REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-352/2026-7
[adresa] Ž 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja INA – Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Orehovec, Z, F, O, odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-371-01/24-13/2309, URBROJ: 531-14-3-25-5 od 12. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-371-01/24-13/2309, URBROJ: 531-14-3-25-5 od 12. svibnja 2025. odbačen je zahtjev trgovačkog društva INA – Industrija nafte d.d., ovdje tužitelja, za unosom stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci u odnosu na stan rbr., suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1), u naravi stan br. 1 u prizemlju zgrade koji se sastoji od jedne sobe s dnevnim boravkom, ukupne površine 53,21 m2, u Ulici Slavka Krautzeka 84, suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, koji je sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica] ŽH dvorište stambena zgrada, površine 799 m2, od čega dvorište 150 m2 i stambena zgrada 649 m2, upisan u vzk.ul. 3434, k. o. [katastarska općina]-Nova, ZK odjela Rijeka, Općinskog suda u Rijeci u vlasništvu INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., a u kojem status zaštićenog najmoprimca ima U (I) Šimičević, OIB: nepoznat, uz obrazloženje, u bitnom, da se radi o stanu na kojem je prema posebnom propisu izvršena pretvorba društvenog vlasništva, a na kojem zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, koji kao takav sukladno odredbi čl. 4. st. 3. Programa mjera izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (dalje: Programa mjera) ne ulazi u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske).
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu. U tužbi ne osporava da se u konkretnom slučaju radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost, nego u bitnom osporava shvaćanje tuženika da predmetni stan kao takav ne bi potpadao u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. S tim u svezi navodi da je odredbom čl. 2. tog Zakona jasno određeno da se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, uz iznimku stanova u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Nadalje navodi da je odredbom čl. 3. istog Zakona propisano kako se odredbe toga Zakona primjenjuju na pravni položaj zaštićenog najmoprimca stečen na temelju zakona kojim se uređuje područje najma stanova, a da je u vrijeme donošenja spomenutog Zakona i u trenutku donošenja osporenog rješenja jedini izvor prava koji je uređivao područje najma stanova bio Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24, dalje: Zakon o najmu). Ističe da se već iz navedenih odredbi da zaključiti kako se Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske primjenjuje na sve stanove koji udovoljavaju idućim pretpostavkama; da su u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, da u trenutku stupanja na snagu tog Zakona u stanovima žive zaštićeni najmoprimci, te da mora biti riječ o najmoprimcima koji su svojstvo zaštićenosti stekli na temelju stanarskog prava. Nadalje navodi da i odredbe Zakona o najmu, na koji Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske osnovano upućuje, također zaštićene najmoprimce definira kao korisnike stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu tog Zakona, te zaključuje da se shodno tome, Zakon o najmu primjenjivao i da se dalje primjenjuje na sve zaštićene najmoprimce. Nastavno navodi da se u odnosu na navedeno, tuženik u osporenom rješenju pozvao na odredbe Programa mjera, odnosno podzakonskog propisa kojim je određeno kako se isti taj podzakonski akt navodno ne primjenjuje na „stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.“ Pritom ističe kako se programske mjere sukladno odredbi čl. 16. st. 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske moraju razraditi u skladu s odredbama Zakona o izvršenju, koji da ne razlikuje stanove na koje se primjenjuje ovisno o tome jesu li isti bili otkupljivi ili ne. Posebno ukazuje na točke 123. do 130. presude Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.), kojima da je u bitnom utvrđeno da sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i onih najmodavaca, namećući time svim najmodavcima nerazmjeran i pretjerani teret. Dodaje da je navedenom presudom naglašeno da je potrebno ostvariti ravnotežu u odnosu na relaciji najmodavac – najmoprimac, koja da se ovakvim jednostranim tumačenjem tuženika dodatno narušava. Predlaže da sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode. U bitnome je ostao kod navoda iz osporenog rješenja i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ovaj spor se vodio pod poslovnim brojem Us I-1048/2025 te je prekinut do donošenja pravomoćne presude u ovosudnom oglednom sporu poslovni broj UsI- 480/2025. Ogledni spor je riješen pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3995/2025 od 5. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj UsI-480/2025 od 19. kolovoza 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporavanog rješenja tuženika kao neosnovan. Stoga je sud nastavio voditi ovaj spor pod novim poslovnim brojem Us I- 352/2026 te je u skladu s presudom iz oglednog spora donio odluku i u ovom sporu.
5. Sud je spor riješio bez rasprave na temelju odredbe čl. 98. t. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), jer se radi o predmetu u kojem se rješava na temelju pravomoćne presude donese u oglednom sporu.
6. Među strankama nije sporno da se u predmetu ovog spora radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost.
7. Sporno je međutim, potpada li predmetni stan kao takav u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, te posljedično tome ispunjava li pretpostavke za upis u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom čl. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano je da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (presuda, broj zahtjeva: 12027/10, 10. srpnja 2014. i drugi) te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020.
10. Prema odredbi čl. 2. st. 1. navedenog Zakona taj se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. St. 2. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. ovog članka, taj Zakon ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.
11. Prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 17. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske programske mjere su tim Zakonom propisane mjere za izvršenje sudskih odluka iz čl. 1. toga Zakona.
12. Prema odredbi čl. 4. st. 3. Programa mjera program mjera se ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.
13. U skupini predmeta Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske se radilo o stanovima u privatnom vlasništvu na kojima je u vrijeme socijalističkog društvenog uređenja uspostavljeno stanarsko pravo u korist drugih osoba, a ukinućem stanarskog prava stupanjem na snagu Zakona o otkupu stanova 1996. godine je tim nositeljima stanarskog prava omogućeno je da postanu zaštićeni najmoprimci, koji uživaju niz zaštitnih mjera, poput obveze najmodavca da s njima sklopi ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, te plaćanja zaštićene najamnine čiji iznos utvrđuje Vlada koji je znatno niži od tržišne najamnine.
14. Time se, prema shvaćanju suda, u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji i bitno različitom odnosu najmoprimca i najmodavca u odnosu na pravu situaciju iz predmeta ovoga spora, u kojoj se radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost.
15. Stoga se, prema shvaćanju suda, odnos najma iz predmeta ovoga spora ne može podvesti pod odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, kojim se sukladno odredbi članka 1. Zakona uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.
16. Isto tako, kako je citiranom odredbom 4. st. 1. t. 17. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske propisano da su programske mjere koje su tim Zakonom propisane mjere za izvršenje sudskih odluka iz čl. 1. toga Zakona, koji propisuje da se tim Zakonom uređuje način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, prema shvaćanju suda, odredba čl. 4. st. 3. Programa mjera, na koju se pozvao tuženik, nije u suprotnosti s odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.
17. Stoga je prema ocjeni suda tuženik pozivom na citiranu odredbu čl. 4. st. 3. Programa mjera i cilj Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske pravilno odbacio zahtjev tužitelja za upisom predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci.
18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan kao pod toč. I. izreke ove presude.
19. Odluka o trošku iz točke II. izreke ove presude temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Orehovec, Z, F, O, odvjetničkom društvu d.o.o., u Zagrebu, Smičiklasova 18 uz odgovor na tužnu tuženika
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14