REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-501/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojega zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog Beryllus d.o.o. u stečaju, Split, Kvaternikova 31, OIB 30125850583, kojega zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-541/2024-7 od 15. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-541/2024-7 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se ovršeniku Beryllus d.o.o. u stečaju, OIB: 30125850583, Kvaternikova 31, 21000 Split, da ovrhovoditelju HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 81212987, namiri tražbinu u iznosu od 98,54 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: na iznos od 38,53 EUR / 290,30 HRK od 22.01.2022., na iznos od 38,53 EUR / 290,30 HRK od 22.02.2022., na iznos od 21,48 EUR / 161,84 HRK od 22.03.2022., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za t ri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 81212987-2201768021, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 62,31 EUR / 469,47 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 81212987 - 9700008000, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“

II. Ukida se platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom od Općinskog suda u Splitu Ovrv-2039/2023-5 od 22. ožujka 2024. godine.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana, na ime naknade troškova postupka, isplati tuženiku iznos od 125,00 EUR.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu, prema sadržaju u cijelosti pobija tužitelj zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i pravila parničnog postupka. Tvrdi da predmetna presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izostala je pravilna ocjena dokaza, koje je dostavio u spis. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ističe da je svoju tražbinu prema tuženiku kao i činjenicu da je tuženik nositelj mjernog mjesta dokazao ispravama koje predstavljaju vjerodostojne isprave. Ukazuje da tuženik ne osporava činjenicu da je u spornom vremenskom periodu bio vlasnik i nositelj mjernog mjesta, pa stoga činjenica da u tom istom vremenskom periodu nije bio u posjedu nekretnine nije od utjecaja na njegovu obvezu podmirivanja dužne tražbine jer o eventualnim promjenama o nositelju mjernog mjesta nije obavijestio tužitelja.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja istaknut prema tuženiku za isplatom iznosa od 98,54 eur na ime isporučene a neplaćene električne energije na adresi u [adresa], u razdoblju od siječnja 2022. do ožujka 2022.

6. Prema odredbi članka 458. stavka 1. ZPP u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur. Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, a stavkom 2. da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. ZPP (ne može se ispitivati utvrđeno činjenično stanje). Stoga će se o žalbi tužitelja odlučiti temeljem utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Naime, tužitelj svoje potraživanje temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz poslovnih knjiga, iz koga proizlazi da je u evidencijama tužitelja tuženik evidentiran u rubrici ugovorni konto, za isporučenu električnu energiju u periodu od siječnja do ožujka 2022. u ukupnom iznosu od 98,54 eur. Drugom dokumentacijom tužitelj ne dokazuje niti osnov niti visinu svog tužbenog zahtjeva.

7.1. Tuženik u svom prigovoru na rješenje o ovrsi osporava da bi mu ikada bili dostavljani računi za utrošenu električnu energiju na tom mjernom mjestu, jer s tužiteljem nije bio ugovornom odnosu a niti u knjigovodstvenoj evidenciji ima prikazan predmeti dug. U predmet dostavlja zapisnik prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 2958/2024 od 28. veljače 2025. te rješenje istoga suda od dana 4. ožujka 2025. iz kog proizlazi da je u posjed stana na adresi u [adresa], uveden 28. veljače 2025. od strane sudskog ovršitelja.

8. Sud prvoga stupnja predmetnom presudom zahtjev tužitelja odbio je u cijelosti kao neosnovan te je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijet od strane suda prvog stupnja pod poslovnim Ovrv- 2039/2023-5 od 22. ožujka 2024., obzirom je zaključio da tužitelj u predmetnom slučaju nije pasivno legitimiran, obzirom je tuženik dokazao da u utuženom vremenskom periodu nije koristio predmetne usluge tužitelja jer nije niti bio u posjedu nekretnine u odnosu na koje tužitelj tvrdi da mu je pružao svoje usluge prema računima označenim u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, a također, da tužitelj nije dostavio dokazao - nije dostavio dokumentaciju, iz koje bi proizlazilo da je upravo tuženik u utuženom vremenskom periodu bio u ugovornom odnosu s tužiteljem.

9. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, jer je na utvrđeno činjenično stanje - koje kao što je prethodno rečeno ne može biti predmet preispitivanja od strane ovoga suda drugog stupnja, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

9.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

10. Odredbom članka 219. stavkom 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10.1. U situaciji kao što je predmetna, kada je tuženik u cijelosti osporio potraživanje tužitelja odnosno kada je osporio postojanje ugovornog odnosa između njega i tužitelja, na tužitelju je bio teret dokaza tvrdnje da je upravo tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik usluge isporuke električne energije. Tu okolnost dokazima koji prileže predmetu tužitelj nije dokazao, pa u situaciji kada je tuženik dostavio dokaz iz kojega nedvojbeno proizlazi da u tuženom vremenskom razdoblju nije bio u posjedu nekretnine u odnosu na koje tužitelj tvrdi da mu je pružao svoje usluge , to je osnovano sud prvoga stupnja postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan.

10.2. Naime, kako je tuženik osporio vjerodostojnu ispravu (koja je bila dovoljna za postupanje u ovršnom postupku prilikom donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), ali ne i (sama za sebe) za odlučivanje u prilog tužitelju u parničnom postupku, a tužitelj je imao mogućnost na vrijeme, u ostavljenom mu roku, iznijeti činjenice i dokaze u prilog svom traženju, ali to nije učinio, nije dovoljno da tužitelj svoju tražbinu dokazuje isključivo izvatkom iz poslovnih knjiga, jer izvadak iz poslovne knjige ne predstavlja javnu ispravu pa nema ni njenu dokaznu snagu (da dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje) već predstavlja jednostrani akt tužitelja ili izvod iz njegove poslovne dokumentacije, pa kad tuženik kao dužnik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze, što je u predmetnom slučaju izostalo.

10.3. U takvim okolnostima na pravilnost i zakonitost predmetne presude nije od utjecaja žalbeni navod tužitelja da je tuženik bio dužan obavijestiti ga o eventualnim promjenama o nositelju mjernoga mjesta.

11. Iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud donio zakonitu i pravilnu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uključujući i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pa time, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 457., člankom 460. i člankom 467. ZPP, odlučiti kao u izreci.

12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić