REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ob-37/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužen ice ĆE iz [strane države], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, radi razvoda braka, odlučivanja o sadržajima roditeljske skrbi nad mlt. SE, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. DE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [strane države], [adresa], koje zastupa posebna skrbnica Tatjani Kurević, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Rijeka, i plaćanja uzdržavanja, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-166/2025-11 od 28. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-166/2025-11 od 28. siječnja 2026. u dijelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za odlučivanje o sadržaju roditeljske skrbi nad maloljetnom djecom stranaka i plaćanju uzdržavanja i u kojem dijelu je odbacio tužbu.
II. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-166/2025-11 od 28. siječnja 2026. u dijelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za razvod braka stranaka i odbacio tužbu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji nadležni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud oglasio nenadležnim za postupanje po tužbi tužitelja radi razvoda braka, odlučivanja o sadržajima roditeljske skrbi nad maloljetnom djecom stranaka i plaćanju uzdržavanja, odbačena je tužba i prijedlog za donošenje privremene mjere, te su ukinute sve provedene radnje.
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Ističe da je sud je svoju odluku u cijelosti utemeljio na činjenici da maloljetna djeca imaju uobičajeno boravište u [strana država], pozivom na članak 7. Uredbe (EU) 2019/1111. Međutim, navedena odredba odnosi se na nadležnost u stvarima „roditeljske odgovornosti“, a ne na nadležnost za razvod braka. Naime, Uredba (EU) 2019/1111 razlikuje nadležnost za bračne stvari i nadležnost za roditeljsku odgovornost. Nadležnost za razvod braka uređena je člankom 3., dok je nadležnost za roditeljsku odgovornost uređena člankom 7. iste Uredbe. Nesporno je da su tužitelj, tuženica i maloljetna djeca hrvatski državljani te da se tužitelj vratio živjeti u Republiku Hrvatsku i to prije pokretanja ovog postupka. Sud nije utvrđivao odlučne činjenice u pogledu trajanja i obilježja njegova boravka u Republici Hrvatskoj niti je ispitao jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 3. Uredbe za zasnivanje nadležnosti hrvatskog suda za odlučivanje o razvodu braka. Tužitelj ima hrvatsko državljanstvo te prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, slijedom čega tužitelj smatra da je sud Republike Hrvatske bio dužan ispitati i utvrditi postojanje međunarodne nadležnosti za razvod braka, a ne odbaciti tužbu u cijelosti bez ikakve analize i utvrđivanja odlučnih činjenica. Pobijano rješenje sadrži i bitne povrede odredaba postupka jer sud nije dao dostatna i jasna obrazloženja o odlučnim činjenicama, osobito u dijelu koji se odnosi na nadležnost za razvod braka te donošenje privremene mjere, zbog čega se pravilnost odluke ne može u potpunosti niti ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu odluku u pravcu žalbenih razloga odnosno ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet na ponovno postupanje, uz obvezu naknade troška sastava ove žalbe.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka po članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka.
5. Činjenice koje nisu sporne, a kojima ovisi pitanje nadležnosti suda su sljedeće:
- da su tužitelj i tuženica, državljani Republike Hrvatske, zaključili brak u [adresa] 18. srpnja 2009., koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2009. pod rednim brojem 00045,
- da je u braku rođeno troje djece - mlt. SE rođena **.**.2009., mlt. ĐE rođena **.**.2011. i mlt. UE rođen **.**.2020.,
- da malodobna djeca imaju uobičajeno boravište u [stranoj državi], gdje žive s tuženicom,
- da se tužitelj vratio iz [strane države] i živi u [adresa].
6. Uredbom vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003.(Službeni list Europske unije L338/1,Uredba Bruxelles II bis, dalje - Uredba) regulirana su pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.
6.1. Člankom 3. navedene Uredbe propisano je slijedeće:
„Opća nadležnost
1. U predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni su sudovi država članica
a) na čijem području:
- bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili
- su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili
- protustranka ima uobičajeno boravište, ili
- u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili
- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili
- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile“;
b) prema državljanstvu oba bračna druga ili, u slučaju Velike Britanije ili Irske, prema „domicile“ oba bračna druga.“
7. Opća nadležnost u predmetima koji se odnose na razvod braka, rastavu braka i poništaj braka određena je alternativno sa sedam različitih poveznica koje osobama koje više ne žele biti u braku pogoduje jer im se daje izbor između više ravnopravnih različitih jurisdikcija koje međusobno konkuriraju. Kako je tužitelj podnio tužbu za razvod braka kod suda u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud je za razvod braka nadležan jer oba bračna druga imaju državljanstvo Republike Hrvatske, a po članku 3. stavku 1.b) Uredbe koja se ima primijeniti u predmetima koji se odnose na razvod braka.
8. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja po članku 380. stavku 3. ZPP- a ukinuto pobijano rješenje u dijelu kojim se za odlučivanje o zahtjevu za razvod braka stranaka prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na nadležno postupanje.
9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije nadležan i odbacio tužbu u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o stvarima povezanim sa roditeljskom odgovornošću.
10. Naime, članak 8. Uredbe propisuje da su sudovi države članice nadležni u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u toj državi članici u trenutku pokretanja postupka. Izraz „roditeljska odgovornost“ označava prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su sudskom odlukom dodijeljena fizičkoj ili pravnoj osobi, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, a taj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava na kontakt s djetetom (članak 2. 7.Uredbe). Prema praksi Suda EU (C-90/97 H v Adjudication Officer) uobičajeno boravište se odnosi na državu u kojoj odnosna osoba uobičajeno boravi i u kojoj ima težište životnih odnosa.
11. Nije sporno da mlt. djeca stranaka imaju uobičajeno boravište u [stranoj državi], gdje žive s majkom i pohađaju školu (mlt. UE je i rođen u [stranoj državi]), to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za odlučivanje o roditeljskoj odgovornosti nadležan sud u [stranoj državi].
12. Stoga je u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana te je po članku 380. stavku 2. ZPP-a potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je utvrđeno da za odlučivanje o stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, i kojim se u tom dijelu prvostupanjski sud oglasio nenadležnim i odbacio tužbu.
U Puli-Pola 30. ožujka 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
