Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-553/2024.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po odvjetniku Zoranu Kosanoviću iz Kutine, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužiteljica odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenice zastupnika tužene FO, na temelju odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su 1. tužiteljica CO iz [adresa] i 2. tužiteljica ŠO iz [adresa], suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak Kućište sa 174 čhv, a što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati 1. i 2. tužiteljicama i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu.

II Nalaže se tuženoj da 1. i 2. tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 4.471,46 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 30.3.2026.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. i 2. tužiteljice u tužbi navode da su pravomoćnim ostavinskim rješenjem poslovni broj: O-439/2023 od 5.9.2023. kao kćeri pok. ostavitelja ZO između ostalog naslijedile svaka u ½ dijela nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak kućište sa 174 čhv, kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja.

U zemljišnim knjigama predmetna čestica se od 16.11.2005. vodi kao vlasništvo tužene, a za što su prema svojim navodima 1. i 2. tužiteljice saznale tek u ostavinskom postupku. Nadalje 1. i 2. tužiteljice navode da je na dijelu predmetne čestice i dijelom na susjednoj čestici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađena obiteljska kuća s pratećim objektima i da je predmetna nekretnina u neprekidnom posjedu tužiteljica i njihovih prednika od 1977. do danas.

Izgrađena obiteljska kuća s pratećim objektima je legalizirana 2014.

Slijedom navedenog 1. i 2. tužiteljice traže da se utvrdi da su one suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak Kućište sa 174 čhv, a što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati 1. i 2. tužiteljicama i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je ona u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a prije navedene uknjižbe na nekretnini je bilo upisano društveno vlasništvo.

Ističe se da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo na temelju rješenja Skupštine Općine Kutina broj: 04-934/3-1967 od 9.ožujka 1967., kojim rješenjem je ista preuzeta u društveno vlasništvo i posjed od porezne obveznice UO rođene C, na ime otplate doprinosa, a slijedom čega proizlazi da je nekretnina preuzeta u društveno vlasništvo uz znanje dotadašnjeg vlasnika.

Tužena nadalje navodi da na strani 1. i 2. tužiteljice nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane člankom 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da obzirom da je tužena predmetnu nekretninu stekla na temelju valjane pravne osnove posjed tužiteljica ne može biti zakonit, istinit i pošten. Prema tuženoj tužiteljice niti u jednom trenutku nisu bile kvalificirane posjednice, niti su dokazale da bi samostalno ili preko svojih pravnih prednika posjedovale predmetnu nekretninu kao zakonite, istinite i poštene posjednice kroz vrijeme potrebno za posjed. Tužena se također poziva i na odredbu članka 388. stavak 4.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kome se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Tužiteljice su u trenutku nasljeđivanja znale da pok. ZO nije vlasnik predmetne nekretnine i stoga su prema navodima tužene one nepoštene posjednice.

3. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke EO, DO, ĆO i PO, izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, povijest promjena na katastarskim česticama, rješenje o nasljeđivanju iza pok. OO poslovni broj: O-439/2023 od 5.9.2023., izvod iz katastarskog plana, rješenje o izvedenom stanju od 6.6.2014.,povijesni izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Općine Kutina, Odjela za financije broj: 04-934/3-1967 od 9.3.1967., te je proveden očevid na licu mjesta sa geodetskim vještakom Zlatkom Gloc i pročitan je nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Zlatka Gloc

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige nesporno proizlazi da su čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo tužene.

6. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 16 spisa) nesporno proizlazi da je predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana na posjedniku COM od osnutka posjedovnog lista 1977. dok podatak o nositeljima prava na čestici za razdoblje prije 1977. Odjel za katastar nekretnina Kutina ne posjeduje u arhivi svog ureda.

7. Iz prijepisa posjedovnog lista (str. 15 spisa) od 9.5.2024. proizlazi da se kao posjednici predmetne nekretnine na dan 9.5.2024. vode MO, N i ZO, N.

8. Svjedok EO saslušan na očevidu od 10.10.2025. je iskazao da se sjeća da je na susjednom nekretnini bila stara drvena kuća u kojoj je živjela obitelj F i da je to sve zemljište bilo Glavaševo, dalje u produžetku gdje se sada nalazi izgrađena kuća pa sve do gornjeg poljskog puta.

Svjedok se sjeća da su to Š prodali Z i da su se U doselili na nekretninu, to je bilo negdje 1966.

1966. je svjedok bio na toj nekretnini u vršidbi i tada su tu već živjeli U. Predmetnu kuću je gradio ZO, te svjedok nikada nije čuo da bi netko prigovarao toj izgradnji kuće, niti posjedu obitelji ZO.

9. Svjedok DO se sjeća da su U kupili nekretninu od obitelji F i da je to bilo 60-ih godina, a ZO je imao dvije godine kada se je sa svojim roditeljima doselio na ovu nekretninu.

Kuću je gradio ZO i to je bilo 2002.

UO je bila vlasnica susjedne nekretnine.

MO je bio otac od ZO, a i Radovanov brat se je zvao MO.

10. Svjedokinja KO se sjeća da su U doselili dok je ona još bila djevojčica i to je bilo 60 –h godina.

Svjedokinja ne zna od koga su U kupili ovu nekretninu, a kuća je građena 2002. i to je svjedokinja pročitala na betonu ispred kuće.

Kuću je gradio ZO sa svojom suprugom.

10. Svjedok HO se sjeća da je postojala stara kuća, ali se ne sjeća od koga su je U kupili, misli da od F.

Predmetnu kuću je gradio ZO i svjedok nije čuo da bi netko prigovarao toj gradnji.

11. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, kao i iz skice izmjere napravljene nakon provedenog očevida na licu mjesta nesporno proizlazi da se na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi dio stambenog objekta, dio drvarnice od pomoćnog objekta, te se dalje nalazi dvorište i livada. Drugi dio objekta se nalazi na susjednoj čkbr. [katastarska čestica], na kojoj su tužiteljice uknjižene kao suvlasnice.

12. Svi u postupku saslušani svjedoci su iskazali da je predmetnu kuću koja se prema nalazu i mišljenju vještaka djelomično nalazi na predmetnoj nekretnini i djelomično na susjednoj nekretnini, gradio otac 1. i 2. tužiteljice ZO i da se nitko nije protivio toj gradnji kuće.

13. Kuća je građena 2002., a što je vidljivo na betonu ispred kuće gdje je na betonu upisana godina 2002., te su nejasni navodi tužene da to ne dokazuje gradnju kuće te godine.

Životno je nelogično i neuobičajeno da bi se u betonirani dio (ulaz u kuću) navodila odnosno upisivala neka druga godina od stvarne godine tog betoniranja.

14. Prema odredbi članka 152. stavak 21 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.- dalje: ZV) zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđen zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta.

Člankom 153. ZV je propisano da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabrano daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

15. Prema odredbi članka 159. stavak 2. ZV samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Stavkom 4. istog članka ZV je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

16. Na temelju iskaza u ovom postupku saslušanih svjedoka proizlazi da je na susjednoj čestici postojala stara drvena kuća u kojoj je živjela obitelj F, a koja obitelj je posjedovala i predmetnu nekretninu sve do gornjeg poljskog puta.

Iz iskaza svih svjedoka također proizlazi da je obitelj F prodala nekretninu na kojoj je bila stara kuća, ali i predmetnu nekretninu ĐO, ocu OO i da je to bilo 60-ih godina prošlog stoljeća.

Svjedok DO je naveo da je ZO imao 2 godine kada se je sa svojim roditeljima doselio u staru drvenu kuću, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZO (str. 18-20 spisa) je vidljivo da je ZO rođen **.**.1964. odnosno da se je 1966. doselio sa svojim roditeljima u staru drvenu kuću koju su kupili od obitelji F.

Slijedom navedenog proizlazi da je obitelj ZO kupila predmetnu nekretninu 1966. odnosno prije upisa ove nekretnine u društveno vlasništvo.

17. Prema odredbi članka 29. ZOVO koji je stupio na snagu 1.9.1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'' broj: 53/91) stavljana je izvan snage odredba članka 29. ZOVO koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću.

18. Predmetna nekretnina je kupljena u režimu primjene pravnih pravila OGZ kada je nekretninu bilo moguće steći na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, a ugovor o kupoprodaji sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnine predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim (Vs RH, Rev.2064/13 od 25.2.2014.).

19. Posjed predmetne nekretnina nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarno, ni zloporabom povjerenja, to je stoga on istinit.

20. Pošten posjed, odnosno savjesnost tužiteljeva posjeda se prema članku 72. stavak 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( Službeni list SFRJ broj: 6/80. i 36/90. - dalje: ZOVO) pretpostavlja, a eventualna nesavjesnost prema odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) ne može ići na teret prednika 1. i 2. tužiteljica koji su nekretninu posjedovali smatrajući da su njeni vlasnici.

21. Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV tj. do 1.1.1997. prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Člankom 388. stavak 3. ZV je određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određenih ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavak 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

Stavkom 4. članka 388. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, ali je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17.11.1999. ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV.

22. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1209/16, Rev-329/17 od 22.12.2020. i dr.) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes trećih osoba.

23. U konkretnom slučaju je utvrđeno da se 1. i 2. tužiteljice nalaze sa svojim prednicima u mirnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1966. odnosno 60 godina, da ovdje ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes trećih osoba i da su stoga 1. i 2. tužiteljice stekle pravo suvlasništva svaka u ½ dijela na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

24. Isto tako njihov otac ZO je 2002. kao pošteni graditelj na dijelu predmetne nekretnine sagradio kuću i pomoćnu zgradu, a tužena nije bez odgode zabranila daljnju gradnju poštenom graditelju odnosno nije se ni na koji način usprotivila gradnji kuće, niti je reagirala 2014. kada je ZO legaliziran predmetnu kuću.

25. Slijedom navedenog proizlazi da je ZO stekao vlasništvo predmetne nekretnine i građenjem na tuđem zemljištu odnosno 1. i 2. tužiteljice kao zakonske nasljednice sada pok. ZO su nasljeđivanjem ZO stekle pravo suvlasništva svaka u ½ dijela predmetne nekretnine.

26. Radi navedenog valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

27. Parnični trošak dosuđen je 1. i 2. tužiteljicama na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i isti se odnosi na trošak sastava tužbe 500,00 €, sastava podneska od 16.10.2024. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 5.5.2025. 500,00 €, na ročištu od 10.10.2025. 500,00 €, sastava podneska od 25.11.2025. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 3.3.2026. 500,00 €, na ročištu od 30.3.2026. 100,00 €, PDV 775,00 €, sudsku pristojbu na tužbu 98,23 € i na presudu 98,23 € i trošak očevida na licu mjesta i geodetskog vještačenja 400,00 €.

28. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 30. ožujka 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Zoran Kosanović, Kutina

2.ODO Sisak