REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-505/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Dušan Kuman, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1328/2025-7 od 26. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje točka II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1328/2025-7 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti, isplatiti tužitelju ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.333,86 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate od 30. lipnja 2020 godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 303,10 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti trošak teče od dana donošenja presude pred sudom prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, zbog pogrešne primjene odredbi parničnog postupka. Ističe da je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev te obrazložio iz kojeg razloga smatra da se u odnosu na parnični trošak treba primijeniti odredba članka 157. Zakona o parničnom postupku, jer tuženik nije dao tužitelju povoda za tužbu i nije bio u obvezi istraživati tko je i po kojem osnovu izvršio uplatu na njegov račun. Predlaže da se preinači prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na troškove postupka i naloži tužitelju da plati tuženiku parnični trošak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe kako žalba tuženika nije osnovana jer je isti znao za uplatu na kojoj je bio naveden opis plaćanja „K-425/2012“ a jednako tako isti je imao saznanja da je pokrenuo prisilnim putem naplatu putem Financijske agencije po istoj presudi novčane kazne izrečene tužitelju. Tuženik je svojim ponašanje prouzročio nastale troškove jer je isti imao više nego dovoljno vremena izvršiti povrat uplaćenog novca. Predlaže odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu i naložiti istom naknadu sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je u pobijanom dijelu presude. odluke o troškovima postupka naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak po članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) jer je tužitelj, činjenicom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev, u cijelosti uspio u sporu.

6. Prvostupanjski sud u donošenju rješenja nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti čl. 157. ZPP-a kojim je propisano da ako tuženik nije dao povoda tužbi i ako je prije nego se upustio u raspravljanje priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će tuženiku naknaditi parnični trošak.

8. Činjenice o kojima ovisi odluka o troškovima postupka su nesporne pa je tako nesporno:

- da je tužitelju presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-425/2012 naloženo podmiriti tuženiku iznos od 10.050,00 kuna / 1.333,86 eura,

- da je tuženik pokrenuo prisilnu naplatu po navedenoj presudi dana 4. listopada 2019.,

- da je SŠ, supruga tužitelja, u ime i za račun tužitelja podmirila dugovanje po presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-425/2012 uplatom od 29. lipnja 2020. na račun tuženika IBAN: [broj bankovnog računa], s opisom plaćanja „trošak postupka K-425/12“,

- da je tuženik nakon zaprimanja uplate odbio povući provedbu navedene presude putem Financijske agencije te je istu u cijelosti naplato prisilnim putem s danom 16. lipnja 2021.,

- da je tuženik, s obzirom da je dvostruko naplatio troškove postupka iz presude K-425/2012, priznao tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Sporno je tko je u obvezi naknaditi troškove ovog postupka, da li tuženik tužitelju po članku 154. stavku 1. ZPP-a ili tužitelj tuženiku po članku 157. ZPP-a.

10. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju naknadi troškove po članku 154. stavku 1. ZPP-a te se žalitelj neosnovano poziva na članak 157. ZPP-a da nije dao povoda tužbi.

11. Naime, nakon što je tuženik pokrenuo prisilnu naplatu po navedenoj presudi dana 4. listopada 2019., primio je na svoj račun uplatu od 10.050,00 kuna od SŠ, supruge tužitelja, s opisom plaćanja „trošak postupka K-425/12“, pa prema tome kako je plaćanje troškova izvršila supruga tužitelja i navela svrhu plaćanja , neosnovano žalitelj navodi da nije bio dužan istraživati tko mu je i po kojoj osnovi izvršio uplatu jer je to bilo jasno iz navedene svrhe uplate. Kako tuženik nakon zaprimanja predmetne uplate nije povukao prijedlog za ovrhu, već je predmetni iznos naplatio i u ovrsi, dakle dva puta, osnovan je bio zahtjev tužitelja za povrat dvostruko plaćenog iznosa, koji zahtjev je tuženik i priznao, jer je tuženik dao povoda tužbi jer od 16. lipnja 2021., kad je primio uplatu u ovrsi, pa do 29. lipnja 2025. , kad je podnesena predmetna tužba nije dvostruko plaćeni iznos vratio tužitelju iako je znao da je primio dvostruku uplatu. Neosnovano žalitelj navodi da nije znao na što se uplata odnosi jer je bio naveden poslovni broj presude te neosnovano navodi da nije znao na koji račun da vrati novac, jer je isti mogao vratiti na račun sa kojeg je uplata izvršena ili poštanskom uputnicom.

12. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o trošku sadržano u presudi na temelju priznanja, po članku 380. stavku 2. ZPP-a.

U Puli-Pola 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić