je površina sanitarnog čvora 1,57 m2, sud je utvrdio da je ukupna površina koja je tužitelju i još jednom zatvoreniku bila na raspolaganju površine 8,49 m2, a kada se navedeno podijeli na dva (sukladno broju zatvorenika), proizlazi da je tužitelju bilo na raspolaganju 4,25 m2 osobnog prostora.

59. Od 28. travnja 2009. do 19. kolovoza 2009, odnosno, 113 dana, tužitelj je boravio u sobi broj 124 sa još 5,6, a ponekad i 7 zatvorenika. S obzirom da sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi u kojem je razdoblju s tužiteljem boravilo 5, u kojem 6, a u kojem sa još 7 zatvorenika jer su evidencije smještaja zatvorenika izlučene i uništene, sud je sukladno teretu dokazivanja, uzeo dokazanim da je cijelo vrijeme trajanja tužiteljeva boravka, tužitelj boravio sa još sedam zatvorenika. Na taj način, površinu sobe koja je identična sobi broj 50, 84, 124 i 118 sud je podnijelo sa ukupno osam zatvorenika iz čega proizlazi da je svakom zatvoreniku ostalo na raspolaganju 2,44 m2 osobnog prostora.

60. Naposljetku, tužitelj je u razdoblju od 19. kolovoza 2009. do 30. prosinca 2013. boravio u sobama 153, 154, 155, 161 i 162, dakle 1594 dana, zajedno sa još 5-6 zatvorenika, a što sukladno prethodnim izračunima daje površinu osobnog prostora od 2,79 m2 po zatvoreniku.

61. Sveukupno je, dakle, tužitelj u Zatvoru u Zagrebu boravio 1996 dana.

62. Odlučujući o povredi prava osobnosti tijekom boravka tužitelja u sobama broj 50, 84, 124, 118, 124, 153, 154, 155, 161 i 162 sud je utvrdio da je tužitelju bilo na raspolaganju većinom 2,79 m2, a u trajanju od 113 dana čak i manje od toga, odnosno 2,44 m2. Valja navesti da je sud uzeo u obzir i pozitivne strane pa tako sud nalazi utvrđenim činjenicu da se zatvorenicima služio obrok tri puta dnevno, a radno aktivnim zatvorenicima služio se i četvrti obrok, da se radilo o količinski i prehrambeno primjerenim obrocima, da su zatvorenici uvijek imali pristup toploj i hladnoj tekućoj vodi, da su zatvorenicima, pa tako i tužitelju bili na raspolaganju knjižnica, adekvatna zdravstvena zaštita, korištenje televizije, dvorana sa stolovima za stolni tenis, košarkaško igralište, da su se prigodno organizirale svečanosti i sportski turniri i sl. 63. Također je sud uzeo u obzir da je tužitelj od 19. kolovoza 2009. do 30. prosinca 2013. bio smješten na IX. Zatvoreničkom odjelu na kojem su sobe otvorene tijekom dana, od 07:00 do 22:00 sati, a zatvorenicima je omogućeno nesmetano kretanje unutar odjela.

64. Međutim valja navesti da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koja načela i standarde je prihvatio i ovaj sud.

65. S obzirom da je tužitelj duži vremenski period boravio u prostoru koji nije u skladu s utvrđenim standardom od 3m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, sud je mišljenja da navedene pozitivne okolnosti ne mogu umanjiti počinjenu povredu članka 3. Konvencije. Također, sud nalazi da dva sata boravka na svježem zraku nije adekvatna zamjena za nedovoljan osobni prostor u sobama u kojima zatvorenici obavljaju nuždu i objeduju, u sobama u kojima boravi i po osmero ljudi te u kojima nije riješen sustav provjetravanja putem ventilacije već zatvorenici navedeno rješavaju otvaranjem prozora u sobama jer u sanitarnom čvoru niti nema prozora. Naime, površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije, a tu povredu ne umanjuje niti činjenica da su zatvorenici u otvorenom dijelu zatvora u mogućnosti kretati se tijekom dana unutar odjela.

66. Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: Smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna. Takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te da je tužitelj smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

67. Uvažavajući navedena tri čimbenika definirana u presudi Muršić protiv Hrvatske potrebna za obaranje pretpostavke povrede članka 3. Konvencije, koji čimbenici moraju biti kumulativno ispunjeni, ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti pod točkom 1., 2. i 3., odnosno, da smanjenja osobnog prostora nisu bila kratka, povremena i minimalna, već je utvrđeno da je tužitelj u takvim uvjetima boravio gotovo neprestano od 14. srpnja 2008. do 30. prosinca 2013. Tužitelju smanjenje osobnog prostora nije kompenzirano dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe jer dva sata boravka na zraku ukazuje se nedostatnim, posebno što u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta navedeno nije ni izvedivo. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da bi u otvorenom dijelu zatvora (IX. odjelu) postojala soba sa dodatnim aktivnostima koje su zatvorenici mogli koristiti tijekom cijeloga dana, dok gledanje televizije i čitanje knjiga nije aktivnost koja bi kompenzirala nedovoljan osobni prostor u sobama te u dovoljnoj mjeri sadržajno ispunila svakodnevicu zatvorenika. Sve da je na IX. Odjelu postojalo više aktivnosti, a što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati, preostala dva uvjeta iz presude Muršić protiv Hrvatske nisu bila ispunjena, stoga bi već i zbog toga nastala povreda prava tužitelja. Također, sud smatra da se smještaj u ovakvoj ustanovi, općenito gledano, ne može smatrati primjerenim upravo zbog utvrđenih uvjeta boravka u sobi u kojoj zatvorenici ne samo da jedu već i u neposrednoj blizini od mjesta konzumiranja hrane obavljaju nuždu i to u dijelu sobe koja je od ostatka sobe odvojena zidom visine 180 cm i kaubojskim vratima koja ne sprječavaju da se neugodni mirisi šire u sobi. Time je u odnosu na tužitelja povrijeđen članak 3. Konvencije kao i čl. 74. st. 3. ZIKZ, odnosno došlo je do povrede tužiteljeva dostojanstva, što je osnova za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete.

68. Odlučujući o povredi prava osobnosti tužitelja dok je boravio u sobi broj 110 za koju je sud utvrdio da je tužitelju bilo na raspolaganju 4,25 m2 osobnog prostora, a u kojoj je boravio 85 dana, sud je također utvrdio da je u sklopu sobe sanitarni čvor koji je od ostatka sobe odvojen kaubojskim vratima i da u sklopu sanitarnog čvora ne postoji prozor već se prozračivanje vrši otvaranjem prozora u sobama. Sud nije našao niti jedan razuman razlog zbog kojeg, ako se već sanitarni čvor nalazi u sobi, zidovi tog sanitarnog čvora ne bi bili do stropa nego su visine od 180 cm, te zbog čega ne bi postojala vrata koja bi se mogla zatvoriti da bi se sačuvala intimnost svakoga osuđenika i spriječilo širenje neugodnih mirisa u prostoriju u kojoj zatvorenici spavaju i jedu. Također, sud ne nalazi razumne razloge zbog čega se probijanjem običnog otvora na zidu ne bi osigurala ventilacija samo tog prostora (pa i uz mogućnost upotrebe ventilatora), a što ne predstavlja takav trošak koji bi bio nepodnošljiv za državu. Činjenica je da postoje prozori putem kojih se može vršiti prozračivanje, ali samo ta mjera nije dostatna u situaciji kada se neugodni mirisi već prošire po čitavoj sobi, imajući na umu upravo utvrđeno činjenično stanje da sanitarni prostor nije odvojen zidom do stropa niti klasičnim vratima. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir, kao uostalom i Europski sud za ljudska prava u predmetu Longin protiv Hrvatske, da osuđenici u istoj toj sobi i objeduju tri obroka jer da u Zatvoru u Zagrebu ne postoji prostorija za objedovanje.

69. Ponovno pozivajući se na mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznesena u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koje prihvaća i ovaj sud, u bitnom se svode na: standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika; dok za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju. Kako je sud utvrdio da su ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru neprimjereni, a kako je to obrazloženo u točki 68. obrazloženja presude, sud nalazi da je i za vrijeme boraka tužitelja u sobi broj 110 došlo do povrede prava osobnosti.

70. Iako je tužitelj iznosio određene primjedbe u pogledu ostvarenja prava na zdravstvenu zaštitu, sud je iz iskaza saslušanog svjedoka CC, provedenog medicinskog vještačenja i uvidom u medicinsku dokumentaciju ocijenio da prigovori nisu osnovani. Naime, tužitelj je i prije izdržavanja kazne zatvora imao dijagnosticiranu hemiparezu desne strane tijela zbog koje se često razvija posttraumatska epilepsija kao i hemoeroidnu bolest, ali je tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bila osigurana i pružena liječnička pomoć. Tužitelju tijekom postupka prigovara da mu se pogoršao vid tijekom boravka u zatvoru, međutim, iz očitovanja Zatvora u Zagrebu, Odjel zdravstvene zaštite od 29. studenoga 2013. (list 18 spisa) i potvrde o očnim i tiflotehničkim pomagalima (list 25 spisa) i preostale medicinske dokumentacije (list 26-29 spisa) proizlazi da je tužitelj u više navrata obavljao oftamološke preglede u KBC-u Sestre Milosrdnice te da su mu ordinirane naočale za daleko i blizu. Što se tiče prigovora da mu nije omogućena dijagnostička pretraga na hepatitis, valja navesti da se i u vanjskom svijetu na pregled liječnika čeka (samo se hitni slučajevi obrađuju odmah), kao i da se određeni preparati, lijekovi i pomagala nabavljaju o svom trošku, a ne na teret države, s druge strane, sud nije stekao uvjerenje da je tužitelj inzistirao na navedenoj pretrazi, a što potvrđuje i njegov navod da navedenu pretragu nije obavio sve do 7. listopada 2015. kada je saslušan u ovom postupku. Također se ukazuje tužitelju da se hepatitis ne prenosi boravkom u istoj prostoriji s osobama zaraženim od hepatitisa, a kako tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je došao u kontakt sa krvlju zaraženih osoba, sud u tom dijelu prigovore tuženika nalazi paušalnim i ničim dokazanim već usmjerenim isključivo na stjecanje dodatne naknade koja ne bi bila spojiva sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom svega navedenog, sud smatra da u odnosu na pruženu zdravstvenu zaštitu nije došlo do povrede prava tužitelja iz članka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije, a što je u svom obrazloženju utvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broja: U- III-3440/2020 od 11. srpnja 2023.

71. Slijedom navedenog, u odnosu na navode tužitelja valja također navesti da iskaz svake stranke u sebi sadrži subjektivan doživljaj stvarnosti što je uobičajeno i normalno. No, u konkretnoj situaciji dostavom dokumentacije od strane tuženika i saslušanjem djelatnika zatvora i svjedoka CC, kao i provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je objektivno stanje pa samim time iskaz tužitelja gubi na vjerodostojnosti. Sasvim sigurno izdržavanje kazne zatvora je samo po sebi otegotno jer predstavlja lišenje slobode, no činjenica pogrešne percepcije i doživljaja stvarnosti od zatvorenika ne znači ujedno i nečovječno postupanje od strane djelatnika tuženika za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Zatvor kao ustanova u kojoj se kazna izdržava, ma kakav bio nije objekt koji će pružiti ugodu i osjećaj zadovoljstva u danim okolnostima niti to treba biti njegova primarna svrha.

72. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir sva ranija utvrđenja, ovaj sud smatra da zbog nesporne prekapacitiranosti prostora Zatvora u Zagrebu u točno određenim navedenim razdobljima uz sve prethodno navedene razloge, kao i zbog činjenice da je za vrijeme boravka tužitelj imao na raspolaganju površinu prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku, navedeno se smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije. U tijeku boravka u sobi 110. u trajanju od 85 dana tužitelj je imao više od 3 m2 osobnog prostora, ali je i u tom razdoblju trpio poniženje kako je prethodno obrazloženo.

73. Stoga je sud za ukupno razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu u trajanju od 1996 dana utvrdio da su ispunjeni uvjeti za dosuđenje novčane naknade tužitelju u zatraženom iznosu od 11.945,05 EUR-a, koji iznos sud smatra primjerenim svim okolnostima konkretnog slučaja, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

74. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelju je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, a u smislu čl. 1103 ZOO-a, a u vezi s člankom 29. ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna dokumentacija te je mogao utvrditi visinu pretrpljene štete i ispuniti svoju obvezu. Međutim, kako tužitelj potražuje zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od 22. prosinca 2014. sud je zatezne kamate dosudio upravo od tog dana, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

75. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora.

76. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a stoga su tužitelju utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 7/8 OT), za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 23. srpnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 25. siječnja 2019. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za pristup na ročišta održana 4. svibnja 2015., 7. listopada 2015., 10. veljače 2015., 14. srpnja 2016. (uviđaj), 9. veljače 2017., 8. svibnja 2018., 8. svibnja 2019., 28. svibnja 2025. i 24. veljače 2026. 9 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištu odgođenom prije početka raspravljanja 3. studenoga 2016. (Tbr. 9/5 OT) 25 bodova, za sastav ustavne tužbe, sukladno zatraženom, 125 bodova (Tbr. 31/1 OT) te za sastav žalbe na presudu od 10. srpnja 2019. u iznosu 125 bodova (Tbr. 10/1 OT), što sveukupno iznosi 1.500 bodova, a što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 kn (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25,00% (Tbr.46 OT) iznosi 3.750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i na prvostupanjsku presudu u iznosu od po 177,85 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 355,70 eura. Nadalje, priznat je trošak predujma za pristup sudske komisije na uviđaj u iznosu od 40,48 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 292,00 eura i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 66,36 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 4.860,24 eura.

77. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

78. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke sukladno članku 151. stavku 2. ZPP-a, po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a.

79. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. kolovoza 2015., 11. ožujka 2016., 20. prosinca 2016., 2. svibnja 2017. jer sukladno članku 155. nisu bili nužni za vođenje postupka. Tužitelj predmetnim podnescima u bitnome dostavlja adresu za predloženog svjedoka, što je bio dužan naznačiti još u tužbi i obavještava sud o izvršenim uplatama za medicinsko vještačenje i provođenje uviđaja. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište odgođeno prije početka raspravljanja 3. studenoga 2016. iznad dosuđenog iznosa, kao ni trošak sastava podneska od 25. siječnja 2019. iznad dosuđenog iznosa jer se isti ne može smatrati obrazloženim kako u smislu Tbr. 8/1 OT,

80. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku po ODGO u Zagrebu