Poslovni broj: Us I-1552/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice: ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 11/I, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, zastupan po opunomoćenici SC, diplomiranoj pravnici i zaposlenici, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja prava na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 5. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice zajedno s opunomoćenicom i opunomoćenice tuženika, dana 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-504-03/25-01/31, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od dana 13. svibnja 2025.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/l-504-03/25-01/5228, URBROJ: 338-01-06-06-25-07 od dana 17. ožujka 2025.
III Usvaja se zahtjev tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za priznavanje prava na upućivanje na liječenje: Transkonjunktivna dekornpresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju od 5 (pet) dana, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
IV O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-504-03/25-01/31, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od dana 13. svibnja 2025., kao i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužiteljica je, osporavajući i zakonitost prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/l-504-03/25- 01/5228, URBROJ: 338-01-06-06-25-07 od dana 17. ožujka 2025., u bitnom, navela da se predmet spora svodi se na vrlo jednostavno pitanje može li tužiteljica (osiguranica HZZO-a) - koja se mora podvrći operaciji u inozemstvu jer se ta operacija ne može uspješno obaviti u Republici Hrvatskoj, a koja za odlazak na operaciju ima preporuke svih nadležnih osoba/tijela - otići na zakazanu operaciju u inozemstvo i uspješno je obaviti prije nego što HZZO odluči (donese rješenje) o njenom zahtjevu za priznavanje prava na upućivanje na liječenje u inozemstvo na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, a koji zahtjev za upućivanje na liječenje u inozemstvo je tužiteljica podnijela HZZO-u prije odlaska na operaciju u inozemstvo, a što tužiteljica smatra da može. Tada maloljetna pacijentica, ovdje tužiteljica je oboljela 2020. i godinu dana je liječena kroz dnevnu bolnicu na Odjelu pedijatrijske gastroenterologije KBC Sestre Milosrdnice, međutim, da bolest nije odmah prepoznata i dijagnosticirana pa da joj je tek u veljači 2021. dijagnosticirana bolest Mb. Graves (Gravesova bolest) i hipertireoza. U trenutku kada je tužiteljici postavljena dijagnoza (02./2021.) da bolest je već bila uznapredovala i da je nastupila „tireotoksična oluja“, zbog čega da više nije bilo vremena za liječenje lijekovima (tireostaticima) pa da je tužiteljica 3. ožujka 2021. premještena na drugi odjel (Odjel ORL) KBC Sestre Milosrdnice i podvrgnuta hitnoj operaciji totalne tireoidcktomije tj. da je tužiteljici potpuno odstranjena štitnjača. Gravesova bolest da zahvaća i oči (tireoidna orbitopatija - egzoftalmus). Radi se o autoimunoj bolesti kod koje je tijekom trajanja bolesti nastao i egzoftalmus - izbočene oči, proptoza s retrakcijom vjeđa. Nakon operacije štitnjače da se oči nisu povukle na svoje prirodno mjesto, a protutijela da su i dalje bila povišena te da je liječenje radioaktivnim jodom dalje pogoršalo stanje. Zbog svojeg stanja je tužiteljica odlazila psihijatru na psihoterapiju i uzimala antidepresive. U Republici Hrvatskoj da liječnici tužiteljici ne mogu pomoći radi čega da zajedno s roditeljima pronalazi kirurga u inozemstvu koji da operira inozemne pacijente u Poliklinici Elza u Zurichu u Švicarskoj. Tužiteljica da na pregledu dana 21. siječnja 2025. na kontrolnom pregledu nije spominjala operaciju u Švicarskoj jer da tada još nije bila sigurna da li da se istoj podvrgne, budući da je strahovala od mogućih nuspojava i neuspješnog liječenja. Odmah po donošenju odluke da je njena majka u utorak 28. siječnja 2025. otišla u KBC Sestre Milosrdnice kod prof. EC koja da je potpisala prijedlog da se tužiteljica uputi na operaciju u Švicarsku. Tužiteljica da je zahtjev za odobrenjem operativnog liječenja egzoftalmusa u inozemstvu, Švicarska poslala HZZO-u emailom u utorak 28. siječnja 2025. (nešto prije ponoći) priloživši: ispunjeni obrazac „Zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo“ od dana 28. siječnja 2025. potpisan po prof. dr. sc. EC. Liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a da je u srijedu 29. siječnja 2025. u 11:56 sati poslalo na e-mail [adresa elektroničke pošte]. označen predmetom „Zamolba za mišljenje u vezi zahtjeva za upućivanje na liječenje u inozemstvo“. Tužiteljica da je imala legitimno očekivanje da će njen zahtjev biti riješen prije operacije 31. siječnja 2025., međutim, da tužiteljica nije primila odluku Direkcije HZZO-a do operacije. Tužiteljica da je uspješno operirana u Švicarskoj u petak 31. siječnja 2025. i već da je sljedećeg dana (01. veljače 2025.) otpuštena iz bolnice. Tužiteljica da je 6. veljače 2025. u švicarskoj klinici obavila kontrolni pregled i odmah da se vratila u Zagreb. Mišljenje prof. dr. sc. ŠCH da je sastavljeno (tek) u ponedjeljak 3. veljače 2025. i tog istog dana u 11:17 sati da je dostavljeno HZZO-u. U mišljenju prof. dr. sc. ŠCH da je navedeno da se radi o: „kompliciranom i opsežnom zahvatu, zbog aktualnih tehničkih razloga predloženi zahvat nije moguće pravovremeno učiniti u KBC Zagreb" pa da je ga je potrebno izvesti u švicarskoj očnoj klinici ELZA. Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO-a od ponedjeljka 3. veljače 2025. o „medicinskoj opravdanosti upućivanja na liječenje“ ove osiguranice u „ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska, u trajanju 5 (pet) dana, jer se isto ne može učiniti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a sve „uvažavajući zatraženo stručno-medicinsko mišljenje prof. dr. sc. ŠCH, dr. med. spec. oftalmologije subspec. kirurgije vjeđa i orbite, voditeljice Referentnog centra Ministarstva zdravstva za bolesti i kirurgiju orbite i adneksa oka od 3. veljače 2025.“. Ergo, da su oba tijela dala preporuku za upućivanje tužiteljice na liječenje u Švicarsku. Prvostupanjskim rješenjem da je odbijen zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da se operaciji osiguranica podvrgnula prije nego što je ishodila rješenje HZZO-a. U osporenom rješenju tuženika da je ostalo skriveno koji je konkretan zakonski razlog i pravni temelj za odbijanje žalbe tužiteljice. U oba slučaja da su rješenja dostavljena bez dokumentacije na temelju koje su donesena, a tuženik da se ne osvrće na niti jednu od povreda propisa na koje je tužiteljica ukazala u svojoj žalbi. Tuženik da jednostavno ignorira žalbene navode, kojim postupanjem da ponižava tužiteljicu u smislu Čl. 3. EK. Tuženik da je ostao kod tvrdnje iz prvostupanjskog rješenja da je tužiteljica otišla na operaciju „bez rješenja“, dodavši sada i dva nova elementa i to da tužiteljica nije zatražila hitnost u postupanju te da operacijsko liječenje Transkonjuktivna dekompresija orbita nije zdravstvena usluga koja se osiguranici u inozemstvu (ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska) morala pružiti hitno, a što da predstavlja uskratu tužiteljičinih prava jer se na te (nove) razloge tužiteljica tijekom postupka nije mogla očitovati, u čemu da se očituje povreda prava na raspravljanje i povredu jednakosti procesnih oružja tijekom upravnog postupka. Osim toga, neovisno da se ili nije operacija koju je tužiteljica morala obaviti u Švicarskoj 31. siječnja 2025. trebala obaviti hitno ili ne, da je postupak koji je vodio HZZO bio hitan (ex lege). U zahtjevu od dana 28. siječnja 2025. da je tužiteljica jasno navela da je planirana operacija zakazana za dan 31. siječnja 2025., iz čega da se ima zaključiti da je potrebno hitno odlučivanje. Neprihvatljivo da je da HZZO ne odlučuje o zahtjevu ukoliko ga osiguranik ne požuri. Uvidom u spis predmeta da je utvrđeno da „očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje HZZO o tome je li se radilo o zdravstvenoj usluzi koja se morala pružiti hitno“ od 16. travnja 2025. potpisano po 3 liječnice (Š, S i E) u kojem tvrde da su pravovremeno 29. siječnja 2025. od Referentnog centra zatražile mišljenje o opravdanosti upućivanja tužiteljice na operaciju u Švicarsku, kao i da operacijsko liječenje u Švicarskoj nije bilo hitno; “službena bilješka“ od dana 17. travnja 2025. potpisana po dr. E u kojoj navodi da je 29. siječnja 2025. poslala Referentnom centru s obzirom na predviđeni termin operacije dopis, ali odgovor do operacije 31. siječnja 2025. da nije primila; „službena zabilješka“ od 18. travnja 2025. Tužiteljica smatra da se ne može na službenim bilješkama temeljiti rješenje tuženika. Iz sva ta 3 dokumenta ima se zaključiti da skriptori tih dokumenata pokušavaju sa sebe skinuti odgovornost za neažurno postupanje i prebaciti odgovornost na tužiteljicu. Citirajući odredbe Pravilnika navela je da iako su u provedenom prvostupanjskom postupku sva tijela koja su davala stručna mišljenja utvrdila da je medicinski opravdano upućivanje tužiteljice na liječenje u Švicarsku, prvostupanjsko, a potom i drugostupanjsko rješenje HZZO-a donijeto je suprotno utvrđenjima gore navedenih stručnih osoba / tijela. Tužiteljica podsjeća da je u vrijeme podnošenja zahtjeva imala sve uvjete da se njen zahtjev usvoji, a to je potvrđeno i stručnim mišljenjima / nalazima pribavljenim po nalogu HZZO-a (od Referentnog centra i od Liječničkog povjerenstva). Neprihvatljivo je da sporost i neažurnost HZZO-a u hitnom postupku ide na štetu tužiteljice pa da se u prvostupanjskom rješenju HZZO-a navodi da se njen zahtjev odbija jer je „na liječenje u inozemstvo otišla bez rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvo“, a u drugostupanjskom rješenju se potom još odlučnije pokušava zataškati propust HZZO-a tvrdeći da je tužiteljica sama skrivila što je njen zahtjev odbijen, odnosno, žalba jer „pri podnošenju zahtjeva osiguranica da nije zatražila hitnost u postupanju“, ali i da „nije indicirana hitnost operacije“. Nedopuštena je argumentacija koju tuženik navodi u obrazloženju drugostupanjskog rješenja koja je protivna „argumentu zdravog razuma“. Dakle, da se radi o operaciji koja se morala obaviti baš u zakazanom terminu: tj. 31. siječnja 2025. i da je nije bilo moguće odgoditi jer da bi tada došlo do nepravovremenog liječenja tužiteljice. Baš zato što je pravovremeno operirana 31. siječnja 2025., da je tužiteljičina operacija prošla uspješno. Ako bi se prihvatilo tumačenje iz drugostupanjskog rješenja kojim tuženik zapravo pokušava dodatno prikriti propuste prvostupanjskog tijela, da bi tada u svakom postupku u kojem osiguranik ima dogovoreni termin liječenja u inozemstvu tuženik mogao ne riješiti zahtjev osiguranika do termina predviđene operacije, a tek potom (nakon operacije) donijeti rješenje kojim odbija zahtjev osiguranika jer je „otišao na liječenje bez rješenja“, pozivajući se na čl. 26. st. 15. Pravilnika, a gazeći čl. 28. st. 4. Pravilnika i tvrdeći da tom liječenju „nije bila indicirana hitnost liječenja“. lako nerado, da tužiteljica mora napomenuti da je prvostupanjsko tijelo, kad je shvatilo da je tužiteljica operirana u Švicarskoj 31. siječnja 2025., a da HZZO još uvijek nije donio rješenje o zahtjevu tužiteljice, svjestan da će tužiteljičinu operaciju HZZO morati podmiriti, počeo predlagati tužiteljici da zatraži od švicarske bolnice da razdvoji troškove liječenja na one nastale prije 3. veljače 2025. i na one nastale nakon tog datuma jer da je tek 3. veljače 2025. donijeto mišljenje Referentnog centra i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. HZZO-ova uskrata prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu tužiteljice nastavkom liječenja u inozemstvu (podvrgavanjem operaciji u Švicarskoj) - unatoč tome stoje i prof.dr.se. F **.**.2025. potpisala Zahtjev i prijedlog za upućivanjem tužiteljice na liječenje u inozemstvu, kao i nespornoj činjenici da se takvo liječenje ne može uspješno obaviti u Republici Hrvatskoj da predstavlja grubu povredu tužiteljičinih prava iz čl. 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata. Osim toga, da su povrijeđene i odredbe čl. 3. i čl. 4. tog Zakona. Sukladno odredbi čl. 26. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da se ima smatrati da se ta operacija ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Osim toga, ako se ta operacija može uspješno provesti u inozemstvu, tada osiguranik ima pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvu. Kako su oba zakonska uvjeta u konkretnom slučaju ispunjena (operacija se ne provodi u RH, a uspješno se provodi u Švicarskoj) da su ispunjeni svi na zakonu propisani uvjeti da se tužiteljicu uputi na liječenje (operaciju) u inozemstvo. Uskratom prethodnog odobrenja za liječenje u inozemstvu da su na tužiteljicu (osiguranicu HZZO-a) prebačeni i visoki troškovi liječenja u inozemstvu. U upravnom postupku koji je prethodio ovoj upravnoj tužbi pregažena su i brojna ustavna jamstva na štetu tužiteljice. U provedenom upravnom postupku da su pregažena i brojna prava koja tužiteljici jamči EK i dva protokola uz EK. Uskrata prava na uspješno liječenje u inozemstvu da predstavlja nezakonito miješanje države u poštivanje privatnog i obiteljskog života tužiteljice (čl. 8. EK), kojim postupanjem se ovu tužiteljicu diskriminira (čl. 14. Ustava, čl. 14. EK, 12. Protokol uz EK čl. 1.) zloupotrebljavajući pravo. Nerazumnim i nezakonitim odlukama da donositelj izravno šteti imovini bolesne tužiteljice (čl. 48. st. 1. Ustava i 1. Protokol uz EK čl. 1.) koja mora naći načina kako da sama podmiri operaciju u inozemstvu, ako želi živjeti bez patnji i bolova, ali i ako želi sačuvati vid. Čl. 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u st. 1. da jamči da Države stranke toga Pakta priznaju svakome pravo na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužiteljica smatra da su joj pobijanim odlukama Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje onemogućena prava iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koja joj jamče uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužiteljica da ima prava i temeljem Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje: Uredba) na potpunu naknadu svih troškova kao da je osiguranik druge države u kojoj je planirala liječenje. Temeljem Direktive 2011/24/EU (dalje: Direktiva) implementirane čl. 28. i drugim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kao i Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova koji bi joj bili priznati da je liječenje bilo pruženo u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica tražeći više (Uredba te druge norme) ujedno traži i manje pa se u tom pogledu ukazuje i na odredbu čl. 8. toč. 3. Direktive i na stav Suda EU izražen u presudi C-243/19 od dana 29.listopada 2020. Dakle, da tužiteljica ima pravo na potpunu naknadu svih troškova liječenja, koje pridržava potraživati u cijelosti neovisno o ishodu ovog postupka i neovisno o ovdje naznačenim osnovama njezinih zahtjeva, tako da se nijedan njezin navod ne može smatrati odricanjem od tog prava i zahtjeva za potpunu naknadu troškova ili izričitim zahtijevanjem ostvarenja prava isključivo temeljem Direktive. Budući da se ovdje radi o vertikalnom odnosu (tuženik je tijelo RH), da je RH morala implementirati predmetnu Direktivu koja ju obvezuje, da je pravo EU nadređeno pravu RH, da su odredbe predmetne direktive dovoljno jasne, bezuvjetne i precizne i da daju tužiteljici konkretna prava, sukladno ustaljenoj praksi Suda EU da predmetna Direktiva ima tzv. izravan učinak. Tužiteljica da se prvenstveno izravno poziva na odredbe Direktive, osobito na: čl. 9. toč. 1. i 2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo) da nije mogao odbiti tužiteljičin zahtjev za priznavanje prava na upućivanje na liječenje u Švicarsku u trajanju 5 dana, na teret sredstava obveznog osiguranja temeljem prava koja tužiteljici daje Direktiva (i obvezna tumačenja prava od strane Suda EU) jer da je to protivno europskom pravu budući da se odluke kojima se to odobrenje uskraćuje ograničavaju na ono što je nužno i razmjerno cilju koji se treba postići i ne smiju predstavljati sredstvo svoje voljne diskriminacije ili neopravdanu prepreku slobodnom kretanju pacijenata (doslovni citat čl. 8. st. 1. Direktive), a što je sukladno ustaljenoj praksi Suda EU čija su tumačenja normi europskog prava – obvezna. Odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da su šikanozne jer u obrazloženju tih odluka odbijanje zahtjeva tužiteljice nije “opravdano” postojanjem nikakvog fantomskog cilja (a osobito ne cilja koji bi bio legitiman), a kamoli da bi se odlukama pokušala dokazati razmjernost i nužnost odbijanja zahtjeva tužiteljice. Budući da HZZO nije naveo nikakav cilj koji je htio postići, na temelju čega se opravdano zaključuje da taj cilj ne postoji, u tom slučaju nikakva odredba nikakvog podzakonskog akta (Pravilnika na kojeg se tuženik poziva) nije mogla opravdati odluku HZZO-a. Podzakonski akt da nije iznad prava EU, upravo suprotno – da vrijedi načelo supremacije prava EU, a ne načelo supremacije pravilnika nad osnivačkim ugovorima i praksom Suda EU. Dakle, neovisno o tome što piše u zakonu ili u pravilniku ili u obrazloženju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, HZZO da nije imao temelja za odbijanjem zahtjeva tužiteljice jer da se time nije htio postići nikakav legitiman cilj i da takvo ograničenje nije bilo nužno i razmjerno tom (fantomskom) cilju. Budući da je rješenjem HZZO-a, KLASA: UP/I-504-03/25-01/5814, URBROJ: 338-01-06-06-25-03 od dana 27. svibnja 2025. tužiteljici odobren zahtjev za upućivanjem na kontrolni poslijeoperacijski pregled u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 1 (jedan) dan o trošku HZZO-a da je jasno da je i njen temeljni zahtjev (a koji je predmet ovog upravnog spora i prethodnog upravnog postupka) bio u cijelosti osnovan. Naime, HZZO da ne bi mogao odobriti troškove kontrolnog poslijeoperacijskog pregleda u slučaju da operaciju smatra nepotrebnom. Mutatis mutandis, budući da je HZZO odobrio tužiteljici odlazak na kontrolni pregled u Švicarsku o trošku HZZO-a, da joj je dužan odobriti i prethodnu fazu liječenja u inozemstvu: odlazak na operaciju. Tužiteljica da predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kako i prvostupanjsko upravno rješenje te usvaja zahtjev tužiteljice ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za priznavanje prava na upućivanje na liječenje: Transkonjunktivna dekompresija orbita u ELZA Svviss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju od 5 (pet) dana, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja kao i nalaže tuženiku da naknadi tužiteljici troškove upravnog postupka i upravnog spora.
2. Na ročištu dana 5. ožujka 2026. opunomoćenica tužiteljice navela je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te sve dokumentacije dostavljene u sudski spis. Smatra da je ovo vrlo jednostavna pravna stvar za odlučivanje pri čemu podsjeća da je prvo tuženik u odgovoru na tužbu, pozvavši se na presudu europskog suda pravde Sud EU iz Luksemburga C777/18, od dana 23. rujna 2020., upravo dodatno osnažio tužbu tužiteljice i njenu osnovanost. U spomenutoj rješidbi europskog suda EU da je sudjelovao i prof. Pravnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, a sada sudac tog suda Siniša Rodin, a u kojoj presudi da je u točci 58.,na str. 15. konstatirano da nacionalni propis koji preuzimanje ili naknadu troškova koje je osigurana osoba imala u državi različitoj od države čijem sustavu pripada uvjetuje prethodnim odobrenjem-takav propis predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga zajamčene čl. 56. UFEU. Tužiteljica da nije bila dužna ni podnijeti zahtjev HZZO-u za prethodno odobrenje jer da takva procedura prema mišljenju Europskog suda pravde predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga. Međutim, da se tužiteljica držala domaće (hrvatske) procedure, propisane Pravilnikom i da je pravovremeno, prije odlaska na operaciju u inozemstvo, podnijela uredan zahtjev tuženiku. Iz mišljenja prof. dr. sc. FC, sastavljene 3. veljače 25. da slijedi da se radi o kompliciranom i opsežnom zahvatu koji nije moguće pravovremeno učiniti u KBC Zagreb. Pored toga, iz Nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO-a od 3. veljače 2025. da slijedi da postoji med. opravdanost upućivanja tužiteljice na liječenje. To što tuženik nije bio u stanju hitno od 28. siječnja 2025. pribaviti mišljenje za operaciju tužiteljice od 31. siječnja 2025., koja je bila zakazana u Švicarskoj, a koju operaciju da je došao u Švicarsku obaviti kirurg, spec. iz Nizozemske, da ne može imati za posljedicu uskratu prava na liječenje u inozemstvu, zadnje, ali ne i najmanje važno da je nužno podsjetiti da je prethodno liječenje provedeno u RH dovelo do komplikacija zdravstvenog stanja te da je bio nužno da se ona hitno operira u Švicarskoj, a koja operacija da je uspješno obavljena. Upravo da je tuženik svojim rješenjem od 27. svibnja 2025. odobrio i platio ovoj tužiteljici kontrolni poslije operacijski pregled u Švicarskoj čime da je dokazao opravdanost njenog prethodnog liječenja operacijom u Švicarskoj.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja te se očitovao na tužbene navode vezano uz navode tužiteljice u pogledu nemara i neažurnog postupanja, pretjeranog formalizma te zanemarivanja svrhe i cilja liječenja dajući obrazloženja za to iz kojeg je razloga rješenje doneseno tek nakon 48 dana, da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda predmetnu zdravstvenu uslugu nije procijenio kao hitnu s medicinskog stajališta, no da ju je tretirao kao žurnu i to zbog termina operacije. Prijedlog prvostupanjskog tijela da zatraži od švicarske bolnice da razdvoji troškove liječenja na one nastale prije 3. veljače 2025. i na one nastale nakon tog datuma da je imalo isključivo jedan cilj, a to da je postupanje u najboljem interesu tužiteljice kako bi se podmirio makar i dio računa inozemnog liječenja i izbjeglo pretjerano formaliziranje. Nadalje, daje svoje tumačenje Uredbe (EZ) br. 883./2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Direktive 2011/24/EU i presude Suda Europske unije od dana 23. rujna 2020. broj: C-777/18.
4. Opunomoćenica tuženika je na ročištu dana 5. ožujka 2026. navela da ustraje u svim navodima iznijetima u odgovoru na tužbu.
5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-504-03/25-01/31, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od dana 13. svibnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/l-504-03/25-01/5228, URBROJ: 338- 01-06-06-25-07 od dana 17. ožujka 2025., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev osiguranice ŠC, ovdje tužiteljice, za priznavanje prava na upućivanje na liječenje: Transkonjunktivalna dekompresija orbita u ELZA Svviss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se ista sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.
7. U sporu je održana rasprava koja su bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).
10. Člankom 26. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) određeno je da pravo na upućivanje na liječenje osigurana osoba može ostvariti samo ako se radi o potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u drugim državama članicama i trećim državama.
11. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite ("Narodne novine", br. 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18, daije: Pravilnik) osiguranoj osobi se može odobriti pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvo zbog liječenja urođenih anomalija, provođenja transplantacijskih programa, te liječenja zloćudnih bolesti, uključujući pretraživanje međunarodnih registara dobrovoljnih davalaca koštane srži ako se potrebno liječenje ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u inozemstvu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se, iznimno, osiguranim osobama može odobriti upućivanje na liječenje u inozemstvo zbog liječenja bolesti koje nisu obuhvaćene stavkom 1. istog članka Pravilnika ako se potrebno liječenje ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u inozemstvu.
12. Prema odredbi čl. 26. st. 6. Pravilnika kada liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda odlučuje o pravu osigurane osobe na upućivanje na liječenje u inozemstvo u slučajevima iz članka 25. stavka 3. Pravilnika, obvezno je prije donošenja nalaza, mišljenja i ocjene pribaviti mišljenje nadležnog referentnog centra, odnosno ako ne postoji nadležni referentni centar, mišljenje najmanje troje (3) doktora specijalista određene specijalnosti iz ugovornih zdravstvenih ustanova na tercijarnoj razini u Republici Hrvatskoj.
13. Shodno odredbi čl. 28. st. 1. pravo na liječenje u inozemstvu prema postupku propisanom u članku 26. ovoga Pravilnika može ostvariti i osigurana osoba za koju je tijekom liječenja u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj, zbog nemogućnosti nastavka uspješnog liječenja u toj ili u drugoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvena ustanova dala prijedlog za premještaj i daljnje liječenje u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi. Stavkom 2. istog članka propisano je da su nadležni liječnik specijalist ili liječnički konzilij zdravstvene ustanove u kojoj se osigurana osoba liječi obvezni uz prijedlog za nastavak liječenja u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi osiguranoj osobi, članu njezine obitelji ili osobi koja o njoj skrbi dati svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju i uputiti ih na obvezu prethodnog podnošenja pisanog zahtjeva za upućivanje na liječenje u inozemstvo Direkciji Zavoda.
14. Odredbom čl. 32. Pravilnika propisano je da osigurana osoba koja je sama dogovorila termin u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi i na liječenje u inozemstvo otišla bez rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvu iz članka 26. i 28. Pravilnika nema pravo ostvariti to liječenje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
15. Člankom 33. st. 3. Pravilnika drugostupanjsko rješenje donosi ravnatelj Zavoda na osnovi nalaza, mišljenja i ocjene Višeg liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je donijeto prema mišljenju nadležnog referentnog centra, odnosno, u slučaju iz članka 26. stavka 4. Pravilnika, doktora specijalista - konzuitanata ili doktora specijalista iz članka 26. stavka 4. i 5. Pravilnika.
16. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/lI-504-03/25-01/31 proizlazi: da je tužiteljica, dana 28. siječnja 2025. putem e-pošte (u 23:53 h) Direkciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podnijela tiskanicu „Zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo" za upućivanje na transkonjunktivalnu dekompresiju orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja; da je zahtjev urudžbiran dana 29. siječnja 2025.; da je tužiteljica sama dogovorila termin u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi i na liječenje u inozemstvo otišla bez rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o upućivanju na liječenje u inozemstvo; da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, putem zemaljske pošte i putem e-maila (u 11:56 sati), dostavilo predmetni zahtjev uz svu dostupnu medicinsku dokumentaciju u Referentni centar Ministarstva zdravstva za bolesti i kirurgiju orbite i adneksa oka prof. dr. sc. SCH, dr. med. spec. (u daljnjem tekstu: Referentni centar); da je navedeno otpremljeno uz molbu za žurno rješavanje (uzimajući u obzir termin prijema, dogovoren od strane žaliteljice) u inozemnoj klinici dana 31. siječnja 2025.; da je predmetno mišljenje zaprimljeno dana 3. veljače 2025. u (12:59 sati) te da u istom prof. dr. sc. ECH navodi da je, uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju na ime ŠC (ovdje tužiteljica), opravdano upućivanje na liječenje u inozemstvo ELZA Swiss Eyecare, Weberstrasse 2, Dietikon, Švicarska radi predložene transkonjuktivalne koštano-mekotkivne dekompresije obje orbite. Budući da se radi o kompliciranom i opsežnom zahvatu, zbog aktualnih tehničkih razloga da predloženi zahvat nije moguće pravovremeno učiniti u KBC Zagreb. Predloženi zahvat kod navedene osiguranice da je potrebno izvesti zbog kontinuiranih bolova te promijenjenog osobnog izgleda što dramatično utječe na svakodnevnu kvalitetu života na izrazito negativan način. Koštano mekotkivna transkonjuktivalna dekompresija orbita da ima svrhu smanjiti ili ukinuti bolnost te pridonijeti fizičko- psihičkoj rehabilitaciji, koliko je moguće; da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom od dana 3. veljače 2025., uvažavajući zatraženo stručno-medicinsko mišljenje prof. dr. sc. ŠCH, dr. med, spec, oftalmologije subspec. kirurgije vjeđa i orbite, voditeljice Referentnog centra Ministarstva zdravstva za bolesti i kirurgiju orbite i adneksa oka od dana 3. veljače 2025., za tužiteljicu (po uputnoj dijagnozi: Endokrini egzoftalmus) utvrdilo medicinsku opravdanost upućivanja na liječenje:
Transkonjunktivalna dekompresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana, jer se isto ne može učiniti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Opravdan da je prijevoz sredstvom javnog prijevoza, bez pratnje; da je dana 4. veljače 2025. Direkcija dopisom izvijestila Augeninstitut ELZA, ELZA Swiss Eyecare da je u Direkciju Zavoda zaprimljen zahtjev osiguranice ŠC, ovdje tužiteljice, za upućivanje na liječenje:
Transkonjunktivalna dekompresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana; da je Direkcija od tužiteljice zaprimila obavijest kako je ista zaprimljena na liječenje, stoga da je Direkcija zamolila da se dostavi podatak od kada se ŠC nalazi na liječenju te da li je izvršena Transkonjunktivalna dekompresija orbita; dana 24. veljače 2025. da je u Direkciji Zavoda zaprimljeno pismo ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska (od dana 12. veljače 2025.) kojim ŠC, ovdje tužiteljici, potvrđuju da je dana 31. siječnja 2025. uspješno obavljen postupak bilateralne orbitalne dekompresije, bez ikakve komplikacije. Nakon operacije da je imenovana ostala u njihovoj skrbi kao bolnički pacijent tijekom jedne noći radi postoperativnog praćenja. Također, da su potvrdili da je dana 6. veljače 2025. imala naknadne konzultacije u njihovoj ambulantnoj klinici na kojima da je procijenjen njen postoperativni oporavak; da je, uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju tužiteljica, na liječenje u inozemstvo otišla bez rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvo, da je doneseno prvostupanjsko rješenje kojim se odbija zahtjev za priznavanje prava na upućivanje na liječenje: Transkonjunktivalna dekompresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja; da, povodom tužiteljičine žalbe, Liječničko povjerenstvo Direkcije, u svom očitovanju od dana 16. travnja 2025., navodi kako je liječničko povjerenstvo Direkcije dana 3. veljače 2025. utvrdilo (uvažavajući zatraženo stručno-medicinsko mišljenje prof. dr. sc. ŠCH, dr. med. spec, oftalmologije subspec. kirurgije vjeđa i orbite, voditeljice Referentnog centra) medicinsku opravdanost upućivanja na liječenje:
Transkonjunktivalna dekompresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 5 (pet) dana, jer se isto ne može učiniti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Također da je navedeno da je prethodno navedeno liječenje ŠC, ovdje tužiteljice, u inozemstvu predložila prof. dr. sc. EC, dr. med. spec. FEBO iz Klinike za očne bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu i u okviru prijedloga da nije indicirana hitnost u postupanju. Tužiteljica da je uz Zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u
1 0
inozemstvo i medicinsku dokumentaciju iz Republike Hrvatske, u prilogu priložila potvrdu o terminu iz ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska od dana 13. siječnja 2025. kojom je za tužiteljicu predviđen termin prijema na liječenje: Dekompresija orbita u istoj dana 31. siječnja 2025., uz otpust s liječenja (predviđeno za dan 2. veljače 2026.) i poslijeoperacijsku kontrolu (predviđenu za dan 6. veljače 2025.). Predmetnom zahtjevu da je priloženo i „pismo“ tužiteljici iz ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska od dana 9. siječnja 2025. kojim su osiguranici date upute o daljnjem postupanju i okviru kojih je preporučena dekompresija orbita te i prijeoperacijska obrada te upute u svezi prethodno navedenog liječenja. Operacijsko liječenje u smislu dekompresije orbita radi endokrinog egzoftalmusa da nije operacijsko liječenje iz domene hitnosti. Slijedom svega navedenog, da operacijsko liječenje: Transkonjuktivalna dekornpresija orbita nije zdravstvena usluga koja se osiguranici ŠC u inozemstvu (ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska) morala pružiti hitno; da je, uzimajući u obzir visoke troškove liječenja u inozemstvu majci podnositeljice zahtjeva predloženo u spis priložiti hodogram izvršenog liječenja. Također je predloženo da provjeri eventualnu mogućnost pribave odvojenih računa za operaciju i preostale pružene zdravstvene usluge od inozemne zdravstvene ustanove, a sve s ciljem da se potencijalno donese rješenje kojim se priznaje pravo na povrat troškova plaćenih zdravstvenih usluga nastalih nakon zaprimanja mišljenja Referentnog centra.
17. Ovaj Sud smatra da su osnovani prigovori tužiteljice u kojima u konkretnom slučaju upire na primjenu Direktive 2011/24/EU (dalje: Direktiva) implementirane čl. 28. i drugim odredbama Zakona i Pravilnika jer iz čl. 7. toč. 8. Direktive proizlazi da članice ne smiju uvjetovati naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite prethodnim odobrenjem, osim u slučajevima predviđenim čl. 8. te Direktive.
18. Nadalje, u čl. 8. Direktive se pojašnjava da se sustav, kriteriji i njihova primjena te pojedine odluke o tome da se uskrati prethodno odobrenje, treba ograničiti na ono što je nužnu i razmjerno cilju koji se treba postići i da ne smije predstavljati sredstvo svojevrsne diskriminacije ili neopravdanu prepreku slobodnom kretanju pacijenata pa tako odredba čl. 8. toč. 6. Direktive propisuje kada se može uskratiti prethodno odobrenje: Država članica čijem sustavu osigurana osoba pripada može uskratiti prethodno odobrenje iz sljedećih razloga: pacijent će prema kliničkoj procjeni nedvosmisleno biti izložen riziku koji se u pogledu sigurnosti pacijenta ne može smatrati prihvatljivim, uzimajući u obzir potencijalnu dobrobit tražene prekogranične zdravstvene zaštite za pacijenta; šira javnost će nedvosmisleno biti izložena velikom sigurnosnom riziku zbog predmetne prekogranične zdravstvene zaštite; tu zdravstvenu zaštitu pruža pružatelj zdravstvene zaštite koji daje povoda za ozbiljnu i posebnu zabrinutost u vezi s poštovanjem standarda i smjernica o kvaliteti zdravstvene zaštite i sigurnosti pacijenta, uključujući odredbe o nadzoru, bez obzira na to jesu li ti standardi i smjernice propisani zakonima i drugim propisima ili putem sustava akreditacije koje je uspostavila država članica liječenja; ta se zdravstvena zaštita može pružiti na njezinom državnom području u roku koji je medicinski opravdan uzimajući u obzir sadašnje zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti svakog navedenog pacijenta. Imajući u vidu naprijed izneseno, ocjena je ovog Suda da u konkretnom slučaju nije bilo niti jednog naprijed citiranog razloga zbog kojeg bi tuženik mogao uskratiti tužiteljici prethodno odobrenje za liječenje u inozemstvu.
19. Osim toga, iako se postupak, temeljem kojeg je donesena presuda Suda Europske unije od dana 23. rujna 2020. broj: C-777/18, vodio u odnosu na pravo mađarskog državljanina koji je otišao na liječenje (operaciju oka) u privatnu kliniku u SR Njemačku, bez da je prethodno podnio zahtjev za prethodno odobrenje, ipak je
1 1
Europski sud pravde (Sud EU), donio odluku u kojoj je, između ostalog odlučeno: "1. Odredbe članka 20. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od dana 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, u vezi s člankom 26. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004, koje se odnose na planirano liječenje, tumačene s obzirom na članak 56. UFEU-a, treba tumačiti na način da: zdravstvena zaštita primljena u državi članici koja nije država članica u kojoj osigurana osoba boravi, isključivo prema njezinoj volji, zato što je, prema njezinu mišljenju, ta zaštita ili zaštita koja ima isti stupanj učinkovitosti bila nedostupna u državi članici boravišta u roku koji je medicinski opravdan, obuhvaćena je pojmom „planirano liječenje”, u smislu tih odredbi, na način da pravo na ostvarivanje takve zaštite u načelu ovisi, prema uvjetima predviđenima Uredbom br. 883/2004, o tome je li nadležna ustanova države članice boravišta izdala odobrenje. Osigurana osoba koja je primila planirano liječenje u državi članici različitoj od one u kojoj boravi, a da pritom nije zatražila odobrenje od nadležne ustanove, u skladu s člankom 20. stavkom 1. te Uredbe, ima pravo na naknadu troškova te zaštite, pod uvjetima predviđenima navedenom uredbom: ako se, s jedne strane, od dana kada je zakazala termin za liječnički pregled i eventualno liječenje u drugoj državi članici do dana na koji joj je dotična zaštita pružena u toj državi članici, u koju je morala otputovati, ta osoba, osobito zbog svojeg zdravstvenog stanja ili zbog potrebe hitnosti liječenja, nalazila u situaciji koja ju je sprečavala da od nadležne ustanove zatraži takvo odobrenje ili da pričeka odluku te ustanove o takvom zahtjevu i ako su, s druge strane, inače ispunjeni ostali uvjeti za preuzimanje davanja u naravi, na temelju članka 20. stavka 2. druge rečenice te iste uredbe.
20. Nastavno izloženom odredbu čl. 56. UFEU-a i čl. 8. st. 2. prvi podstavak toč. (a) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od dana 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, dakle, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji, u nedostatku prethodnog odobrenja, isključuje naknadu, u granicama pokrića koje jamči sustav zdravstvenog osiguranja države čijem sustavu osigurana osoba pripada, troškova liječničkog savjetovanja koji su nastali u drugoj državi članici. Nadalje, čl. 56. UFEU-a i čl. 8. st. 1. Direktive 2011/24 treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji, u slučaju kada je osigurana osoba zbog razloga povezanih sa svojim zdravstvenim stanjem ili potrebom da hitno dobije bolničko liječenje ili zdravstvenu skrb koja podrazumijeva upotrebu visoko specijalizirane i skupe opreme bila spriječena zatražiti odobrenje ili nije mogla pričekati odluku nadležne ustanove o podnesenom zahtjevu za odobrenje, čak i ako su inače ispunjeni uvjeti za takvo preuzimanje troškova, isključuje, u nedostatku prethodnog odobrenja, naknadu, u granicama pokrića koje jamči sustav zdravstvenog osiguranja države čijem sustavu osigurana osoba pripada, troškova takvog liječenja koje joj je pruženo u drugoj državi članici.
21. Prema tome, čak i da tužiteljica nije zatražila prethodno odobrenje od HZZO-a, a zatražila je, ocjena je ovog Suda da tužiteljica ima pravo na povrat troškova provedenog liječenja u inozemstvu. U slučaju da je podnijela zahtjev, a u konkretnom slučaju je to tužiteljica i učinila, zbog svog zdravstvenog stanja ili zbog potrebe hitnog liječenja nije bila dužna čekati odluku HZZO-a o svom zahtjevu. Sud napominje da se uskrata prava na prethodno odobrenje iz opisanih razloga treba tumačiti da je nacionalni propis protivan Direktivi 2011/14 i UFEU-u (Ugovoru o funkcioniranju EU). Sud EU u citiranoj presudi broj: C-777/2018, u toč. 10., pasus 2, obrazloženja podsjeća na svoju raniju i ustaljenu praksu kojom je utvrđeno da „pacijenti kojima je odbijeno odobrenje iz razloga za koje je naknadno utvrđeno da su neutemeljeni imaju
1 2
pravo na punu nadoknadu troškova liječenja dobivenog u drugoj državi članici prema odredbama zakona u državi članici liječenja.". Pri tome se ukazuje i na toč. 14. obrazloženja naprijed navedene presude u kojoj je navedeno da se u čl. 9. st. 3. Direktive 2011/24 navodi da države članice postavljaju razumne rokove u kojima se moraju riješiti zahtjevi za prekograničnu zdravstvenu zaštitu i unaprijed ih objavljuju. Prilikom razmatranja zahtjeva za prekograničnu zdravstvenu zaštitu da države članice uzimaju u obzir konkretno zdravstveno stanje, žurnost i karakteristične okolnosti.
22. Ocjena je ovog Suda da se u konkretnoj situaciji jednostavno ne može smatrati da je dovoljno pukim pozivanjem na gore citirane odredbe Zakona i Pravilnika, koje tuženik citira u obrazloženju osporenog rješenja, zauzeti stajalište da je tužiteljica pogriješila time što je otišla na liječenje bez da je prethodno pribavila propisano rješenje obzirom da je jasno i nedvojbeno da je prethodno poduzela sve što je bilo potrebno da joj se pravovremeno izda rješenje kojim joj se odobrava takvo liječenje u inozemstvu. Činjenica što je to rješenje doneseno kasnije ne može se tumačiti na štetu tužiteljice, obzirom da se jasno radi o zahvatu koji tužiteljica nije mogla obaviti u Republici Hrvatskoj, a što ne spori niti tuženik. Međutim, tužiteljici se ne može uskratiti njezino pravo samo iz razloga jer je rješenje doneseno, bez njezine krivnje, sa zakašnjenjem, cijeneći i uvažavajući okolnosti njezinog dugotrajnog liječenja, činjenice da joj je odstranjena štitnjača i da joj se bolest (koja je kasno utvrđena) odrazila i na vid, izgled te da je trpjela bolove, a posebice jer radi se o mladoj djevojci (2002. godište) u osjetljivom životnom razdoblju. Drugačije stajalište bilo bi suprotno zdravoj logici, najboljem interesu pacijenta kojem je potreban zahvat koji se ne može obaviti u Republici Hrvatskoj i sasvim sigurno suprotno intenciji zakonodavca kada je propisivan gore navedeni postupak prethodne pribave rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvo, a za što tužiteljica niti njezini roditelji ne bi trebali snositi odgovornost niti bi trebali plaćati visoke troškove liječenja u inozemstvu koji su u svakom slučaju morali biti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja u situaciji kada je nedvojbeno utvrđeno da se takva operacija u Republici Hrvatskoj ne može obaviti.
23. Prema tome, u potpunosti je jasno da je u ovom slučaju tuženik postupio i suprotno stajalištu iznesenom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (pod poslovnim brojem: U-III/5989/2013 od dana 09. veljače 2016.) te pretjerano formalističkim tumačenjem pravnih normi grubo povrijedio tužiteljičino pravo da ostvari pravo na liječenje u inozemstvu, a u prilog tome govori i činjenica da je tužiteljici naknadno rješenjem KLASA: UP/I-504-03/25-01/5814, URBROJ: 338-01- 06-06-25-03 od dana 27. svibnja 2025. odobreno da obavi kontrolni poslijeoperacijski pregled u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska u trajanju 1 (jedan) dan o trošku HZZO-a (dakle u istoj toj klinici u kojoj je izvršila predmetni operativni zahvat).
24. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko upravno rješenje te je sam riješio stvar na način da je tužiteljici priznao pravo na upućivanje na liječenje: Transkonjunktivna dekornpresija orbita u ELZA Swiss Eyecare, Dietikon, Švicarska, u trajanju od pet dana kako je to tužiteljica zatražila (iako iz spisa proizlazi da je tužiteljica već narednog dana, nakon izvršenog liječenja, bila otpuštena iz navedene klinike, no tuženik ionako raspolaže točnim iznosom koji je potrebno naknaditi po izvršenom liječenju tužiteljice neovisno o točnom broju dana koliko je isto trajalo), na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a), radi čega je riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.
1 3
25. Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem, sud je riješio da će o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem, slijedom čega je riješeno kao pod točkom IV.
U Splitu, 30. ožujka 2026.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćenici tužiteljice Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 11/I
- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3
- u spis
