Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-90/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. . Zagreba, Ozaljska 105, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici PO, dipl.iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Jagićeva 35, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku BO. dipl.iur., radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-29/2024-11 od 30. rujna 2025., 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-29/2024-11 od 30. rujna 2025., i to baš u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke te se sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik Zagrebački električni tramvaj d.o.o, u svojstvima vlasnika tramvaja i organizatora djelatnosti putničkog prijevoza u Gradu Zagrebu, dana 23. studenog 2023. godine u 16:59, u Zagrebu, Avenija Marina Držića, na tramvajskoj stanici Držićeva, odbijanjem postavljanja kosine za ulazak u tramvaj od strane vozača tramvaja, izravno diskriminirao tužitelja osnovom invaliditeta pričinivši mu neimovinsku štetu povredom njegovih ustavnih, konvencijskih i zakonskih prava na pristupačnost, prava na jednakopravnost, prava na jednak pristup, prava na razumnu prilagodbu, prava na ravnopravnost i prava osobnosti.

2. Tuženik Zagrebački električni tramvaj d.o.o. je dužan osigurati djelatnost putničkog prijevoza tramvajem na području Grada Zagreba na način da se u svakom niskopodnom tramvaju koji je u prometu i služi prijevozu putnika nalazi kosina koja je podobna za ulazak osobe koja se nalazi u invalidskim kolicima u tramvaj i na način da je svaki vozač upoznat s obvezom postavljanja rampe na drugim vratima tramvaja do vozača.

3. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. platiti tužitelju RO od 9.954,21 eura s zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. godine do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka od 1.000,00 eur s zateznim kamatama od 30. rujna 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja drugostupanjske odluke 31. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik dana 23. studenog 2023. godine u 16 sati i 59 minuta, u Zagrebu, Avenija Marina Držića, na tramvajskoj stanici Držićeva, odbijanjem postavljanja kosine za ulazak u tramvaj od strane vozača tramvaja, izravno diskriminirao tužitelja s osnova invaliditeta pričinivši mu neimovinsku štetu povredom njegovih ustavnih, konvencijskih i zakonskih prava na pristupačnost, prava na jednakopravnost, prava na jednak pristup, prava na razumnu prilagodbu, prava na ravnopravnost i prava osobnosti.

1.2. Prvostupanjskom presudom u točki II. izreke određeno je da je tuženik dužan osigurati djelatnost putničkog prijevoza tramvajem na području Grada Zagreba na način da se u svakom niskopodnom tramvaju koji je u prometu i služi prijevozu putnika nalazi kosina koja je podobna za ulazak osobe koja se nalazi u invalidskim kolicima u tramvaj i na način da je svaki vozač upoznat s obvezom postavljanja rampe na drugim vratima tramvaja do vozača.

1.3. Prvostupanjskom presudom u točki III. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 9.954,21 eura, s zateznim kamatama koje teku od 4. siječnja 2024. godine do isplate. Nadalje, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura s zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. U točki IV. prvostupanjske presude, odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik solidarno podmiri nastali trošak parničnog postupka, da žalba ne zadržava ovrhu kao i ispunjenje činidbe u roku od 8 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik i to baš u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke. Žalitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženik se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine predmetna presuda u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno suđenje, sve uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka tuženiku, uz pripadajuću zateznu kamatu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije, za otklanjanje diskriminacije i za naknadu neimovinske štete koju da mu je tuženik uzrokovao propuštanjem (odbijanjem) vozača tramvaja da tužitelju postavi kosinu za ulazak u tramvaj, a što je dovelo do povrede prava tužitelja na jednako postupanje, stavljanjem tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovi invaliditeta.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tuženika te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25., dalje: ZPP). Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.

7. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% te da se kreće u elektromotornim kolicima,

- da je tuženik organizator javnog prijevoza u Zagrebu,

- da je tuženik ugradio kosinu za ulazak u predmetni tramvaj radi ulaska osoba s invaliditetom,

- da je tužitelj dana 23. studenog 2023. godine u 16 sati i 59 minuta, u Zagrebu, Avenija Marina Držića, na tramvajskoj stanici Držićeva, na redovnoj liniji, pokušao ući u tramvaj,

- da vozač tramvaja nije mogao spustiti kosinu zbog ozljede svoje kralješnice pa da je ostavio tužitelja da čeka idući tramvaj,

- da je tuženik omogućio i izvanlinijski prijevoz osobama s invaliditetom.

8.1. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik ugradnjom kosine u predmetni tramvaj, poduzeo mjere za suzbijanje diskriminacije s osnova invaliditeta jer je na taj način omogućio pristupačnost toga vozila osobama s invaliditetom.

8.2. Međutim, prvostupanjski je sud također zaključio, da time nije u potpunosti omogućio tužitelju, kao osobi s invaliditetom, da sudjeluje u svim područjima života i da uživa pravo na slobodu kretanja. Naime, vozač tramvaja ili drugi osposobljeni i ovlašteni tuženikov radnik, propustio je omogućiti tužitelju korištenje kosine za ulazak u predmetni tramvaj.

8.3. Stoga je, prema zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema odredbi članka 20. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08. i 112/12., dalje: ZSD) i da je došlo do izravne diskriminacije, a kako tuženik nije dokazao da nije bilo diskriminacije, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

9. Zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženik diskriminirao tužitelja time što mu nije omogućio korištenje kosine za ulazak u predmetni tramvaj, ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

10. Odredbom članka 2. stavak 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona, među kojima je i invaliditet, kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Odredbom članka 9. stavak 1. ZSD-a propisan je da je diskriminacija zabranjena u svim pojavnim oblicima.

11. Tužitelj je učinio vjerojatnim da mu je u konkretnom slučaju uskraćena usluga javnog, linijskog prijevoza tramvajem zbog invaliditeta, budući vozač tramvaja nije spustio kosinu kako bi tužitelj koji se kreće elektromotornim kolicima mogao ući u tramvaj. Time su ostvarene pretpostavke za primjenu pravila prebacivanja tereta dokazivanja na tuženika prema odredbi članka 20. stavak 1. ZSD-a.

12. Međutim, tuženik je tijekom postupka dokazao da sporno postupanje vozača tramvaja nije bilo uzrokovano invaliditetom tužitelja. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da vozač tramvaja zbog zdravstvenog stanja (ozljeda kralježnice) nije bio u mogućnosti izvršiti radnju spuštanja kosine.

13.1. Stoga drugostupanjski sud ocjenjuje, da okolnost zbog koje tužitelji nije omogućen ulazak u tramvaj nije u uzročnoj vezi s njegovim invaliditetom, već je u uzročnoj vezi sa zdravstvenim stanjem vozača. Eventualni propust može se odnositi na organizaciju rada tuženika kao poslodavca, no takav propust sam po sebi ne predstavlja diskriminaciju u smislu propisa o zabrani diskriminacije.

13.2. Ovdje se radi o izoliranom slučaju, a tužitelj i ne tvrdi da neposredno nakon predmetnog događaja nije ušao u drugi tuženikov tramvaj. Stoga proizlazi da tužitelj nije bio onemogućen u korištenju linijskog javnog prijevoza pa nije došlo do povrede prava tužitelja na jednako postupanje stavljanjem tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovi invaliditeta.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do diskriminacije tužitelja.

15. Kako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju diskriminacije, a na kojem je utemeljio presudu, drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. i III. izreke prvostupanjske presude i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u ovom dijelu presude. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreci ove drugostupanjske odluke.

16.1. Kod odluke o parničnim troškovima postupka ima se primijeniti odredba članka 166. stavak 2, u vezi s člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

16.2. Tuženik je zastupan po punomoćniku odvjetniku od trenutka podnošenja žalbe pa mu je primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen parnični trošak nastao u povodu pravnog lijeka i to, trošak sastava žalbe-125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 312,50 eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku s osnove parničnog troška.

16.3. Tuženiku pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, a na temelju odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a.

16.4. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer u spis nije dostavljen dokaz da je navedena pristojba plaćena.

16.5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi