REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4164/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja SMIB ZA SMANJENJE BORA j.d.o.o. , OIB 33380061884, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AGRO MARE, d.o.o. OIB 59952432242, Jelsa, Jelsa 264, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, i Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 5.789,47 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2201/2021-63 od 28. kolovoza 2025., 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2201/2021-63 od 28. kolovoza 2025. u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, Kod sv. Roka 4, kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 613,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2020. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2201/2021-63 od 28. kolovoza 2025. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, Kod sv. Roka 4, kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te rješenje u točkama IV. i V. izreke i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje i postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11/2020 od 19. listopada 2020. koje je donio javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog Grada, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 5.109,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 679,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke). Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je u pobijanom dijelu naložio tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.198,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv ove presude i rješenja žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj žalbom pobija točku II. izreke presude i točku V. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 364,64 EUR.

4. Tuženik žalbom pobija točku I. izreke presude i točku IV. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 416,85 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).

8. Stoga, žalbeni razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dopušteni u sporovima male vrijednosti.

9. Pobijana presuda i rješenje ispitani su sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično pravilna i zakonita, a rješenje u pobijanom dijelu nije pravilno i zakonito.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.789,47 EUR sa zateznim kamatama po osnovi čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kupoprodaji sadnog materijala i Ugovora o pružanju usluge sadnje dana 28. lipnja 2019. u smislu čl. 376. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), od čega se iznos od 5.176,19 EUR odnosi na penale zbog tuženikovog kašnjenja, koji su obračunati u razdoblju od 15. listopada 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 66,36 EUR po danu, a iznos od 613,28 EUR odnosi na

1/3 troškova vještaka i javnog bilježnika.

11. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu, jer je nakon provedenog dokaznog postupka, u bitnom utvrdio:

- stranke su sklopile Ugovor o kupoprodaji sadnog materijala i Ugovora o pružanju usluge sadnje od 28. lipnja 2019. (dalje: Ugovor), i to tužitelj u svojstvu kupca, tuženik u svojstvu prodavatelja i AGRIUS d.o.o. u svojstvu pružatelja usluge sadnje (s time da su prodavatelj i pružatelj usluge povezana društva); u čl. 1. st. 2. su odredili da su prava i obveze iz ugovora o kupoprodaji i ugovora o pružanju usluge sadnje neodvojivo povezani, za ugovorne strane proizvode prava i obveze u cjelini i imaju se smatrati jednim ugovorom,

- tim ugovorom tuženik se obvezao prodati 180.000 sadnica smilja u kontejnerima od 160 i 209 sadnih mjesta, za što mu se tužitelj obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 kn uvećanu za PDV po stopi od 13%, a pružatelj usluge se obvezao tužitelju navedenu količinu sadnica prevesti na lokaciju i posaditi na zemljištu tužitelja, za što se tužitelj istome obvezao isplatiti naknadu u iznosu od 37.800,00 kn bez PDV-a,

- rok za isporuku i sadnju sadnica određen je u čl. 7. Ugovora, a u čl. 8. Ugovora ugovorena su prava kupca u slučaju neizvršenja ugovornih obveza ili zakašnjenja,

- prema spisu priloženim otpremnicama tuženik je u razdoblju od 19. do 29. listopada 2019. isporučio pružatelju usluge 180.567 sadnica smilja,

- prema nalazu i mišljenju vještaka agronomske struke, tuženik je na vrijeme proizveo i pripremio ugovoreni broj sadnica zadovoljavajuće kvalitete, ali ih nije isporučio u ugovorenom roku do 15. listopada 2019., već je ugovorenu količinu sadnica isporučio pružatelju usluge nakon ugovorenog roka, a pružatelj usluge nije izvršio isporuku i sadnju za tužitelja niti u ugovorenoj količini niti u ugovorenom roku, usluga sadnje izvršena je van pravila struke, nekvalitetno, izvan roka i nekompetentno – nedovršena sadnja (posađeno 53%) iako su pripremljene poljoprivredne površine i vremenske prilike bile povoljne za sadnju smilja do kraja listopada 2019.

- sud je zaključio da tužiteljeva obveza, s obzirom na stipulaciju čl. 7. st. 5. i čl. 7. st. 6. Ugovora, ne prestaje samom isporukom sadnica smilja, već je on odgovoran i za pravovremeno izvršenje usluga sadnje budući da se samo on kao prodavatelj obvezao tužitelju platiti penale i zbog kašnjenja s isporukom i zbog kašnjenja s radovima sadnje,

- sud je utvrdio da je zemljište na kojem je bila predviđena sadnja bilo izvrsno pripremljeno te su vremenski uvjeti bili takvi da se posao sadnje ugovorenih količina mogao izvršiti prije početka kišnog razdoblja pa nije utvrdio opravdane razloge kašnjenja na strani prodavatelja i pružatelja usluga,

- kašnjenje se odnosi na razdoblje od 15. listopada 2019. (rok iz čl. 7. st. 5. Ugovora) do 31. prosinca 2019. kada je ugovor među strankama raskinut, odnosno ukupno 77 dana pa tužitelju sukladno čl. 7. st. 5. Ugovora po osnovi penala pripada iznos od 5.109,83 EUR, dok mu ne pripada razlika od 66,36 EUR, koja se odnosi na jedan dodatan dan,

- tužitelju ne pripada pravo na naknadu 1/3 dijela troškova vještačenja i javnog bilježnika u iznosu od 613,28 EUR, jer je tužitelj samostalno, bez suglasnosti ostalih ugovornih strana, odnosno bez da je iste o tome prethodno uopće obavijestio, odlučio angažirati vještaka (i javnog bilježnika) radi utvrđenja određenih činjenica, i provesti očevid na licu bez da je tuženicima omogućio prisustvovati očevidu, a sud je ocijenio da je ugovorna volja stranaka bila da suglasno angažiraju vještaka u slučaju da se međusobno ne uspiju usuglasiti oko kvalitete i ispunjenja obveza.

12. Pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o penalima u iznosu od 5.176,19 EUR (točka I. izreke i dio točke II. izreke pobijane presude) nije pravilna i zakonita. Osnovano žalitelji ističu da je pobijana presuda u tom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

13. Prvenstveno, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio sadržaj Ugovora, budući da, iako su ugovorne strane u čl. 1. st. 2. Ugovora ugovorile da su prava i obveze iz tog Ugovora neodvojivo povezane i da za ugovorne strane proizvode prava i obveze u cjelini te se imaju smatrati jednim ugovorom, iz ostalog sadržaja Ugovora proizlazi da su jasno ugovorene obveze svake ugovorne strane - prodavatelja, pružatelja usluga te kupca / naručitelja, pa se neodvojiva povezanost ogleda samo u dospijeću tužiteljeve obveze (kao kupca) za plaćanje drugog dijela kupoprodajne cijene i naknade za usluge sadnje, kao i u tome što je prodavatelj sadnice mogao isporučiti samo pružatelju usluge, a on posaditi samo sadnice koje mu je isporučio prodavatelj. Stranke nisu ugovorile da su prodavatelj i pružatelj usluge sadnje solidarno odgovorni za ispunjenje obje obveze (isporuke i sadnje). Iz navedenog, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne proizlazi da je ugovorena odgovornost prodavatelja za neuredno i zakašnjelo ispunjenje obveze pružatelja usluga sadnje.

14. Nadalje, prvostupanjski sud proturječno u t. 46. obrazloženja navodi da sporno pitanje raskida u smislu čl. 8. Ugovora nije odlučno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se temelji na čl. 7. Ugovora (penali zbog kašnjenja u isporuci i sadnji), a potom u t. 52. obrazloženja utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na penale do dana kada je prema navodima tužitelja ugovor raskinut (penali koji su ugovoreni u čl. 8. Ugovora).

15. Stoga nije jasno po kojoj osnovi je prvostupanjski sud dosudio penale – po čl. 7. st. 5. Ugovora (kojim su ugovoreni penali u slučaju kašnjenja u isporuci i to u iznosu od 500,00 kn po svakom radnom danu kašnjenja, računajući od kada prodavatelj padne u zakašnjenje svojom krivnjom pa do isporuke) ili čl. 8. Ugovora (kojim su ugovoreni penali za cijelo vrijeme kašnjenja do datuma raskida).

16. S tim u vezi, iako (sporno) pitanje raskida Ugovora nije predmet tužbenog zahtjeva, budući da je prvostupanjski sud dosudio penale do dana raskida Ugovora (odnosno do 31. prosinca 2019., kada je tuženik primio dopis tužitelja od 27. prosinca 2019.), navedeno bi upućivalo na zaključak da je penale dosudio po čl. 8. Ugovora, u kojem slučaju nedostaju razlozi o odlučnoj (spornoj) činjenici – je li tužitelj imao pravo na jednostrani raskid ugovora o kupoprodaji u konkretnom slučaju, a ako je imao pravo raskinuti ugovor, kada je raskid nastupio (s obzirom na sadržaj dopisa od 27. prosinca 2019.) te, posljedično tome, imali li tužitelj pravo tražiti penale do dana raskida Ugovora.

17. Osim toga, prvostupanjski sud proturječno u t. 48. obrazloženja navodi, između ostalog, da je bitno utvrditi koliko je radnih dana tuženik bio u zakašnjenju, a potom u t. 52. obrazloženja utvrđuje da se radi o kašnjenju u razdoblju od 15. listopada 2019. do 31. prosinca 2019., odnosno ukupno 77 dana, ne obrazlažući pritom radi li se o radnim danima ili ne. Pored toga, ako je ugovoren rok za (početak) isporuke sadnica najkasnije do 1. listopada 2019., koji rok može varirati +/ - 15 dana (zbog vremenskih neprilika i/ili tehničkih poteškoća koje mogu nastati na strani obiju ugovornih strana), onda tuženik u smislu čl. 183. st. 1. u vezi s 300. st. 1. ZOO -a može biti u zakašnjenju tek od 17. listopada 2019.

18. Stoga nije moguće ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o penalima (točka I. izreke i dio točke II. izreke pobijane presude).

19. U odnosu na jednostrani raskid Ugovora dopisom od 27. prosinca 2019., po ocjeni ovog suda, treba voditi računa je li riječ o neispunjenju tuženikovih obveza ili obveza pružatelja usluga sadnje te ima li tužitelj pravo raskinuti ugovor o kupoprodaji jednostavnom izjavom u smislu čl. 360. ZOO-a, iako je tuženik ispunio svoje obveze (prema utvrđenju prvostupanjskog suda isporučio je sadnice pružatelju usluge u razdoblju od 19. do 29. listopada 2019., dakle prije tužiteljevog dopisa od 27. prosinca 2019.), imajući u vidu da su Ugovorom tuženikove obveze jasno razdvojene od obveza pružatelja usluga (čl. 2. i 3. Ugovora) te, ako je imao pravo raskinuti ugovor o kupoprodaji, kada je raskid nastupio, s obzirom na sadržaj dopisa od 27. prosinca 2019., na koji sadržaj osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

20. Pobijana presuda u dijelu točke II. izreke kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 613,28 EUR sa zateznim kamatama po osnovi 1/3 troškova vještaka i javnog bilježnika je pravilna i zakonita, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu.

21. Naime, u čl. 8. Ugovora određeno je da se sve okolnosti u vezi kvalitete i ispunjenja ugovornih obveza prodavatelja i pružatelja usluge utvrde suglasnim pregledom stranaka, a u slučaju nemogućnosti postizanja sporazuma nalazom ovlaštenog vještaka čije će troškove snositi na jednake dijelove. Tužitelj neosnovano u žalbi navodi da je angažiranje vještaka ugovorena kao podredna opcija kada nema mogućnosti za sporazum stranaka, koja opcija je ugovorena upravo za situaciju kada je suglasje između stranaka nemoguće postići. Ovo stoga što je tužitelj, prema zaključku prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća i ovaj sud, suprotno navedenoj ugovornoj odredbi, samostalno, bez suglasnosti ostalih ugovornih strana, odnosno bez da je iste o tome prethodno uopće obavijestio, odlučio angažirati vještaka (i javnog bilježnika) radi utvrđenja određenih činjenica, što je suprotno odredbi čl. 8. Ugovora.

22. Neosnovano tuženik u žalbi osporava rješenje prvostupanjskog suda od 16. svibnja 2025., kojim je odbijen tuženikov zahtjev za izuzeće vještaka podnesen sukladno čl. 254. st. 1. u vezi s čl. 71. t. 7. ZPP -a, a protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba (čl. 254. st. 5. ZPP-a). Naime, tuženik je zahtjev za izuzeće vještaka temeljio na tvrdnji da iz dostavljene komunikacije vještaka s tužiteljem proizlazi odnos koji nadilazi profesionalni odnos i upućuje na postojanje dogovora o pogodovanju tužitelja. Prvostupanjski sud je obrazložio da tuženik nije naveo jasne razloge eventualne pristranosti vještaka, a da je vještak za potrebe vještačenja pribavljao dokumentaciju od tužitelja i trećih osoba (drugih vještaka). Osim toga, stranke imaju mogućnost postavljati pitanja vještaku prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, a i sud ocjenjuje nalaz i mišljenje pa u slučaju postojanja proturječnosti i nedostataka ili sumnje u pravilnost može postupiti sukladno čl. 261. st. 3. ZPP -a. Ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji razlog za izuzeće vještaka na koji se poziva tuženik, jer postojanje komunikacije između vještaka i stranaka (konkretno tužitelja) i sadržaj te komunikacije sama po sebi ne ukazuje na njihov odnos koji nadilazi profesionalni odnos, ne ukazuje na izrazitu naklonjenost tužitelju, niti upućuje na postojanje dogovora o pogodovanju tužitelja, kako to neosnovano navodi tuženik u žalbi.

23. Odluku o troškovima parničnog postupka iz točke IV. izreke pobijanog rješenja, ovaj sud je ukinuo sukladno čl. 166. st. 4. ZPP-a. Odluku o troškovima parničnog postupka iz točke V. izreke pobijanog rješenja nije moguće ispitati, budući da prvostupanjski sud nije naveo u izreci, a ni u obrazloženju odluke o troškovima, ukupan iznos troškova koji je ocijenio neosnovanim.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuo pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o penalima u iznosu od 5.176,19 EUR (točka I. izreke i dio točke II. izreke pobijane presude) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, kao i odluku o trošku sadržanu u točkama IV. i V. izreke pobijanog rješenja sukladno čl. 369. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a, a sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u dijelu točke II. izreke kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 613,28 EUR sa zateznim kamatama po osnovi dijela troškova vještačenja i javnog bilježnika.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

26. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon provedene nove glavne rasprave, donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, koju će valjano obrazložiti, imajući u vidu upute iz ovog rješenja (ocjena sadržaja ugovornih obveza stranaka, ugovorne odredbe iz čl. 7. st. 5. i čl. 8. Ugovora, činjenicu da su penali ugovoreni za svaki radni dan kašnjenja te sporan raskid ugovora).

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec