Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-221/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ. -upravnom odjelu, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 4. ožujka 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OH odvjetničkog vježbenika u OU Predraga Kralik odvjetnika u Bjelovaru i punomoćnice tužene savjetnice ODO u Karlovcu PH, a objavljene dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da I. -tužitelju RH, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 241,27 eura (slovima: dvjesto četrdeset jedan euro i dvadeset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 6,25 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 79,85 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 6,25 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 14,38 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 5,01 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 5,01 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 68,07 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 10,47 eura od 15.11.2015. godine

- na iznos od 35,06 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 10,93 eura od 15.10.2016. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da II. -tužitelju ZH, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 975,81 eura (slovima: devet sto sedam deset pet eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 162,57 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 41,09 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 94,93 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 94,93 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 64,86 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 199,37 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 138,95 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 72,78 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 106,33 eura od 15.09.2016. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III. -tužitelju BH, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 939,99 eura (slovima: devet sto trideset devet eura i devedeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 93,26 eura od 15.06.2014. godine

- na iznos od 36,70 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 159,79 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 147,50 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 36,07 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 172,49 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 186,91 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 107,27 eura od 15.09.2016. godine pa sve do isplate,

kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 4.514,53 eura (četiri tisuće petsto četrnaest eura i pedeset tri centa) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (30. ožujka 2026.) do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su zaposlenici kod tuženika sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu na poslovima djelatne vojne osobe. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom smjenama, turnusima na stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruju dodatke na plaću. U vremenskom razdoblju rada unazad tri godine, a i ranije da tuženik nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već im je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja im pripada. Smatraju da je svaki od njih oštećen za iznos od najmanje bruto 600,00 kn godišnje. Navode da su se obratili tuženoj radi mirnog rješenja spora ali je tužena zahtjev odbila kao neosnovan. Tužitelji su podneskom 31. svibnja 2025. godine specificirali tužbeni zahtjev (list br. 1232-1234).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da potraživanje tužitelja nije osnovano da Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika čl. 4. propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknade plaće u istom iznosu kao da radi. Djelatnoj vojnoj osobi službeniku ili namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada prvo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Navodi da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u OS RH gdje je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Navodi kako je Zakon o službi u OS RH lex specialis u odnosu na Zakon o radu a upravo je na temelju Zakona o službi u OS RH donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba isti ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima slijedom čega tužiteljima ne pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja im je isplaćena u prethodna tri mjeseca za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je to pravo uređeno za djelatne vojne osobe. Slijedom navedenog ističe da u konkretnom slučaju na radno- pravni status tužitelja mogu primjenjivati se isključivo odredbe Zakona o službi u OS RH i odredbe podzakonskih akta.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Daria Janković iz Karlovca, dokaz čitanjem i pregledavanjem rješenja, odluka o rasporedu sa listova br. 8-10, odluke, dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena tužitelja, naloga i odluke o korištenju slobodnih dana, sa listova br. 20-175, 185-195, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca i kartice djelatnika sa listova br. 207-281, dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka sa listova br. 304- 311, dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. sa listova br. 527-532.

4. Dakle, rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-407/2018-2 od 20. studenog 2020. je odlučeno da se ponovno raspravlja o troškovima parničnog postupka i o neisplati razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor za razdoblje od dana 13. rujna 2011. godine do 13. rujna 2016. godine. Stoga je sud proveo dodatno financijsko vještačenje po prijedlogu tužitelja i uputi navedenoj u citiranom rješenju Županijskog suda u Splitu.

5. Preostali dio tužbenog zahtjeva je osnovan.

6. Prema odredbi članka 60. st. 1. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Zatim, prema odredbi članka 81. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj 93/14 – na snazi od 07. kolovoza 2014. godine – dalje: ZOR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Odredba članka 91. st. 3. Zakona o radu glasi: „ Pod plaćom se, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

7. Naime, za utuženo razdoblje od dana 08. svibnja 2014. godine pa do kraja utuženog razdoblja tj do 24. ožujka 2016. godine je na snazi je članak 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14) koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu“.

8. Dakle, obzirom da su citirani Pravilnik i Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne Novine“ br. 66/14, 23/15, 85/15 – na snazi od 01. lipnja 2014. godine pa do kraja utuženog razdoblja) doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, isti su propisi lex specijalis i kao takvi se imaju primijeniti, a ne odredbe o ZOR-u koji propisuju način obračuna naknade za godišnji odmor. Naime, ovakav stav prvostupanjskog suda o primjeni propisa potvrđuje i priložena u spis odluka Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da Pravilinik i Odluka o rasporedu imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovor sklopljene u skladu s njima.

9. Stoga je sud prihvatio izračun financijskog vještaka po prijedlogu tužitelja za preostalo razdoblje od 07. svibnja 2014. g. do 13. rujna 2016. koji obuhvaća i dodatke na plaću. Ovo iz razloga što takav izračun sukladan važećem lex specijalis propisu i to članku 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14) koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu“. Prema odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne Novine“ br. 66/14, 23/15, 85/15 – na snazi od 01. lipnja 2014. godine pa do kraja utuženog razdoblja) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje i pripravnosti i slično nego ostvaruju pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

10. Dakle, djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu. Slijedom navedenog, te prihvaćajući dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa lista br. 532 spisa sud je utvrdio, da 1. tužitelju EH na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 13. rujna 2016. godine, pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 1.817,82 kn/241,27 eura, da od utvrđene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelju za navedeno razdoblje nije ništa isplaćeno, da 2. tužitelju GH, na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 13. rujna 2016. godine, pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 7.352,20 kn/975,81 euro, da od utvrđene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelju za navedeno razdoblje nije ništa isplaćeno, da 3. tužitelju BH na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 13. rujna 2016. godine, pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 7.291,95 kn, da od utvrđene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelju je za navedeno razdoblje isplaćeno 209,60 kn, da kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema 3. tužitelju u iznosu od 7.082,35 kn/939/99 eura.

11. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

12. Tužitelji su postavili konačni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 4.237,02 eura (računajući i već dosuđen ukupni iznos od 2.079,95 eura i dodatno potraživan iznos od 2.157,07 eura). Uzimajući u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove konačnog tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da su tužitelji uspjeli u sporu sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva 100%.

13. Naime, tužiteljima je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 13. rujna 2016. godine (tbr. 28 + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 300,00 eura, sastav tužbe od dana 19. prosinca 2016. g. sa PDV-om (tbr. 7 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od 20. siječnja 2017. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 23. ožujka 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska od 31. ožujka 2017. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska koji se očituje na nalaz vještaka od 03. listopada 2017. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, sastav podneska koji se očituje na dopunu nalaza vještaka od 07. studenog 2017. godine sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 14. prosinca 2017.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 07. veljače 2018.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 22. veljače 2018.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 150,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 8. prosinca 2021.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 13. siječnja 2022.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 150,00 eura, sastav žalbe od dana 28. veljače 2018. sa PDV-om (tbr. 10. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 375,00 eura, sastav žalbe od dana 23. siječnja 2022. sa PDV- om (tbr. 10. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 375,00 eura., sastav prijedlog za dopuštenje revizije od 04. listopada 2022. sa PDV-om (tbr. 10. točka 5. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 450,00 eura, sastava revizije od dana 03. studenog 2023. sa PDV-om u iznosu od 450,00 eura (tbr. 10. toč. 5. + tbr. 40. toč. 1.), sastav podneska 31. prosinca 2025. sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 04. ožujka 2026.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 300,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 30. ožujka 2026.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3. + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 150,00 eura

14. Tužiteljima su priznati troškovi financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 464,53 eura.

15. Dakle, tužiteljima su ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 4.514,53 eura.

16. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podnesaka od dana 20. travnja 2017. godine i 18. svibnja 2017. g., radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što navedenim podnescima izvješćuju sud da su uplatili predujam i razliku predujma na ime troškova financijskog vještačenja. Međutim, sud po službenoj dužnosti provjerava i knjiži predujam, radi čega je navedeni trošak suvišan i za isti se ne može teretiti protivna stranka. Tužiteljima nije priznat trošak sastava žalbe iz razloga što žalba po stajalištu ovoga suda nije osnovana i radi se o trošku koji radi navedenog nije bio u interesu za zastupanje tužitelja za koji se ne može teretiti protivna stranka.

17. Sud nije priznao tužiteljima trošak sastava ostalih podnesaka radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što sud nije ovlašten u prvostupanjskom postupku tužiteljima priznati trošak sastava više od četiri podneska (tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife). Obzirom je sud već priznao tužiteljima trošak sastava ukupno četiri podneska, stoga je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava navedenog podneska radi neosnovanosti. Tužiteljima nije priznat trošak prisustvovanja punomoćnika tužitelja na ročištu od 07. veljače 2018. godine. Ovo iz razloga što je svojim nepravovremenim dokaznim prijedlogom za saslušanjem financijskog vještačenja prouzrokovao trošak navedenog ročišta.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 30. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravni odjel (P-DO-19/2017)