REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-465/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josipa Jankovića i Mate Burazina, odvjetnicima iz Karlovca, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-675/2024-7 od 19. siječnja 2026., dana 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi i rješenju Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P- 675/2024-7 od 19. siječnja 2026. pod točkom II. izreke presude tako da sada preinačena glasi:

Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.967,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad iznosa od 2.967,30 EUR do 3.592,30 EUR, odnosno za daljnji iznos od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 63,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 4.395,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude. Pod točkom II izreke naloženo je tuženoj da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od 3.592,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1.1.Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe izvršena u podnesku od 24. kolovoza 2022., a koji tužbeni zahtjev je u odnosu na tijek kamate i valutu EUR ponovno specificiran podneskom od 21. studenog 2025.

2.Protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke navedene presude žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) pobijajući odluku o troškovima u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak pristupa ročištima za objavu presude 16. travnja 2024. i 19. siječnja 2026.; trošak podnesaka od 17. siječnja 2022. i 20. svibnja 2024.; trošak u punom iznosu nagrade po Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23, dalje u tekstu:Tarifa) za ukupno šest pisanih podnesaka umjesto maksimalno četiri pisana podneska, uključujući trošak u punom iznosu nagrade po Tbr. 8.t.1. Tarife za sastav podnesaka od 24. kolovoza 2022. i 21. studenog 2025. umjesto po Tbr. 8.t.4. Tarife (25% punog iznosa nagrade, a maksimalno 25 bodova); trošak u punom iznosu nagrade po Tbr. 9.t.1. Tarife za ročište održano 14. siječnja 2022. umjesto po Tbr. 9.t.2. Tarife (50% punog iznosa nagrade); te odluku o stopi dosuđene zakonske zatezne kamate na ukupni parnični trošak. Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu u pobijanom dijelu točke II. izreke, i to na način da se tužitelja odbije s njegovim zahtjevom za naknadu parničnog troška u dijelu koji mu ne pripada - uz obvezu naknade troškova žalbe tuženiku a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je, nakon što je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.395,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, naložio tuženoj da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od 3.592,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da se trošak tužitelja sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 7.t.1. Tarife, za sastav podnesaka od 2. listopada 2019., 13. veljače 2020., 24. kolovoza 2022., 4. ožujka 2024., 2. prosinca 2024. i 21. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8.t.1. Tarife, za sastav podnesaka od 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022. i 20. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki, sukladno Tbr.8.t.4. Tarife, a ne u traženom iznosu od 200,00 EUR za svaki, zatim za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2020., 14. siječnja 2022., 6. ožujka 2024. i 26. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9.t.1. Tarife te za zastupanje na ročištima za objavu presude 16. travnja 2024. i 9. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9.t. 3. Tarife, a koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 637,50 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak plaćenog predujma za financijskog vještaka u iznosu od 331,80 EUR prema potvrdi o uplati te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR prema potvrdi o uplati, tako da ukupno priznati trošak iznosi 3.592,30 EUR, a na koji trošak je tužitelju dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Ispitujući pobijano rješenje o parničnom trošku sadržano u prvostupanjskoj presudi (točka II. izreke) u smislu istaknutih žalbenih razloga tužene, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP. U pobijanoj odluci o troškovima ne postoje nejasnoće ni proturječnosti, kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužena.

7. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP te odredbe Tbr.9.t.3. u vezi s Tbr.7.t.1.Tarife kada je tužitelju priznao zatraženi trošak za pristup na ročišta za objavu presude 16. travnja 2024. i 9. siječnja 2026. u visini od po 50 bodova odnosno u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr.54. i 46. Tarife/23).

7.1. Naime, prema odredbi čl. 335. ZPP ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Također na navedenom ročištu, osim objave sadržaja presude, sud sukladno odredbi čl. 336. ZPP ukratko iznosi i razloge presude, odnosno usmeno obrazloženje presude. Imajući u vidu navedene odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu prema čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne Novine“ broj: 59/99., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (“Narodne Novine-Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. ) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, potom dostave presude obzirom da se ista u pravilu izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka žalbenog roka. Stajalište o opravdanosti takvog troška potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2, dao odgovor koji glasi "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.". Stoga, kako je punomoćnik tužitelja pristupio na navedena ročišta za objavu presude i pravovremeno zatražio naknadu tog troška to su žalbeni navodi tužene da tužitelju ne pripada taj trošak te da isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP neosnovani.

8. Također prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 24. kolovoza 2022. prema Tbr.8.t.1. Tarife u visini od 100 bodova odnosno 200,00 EUR jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je u skladu s istim preinačio tužbu, pa tužitelju za sastav istog pripada nagrada u punom iznosu.

9. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao i nagradu za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2022. prema Tbr.9.t.1. Tarife u visini od 100 bodova. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je na navedenom ročištu tužitelj izjavio da ostaje kod tužbe te je odustao od predloženog dokaza za saslušanje tužitelja dok je tuženik naveo da ostaje kod odgovora na tužbu te se očitovao na zaprimljeni podnesak tuženika, pa je tada suprotno shvaćanju tužene, riječ o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari jer se na tom ročištu nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 547/2023 od 5. rujna 2023, pa je žalba tužene i u tom dijelu neosnovana.

10. Međutim, u pravu je žaliteljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr.8.t.1. Tarife kada je tužitelju priznao nagradu u punom iznosu za ukupno šest podneska (od 2. listopada 2019., 13. veljače 2020., 24. kolovoza 2022., 4. ožujka 2024., 2. prosinca 2024. i 21. studenog 2025.) umjesto najviše četiri podneska. Prije svega, prvostupanjski sud je pogrešno tužitelju za sastav podnesaka od 13. veljače 2020. i 2. prosinca 2024,. priznao nagradu prema Tbr.8.t.1. Tarife jer se podneskom od 13. veljače 2020. tužitelj očitovao na navode podneska tuženika pri čemu ne navodi ništa novo niti predlaže nove dokaze, dok se podneskom od 2. prosinca 2024. tužitelj očitovao na raniju ukidnu odluku pa mu za sastav tih podnesak pripada nagrada u visini od po 50 bodova prema Tbr.8.t.3. Tarife/23, a ne po 100 bodova kako je to pogrešno priznao prvostupanjski sud.

11. Također, osnovano ukazuje žaliteljica da tužitelju za sastav podneska od 21. studenog 2025. kojim samo usklađuje svoj tužbeni zahtjev za isplatu sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.) i specificira ga u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, ne pripada nagrada prema Tbr.8.t.1. Tarife budući se ne radi o obrazloženom podnesku već je riječ o podnesku iz kategorije „ostalih podnesaka“ za sastav kojeg tužitelju pripada nagrada prema Tbr.8.t.4. Tarife u visini od 25 bodova odnosno 50,00 EUR.

12. Nadalje, u pravu je žaliteljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju priznao trošak za sastav podnesaka od 17. siječnja 2022. godine i 20. svibnja 2024. u visini od po 25 bodova, odnosno po 50,00 EUR. Naime, podneskom od 17. siječnja 2022. tužitelj dostavlja sudu dokaz o uplati predujma za provođenje financijskog vještačenja pa taj podnesak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP. To stoga što obavijest o izvršenoj uplati predujma na žiro račun suda u spis dostavlja računovodstvo suda, a osim toga, činjenicu uplate ili neizvršene uplate predujma moguće je utvrditi i samim uvidom u eSpis predmeta. Konačno, tužitelj je dokaz o uplati predujma mogao dostaviti sudu i bez sastavljanja podneska, pa stoga, trošak nastao sastavom predmetnog podneska nije bio potreban niti neophodan za vođenje parnice. Jednako tako, niti podnesak od 20. svibnja 2024. kojim se tužitelj „odriče prava na odgovor na žalbu“ i „moli da se spis dostavi nadležnom županijskom sudu na daljnje postupanje“, ne predstavlja radnju koja bi bila potrebna za vođenje parnice, već predstavlja isključivo jednostranu procesnu aktivnost tužitelja koja kao takva nije bila nužna, i stoga neovisno o uspjehu u sporu ne može teretiti protivnu stranu, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška.

13. Slijedom navedenog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju kao opravdan i potreban za vođenje parnice priznati trošak u iznosu od 2.967,30 EUR (za sastav tužbe - 200,00 EUR; za sastav podnesaka od 2. listopada 2019., 24. kolovoza 2022. i 4. ožujka 2024. - po 200,00 EUR za svaki; za sastav podnesaka od 13. veljače 2020. i 2. prosinca 2024. -po 100,00 EUR za svaki; za sastav podneska od 21. studenog 2025.- 50,00 EUR; za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2020., 14. siječnja 2022., 6. ožujka 2024. i 26. studenog 2025. -po 200,00 EUR za svako; za zastupanje na ročištima za objavu presude 16. travnja 2024. i 9. siječnja 2026. – po 100,00 EUR, uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 512,50 EUR, trošak financijskog vještaka u iznosu od 331,80 EUR te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR) a u preostalom dijelu, do prvostupanjskom presudom priznatih 3.592,30 EUR, odnosno za daljnji iznos od 625,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbiti kao neosnovan.

14. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na parnični trošak po krivoj stopi propustivši uzeti u obzir zadnje izmjene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,, 41/08,, 125/11,, 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) čime je također, ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je na priznati trošak u iznosu od 2.967,30 EUR valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu tekuću od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

15. Radi iznesenog je djelomičnim odbijanjem i djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku i odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

16. Budući da je tužena uspjela sa svojom žalbom s 56% (pobijani trošak u iznosu od 1.125,00 EUR, a uspjela je s 625,00EUR) to joj pripada pravo na naknadu troška razmjerno uspjehu u žalbenom postupku, sve temeljem čl. 166. st. 2. i čl. 154. st.2. ZPP. Pritom trošak sastava žalbe valja priznati sukladno Tbr. 10.4. Tarife jer se radi o žalbi protiv rješenja pa tuženoj pripada trošak od 75,00 EUR uvećan za PDV po stopi od 25% što iznosi 93,75 EUR i trošak pristojbe na žalbu 19,91 EUR, odnosno razmjerno uspjehu od 56% tuženoj je valjalo priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 63,65 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, sukladno odredbi čl. 151.st. 3. ZPP i čl. 29. st.2. ZOO slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

Pula - Pola, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Biljana Pamić