REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1366/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja OVERSEAS TRADE Co LTD d.o.o., OIB 19407280555, Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SERRAGLI d.o.o., OIB 47250443040, Mokošica, Podgaj 12, radi isplate 468,25 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-57/2025 od 30. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-57/2025 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Dubrovniku oglasio se mjesno nenadležnim za odlučivanje u predmetnom postupku te je odlučio da će se predmet po pravomoćnosti rješenja ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava. Predložio je ukinuti pobijano rješenje i odrediti nastavak postupka pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.

6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa od 30. travnja 2024.) javnom bilježniku koji je donio rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik kao ovršenik podnio prigovor radi čega je Općinski sud u Dubrovniku dostavio spis na odlučivanje Trgovačkom sudu u Dubrovniku nakon čega je tužitelj pravovremeno u podnesku od 22. prosinca 2025. istaknuo da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu pozivajući se na prorogacijski sporazum koji je sadržan u članku 9. Ugovora o pružanju logističkih usluga (dalje: Ugovor) sklopljenog između tužitelja i tuženika.

7. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

8. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da stranke mogu ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda i to ako je sud za kojeg su stranke odredile da im sudi u prvom stupnju stvarno nadležan te ako se radi o sporu za kojeg nije propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Međutim, osim ovih pretpostavki za prorogaciju nadležnosti, da bi sud prema sporazumu stranaka mogao suditi u prvom stupnju sam sporazum o mjesnoj nadležnosti mora biti valjan. To ne znači samo da sporazum mora biti sačinjen u pisanoj formi i da se tiče određenog pravnog odnosa, što je propisano odredbom članka 70. stavka 3. ZPP-a, već i da je on valjan prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju da postoji suglasnost volje obiju ugovornih stranaka da im u prvom stupnju sudi određeni sud koji nije mjesno nadležan.

9. Dakle, sporazum o prorogaciji nadležnosti mora biti takav da između stranaka postoji suglasnost volje o tome koji će im sud suditi u prvom stupnju umjesto onog koji je mjesno nadležan. Tu suglasnost volje stranke mogu postići bilo suglasnim točnim određivanjem suda (da stranke u sporazumu navedu naziv suda) bilo da one sporazumom odrede kriterije iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi koji bi im sud u slučaju spora bio nadležan suditi u prvom stupnju (na primjer, da stranke u sporazumu navedu da je nadležan sud na čijem se području nalazi tužiteljevo registrirano sjedište).

10. Suprotno žalbenim navodima stranke su tu suglasnost postigle odredbom članka 9. Ugovora koji je sklopljen između tužitelja i tuženika kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Tom odredbom stranke su ugovorile da je u slučaju spora iz tog Ugovora nadležan stvarno nadležan sud u Zagrebu.

11. Iz Ugovora proizlazi da su ga u ime tužitelja kao pružatelja usluga sklopili direktori VA i JA i agentica za podršku prodaji TA, dok ga je za tuženika sklopila prokuristica VAŠ. Ugovor je ovjeren pečatom tuženika te potpisima naručitelja usluga i pružatelja usluga odnosno svih navedenih osoba.

12. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer prije donošenja rješenja o nenadležnosti nije proveo dokazni postupak radi provjere autentičnosti potpisa stranaka na prorogacijskom sporazumu, i bez prijedloga stranke.

13. Iako je tuženik 7. siječnja 2026. zaprimio tužiteljev podnesak od 22. prosinca 2025. u prilogu kojeg je dostavljen Ugovor zajedno s drugim ispravama, što proizlazi iz podataka u eSpisu, tuženik se nije očitovao na navode iz tog podneska pa tako niti na navode o prorogacijskom sporazumu, a nije se očitovao niti na dostavljene isprave iako je to mogao učiniti prije donošenja pobijanog rješenja. Tuženik prije donošenja pobijanog rješenja nije osporavao autentičnost potpisa prokuristice na navedenom Ugovoru, iako je očito da je to mogao učiniti prije donošenja pobijanog rješenja, već to čini tek po prvi puta u žalbi, dok uopće ne osporava da je Ugovor ovjeren tuženikovim pečatom. Slijedom navedenog, ovaj sud u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a nije razmatrao nove činjenice koje je tuženik tek po prvi puta iznio u žalbi, niti je u obzir uzeo nove dokaze koje je po prvi puta predložio u žalbi jer za to nisu ispunjene pretpostavke.

14. Tuženikovi žalbeni navodi da je postupao u dobroj vjeri i predložio riješiti spor mirnim putem (medijacijom) nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Pobijano rješenje nije prepreka da stranke pokušavaju spor riješiti u postupku medijacije pred Trgovačkim sudom u Zagrebu kao mjesno nadležnim sudom.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Danijela Uzelac Ljubić