REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3
Poslovni broj: K-21/2026-4
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Cvetko, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽF zbog kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. KZ/11 u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 28. listopada 2025. broj KO-DO-593/2025, nakon javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu SF, optuženog ŽF i njegove braniteljice, odvjetnice Tajane Babić, 30. ožujka 2026. u odsustvu uredno pozvanih stranaka objavio je i
p r e s u d i o j e
I. optuženi ŽF OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i S, dj. P, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH-e, zaštitar osoba i imovine, zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, s mjesečnim primanjima od 1.800,00 eura, završena SSS, oženjen, otac dvoje odrasle djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta ukupne površine cca 1000 m2 i vlasnik dva automobila, marke Opel Astra 2005. godište i Golf 4 2005. godište, nalazi se na slobodi, posjeduje čin stožernog narednika, nositelj spomenice Domovinskog rata i trolista, protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak, neosuđivan
k r i v j e
I. što je:
19. lipnja 2020., u Novom Zagrebu, u vojarni Prve gardijske brigade „Tigrovi –Croatia“, Sarajevska 7, kao stranka u upravnom postupku za ostvarivanje materijalnih prava po osnovi službe, podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, gdje je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću neistinito naveo da on ili članovi njegove uže obitelji nemaju stan ili obiteljsku kuću u vlasništvu u mjestu službe ili 50 km od mjesta službe, iako svjestan da navedeno ne odgovara istini i da njegova punica PF, supruga BF i šogor JF imaju u suvlasništvu kuću na adresi u [adresa], gdje je prethodno i prijavio boravište, nakon čega je Središnjica za upravljanje osobljem, Glavnog stožera OS RH, Ministarstva obrane Republike Hrvatske 13. srpnja 2020. donijela odluku kojom mu priznaje naknadu za stanovanje u iznosu od 318,53 eura mjesečno,
II. - dakle, kao stranka u postupku dao lažni iskaz, a na tom iskazu se temeljila konačna odluka u tom postupku,
- čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – opisano po članku 305. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11.
III. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi ŽF se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 i 13/26.; dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura.
Obrazloženje
1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je protiv optuženika 28. listopada 2025. optužnicu broj KO-DO-593/2025, s prijedlogom da se optuženik nakon provedenog dokaznog postupka za inkriminirano kazneno djelo proglasi krivim te da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci s time da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Optuženi ŽF upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su: odluka Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH, Središnjice za upravljanje osobljem od 13. srpnja 2020., zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje od 19. lipnja 2020., potvrda o prijavi boravišta MUP-a, PU zagrebačke od 19. lipnja 2020., uvjerenje o prebivalištu MUP-a, PU koprivničko-križevačke, PP Đurđevac od 4. lipnja 2020., online izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Zagreb za nekretninu opisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zapisnik o ispitivanju svjedokinje PF s dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, prijepis posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove te izvod iz kaznene evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi ŽF.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi ŽF počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavak 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
5. Optuženi ŽF je iskazujući kod suda naveo da je od 19. listopada 1991. aktivni djelatnik HV-a. Radi u Zagrebu, a živi u [adresa] te na posao svojim automobilom u jednom smjeru svaki dan putuje 120 km. U [adresa] živi sa suprugom i sinom. Konkretno, od 2016. putuje na posao u Zagreb, prije toga je živio u [adresa]. Saznao je da može dobiti od poslodavca naknadu za putovanje te je našao na internetskim stranicama MORH-a zahtjev za tu naknadu te je zaokružio odgovor "ne" na pitanje ima li netko iz njegove bliže obitelji stan u [adresa]. On je već tada znao da njegova punica i njen sin imaju u suvlasništvu kuću u [adresa], ali njih nije smatrao užom obitelji. Kada je podnio zahtjev za naknadu prijavio je i boravište kod svoje punice. Međutim, protiv njega je pokrenut stegovni postupak u MORH-u te je sanckioniran zabranom napredovanja u periodu od dvije godine iz razloga, jer se saznalo da je i njegova supruga suvlasnica predmetne kuće u [adresa]. On taj podatak u trenutku ispunjavanja zahtjeva za naknadu troškova putovanja nije znao. Na posebno pitanje suda odgovorio je da su supruga i on u braku 24 godine. Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je da nije tražio naknadu za prijevoz, jer je mislio da nema pravo na to. Na posebno pitanje braniteljice odgovorio je da kada je predavao taj zahtjev, nije potpisao nikakav zapisnik. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorio je da je ČF prijatelj supruginog oca. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorio je da su spornu nekretninu u Zagrebu njegova supruga, njena mama i suprugin brat naslijedili od ČF, a to je saznao tek kada mu je to rekla njegova odvjetnica. Nakon što je prijavio boravište kod punice, živio je kod nje samo kroz tjedan. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorio je da je iz odjela za personalne poslove bio savjetovan da ispuni predmetni zahtjev preko interneta. Nadalje, odgovorio je da se ne sjeća da su razgovarali o toj kući te da bi njegova supruga bila suvlasnica iste, znao je samo da su njen brat i njena majka suvlasnici. Konkretno, kuću su naslijedili prvo roditelji njegove supruge, a onda pretpostavlja prije 10-ak godina kada je umro njegov punac da su nasljednici postali i njegova supruga i njen brat. Oni o toj kući u obitelji uopće ne razgovaraju. On je kupio kuću u [adresa] i tu žive. Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je da je tu naknadu za stanovanje dobivao 4 godine. Napomenuo je da taj iznos nije uvijek bio 318,53 eura, neko vrijeme je bio i manji pa je povećan. Taj cjeokupni novac nije davao punici, njoj je davao novac za režije i za hranu. MORH je protiv njega pokrenuo postupak u kojem se traži povrat tog novca, ali taj postupak još nije gotov.
6. Imajući na umu iskaz optuženika, evidentnim proizlazi da osporava da bi postupao na način kako ga se tereti, odnosno da bi počinio inkriminirano kazneno djelo.
7. Ispitana u svojstvu svjedokinje u prethodnom postupku, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, PF je navela da je njezin zet živio kod nje u vremenu od 2020. do 2023. te ga je prijavila za stanovanje na svojoj adresi u [adresa]. On je kod nje boravio tri ili četiri dana u tjednu, a preko vikenda je odlazio kući u [adresa]. Za vrijeme dok je živio kod nje, nije plaćao stanarinu, ali je plaćao režije oko 500,00 kuna mjesečno. Ona je vlasnica kuće u [adresa], odnosno suvlasnica zajedno sa svojom djecom, sinom i kćerkom koja je optuženikova supruga. Kuća ukupno ima tri sobe, jedna je u prizemlju povezana s kuhinjom, a na katu su dvije spavaće sobe i njen zet ŽF je spavao na katu s njenim sinom u istoj sobi.
8. Iz pročitane odluke Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH, Središnjice za upravljanje od 13. srpnja 2020. vidljivo je da je optuženom ŽF od 30. lipnja 2020. odobreno pravo na naknadu za stanovanje u iznosu od 2.400,00 kuna mjesečno pa dok za to postoje uvjeti, a na temelju vlastoručno popunjenog i potpisanog zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje te izvršenog prijavljenog boravišta ŽF na adresi u [adresa], a koja nekretnina je u suvlasništvu njegove punice PF, supruge BF i šogora JF, što proizlazi iz uvida u zemljišnoknjižni izvadak te posjedovnog lista za predmetnu nekretninu. Nadalje, iz zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje razvidno je da je optuženik popunio navedeni zahtjev te je u rubrici "vlasništvo stana ili obiteljske kuće u mjestu službe ili 50 km od mjesta službe (ja ili članovi moje uže obitelji)" zaokružio riječ NE, nakon čega je navedeni zahtjev vlastoručno potpisao.
9. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, jer istinitost i vjerodostojnost iste nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza niti su ju osporavale stranke u ovom postupku. Iskaz ispitane svjedokinje, koji je pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka te na koji stranke također nisu imale primjedbi, sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim, jer su svjedokinja iskazivala životno, logično i uvjerljivo. Obrana optuženika je ocijenjena neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.
10. Analizirajući izvedene dokaze, sud je utvrdio sljedeće. Optuženik je 19. lipnja 2020. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, u kojem je naveo da mu je prebivalište u [adresa], a u rubrici „vlasništvo stana ili obiteljske kuće u mjestu službe ili 50 km od mjesta službe (ja ili članovi moje uže obitelji)” označio je odgovor „NE”, što je sud utvrdio uvidom u zahtjev koji se nalazi na stranici 9 spisa, a navedeno ni optuženik nije osporavao. Također je utvrđeno da je optuženiku odlukom Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH, Središnjice za upravljanje osobljem klasa: 370-01/20- 01/1556, ur. broj: 3522-0503-20-2 od 13. srpnja 2020. priznato pravo na naknadu za stanovanje u iznosu od 2.400,00 kuna i to od 30. lipnja 2020. pa sve dok za to postoje uvjeti, pri čemu je optuženik točkom III. navedene odluke obvezan najkasnije u roku 8 dana prijaviti svaku promjenu, odnosno činjenicu koja utječe na ostvarivanje prava, odnosno promjenu uvjeta pod kojima mu je to pravo priznato, što je sud utvrdio uvidom u odluku koja se nalazi na stranici 4 spisa, a što optuženik također nije osporavao. Nadalje, sud je utvrdio da je optuženiku odlukom klasa: 370-01/23-01/1661, ur. broj: 3522-0503-23-2 od 26. rujna 2023. priznato pravo na naknadu za stanovanje u iznosu od 480,00 EUR i to od 14. rujna 2023. pa sve dok za to postoje uvjeti, pri čemu je optuženik točkom III. navedene odluke obvezan najkasnije u roku 8 dana prijaviti svaku promjenu, odnosno činjenicu koja utječe na ostvarivanje prava, odnosno promjenu uvjeta pod kojima mu je to pravo priznato, što je sud utvrdio uvidom u odluku koja se nalazi na stranici 14 spisa. Isto tako, prema uvjerenju o prebivalištu (listovi 11 spisa) optuženik je imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], i to od 18. lipnja 2012. Nadalje, sud je utvrdio da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. č. br. 527/19, površine 119 čhv, upisano suvlasništvo PF, BF i JF (list 42 spisa).
11. Prema optužnici, optuženik je 19. lipnja 2020. neistinito naveo da on ili članovi njegove uže obitelji nemaju stan ili obiteljsku kuću u mjestu službe ili 50 km od mjesta službe, iako je bio svjestan da to ne odgovara istini, budući da njegova punica PF, supruga BF i šogor JF imaju u suvlasništvu kuću na adresi u [adresa], gdje je prethodno i prijavio boravište, nakon čega je Središnjica za upravljanje osobljem, Glavnog stožera OS RH, Ministarstva obrane Republike Hrvatske 13. srpnja 2020. donijela odluku kojom mu priznaje naknadu za stanovanje u iznosu od 318,53 eura mjesečno.
12. Optuženik je raspravi održanoj 26. ožujka 2026. u svojoj obrani naveo sljedeće: da u [adresa] živi sa suprugom i sinom, a od 2016. putuje na posao u Zagreb; da je zaokružio „NE” u zahtjevu za naknadu jer, iako je znao da njegova punica i njezin sin imaju u suvlasništvu kuću u [adresa], njih nije smatrao članovima uže obitelji; da je, osim zahtjeva za naknadu, prijavio i boravište kod punice; da prilikom ispunjavanja zahtjeva za naknadu nije znao da je i njegova supruga suvlasnica predmetne nekretnine, već je to saznao tek od svoje odvjetnice; da je u braku 24 godine, ali da se ne sjeća da je sa suprugom razgovarao o toj kući, iako je znao da su njezin brat i majka suvlasnici. Konkretno, navodi da su kuću najprije naslijedili roditelji njegove supruge, a pretpostavlja da su, nakon smrti punca prije otprilike deset godina, suvlasnici postali supruga i njezin brat. Negira da se o toj kući u obitelji razgovaralo.
13. Imajući u vidu provedene dokaze, isti su prema ocjeni suda takve kvalitete da pružaju dovoljno osnova za zaključak da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo te da je za njegovo počinjenje kriv, zbog čega ga je sud oglasio krivim uz istodobno izricanje sankcije predložene u optužnici.
14. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, iako je bio svjestan da je član njegove uže obitelji suvlasnik obiteljske kuće u mjestu službe. Time je lažno prikazao stvarno stanje te je takvim prikazivanjem doveo u zabludu Ministarstvo obrane Republike Hrvatske u pogledu ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje navedene naknade. Sud ne može prihvatiti optuženikovu obranu kao vjerodostojnu. Naime, nije životno uvjerljivo da supružnici koji su u braku 24 godine ne komuniciraju o imovinskopravnom statusu nekretnina koje nasljeđuju. Nadalje, nelogično je da bi optuženik prijavio boravište na adresi u [adresa], a da se prethodno nije uvjerio u vlasništvo nekretnine na toj adresi. Konačno, neuvjerljiva je i optuženikova obrana u dijelu u kojem navodi da je prilikom podnošenja zahtjeva znao da su punica i njezin sin suvlasnici. Uzimajući u obzir taj dio iskaza, kao i dio u kojem optuženik jasno opisuje način stjecanja suvlasništva od strane njegove supruge i njezina brata, opravdano je zaključiti da je optuženik morao biti upoznat sa činjenicom da su nakon smrti njegovog punca, punčeva djeca - njegova supruga i njen brat naslijedili suvlasništvo nad predmetnom kućom.
15. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženi ŽF **.**.2020., u [adresa], u vojarni Prve gardijske brigade „Tigrovi –Croatia“, Sarajevska 7, kao stranka u upravnom postupku za ostvarivanje materijalnih prava po osnovi službe, podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, gdje je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću neistinito naveo da on ili članovi njegove uže obitelji nemaju stan ili obiteljsku kuću u vlasništvu u mjestu službe ili 50 km od mjesta službe, iako svjestan da navedeno ne odgovara istini i da njegova punica PF, supruga BF i šogor JF imaju u suvlasništvu kuću na adresi u [adresa], gdje je prethodno i prijavio boravište, nakon čega je Središnjica za upravljanje osobljem, Glavnog stožera OS RH, Ministarstva obrane Republike Hrvatske 13. srpnja 2020. donijela odluku kojom mu priznaje naknadu za stanovanje u iznosu od 318,53 eura mjesečno. Sud nalazi da je upravo opisanim postupanjem optuženik ostvario objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – opisano po članku 305. stavku 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11. Naprijed opisano ponašanje optuženika u cijelosti ispunjava objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 305. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11. Naime, optuženik je kao stranka u postupku dao lažan iskaz na kojem se kasnije temeljila konačna odluka u tom postupku. Optuženik je kazneno djelo počinio s oblikom krivnje izravna namjera, jer je u postupku postupao upravo u cilju da bude donesena odluka koje u konačnici i donesena. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio ubrojiv, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog za njegovo postupanje. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena osim utvrđenih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret predmetnom optužnicom.
16. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.
16.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
16.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio činjenicu da ranije nije kazneno osuđivan pa sud smatra da je predmetni kazneni postupak izolirani događaj u njegovom inače urednom životu. Nadalje, prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik oženjen, otac dvoje odrasle djece, zaposlen je s primanjima od 1.800,00 eura mjesečno te da od imovine posjeduje kuću i dva osobna automobila. Optuženik je nositelj čina stožernog narednika te je nositelj spomenice Domovinskog rata i trolista. Iznesene okolnosti predstavljaju optuženikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu optuženiku ocijenio olakotnim.
16.3. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio.
16.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – opisano po članku 305. stavku 2. KZ/11 i za koje kazneno djelo je zakonom propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, izrekao kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci. Međutim, ocjena je ovog suda da se u odnosu na optuženika svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne, odnosno izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja 2 godine te sud ocjenjuje da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora u konkretnom slučaju, a s obzirom na sve istaknute okolnosti ipak predstavljalo prestrogo kažnjavanje. Izrečena kazna je i preložena u optužnici od strane tužitelja, a osim navedenog sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom postići specijalna prevencija te da će se upravo ovakvom kaznom, utjecati na optuženika da ga se odvrati da ubuduće ne čini kaznena djela, ali da će se postići i generalna prevencija tako što će se utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
17. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, koje, a uvažavajući prethodno utvrđene imovinske prilike optuženika, sud nije utvrdio. Troškove kaznenog postupka, koji su propisani člankom 145. stavak 2. ZKP/08, u konkretnom slučaju čini paušalna svota koja je propisana člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, a koju je sud, s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovinsko stanje osuđenika odmjerio u iznosu 200,00 eura. Optuženik je troškove kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
18. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. ožujka 2026.
sudac
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA.:
1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-593/2025
2. optuženi ŽF
3. braniteljica Tajana Babić
4. u spis