Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-130/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. 36/24. i 136/25. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora Općinskog suda u Osijeku od 20. ožujka 2026., poslovni broj Kov-104/2026-5., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. EZ, kao neosnovana.
Obrazloženje
I. Na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP) u vezi članka 131. stavka 1. ZKP/08 produljen je istražni zatvor protiv okr. EZ, zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju, opisno i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., te može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.
1.1. Okrivljenom EZ u istražni zatvor uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 5. veljače 2026., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okr. SZ po branitelju Nikoli Sabljaku, odvj. iz Osijeka, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona te predlaže da vijeće prihvati žalbu i ukine rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kov-104/2026 od 20. ožujka 2026. o produljenju istražnog zatvora.
3. Žalba nije osnovana.
4. Naime, iako okr. SZ u svojoj žalbi navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona u žalbenim navodima iste povrede ne konkretizira, a niti je ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti utvrdilo da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja počinio bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon.
5. Iz žalbenih navoda okrivljenika proizlazi da je isti smatrao da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno da ne postoje konkretne i aktualne okolnosti koje bi upućivale na stvarnu i neposrednu opasnost ponavljanja kaznenog djela jer je okrivljeni kritične zgode postupao s ciljem zaštite svog vlasništva jer je sporno vozilo stekao temeljem valjanog zaključenog kupoprodajnog ugovora, gdje u žalbi ističe da zaključci prvostupanjskog suda su na razini općenitih i apstraktnih tvrdnji bez konkretizacije u odnosu na aktualni trenutak i konkretan životni kontekst.
6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao dostatne i valjane razloge kako oko postojanja osnovane sumnje kao općeg preduvjeta za produljenje istražnog zatvora tako i posebnih razloga na strani okrivljenika, a iz kojih proizlazi da su na strani okr. EZ ispunjeni svi zakonom propisani razlozi za produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno zaključuje da visok stupanj osnovane sumnje da je okr. SZ počinio inkriminirano djelo proizlazi iz dokaza koji su priloženi podignutoj optužnici, a osobito iz iskaza oštećenog ČZ.
8. Nadalje, prvostupanjski sud detaljno i okolnosno obrazlaže iz kojih razloga smatra da na strani okrivljenika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljeni SZ boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili počiniti novo kazneno djelo, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća ovo vijeće, a isto obrazloženje kao i istaknuti razlozi u samom obrazloženju nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima okrivljenika.
9. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zašto se svrha istražnog zatvora ne bi mogla postići primjenom mjera opreza jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju dao dostatne i valjane razloge iz kojih proizlazi da je okrivljeni osoba koja je sklona nasilničkom ponašanju i činjenu kaznenih djela s elementima nasilja na koju nisu pozitivno djelovali ni izricanje bezuvjetne kazne zatvora da bi ga odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
10. Isto tako nije u pravu žalitelj kada u pobijanom rješenju navodi da bi daljnjim produljenjem istražnog zatvora bilo povrijeđeno načelo razmjernosti obzirom da je istražni zatvor protiv navedenog okrivljenika određen 7. veljače 2026. pa se ne može govoriti da bi produljenje istražnog zatvora već prešlo u izdržavanje kazne prije nego što je prema okrivljeniku proveden kazneni postupak.
11. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Osijek, 30. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač