Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-107/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ĆN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-1109/2023-8 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja ĆN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - službeni pročišćeni tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), opt. HN oslobođen je optužbe da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv ugleda i časti – klevetu iz čl. 149. st. 2. KZ/11, na štetu privatnog tužitelja ĆN.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja.

2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj ON putem punomoćnika Branka Čuture, odvj. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu i u cijelosti prihvati imovinskopravni zahtjev privatnog tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Privatni tužitelj žalbom prigovara da je pobijana presuda donijeta uz bitnu povredu postupka i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, ne navodeći numerički zakonske osnove za navedene prigovore, a niti te prigovore konkretizira o čemu bi se sastojale te povrede. U osnovi obrazlaže da je prvostupanjski sud donio pobijanju presudu uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te daje svoju preocjenu izvedenih dokaza. Prigovara da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, iskaza privatnog tužitelja, pročitanih i pregledanih isprava, zapisnika sa ročišta u parničnom predmetu br. P-1750/2018, rješenja o odbačaju kaznene prijave i sadržaja presude Upravnog suda RH, izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11. Smatra da je takav zaključak suda pogrešan i da nije dano valjano i jasno obrazloženje da bi se radilo o vrijednosnom sudu optuženika.

5.1. Nadalje, upire da je uz pogrešan zaključak posljedično pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da nije bilo zapreke da osoba davanjem lažnog iskaza u stjecaju počini i kazneno djelo klevete.

6. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane i provjerljive razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, koje kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da nije počinjena bitna povreda, a koju privatni tužitelj paušalno ističe. Privatni tužitelj u osnovi upire na ocjenu dokaza i o razlozima utvrđenja suda o odlučnim spornim činjenicama. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na svim dokazima koji su izvedeni na raspravi, te je dana ocjena dokaza i jasni razlozi koji su proizašli iz iskaza optuženika, te iz sadržaja iskaza koji je dao u svojstvu svjedoka u parničnom postupku na ročištu u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu br. P-1750/2018 i riječi koje je tada izrekao na ročištu a koje su u opisu radnje izreke pobijane presude, njihov kontekst i na sadržaju obrazloženja presude Upravnog suda RH br. US-4299/2022, u kojoj je odbijena tužba u upravnom sporu tužitelja Jadroplov d.d. protiv rješenja tuženog Ministarstva financija RH zastupanog po ovdje privatnom tužitelju, a u kojoj odluci u obrazloženju su utvrđene nepravilnosti u poslovanju Jadroplov d.d. u svezi zaključenog ugovora o prodaji brodova i zaključenog nepovoljnog ugovora o prodaji brodova, čime je oštećen Jadroplov d.d., a Jadroplovu d.d. kao poreznom obvezniku utvrđeno smanjenje poreznog gubitka i da se rashod poslovanja te tvrtke u sveukupnom iznosu od 225.181.014,82 kuna ne može priznati u svrhu smanjenja osnovice poreza na dobit.

6.1. Kraj takvog stanja, nema opisane bitne povrede a niti povreda Kaznenog zakona na koju upire žalitelj, a koji u osnovi proizlazi iz prigovora pravilnosti činjeničnog stanja koji je utvrdio prvostupanjski sud predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, pa onda s tim u vezi problematizira pitanje pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda koji je utvrdio da nema dokaza da je optuženik postupao s namjerom da počini obilježja utuženog protupravnog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 na štetu privatnog tužitelja. Kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje privatni tužitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

7. Povodom istaknutih prigovora, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio u istoj da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenom navodu privatnog tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i potpuno, te jasno ocijenio dokaze izvedene na raspravi i na temelju činjeničnog stanja pravilno i potpuno utvrdio te pravilno zaključio da nije dokazana namjera da bi optuženik počinio sva bitna obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11. To stoga, što je pravilno utvrđeno da je optuženik u iskazu u parničnom postupku iskazao svoj vrijednosni sud koji je proizašao iz njegovog saznanja iz sadržaja obrazloženja presude Upravnog suda RH. Kraj takvog stanja, pravilno je zaključeno da nije moguće sa sigurnošću utvrditi iz izvedenih dokaza namjeru optuženika, koja je bitno obilježje kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, pa je pravilno i po ovom drugostupanjskom sudu sukladno čl. 453. toč. 3. ZKP/08 prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe u nedostatku dokaza za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, primjenjujući pravilno načelo in dubio pro reo.

8.1. Žalbenim navodima privatnog tužitelja nije dovedeno u sumnju pravilnost i zakonitost donešene pobijane presude.

9. Slijedom navedenog, žalba privatnog tužitelja nije osnovana, pa je valjalo istu odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 30. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić