Poslovni broj: Us I-1854/2025-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja ŽN s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Olujuć&Partneri odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijska postaja Hvar, Ive Miličića 6, Hvar, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja LN, odvjetničkog vježbenika u Olujić&Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijska postaja Hvar, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2350, URBROJ: 511-12-26-25-1 od 3. srpnja 2025., te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-01/2350, URBROJ: 511-12-26-25- 1 od 3. srpnja 2025. pod točkom 1. protjeruje se iz Republike Hrvatske, odnosno EGP- a ŽN, rođen **.**.2001. u [adresa], te mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 5 godina. Pod točkom 2. imenovanom državljaninu treće zemlje je određen rok za dragovoljni odlazak od sedam (7) dana u kojem je dužan napustiti područje EGP-a, odnosno Republiku Hrvatsku, računajući od prvoga dana od dana od dana dostave tog rješenja. Pod točkom 3. je riješeno kako se državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja. Pod točkom 4. je riješeno kako će se državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja ako ne izvrši to rješenje prisilno udaljiti sukladno odredbi članka 202. stavak 2. točka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 18. srpnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog povrede materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvenstveno prigovara kako osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), odnosno ističe kako je tuženik propustio utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, te iznijeti relevantne i dostane razloge i dokaze na kojima temelji donošenje odluke. Također, ističe kako su osporenim rješenjem povrijeđena načela vezana za opravdanost ograničenja slobode kretanja predviđena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Ustavom Republike Hrvatske, a budući da su samo prepisani članci Zakona o strancima. Citira odredbu članka 189. Zakona o strancima, a iz koje kako proizlazi kako se državljanin treće zemlje može protjerati u slučajevima propisanim stavkom 1. te odredbe, dok je obvezno protjerivanje pravna mjera koja se koristi u slučajevima predviđenim odredbom stavka 2. te zakonske odredbe. Protjerivanje kako je pravni postupak kojim se državljanin treće zemlje može isključiti iz države zbog predstavljanja opasnosti za javni poredak ili javno zdravlje, a temelji se na zakonskim odredbama koje propisuju uvjete i postupke za donošenje takvih odluka, uzimajući u obzir individualne okolnosti i prava osobe koja se protjeruje. Stoga, kako je u svakom konkretnom slučaju potrebno odvagati između prava pojedinca na slobodno kretanje i zaštite javnog reda. Napominje se kako je tužitelj za svoje ponašanje sankcioniran presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna Služba u Hvaru, pod poslovnim brojem Pp- 8372/2025, a u kojem postupku kako je priznao krivnju, izrazio kajanje, obećao da takvo ponašanje neće ponavljati te dobrovoljno podmirio novčanu kaznu. Iz navedenog kako je jasno da tužitelj ne predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, već da je nepromišljeno postupio, a koje postupanje sasvim sigurno ne predstavlja razlog koji bi zahtijevao ovako drastično „kažnjavanje“, pri čemu se ističe kako je tužitelj dobrovoljno napustio teritorij Republike Hrvatske. Također, tuženik da prilikom donošenja osporenog rješenja nije uzeo u obzir individualne okolnosti i prava tužitelja, odnosno činjenicu kako tužitelj već tri godine radi na istom mjestu, nema problema s mještanima itd., te ujedno ponašanje tužitelja nije bilo kazneno djelo, ne radi se o nasilnom ponašanju tužitelja, niti je tužitelj svojim ponašanjem ugrozio život i zdravlje ljudi. Poziva se na odluku Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Us I- 1639/2023-4 od 27. listopada 2023., u kojoj kako je taj sud izrazio shvaćanje kako se protjerivanje ne može temeljiti isključivo na osuđujućoj presudi bez individualizirane analize i obrazloženja rješenja o protjerivanju, posebno jer nije riječ o obvezatnom protjerivanju. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i da obustavi predmetni upravni postupak, te potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, tužitelj je predložio da tužba u skladu s odredbom članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) ima odgodni učinak do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi mu provedbom navedenog rješenja nastala teško nadoknadiva šteta (nemogućnost uspostavljanja radnog odnosa te prisilno udaljenje iz EGP-a).

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o primjeni ovlasti iz članka 189. Zakon o strancima. Ističe kako je nesporno da je tužitelj pravomoćno osuđen za jedno od najtežih prekršaja protiv javnog reda i mira (prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) za koji je alternativno propisana i kazna zatvora, a kojeg kako je počinio na način da je izazvao uznemirenost i negodovanje građana. Nadalje, stiče kako je taj grubi i provokativni prekršaj tužitelj učinio putem društvene mreže, te učinio dostupnim neograničenom broju ljudi, stvarajući animozitet prema sebi i društvenoj skupini kojoj pripada odnosno narušivši javni red i mir, stvorivši opasnost za javni poredak u trenutku nastanka posljedica prekršaja i ubuduće. Napominje kako je jasno da javno izazivanje netrpeljivosti, vrijeđanje osjećaja većeg broja građana isticanjem neprihvatljivih iritirajućih simbola te povreda temeljnih vrednota pravnog poretka ne može biti smatrana benignim prekršajem, a uostalom o težini prekršaja da govori i zapriječena kazna. Nadalje, tuženik ističe kako od utjecaja na zakonitost rješenja nisu i ne mogu biti činjenice da je tužitelj priznao krivnju za prekršaj, izrazio kajanje, platio kaznu i dobrovoljno napustio Republiku Hrvatsku. Naime, tuženik ističe kako je priznanje irelevantno jer je iz snimke nesporno tko je i na koji način počinio prekršaj, kajanje da ne umanjuje težinu djela i nastale posljedice, dok plaćanjem kazne i napuštanjem teritorija Republike Hrvatske je tužitelj samo postupio u izvršenju obvezujuće sudske odluke. Također, ni činjenice da tužitelj već dvije godine radi u Republici Hrvatskoj, te da nije prethodno kažnjavan, nisu odlučne u spornom slučaju, budući da one ukazuju kako je tužitelj primjereno primljen kao gost i radnik, te mu je omogućeno raditi u Republici Hrvatskoj, a počinjenim prekršajem tužitelj kako je iskazao visoki stupanj otpornosti, zlorabio je gostoprimstvo i nije poštovao temeljne ustavne vrednote i pravni poredak Republike Hrvatske. Zaključno, ističe kako je pozivanje na presudu Upravnog suda u Rijeci neutemeljeno, budući da sudska praksa nije izvor prava a konkretni slučajevi nisu usporedivi ni činjenično ni pravno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 9. siječnja 2026. tužitelj je u spis dostavio presudu ovog suda pod poslovnim brojem Us I- 1853/2025 od 7. siječnja 2026., a koja kako je donesena u identičnoj upravnoj stvari, pri čemu se pozvao na utvrđenja suda u presudi.

5. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika.

6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, podneska od 9. siječnja 2026. te zastupanja na raspravi 6. ožujka 2026., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od pet godina, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

10. Odredbom članka 189. u stavku 1. Zakona o strancima je propisano kako se državljanima treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako: pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku; iz koristi sklopi brak ili životno partnerstvo; počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja; počini prekršaj s elementima nasilja; počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili ponavlja činjenje prekršaja.

Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako će se državljanina treće zemlje protjerat ako: je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine; je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine; je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora; predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

11. Prema odredbi članka 192. stavak 5. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

12. Odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik) propisano je kako će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 189. Zakona o strancima odredit u trajanju:

- od 3 mjeseca do 20 godina ako je državljanin treće zemlje protjeran zbog razloga nacionalne sigurnosti ili je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 8 godina ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kazna zatvora, a prethodno je bio osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

- od 3 mjeseca do 10 godina ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 3 godine ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, a prethodno je bio osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 1 godine,

- od 3 mjeseca do 5 godina ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 1 godine ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ili je osuđen zbog pomaganja ili je osuđen zbog kaznenog djela krijumčarenja ljudima ili zbog prekršaja pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,

- od 3 mjeseca do 3 godine ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ili je osuđen zbog kaznenog djela ili prekršaja s elementima nasilja ili zlouporabe opojnih droga ili je ponovno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja,

- od 3 mjeseca do 2 godine u ostalima slučajevima.

13. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne Služba u Hvaru, pod poslovnim brojem Pp-8372/2025 od 2. srpnja 2025. proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 47/90, 55/91, 29/94 i 114/22), odnosno utvrđeno je kako je tužitelj isticanjem simbola na javnom mjestu remetio javni red i mir, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura.

14. Nadalje, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 189. stavak 1. i 193. stavku 1. Zakona o strancima, kako je tijekom postupka saslušan tužitelj, o čemu u spisu prileži zapisnik od 3. srpnja 2025. Iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj 6. svibnja 2025. stigao u Republiku Hrvatsku, gdje se zaposlio u poduzeću Sunčani Hvar d.d., u hotelu Pharos, kako je dana 29. lipnja 2025. zajedno sa JN, u alkoholiziranom stanju oko 23,00 h remetio javni red i mir na način da su isticali nacionalističke simbole podizanjem tri prsta jedne ruke, te s u isto snimili i objavili na društvenoj mreži Instagram pod korisničkim imenom profila „ Ž“, korisnika UN. Nadalje je istaknuo kako je za opisano ponašanje sankcioniran navedenom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru, koju kaznu kako je platio, te je izrazio kajanje zbog ponašanja.

15. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja opisuje ponašanje tužitelja od 29. lipnja 2025. oko 23,00 h u [adresa], zbog kojeg kako je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru, pod poslovnim brojem Pp-8372/2025 od 2. srpnja 2025., te citira mjerodavne zakonske odredbe Zakona o strancima, odnosno odredbe članka 189., 185., 184., 186. i 192. st. 5. Zakona o stancima, dok je iz sadržaja rješenja za zaključiti kako je tužitelj protjeran iz razloga propisanog odredbom članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, te mu je zabrana ulaska izrečena u skladu s odredbom članka 192. stavak 5. Zakona o strancima u trajanju od pet godina, međutim, pri tome tuženik ne daje nikakve razloge za takvo postupanje, odnosno izostali su razlozi za protjerivanje, a čemu pravilno prigovara tužitelj. Naime, tuženik u obrazloženju rješenja ne elaborira zbog čega je u ovom slučaju, gdje protjerivanje nije obvezatno, bilo potrebno protjerati tužitelja, budući da nije dovoljno samo pozvati se na osuđujuću presudu prekršajnog suda.

16. Također, imajući u vidu prekršaj za koji je tužitelj oglašen krivim, sud nalazi kako u konkretnom slučaju trajanje zabrane ulaska i boravka tuženik nije odredio u granicama dane ovlasti iz članka 24. stavka 1. Pravilnika.

17. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika, te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, uz uputu iz članka 119. stavak 4. ZUS-a, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

19. U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi, pa ukoliko ponovno utvrdi da je tužitelja potrebno protjerati iz Republike Hrvatske, tuženik je za to dužan dati valjano obrazloženje, uključujući i obrazlaganje odluke o trajanju zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, a koju odluku je potrebno donijeti u vremenskom rasponu iz članka 24. Pravilnika. Također, te ukoliko utvrdi da tužitelja u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o strancima nije potrebno protjerati, tuženik će obustaviti upravni postupak, primjenom članka 46. stavka 5. ZUP-a.

20. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27., 45. i 54. Tarife, tužitelju priznat kao opravdan zatraženi trošak na ime sastava tužbe od 500 bodova, te trošak zastupanja na raspravi od 6. ožujka 2026. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 9. siječnja 2026., jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima, već je tim podneskom dostavljena presuda ovog suda pod poslovnim brojem Us I- 1853/2025 od 7. siječnja 2026. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a.

23. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za istaći je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

24. U konkretnom slučaju, s obzirom da je sud poništio osporeno rješenje tuženika, pa isto više nema pravnu snagu, zahtjev tužitelja za odgodu izvršenja istog je postao bespredmetan. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak pa je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. (odluke o trošku) i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje točke II. presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a), dok ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. ŽN, putem odvjetnika iz Olujuć&Partneri odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Splitsko- dalmatinske, Policijska postaja Hvar, Ive Miličića 6, Hvar, uz povrat spisa 3. u spis