REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2103/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Babić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Babić i Partneri, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ŠS iznos od 420,00 eura (slovima: četristo dvadeset eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ŠS zatezne kamate na iznos od 380,00 eura od 14. lipnja 2023. do 5. lipnja 2025. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MS za isplatom iznosa od 160,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. lipnja 2022 do isplate, kao i za zatezne kamate koje teku na iznos od 420,00 eura od 14. lipnja 2022. do 13. lipnja 2023. i za iznos zateznih kamata koje teku na iznos od 380,00 eura od 14. lipnja 2022. do 13. lipnja 2023., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ŠS trošak parničnog postupka u iznosu od 1.009,72 eura (tisuću devet eura i sedamdeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. svibnja 2022. u Slivnici Donjoj, na raskrižju državne ceste DC-106 i sporedne ulice Slivnica ulica II zadobila ozljede uslijed kojih joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje. Prometnu nezgodu skrivila je LS upravljajući motornim vozilom registarske oznaka i broj [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Tužiteljica je u prometnoj nezgodi sudjelovala kao putnica u motornom vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica je u prometnoj nezgodi zadobila udarac u prsa s opsežnim kontuzijskim markerima i ekskorijacijama u području sigurnosnog pojasa, ekskorijacije prstiju stopala kao i desne ruke. Dijagnostičkom obradom utvrđen je prijelom prsne kosti, a tužiteljica je zadržana na bolničkom liječenju do 21. svibnja 2022. Tužiteljica je tijekom liječenja trpjela izuzetno jake bolove i jaki strah, liječenje je bilo obilježeno mirovanjem, korištenjem analgetika i nemogućnošću obavljanja uobičajenih poslova. Nakon završenog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice i to bolovi i ograničeni pokreti na mjestu prijeloma, ima stalan osjećaj bolnosti u prsima, osjećaj zaduha, bolovi se intenziviraju pokretima, dubljim disanjem ili kašljanjem, odnosno prilikom većeg napora. Tužiteljica povremeno ima i bolove u desnoj šaci. Tužiteljica ovom tužbom zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje stoga predlaže da sud imajući u vidu težine povrede, pretrpljene fizičke boli i strah, zaostalo smanjenje životnih aktivnosti, naruženost kao i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti i to: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 eura, te za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.000,00 eura. Tužiteljici je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu su joj pružali ukućani. Tužiteljica smatra da joj sud prema slobodnoj ocjeni za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 3,45 eura, odnosno ukupan iznos od 200,00 eura. Tužiteljici su u prometnoj nezgodi oštećene i specijalne dioptrijske naočale (okvir i stakla) zbog čega je tužiteljica morala nabaviti nove naočale i stakla i to za iznos od 778,55 eura. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom od 14. lipnja 2022. Tuženik je tužiteljici isplatio nesporan iznos od 2.640,00 eura. Tužiteljica nije suglasna s isplaćenim iznosom stoga tužbom potražuje daljnji iznos naknade 1.738,55 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 960,00 eura od 14. lipnja 2023., a na iznos oštećenih naočala u visini od 778,55 eura od 12. kolovoza 2022. do isplate, uvećano za troškove parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj, pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika tuženika te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 470848200 kojim je upravljala LS. Tuženik priznaje odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik drži kako je isplatom ukupnog iznosa od 2.640,00 EUR prije utuženja tužiteljici namirio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu povodom predmetnog štetnog događaja. Navedeno osobito jer iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da se tužiteljica nije adekvatno liječila s obzirom na prekid liječenja od čak 6 mjeseci, točnije u periodu od 24.05.2022, - 07.11.2022. Postupajući na navedeni način tužiteljica je pridonijela da neimovinska šteta bude veća, odnosno da liječenje traje duže od onoga koje se po redovnom tijelu stvari očekuje za pretrpljene ozljede. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice za naknadom štete na naočalama s obzirom da iz računa za kupnju istih proizlazi da je navedeni račun Optike Ghetaldus d.d., br. 2898-125-1 podmirio FS. Nadalje, prigovara da tužiteljica nije dokaza da je kritične zgode uopće imala naočale te da su iste uništene. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje troškova popravka naočala, slijedom čega je specificirala tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 960,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022. do isplate. Navedenom djelomičnom povlačenju tuženik se nije protivio.

4. Nadalje, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 24. lipnja 2025. konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.400,00 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 900,00 eura, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.000,00 eura, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu tuđe pomoći i njege. S obzirom da je tuženik prije podnošenja tužbe platio iznos od 2.640,00 eura, a naknadno 5. lipnja 2025. daljnji iznos od 380,00 eura, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje iznos od 580,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022. do isplate, kao i iznos zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 380,00 eura i to od 14. lipnja 2022. do 5. lipnja 2025. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

5. U tijeku postupku sud je pročitao zapisnik o očevidu od 29. svibnja 2022. (list 6- 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-14, 35 spisa), evidenciju prosječne mjesečne isplaćene neto i bruto plaće (list 14-15, 36-39 i 67-68 spisa), odštetni zahtjev i odgovor tuženika (list 19-21 spisa), potvrdu o uplati (list 22-26 spisa), kalkulator inflacije (list 66 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Augustu Mijiću (list 49-52 spisa).

6. Sud nije proveo dokaze saslušanjem tužiteljice jer su stranke tijekom postupka učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, dok je sud preostale sporne činjenice utvrdio čitanjem materijalnih dokaza i provođenjem medicinskog vještačenja. S obzirom da je tijekom postupka tužiteljica povukla tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje naknadu štete zbog oštećenih naočala, dokumentaciju s lista 16- 18 spisa sud nije posebno cijenio. Sud nije zatražio da tužiteljica u spis dostavi zdravstveni karton jer tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Augusta Mijića, a dodatno je predložio zaključiti glavnu raspravu, stoga bi izvođenje daljnjih dokaza pridonijelo dugotrajnosti postupka, što bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja koji se dogodio 19. svibnja 2022., nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, niti da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani. Također, nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 2.640,00 eura, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, 5. lipnja 2025., daljnji iznos od 380,00 eura.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha i umanjenja životne aktivnosti kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege sve kao posljedica štetnog događaja od 19. svibnja 2022.

11. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica, prema medicinskoj dokumentaciji, u štetnom događaju zadobila prijelom prsne kosti. Vještak je naveo da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. Primarni strah (koji se javlja u vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. Sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 10 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta trajala je 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 40 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć i njega bila je tužiteljici potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno mjesec dana po ozljeđivanju.

12. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u cijelosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, argumentiranim, stručnim i sačinjenim prema pravilima struke.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, srah i smanjenje životnih aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.200,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha.

15. U smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, biti hospitaliziran, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba čak i u obavljaju osobne higijene i pripremi hrane. Ujedno, sud je cijenio činjenicu da je tužiteljica rođena 1958. godine, da je u trenutku nastanka štetnog događaja imala 64 godina, da će se štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati doživotno. Također je sud uzeo u obzir da je tužiteljica osjećala kasni strah u trajanju od 60 dana prilikom vožnje automobila što zasigurno nije ugodno i dodatno traumatizira osobu koja je nedavno proživjela štetni događaj. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.200,00 EUR kao pravične novčane naknade.

16. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno što ukupno iznosi 60 sati. Stranke su na ročištu održanom 6. studenoga 2024. učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani po cijeni sata od 4,00 eura. Naknadno je tužiteljica podneskom od 24. lipnja 2025. ipak zatražila iznos od 5,00 eura po satu. Međutim, sud u konkretnom slučaju smatra opravdanim dosuditi tužiteljici 4,00 eura po utvrđenom satu tuđe pomoći i njege imajući na umu da je tužiteljici pomoć pružana od strane njezinih ukućana, da tužiteljica živi u mjestu [adresa] te da su u manjim mjestima cijene dobara i usluga niže nego li u većim gradovima. Slijedom navedenog, za jedan sat tuđe pomoći ukazuje se primjerenim, s obzirom na cijene na tržištu, dosuditi tužiteljici iznos od 4,00 eura po satu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1. ZOO-a dosuđena naknada štete s navedene osnove u visini od 240,00 eura.

17. Slijedom navedenog, tužiteljici je utvrđena naknada štete u ukupnom iznosu od 3.440,00 eura.

18. Međutim, kako je tijekom postupka nesporno da je tužiteljici prije podnošenja tužbe tuženik isplatio iznos od 2.640,00 eura, a nakon podnošenja tužbe daljnji iznos od 380,00 eura, što ukupno iznosi 3.020,00 eura trebalo je od utvrđenog iznosa od 3.440,00 eura oduzeti iznos od 3.020,00 eura što daje razliku od daljnjih 420,00 eura koji je iznos sud našao osnovanim.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim iznos naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 420,00 eura, dok je u odnosu za razliku od 160,00 eura odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. i III. Izreke presude).

20. Na ovako utvrđeni iznos neimovinske štete tužiteljica je tužbom zatražila kamatu od 14. lipnja 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, da bi tijekom postupka, vjerojatno omaškom u pisanju zatražila kamatu od 14. lipnja 2022. Budući da je sud utvrdio da je tužiteljica odštetni zahtjev uputila tuženiku 14. lipnja 2023. u prilog čemu je tužiteljica dostavila dokaz (list 19 spisa), a kako je tuženik upravo od tog trenutka imao na uvid svu potrebnu medicinsku dokumentaciju te su mu postali poznati razmjeri štete koju tužiteljica trpi, sud je utvrdio osnovanim zatražene kamate na iznos neimovinske štete upravo od datuma podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 14. lipnja 2023. do isplate, dok je za razliku zatraženih kamata tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. i III. izreke presude).

21. Tužiteljica je i na iznos imovinske štete prvotno zatražila zatezne kamate od 14. lipnja 2023. da bi potom u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživala kamatu od 14. lipnja 2022. Sud je i na navedeni iznos štete zatezne kamate sudio od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 14. lipnja 2023. jer je nalazom vještaka medicinske struke utvrđeno da je liječenje u to vrijeme već završilo (točka I. izreke presude).

22. Slijedom navedenog, tužiteljici su na cjelokupni iznos naknade štete priznate zatezne kamate od 14. lipnja 2023. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a, a kako je navedeno u točki I. izreke presude, dok je tužba odbijena za isplatu zateznih kamata od 14. lipnja 2022. do 13. lipnja 2023. kao neosnovana, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

23. Nadalje, tužiteljici su priznate zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 380,00 eura od 14. lipnja 2023. do 5. lipnja 2025., u kojem dijelu tužbeni zahtjev je sud također utvrdio osnovanim te je odlučio kao u točki II. izreke presude, dok je u odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata od 14. lipnja 2022. do 13. lipnja 2023. sud utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim te je u tom dijelu isti odbijen (točka III. izreke presude).

24. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I., II. i III. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pa kako tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, pri tome imajući na umu da je tužiteljica s dokazivanjem osnove tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a s visinom sa 72,41%, što kada se zbroji iznosi 172,41%, a nakon što se podijeli s dva (pravna osnova i visina) dobije se konačan omjer tužiteljice u visini od 86,21%. Stoga su primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, za sastav tužbe 50 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 OT), za sastav podneska od 22. veljače 2024. i 24. lipnja 2025. od po 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na dva ročišta održana 6. studenoga 2024. i 26. veljače 2026. od po 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 300 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 750,00 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te trošak sudske pristojbe na presudu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude u iznosu od 26,54 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužiteljice u iznosu od 809,72 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

27. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužiteljice koji joj je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.009,72 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i teče od donošenja presude do isplate, a kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eura

2. pun. tuženika