Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-445/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja Lind-grad d.o.o., Zagreb, Ul. B. Adžije 19, OIB: 81530401884, zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jukić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-788/2023-5 od 20. prosinca 2024., dana 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-788/2023-5 od 20. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama 2. i 3. izreke.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: Povrv-788/2023-5 od 20. prosinca 2024. koja u izreci glasi: „1. Djelomično se održava na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mirte Marijan, poslovnog broja: Ovrv-13695/2023 od 8. prosinca 2023. za iznos od 35,95 eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mirte Marijan, poslovnog broja: Ovrv- 13695/2023 od 8. prosinca 2023. za iznos od 131,60 eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2023.
3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 78,92 eur, u roku 15 dana.“
4. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ju ukine u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u tom dijelu.
5. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
6. Žalba tužitelja nije osnovana.
7. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 131,60 eura sa zateznim kamatama po osnovu pričuve.
8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a (na koju povredu tužitelj u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.
8.2. Tužitelj je podnio žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u svezi za reći je kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:
- da predmetna stambena zgrada u [adresa] ima dva upravitelja, tvrtku Mediterraneo d.o.o. i tvrtku Lind-grad d.o.o. (tužitelj),
- da se u predmetnom slučaju radi o obvezi plaćanja pričuve za stan u toj zgradi površine 50,78 m2,
- da je tuženica, kao vlasnica predmetnog stana, na račun drugog upravitelja tvrtke Mediterraneo d.o.o. podmirila pričuvu za siječanj, veljaču, travanj i svibanj 2023. u ukupnom iznosu od 131,60 eura (32,90×4=131,60) tako da je za navedene mjesece ostala nepodmirena razlika pričuve od ukupno 2,44 eura,
- da tuženica nije podmirila pričuvu za ožujak 2023. u iznosu od 33,51, eura,
- da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio kako je plaćanjem pričuve na račun drugog upravitelja zgrade tuženica podmirila obvezu pričuve u tom dijelu pa je ukinuo platni nalog za iznos od 131, 60 eura, dok ga je održao na snazi za iznos od 35,95 eura (2,44 eura+33,51=35,95).
10. Neosnovano tužitelj u žalbi problematizira zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 131,60 eura navodeći da kad suvlasnici svjesno zaključe i održavaju na snazi dva ugovora o upravljanju da imaju obvezu s osnova oba ugovora o upravljanju prema oba upravitelja, slijedom čega da bi postojala i obveza tuženice na podmirenje iznosa s osnova pričuve, obračunate i utvrđene temeljem ugovora s tužiteljem i neovisno o ugovorima koje su suvlasnici zaključili s drugim upraviteljem.
11. Odredbom članka 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Stavak 4. istog članka propisuje da suvlasnici u pisanom obliku donose odluke o poduzimanju poslova redovne uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pismenim sporazumom (međuvlasnički ugovor).
Odredba članka 90. stavak 2 ZVDSP određuje da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Odredbom članka 93. stavak 1. ZV propisano je da je upravitelj bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom.
Odredbom članka 380. stavak 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
12. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je suvlasnik nekretnine dužan plaćati zajedničku pričuvu. Stoga se radi o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi. Nadalje, sredstva zajedničke pričuve uplaćuju se na račun za tu svrhu, a upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je zajednička pričuva, u smislu odredbe članka 90. ZVDSP-a, zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, a ne imovina upravitelja. Iz tog razloga proizlazi kako uplatom zajedničke pričuve u korist računa sredstava zajedničke pričuve zgrade (koji je otvorio bilo koji od dva upravitelja zgrade) prestaje obveza uplate zajedničke pričuve u korist računa sredstava zajedničke pričuve zgrade koji je otvorio drugi upravitelj (odlomak 11. obrazloženja prvostupanjske presude).
13. Odluka o parničnom trošku iz točke 3. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama 2. i 3. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Mr. sc. Zrinka Tironi
